Connect with us

Vijesti

Za Hrvatsku bez svih totalitarnih simbola!

Published

on

Bez javne i nedvosmislene osude komunizma u Hrvatskoj neće završiti 2.svjetski rat i nema mira. Tek tada će ustaše i partizani moći počivati u miru povijesti, a hrvatski narod krenuti graditi bolju budućnost

Članak sa ovim naslovom,  napisala sam 1.prosinca 2018. godine. U međuvremenu na hrvatskoj političkoj sceni nema pomaka u osudi komunizma. Dapače još se sve više ističu komunistički simboli!

EU Parlament izglasao je još jednu Rezoluciju 19.rujna 2019.godine po kojoj je  komunizam totalitarni  režim,  isto zlo kao i fašizam ili nacizam. Točno kako sam pisala prije nešto više od godinu dana.

Po toj Rezoluciji EU Parlament izražava zabrinutost;

17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;

18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

Vlada RH, Sabor i  Predsjednica RH potpuno su se oglušili na tu Rezoluciju, kao i na sve prije, pa sada imamo kao glavnu “atrakciju” u  Rijeci  Prijestolnici  kulture,  zvijezdu petokraku na Riječkom neboderu! Još ministrica kulture brani tu” atrakciju ” kao ” nećemo cenzurirati umjetnike  u kojoj ministar ili neki komesar neće odlučivati što će raditi  neki umjetnik.” Po tome su slobodno mogli staviti veliko U, kukasti križ ili fascio, kada “nećemo cenzurirati umjetnike”, jer to su sve simboli totalitarnih zločinačkih režima ; komunizma, nacizma i fašizma!

Hrvatski narod prošao je kao ni jedan drugi narod tragediju i traume fašizma i komunizma

Od osamostaljenja i formiranja slobodne i samostalne Republike Hrvatske svjedoci smo neprestanog nametanja i stigmatiziranja  hrvatskog naroda ustaštvom. U posljednje vrijeme posebno je jak medijski i politički pritisak, počevši od Izvještaja Pučke pravobraniteljice, pisma kvazi Hrvatice iz Australije, Apela Milorada Pupovca, Veljka Kajtazija, Ognjena Krausa, Franje Habulina i zabrane Julien Bušić da održi predavanje srednjoškolskim učenicima, pa do zahtjeva IDS-a da se zatvorskom kaznom, kažnjava sve što podsjeća na ustaštvo.

Mnogo je tekstova napisano, mnogo puta objašnjavano da sadašnja Hrvatska nije sljednica NDH. Mnogo je riječi potrošeno u raznim TV i radijskim emisijama, da bi dokazivali citiranjem Ustava, da Hrvati nisu ustaški – fašistički narod.

U svIm tim pamfletima piše se samo o ustaštvu, ne spominje se komunizam, a ako se i spomene, onda je to samo deklarativno, bez nedvosmislene osude, osuđuje  se samo ustaštvo.

Mirko Galić u Večernjem listu o“ ustašenju“

Čitam u Večernjem listu  članak Mirka Galića,“ Kad hrvatska vlast ne želi ili ne može, ustašenje gdje mu je mjesto stavljaju Austrija i Australija“ u kojem on pokušava objasniti uzročno-posljedične činjenice  2. svjetskog rata na području Hrvatske, gdje prilično realno iznosi karakter vlasti  u Hrvatskoj, NDH i komunistička vlast. Priznaje Mirko Galić i komunističke zločine, priznaje da bi svi zločinci trebali odgovarati, priznaje da je komunizam „drugo veliko zlo 20.stoljeća u Europi

Ali nigdje nije zatražio da se javno i nedvosmisleno to „ veliko zlo „ osudi i njegovi simboli zabrane”!

Mirko Galić hvali austrijskog premijera Sebastiana Kurza da je „pokazao odlučnost u raspetljavanju političkog problema , koji kao Damoklov mač visi nad hrvatskom nacijom“, ali nije uzeo u obzir da Austrija nije prošla kroz traumu komunizma. U Austriji je nakon rata uspostavljena demokratska vlast, narod se mogao oporaviti od ratnih trauma, mogao je liječiti i izliječiti ratne rane, a u Hrvatskoj je nakon  rata uspostavljena komunistička totalitarna vlast, koja je nažalost te ratne traume još produbljivala, progonom i terorom i stvarala nove.

„ Kod Hrvata je uvijek bilo teško uspostaviti istinu o dva totalitarizma, politički, zato što ih se do kraja izjednačavalo, ideološki, zato što se nisu znali razdvojiti“ piše Mirko Galić

U čemu su sličnosti i razlike ta dva totalitarizma, fašizam i komunizam;

Fašizam

Osnovne su značajke fašističke ideologije totalitarna vlast i nov društveni  sustav, a u vanjskoj  politici ekspanzionizam. Država je središnja vrijednost, ima prvenstvo u odnosu na volju i prava pojedinca. Opravdava se autoritarno vodstvo i nužnost hijerarhije, poslušnost karizmatičnomu vođi, koji utjelovljuje državu (totalitarizam). Uspostavlja se nov sustav vrijednosti: borbenost i poznavanje ratnih umijeća, a preziru se stare građanske vrijednosti. U ideologiji su prisutni i elementi misticizma (sudbina, svetost). Korporativizam nalazi temelje u sindikalnim idejama prevladavanja sukoba klasa postavljanjem zajedničkih društvenih ciljeva. Zabranjeni su štrajkovi i sklopljeni kolektivni ugovori te uvedeno socijalno osiguranje. Stvorena je mreža kojom su bile obuhvaćene sve udruge (strukovne, žena, mladeži, rekreativne i dr.). U svojim polit. pogledima fašistička je ideologija bila, s jedne strane, izrazito antimarksistička i antiliberalna, a s druge militaristička i ponajviše nacionalistička. U borbi s političkim protivnicima primjenjivali su promidžbu i nasilje, a provodili su ih uz pomoć paravojnih organizacija i tajne policije.

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19048

Komunizam

Komunizam je radikalna politička ideologija koja revolucionarnim nasiljem želi ostvariti potpunu društvenu jednakost. Predstavlja i politički pokret komunističkih stranaka i politički sustav jednostranačke totalitarne vlasti. Jedno je od političkih strujanja unutar socijalizma. Unutar komunizma razvili su se pokreti titoizam i staljinizam, nazvani prema komunističkim vođama i diktatorima. Politička ideologija utemeljena na ukidanju privatnoga vlasništva i na uspostavi zajedničkoga vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Također politički pokret koji obuhvaća ukupnost komunističkih partija, organizacija i skupina u svijetu, odnosno politički sustav totalitarne jednostranačke vlasti.

https://hr.wikiquote.org/wiki/Komunizam

Iako ima nekih razlika, kako kaže Mirko Galić, po metodama vladavine i po broju žrtava koje su ostavili iza sebe te razlike postaju ustvari nebitne, osuditi treba oba sistema!

Oba su sistema totalitarna i ostavila su iza sebe ogromne žrtve. Računa se da su nacisti i fašisti, koji su započeli 2.svjetski rat iza sebe ostavili 55-60 milijuna žrtava, civilnih i vojnih, a u državama, u kojima su komunisti bili na vlasti, stradalo je u nemilosrdnoj „klasnoj borbi“, egzekucijama „narodnih neprijatelja“, „čistkama“, logorima i sl. oko 90 do 100 milijuna ljudi. Analitičari tvrde da su to minimalni izračuni,  jer se istraživanja nastavljaju. Činjenice, kazuju da su svi totalitarizmi uzrokovali tragedije ogromnih razmjera za čovječanstvo.

Bilo je razlika i između fašizma i nacizma, primjerice u tretmanu Židova. Ipak, nijedna od tih doktrina, ideologija i koncepcija nije bila nevina, jer su svi totalitarizmi  bili tragični,  ostvareni totalitarni državni poretci,  konkretni sustavi vlasti, režimi,  imali su neka ista ili slična obilježja koja su doktrinarno bila jasno projektirana, obrazložena i pravdana: fetišiziranje države, veličanje vođe, diktaturu, masovne progone i egzekucije, policijski i partijski teror. Prohujali su i ovim našim prostorima poput pošasti pa nema obitelji u Hrvatskoj u kojoj netko nije stradao pregažen jednim od njih. Ovim ili onim.

Zbog takva njihova ostvarenog učinka, zbog „sjećanja na teror“ u svijesti građana, svako javno veličanje bilo kojega totalitarizma, propagiranje doktrina na čijim su temeljima izrasli, zagovaranje režima koje su ti totalitarizmi kreirali ili inspirirali valja tretirati na isti način, jednako ih politički i moralno proskribirati.“ Akademik Davorin Rudolf

http://www.matica.hr/vijenac/508/je-li-komunizam-jednako-zlo-kao-i-fasizam-22257/

Upravo zato treba osuditi i komunistički režim bivše Jugoslavije,  jednako kao što osuđuju ustaški bivše NDH. Eugen Dido Kvaternik, desna ruka poglavnika NDH Ante Pavelića i sam je priznao; “Ustaštvo je bilo samo tragična farsa pravaštva. U ime hrvatstva odbacili smo sve naše moralne, vjerske, pravne, političke i kulturne tradicije, koje su naši pređi ljubomorno sačuvali kroz tisuću godina teške prošlosti. Zatajili smo sadržaj hrvatstva i prihvatili tuđinsku ideologiju divinizacije autoritativnog idola. Dozvolili smo da taj idol – duševno neuravnotežen Balkanac – izobliči naše borbeno revolucionarstvo u obično balkansko divljaštvo, a ustašku revoluciju, koja je mogla promijeniti pravac hrvatske povijesti, pretvori u kaos, anarhiju i katastrofu”.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/top-news/tajni-transkripti-tito-je-u-sjeni-vodio-pavelicevu-vladu-5044http://www.express.hr

Komunizam kao antifašizam

Mirko Galić kaže „Postoje neke civilizacijske- civilizirane norme koje se u demokratskom svijetu ne preskaču,…Jedan je režim poražen u ratu, a drugi poslije rata, bez ikakva izgleda da budu budućnost Hrvatske“

Te civilizacijske i demokratske norme očituju se u antifašizmu demokratskih država Europe, međutim komunizam iako je bio na strani pobjednika fašizma u 2, svjetskom ratu, pogazio je sve te antifašističke norme i počeo se ponašati isto kao i fašizam. Komunističke vlasti obilato su koristile sudjelovanje u ratu na strani pobjednika i komunizam izjednačili sa antifašizmom, što nije nikako odgovaralo istini i stvarnom načinu i metodama vladavine. Dakle komunizam je samo u ratu bio antifašizam, dok se u poraću i kasnije svojim načinom vladanja pretvorio u fašizam.

Prve žrtve ” klasne borbe” odnosno ubijanje neistomišljenika, komunizam su  pretvorile  u fašizam Sudjelovanje u 2.svjetskom  ratu na strani pobjednika, nikako ih ne amnestira za zločine počinjene poslije završetka ratnih operacija.

„Pretvaranje u sektu, svojatanje i rezerviranje antifašizma samo za komuniste, postkomuniste i ljevičare lukava je smicalica ljevičarske ortodoksije i potkupljivih intelektualaca. Antifašizam nije i ne smije biti alibi za zločine komunističkih režima.“ Akademik Davorin Rudolf

I kada se Mirko Galić poziva na demokratsku Europu, treba znati da je i Europa osudila komunizam.

Najprije Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. U rezoluciji Europski parlament poziva;

sve komunističke ili post-komunističke stranke da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

Vijeće Europe, koje je posebice aktivno na području očuvanja Europske konvencije o ljudskim pravima i očuvanja demokratskih načela i načela pravne države, istaknulo je na potrebu da se apel iz ove rezolucije primijeni u praksi

. https://hr.wikipedia.org/wiki/Rezolucija_Vije%C4%87a_Europe_1481/2006

Tako je i Hrvatski Sabor potvrdio Rezoluciju Vijeća EU 1481/2006 dana 30.lipnja 2006, godine, objavljeno u NN 76/2006.godine.

Europski parlament EU 23. rujna 2008. posebnom je deklaracijom proglasio 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i fašizma, koji valja komemorirati s dignitetom i nepristrano. Taj dan izabran je jer je 23. kolovoza 1939. u Moskvi ministar vanjskih poslova Sovjetskoga Saveza Vječeslav Molotov potpisao s njemačkim ministrom vanjskih poslova Joachimom von Ribbentropom ugovor o međusobnom nenapadanju. Tajnim protokolima uz taj ugovor Hitler i Staljin podijelili su interesne sfere u Europi i područja pogodna za osvajanje.

Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizama (u Kanadi se rabi naziv „Dan obilježen crnom vrpcom“) poduprla je i Parlamentarna skupština Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) na sastanku u Vilniusu 3. srpnja 2009. (okuplja danas 57 država iz Europe, Sjeverne Amerike i Azije).
Zatim Rezolucijom 1652 / 2009  u kojoj je istaknuto  da „Europa mora na jedinstven način suzbiti i bezrezervno osuditi sve oblike diktatorskih režima, poput onih nacionalsocijalističkih, fašističkih i totalitarnog komunizma“.

U Varšavi je 23. kolovoza 2011. donesena Deklaracija o sjećanju na žrtve totalitarnih režima, a takvi su dokumenti usvojeni u Višegradskoj skupini, Vijeću EU za pravna i interna pitanja, brojnim vladinim i nevladinim institucijama i dr.

Parlament EU i Vijeće Europe dostavili su sve spomenute akte hrvatskome državnome vrhu, koji ih je prihvatio (Hrvatska je članica Vijeća Europe od 1996, a u vrijeme donošenja rezolucije Europska savjest i totalitarizmi bila je država kandidatkinja za punopravno članstvo). Na poticaj Vijeća Europe Hrvatski sabor 30. lipnja 2006. donio je Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945–1990. Zanimljiva su tri ulomka u uvodnome dijelu u kojima se kaže:

– Podsjećajući hrvatsku javnost – s osjećajem iskrenoga žaljenja, pijeteta i sućuti prema svakoj i svim nevinim i nemoćnim žrtvama jugoslavenskoga i hrvatskoga komunizma – na brojne zločine koji su u ime komunizma, klasne borbe i diktature proletarijata, počinjeni nad građanima današnje Republike Hrvatske i Hrvatima izvan Hrvatske;

– Zabrinuti zbog činjenice što se u hrvatskoj javnoj upravi i u nevladinim udrugama nalaze pojedinci koji su izravno sudjelovali u ugrožavanju ljudskih prava tijekom vladavine totalitarnog komunizma u Hrvatskoj;

– Odlučni u nakani da učinimo sve kako se tragična prošlost zločina i povreda teških ljudskih prava u vrijeme totalitarnih poredaka ne bi nikad više ponovila.“

Nakon toga u Hrvatskoj se po tom pitanju nije ništa učinilo, ništa baš ništa za osudu komunističkog režima.

Čak suprotno od toga, pojačali si se napadi na Hrvatsku i hrvatski narod za fašizaciju i za ustaštvo. Istraživanja komunističke lažirane povijesti proglašavaju  se revizionizmom, traži se kažnjavanje, na djelu je prava medijska i politička hajka!

Proganja se zbog simbola, pozdrava i pjesama, a šuti i uopće ne spominju komunistički simboli. Čak se  i VIjeće za suočavanje s prošlošću u svojem Dokumentu dijaloga od 28.veljače 2018.godine,stranica 28, točka c. izjasnilo da crvenu zvijezdu ne smatra spornom.

Mirko Galić u svojem tekstu napominje da se hitlerova svastika, iako je stari indijski znak, upotrebom u 2.svjetskom ratu trajno kompromitirala. Zar se isto tako i crvena zvijezda sa komunističkim zločinima nije kompromitirala???

Zaključak

Iz svega navedenog zaključujem da je javna i nedvosmislena osuda fašizma i komunizma prijeko potrebna! Mirko Galić hvali austrijskog premijera Sebastiana Kurza za odlučnost u kažnjavanju ustaških simbola, ali njemu je bilo jednostavno donijeti takvu odluku, Austrija je demokratska zemlja bez komunističke prošlosti koja bi je opterećivala.

Stoga političari, kolumnisti, pisci, i povjesničari ne pozivajte se na Kurza, jer u Hrvatskoj nema političara koji je javno osudio oba režima kao najveće zlo koje je se dogodilo hrvatskom narodu!

U Hrvatskoj takvog odlučnog i beskompromisnog političara koji bi osudio oba totalitarna režima NEMA! Predsjednik Vlade Andrej Plenković nije imao tu hrabrost i odlučnost, pa je prebacio odgovornost na Vijeće za suočavanje s prošlošću. Čak se ni dr. Franjo Tuđman nije usudio tako nešto javno i odlučno izjaviti, naime zadržao je i bistu Josipa Broza Tita na Pantovčaku.

Tek kada se pojavi hrabar i beskompromisan političar kojemu je dobrobit Hrvatske na prvom mjestu, iznad svih drugih interesa, iznad svih stranačkih i grupacijskih interesa i osudi oba totalitarizma, fašizam i komunizam, u Hrvatskoj će zavladati mir i napokon završiti 2.svjetski rat.

Hrvatski branitelji  borili su se za slobodnu pravednu, pravnu i demokratsku Hrvatsku, Hrvatsku jednakih prava i mogućnosti za sve njene građane;

Za Hrvatsku bez svih totalitarnih simbola!

To je propustio Mirko Galić napisati. Ni on nema tu hrabrost da javno i nedvosmisleno osudi jugoslavenski komunistički režim, jer je napisao „U nas je lakše u hipu smijeniti četvoricu ministara, nego zabraniti jedan politički slogan koji se pamti po tome što su ga koristile ustaše kao svoj znak prepoznavanja“

Dva politička slogana g. Mirko Galić, dva! Izostavili ste onaj koji su koristili komunisti! Smrt Fašizmu, sloboda narodu!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Vijesti

Stvari koje svaki kršćanin treba znati o Velikom četvrtku

Published

on

Na Veliki četvrtak završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Evo devet najvažnijih stvari koje trebamo znati o Velikom četvrtku!

1. POČETAK VAZMENOG TRODNEVLJA

Veliki četvrtak kroz dugo je vrijeme bio isključen iz trodnevlja (petak, subota, nedjelja), no poslijesaborska obnova jasno je naznačila kako vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom  započinje Vazmeno trodnevlje. Ta tri dana liturgijska slavlja predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija – piše Miodrag Vojvodić u Bitno.net.

Nova Opća načela o liturgijskoj godini to potvrđuju riječima:

Uskrsno se trodnevlje Gospodnje muke, smrti i uskrsnuća ističe kao sjajan vrhunac čitave liturgijske godine (br. 18). Ono počinje misom Gospodnje večere, središte mu je Uskrsno bdjenje, a zaključuje se Večernjom nedjelje Uskrsa. (br. 19)

Važno je naglasiti kako Crkva trodnevlje ne promatra kao tri odvojena slavlja ili pripravu za Uskrs, već jedinstveno slavlje Kristova uskrsnuća, po riječima sv. Augustina: Sveto trodnevlje Krista raspetoga, pokopanoga i uskrsnuloga.

2. POVIJESNI RAZVOJ

Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenutci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje Gospodina raspetog, pokopanog i uskrslog. Jeruzalemska liturgija imala je presudan utjecaj na oblik slavlja Vazmenog trodnevlja, jer su Crkve Istoka postupno preuzimale jeruzalemske liturgijske običaje.

U 7. stoljeću u rimskim su crkvama na Veliki četvrtak postojala tri slavlja: pomirenje pokornika, posveta ulja i spomen uspostave euharistije. Slavlje pomirenja pokornika nestalo je nestankom javne pokore, te su na kraju ostala dva slavlja.

3. MISA POSVETE ULJA

Na Misi posvete ulja (Missa chrismatis), koja se može shvatiti kao uvod u Vazmeno trodnevlje, dijecezanski pastir i njegovi najbliži suradnici, prezbiteri, okruženi Božjim narodom, obnavljaju obećanja što su ih dali na svome svećeničkom ređenju. Riječ je o trenutku snažnoga crkvenog zajedništva, koji ističe dar ministerijalnog svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.

4. MISA VEČERE GOSPODNJE

Na Misi večere Gospodnje (In Cena Domini) kojom započinje Vazmeno trodnevlje, Crkva se spominje ustanovljenja euharistije, ministerijalnog svećeništva i nove zapovijedi – mandatum novum – to jest zapovijedi ljubavi, koju je Isus ostavio svojim učenicima.

Na ova tri otajstva Mise večere Gospodnje ukazuje i Okružnica o pripravi i slavljenju vazmenih blagdana Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata Paschalis Sollemnitatis:

Svu pažnju duha treba usmjeriti na otajstva koja se spominju poglavito u misi, to jest ustanovljenje euharistije, ustanovljenje svećeničkog reda i zapovijed Gospodnju o bratskoj ljubavi. To treba u homiliji rasvijetliti. (Br. 45)

Zanimljivo, tradicija večernje svete mise na Veliki četvrtak potječe iz 13. stoljeća, s obzirom na to da Crkva prema drevnoj predaji toga i idućega dana nije slavila euharistiju. Ovaj običaj razvio se iz židovskog shvaćanja prema kojemu novi dan započinje u predvečerje prethodnoga dana, stoga nije neobično da večer Velikoga četvrtka zapravo liturgijski pripada Velikom petku.

Na Posljednjoj večeri Isus je sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu: predao se u smrt radi spasenja ljudi, ispunivši Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo i krv umjesto jaganjca i tako zapečatio konačni i vječni savez. Pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegova muka na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Isusove muke.

5. MISNA ČITANJA

Na Misi večere Gospodnje čitaju se sljedeća čitanja

  • Knjiga Izlaska (Izl 12,1-8. 11-14 – klanje pashalnog janjeta)
  • Psalam 116 (Ps 116, 12-13.15-18)
  • Prva poslanica Korinćanima (1 Kor 11, 23-26 – ustanovljenje euharistije)
  • Evanđelje po Ivanu (Iv 13, 1-15 – pranje nogu)

Starozavjetno čitanje izvještava o klanju i objedovanju pashalnog janjeta, čija je krv na dovratnicima i nadvratniku kuća postala znakom izbavljenja za Izrael. Taj noćni objed Izraela u Egiptu uveo je izlaz iz ropstva i onaj red božanskih djela izbavljenja, koja su našla svoj vrhunac u sklapanju saveza na brdu Sinaju.

Pripjevni psalam ne zahvaljuje samo za povijesno spasavanje Izraela, nego pripjevom: Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove, upravlja zahvalu nad kaležom spasenja, nad ispunjenjem starozavjetnog uzora u Kristovu pashalnom otajstvu, nad Janjetom koje se kolje i oduzima grijehe svijeta.

Drugo čitanje prihvaća tu misao, donoseći izvještaj o ustanovi euharistije.

Slijedi evanđelje o pranju nogu. Ova biblijska perikopa upućuje na Isusov unutarnji stav: On ne želi vladati, nego služiti. Pranje nogu učenicima, što je zadaća robova kućnim gostima, postaje jasnim znakom da je bezgranična njegova ljubav prema ljudima, i to sve do predanja u smrt na križu.

6. PRANJE NOGU

Gestu pranja nogu susrećemo na Zapadu (s iznimkom Rima) već u 4. stoljeću. Ovaj izraz gostoljubivosti prisutan je još u Starom zavjetu, ali i u prvim kršćanskim vremenima. Kao liturgijska gesta prvi se put pojavljuje u Španjolskoj u 7. stoljeću, dok je u Rimu posvjedočen u 12. stoljeću.

Evo kako obred pranja nogu tumači Paschalis Sollemnitatis:

Pranje nogu odabranim muževima koje po predaji biva ovog dana znači službu i ljubav Krista koji je došao ne da mu služe nego da služi. Izvrsnije je da se ova predaja čuva i u svom vlastitom značenju tumači. (Br. 51)

Gesta pranja nogu treba se vršiti ako to preporučuju pastoralne prilike, a nedavnom odlukom pape Franje u njoj mogu sudjelovati i žene. (vidi: OVDJE)

Za vrijeme pranja nogu pjevaju se antifone navedene u Misalu ili druge prikladne pjesme. Među njima se ističe himan Ubi caritas et amor (Gdje je ljubav, ljubav prava) povezan s dijeljenjem hrane siromasima, a koji je oko 1000. godine ušao u obred pranja nogu.

7. PROCESIJA S PRESVETIM

Na kraju liturgije Velikog četvrtka, Crkva prenosi Presveti sakrament na za to određeno mjesto, što simbolizira Isusovu samoću u Getsemaniju i njegovu smrtnu tjeskobu. Nakon popričesne molitve u svečanoj procesiji u svetohranište smješteno u pokrajnjoj kapeli ili oltaru nose se pretposvećeni darovi za Veliki petak. Prije toga, slijedi ogoljenje oltara (denudatio altaris) koje se tumačilo kao alegorijska slika ostavljenog Krista. O tome čitamo u Paschalis Sollemnitatis:

Izmolivši popričesnu molitvu, obrazuje se ophod, kojim se pod vodstvom križonoše, sa zapaljenim svijećama i kadionicom s dimom kada, Presveti sakrament nosi po crkvi na mjesto gdje će se čuvati. Dotle se pjeva himan Usta moja ili druga euharistijska pjesma. (Br. 54)

Mjesto polaganja pretposvećenih darova često se pogrešno naziva Svetim grobom, na što upozorava i Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji:

U odnosu prema mjestu polaganja neka se izbjegava pojam grob i u svome uređenju neka mu se ne daje obilježje mjesta ukopa; naime, svetohranište ne smije imati oblik groba ili pogrebne urne. Sakrament valja čuvati u zatvorenu svetohraništu, bez izlaganja u pokaznici. (Br. 141)

8. VEČERNJE KLANJANJE

Veliki četvrtak predstavlja i poziv na zahvaljivanje Bogu na daru euharistije, kojeg treba pobožno primati i kojem se treba klanjati živom vjerom. Stoga Crkva nakon slavljenja svete mise potiče na bdjenje u prisutnosti Presvetog sakramenta, podsjećajući na žalosni čas koji je Isus prošao u samoći i molitvi u Getsemaniju, prije no što će biti uhićen i potom osuđen na smrt.

O tome govori i Paschalis Sollemnitatis:

Neka se vjernici pozovu da poslije mise Gospodnje večere pristojno vrijeme noći provedu u dužnom klanjanju u crkvi pred Presv. sakramentom, koji se ove noći u njoj svečano čuva. Ako je zgodno, može se dok traje euharistijsko klanjanje čitati neki odlomak Evanđelja po Ivanu (pogl. 13-17). Ipak nakon ponoći neka klanjanje bude bez vanjske svečanosti, jer je već započeo dan Muke Gospodinove. (Br. 56)

9. NEKE LITURGIJSKE NAPOMENE

Okružnica Paschalis Sollemnitatis donosi sljedeće upute:

  • Misa Gospodnje večere nek se slavi u večernje sate, u vrijeme koje je prikladnije za sudjelovanje cijele mjesne crkvene zajednice.
  • Prema prastaroj crkvenoj predaji, ovaj dan se zabranjuju sve mise bez naroda.
  • Svetohranište neka prije slavlja bude potpuno prazno. Hostije za pričest vjernika moraju se posvetiti u samom slavljenju žrtve.
  • Za čuvanje Presv. sakramenta neka se pripravi kapela i neka se tako primjereno ukrasi da poziva na molitvu i meditaciju; izričito se preporučuje stroga trijeznost koja je u skladu s liturgijom ovih dana, a zloporabe neka se izbjegnu ili uklone.
  • Dok se pjeva himan Slava Bogu na visini, prema običajima mjesta, zvone zvona, a kad on završi, šute sve do Slava Bogu na visini Vazmenog bdjenja.
  • Po završetku mise nek se oltar slavljenja ogoli. Korisno je da se križevi u crkvi zastru crvenim ili ljubičastim velom, ako nisu bili zastrti već u subotu prije Pete korizmene nedjelje. Neka se ne pale svijeće pred slikama svetaca.

izvor: Miodrag Vojvodić /Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

Liberalna demokracija i postupni put u pakao…

Published

on

Kako funcionira liberalna demokracija? U SVAKOJ državi postoje dva glavna bloka: ljevica, socijalna demokracija, ili naprednjaci. Dati ćemo im skraćenicu L, zbog čestog spominjanja. Drugi blok je desnica, konzervativci ili narodnjaci. Zvati ćemo ih sa D.

Ljevica ili naprednjaci ne trebaju navodnike, jer su oni takvi kakvim se prikazuju. „Desnica” je bolje za staviti pod navodnike, jer u suštini predstavljaju potvrđivanje naprednjačkih pomaka u zakonodavstvu i običajima. Npr., što je prije 30 godina tražila L, danas D daje bespletno, i još nadodaje. Ali proces provedbe pomaka naprednjaka je uvijek isti: L – D; L – D;… prvo otvara put L, a poslije toga u idućem mandatu to isto potvrđuje D. Sve smo mogli provjeriti na pitanjima razvoda, inače obitelji, pobačaja, LGBT inicijativa, itd.

[Kontrolirati obrazovni sustav je temeljna pretenzija svakog režima, tako i liberalne demokracije. Novi naraštaji moraju biti odgojeni za L – D blok. Što ne služi glavnim smjernicama, proglašava se „ekstremno desno“ i treba biti izbačeno iz glave.

Znakovito je što se dogodilo u jednjo njemačkoj srednjoj školi. Učenica Loretta podijeli na mrežama video porasta Alternative za Njemačku, nadodajući da je Njemačka njen Dom, ne samo teritorij. Komentar dođe do ušiju ravnatelja škole. Ovaj zove policiju, i tri agenta – je li opet STASI? – je izvode iz učionice na saslušavanje. Navodno, previše je radikalizirana.]

Kad se građani počnu umarati od uvijek iste priče, pojave se izvjesne alternativne partije ili pokreti. Nazvati ćemo ih P. Sustav (tj. oni koji su iznad svake pojedine države posebno na zapadu i njihovim satelitima, jer se iste stvari događaju u Hrvatskoj kao u Njemačkoj, Danskoj, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, itd.) ih prvo ignorira, a ako narastu do te mjere da bi mogli poremetiti ravnotežu L – D, onda sustav ide na jače mjere. U svakoj EU državi blokovi L – D uvijek (do sada) mogu imati više od 50% glasova, pa do kojih 80%, a nekad i više. Teško dolaze do apsolutne većine, zbog čega idu u koalicije sa nekom od partija iz preostalog 20% ili malo više područja. Ljevica će ići sa njima sklonim ekstremnijim partijima tipa Možemo, koje su iz iste obitelji, uz razliku da se usuđuju reći ono što L samo misli. Tako L ima izgovor da nisu toliko radikalni, ali im služi za provesti još ekstremniju agendu od one koju su se prije usudili reći. D s druge strane nikad ne ide u koaliciju sa ekstremnom desnicom, nego sa raznim nacionalističkim partijama (primjer Srpska Partija u Hrvatskoj) ili nekom partijom centra. Sustav inače nema nikakvih problema sa ekstremno lijevim partijama tipa Možemo u Hrvatskoj, Podemos u Španjolskoj, Zelenim u Njemačkoj, Komunistima u Portugalu itd. Jer oni svi redom brane globalističke postavke sustava.

[Nova  definicija ekstremizma britanske vlade:

Ekstremizam je “promicanje ili napredovanje ideologije utemeljene na nasilju, mržnji ili netoleranciji, čiji je cilj:

1 negirati ili uništiti temeljna prava i slobode drugih; ili

2 potkopati, preokrenuti ili zamijeniti britanski sustav liberalne parlamentarne demokracije i demokratskih prava; ili

3 namjerno stvoriti popustljivo okruženje za druge kako bi postigli rezultate u (1) ili (2).

Drugim riječima, jedino je bitno tko je na vlasti i tko je provodi. Za njih su ekstremisti oni koji mogu ugroziti njihov politički položaj ili blok. Kritični Britanci su ekstremisti po vladinoj vlastitoj definiciji koja odbija dopustiti drugim grupama sudjelovati u demokratskom procesu, te je u stanju poslati  ljude u zatvor zbog kritiziranja vladinih postupaka i rezultata.]

A ako ni ovo ne funkcionira, onda spreg blokova L – D je u stanju predložiti zabranu nove partije P (koja će ipak teško ići protiv globalističke agende u cjelovitosti, već samo djelomično) koja počinje smetati, ili čak ići u veliku L – D koaliciju samo da P ne dođe na vlast. Primjer je ono što rade sa Alternativom za Njemačku (AfD) i slično sa VOX u Španjolskoj, CHEGA u Portugalu (gdje je upravo nakon zadnjih izbora blok L – D napravio veliku koalicuju; D dvije godine, a onda vodi vladu L druge dvije godine; sve u cilju izolacije rastuće CHEGA). Malo je drugačije sa partijom Wildersa u Nizozemskoj, naspram koje više nema dva jaka bloka koja su dosta opala te ni zajedno ne mogu osigurati apsolutnu većinu, ali liberalni mentalitet toliko se uvukao u Nizozemce da dovoljni broj ostalih malih partija ne želi podržati Wildersa. Koji, makar pobijedio na izborima (37 od 150 zastupnika), nije u stanju pridobiti drugih 39 glasova.

[Karindal Marx: oni koji podržavaju AfD nisu dobrodošli u Crkvi.

Sutav koristi sve moguće elemente i institucije u društvu za forsirati istu misao i politiku. Trebaš glasati prema očekivanju. Ne tvome, svakako]

U međuvremenu, odvija se proces zamjene populacije. Inmigrantima u Njemačkoj žele što prije dati mogućnost glasovanja, jer sustav dobro zna gdje idu glasovi onih koji će nakon ulaska primiti toliko od zemlje koja ih prihvaća. Mediji, sa naručenom pjesmom govore da su potrebni za rad; ali realnost pokazuje da je zaposleno samo 20% pridošlih u tkzv izbjegličom valu 2015.  U USA sustav omogućava čak i onim inmigrantima koji nemaju državnost glasati na izborima, samo ako su upisani u popisu stanovništva. Za vrijeme Bidenove administracije USA je za sada primila 9 milijuna (!) novih inmigranata na ilegalan način. Ovi isti su znali vikati „Biden, Biden!“ pri ilegalnom prelasku iz Mexica u USA.

Još uvijek veliki broj generacijskih ili „etničkih“ europljana (sustav ne voli pojam „etnija“ ako se primjenjuje na domaći živalj) misli da će se ova igra i dalje nastaviti. Da će i sutra i prekosutra glasati ili za Milanovića ili Plenkovića, itd. redom svugdje, i nešto siće van toga. I onda prepucavanja te za ovo, te za ono. I nakon četiri godine, ponovo ista priča.

[Trudeau: Moliti se na javnim mjestima, čitati glasno iz Biblije je „govor mržnje“ koji treba biti strogo kažnjen.]

Demokracija u kojoj živimo ne dopušta tek tako da ljudi glasaju, a da ih se prethodno ne pouči kako trebaju da misle, i prema tome glasaju. Da se izvjesni stavovi ne šire, ako je potrebno treba ih zabraniti. Na taj način je vrlo vjerojatno da ne će biti iznenađenja na izborima. A ako bi bilo, onda ćemo biti malo neugodniji ako zatreba. Sve u vrijeme dok će se govoriti punim ustima o slobodama.

Ali gotovo je. Priča se završila. Europi, onakvu kakvu smo upoznali prije nekoliko decenija i u kojoj smo rođeni, ne ostaje ni 10 godina. Postoji par izuzetaka na čijem čelu je Mađarska (i koliko će oni moći opstati u cijelom takvom okruženju?), ali i Hrvatska ulazi punom snagom u srž opisanih zbivanja EU. Ovakvim tempom ne znamo da li Francuska ili Engleska imaju samo pet godina vremena za ostati dijelom ono što su nekad bili, ali Hrvatsku čeka ista sudbina samo uz razliku nešto (ne puno) više godina. Druge nacije (sve manje se čuje i ova riječ) su uz stopu do prvih.

[Na gornjoj slici umjesto dosadašnjeg premijera Irske, Leo Varadkar (sin Indijca i majke Irkinje, priznaje se kao homoseksualac, predstavljajući demokršćansku partiju, podržao legalizaciju istospolnih brakova na referendumu 2015), zamijenjen je „domaćim“ Simon Harris, vrlo neprijateljskim prema aktivistima za život i katolicima. Čudo, doista. Hrvatska je luda država, puna korupcije i bez nade? Bezbrižan budi, u Irskoj će ti biti puno ljepše.]

Civiliziran način rješavanja društvenih problema jest politika. Ovdje, posebno u ovom povijesnom trenutku, potrebna je hrabrost i odlučnost. A u prvom redu kulturni rad transformacije mentaliteta. Jer, ako se rastući problemi ne riješe političkim putem, slijede samo dvije opcije: kaos i građanski sukobi sa neizvjesnim ishodom, ili sudbina bijelaca u Južnoj Africi kao dosta vjerojatna perspektiva.

Milenko Bernadić, dopisnik Croativ.net-a iz Španjolske

Continue Reading

Vijesti

‘Sluga masonerije’: Viganò prekorava biskupa koji je odobrio poganski ritual prije mise u katedrali

Published

on

Nadbiskup je rekao da ‘šamanska ceremonija’ ‘oskvrnjuje(d) katedralu Gornje biskupije (Wisconsin) na sam dan na koji je sveta krizma posvećena.’

Nadbiskup Carlo Maria Viganò uputio je oštri ukor američkom biskupu koji je ranije ovog mjeseca dopustio izvođenje poganskog rituala u njegovoj katedrali – donosi LifeSiteNews

U X postu objavljenom prošlog petka, Viganò je osudio ceremoniju kao “svetogrdni čin”. Prelata koji je to dopustio nazvao je “jadnim službenikom ekumenske religije”.

“Šamanski obred … predstavlja svetogrdni čin koji oskvrnjuje katedralu Gornje biskupije (WI) na sam dan na koji je sveta krizma posvećena”, izjavila je Njegova Ekselencija.

“Ovo čini biskupa (Ivana) Powersa, nazočnog obredu, odgovornim za vrlo ozbiljno svetogrđe i za skandal izazvan prisutnima. Ovo nije nasljednik apostola, već sluga masonerije.”

Viganò je bivši apostolski nuncij u Sjedinjenim Državama. Njegovi hrabri i oštro formulirani komentari o Vatikanu i međunarodnim poslovima posljednjih su mu godina priskrbili brojne obožavatelje, čak i nekatolike. Nedavno je otvorio kuću za formaciju u Italiji za svećeničke aspirante kako ne bi bili “podvrgnuti ucjeni prihvaćanja pogrešaka Drugoga vatikanskog sabora ili Bergogliovih devijacija kako bi vršili svoju službu”.

U svom postu X, Viganò se nije suzdržao u svojoj kritici Powersa, kojeg je papa Franjo 2015. izabrao da vodi biskupiju, smještenu na sjeverozapadu Minnesote.

“Način na koji slavi misu otkriva njegovu potpunu otuđenost od božanskih otajstava”, primijetio je Njegova Ekselencija. “Ono što je ‘utješno’ — da tako kažemo — jest vidjeti da su sudionici u profanacijama Bergoglianske sekte gotovo svi u poodmakloj dobi (osobito šamani, koji su uistinu jadni). Generacija Drugog vatikanskog sabora, sterilna i stara, ide prema zalasku.”

Powers je prethodno služio kao dijecezanski upravitelj pod biskupom Peterom Christensenom, koji je nadgledao biskupiju od 2007. sve dok nije premješten u Boise, Idaho. Godine 2020. Christensen je zabranio svećenicima služenje mise okrenuti prema tabernakulu. Također je zabranio pričest.

U prosincu 2023. Powers, koji ima 70 godina, izdao je izjavu punu potporu Fiducia Supplicans, vatikanskom dokumentu koji poziva na blagoslov homoseksualnih parova. “Blagoslov je jednostavno ohrabrenje onima koji su uključeni da mogu biti otvoreni Božjoj ljubavi i pronaći radost u svom pozivu na svetost”, pogrešno je tvrdio.

LifeSite se obratio Vrhovnoj biskupiji radi razjašnjenja događaja. LifeSite je želio znati tko su te žene, koja su njihova vjerska uvjerenja i što su govorile.

LifeSite je također tražio objašnjenje kako ritual nije prekršio Kodeks kanonskog prava iz 1983., koji kaže da oltar “mora biti rezerviran samo za bogosluženje, uz apsolutno isključenje bilo kakve profane uporabe.” Također uči da se “sveta mjesta narušavaju radnjama koje se u njima čine teškim povredama sa skandalom za vjernike”.

LifeSite je u ponedjeljak izvijestio Dan Blank, ravnatelj administrativnih službi, da su biskupijski uredi imali “snježni dan” zbog lošeg vremena. Rekao je da će se posavjetovati s onima koji su dobili kopiju e-pošte kako bi “odredili odgovor, ako ga bude”. LifeSite je uključivao biskupa Powersa, fr. Adam Laski, koji služi kao župni upravitelj/pomoćni sudski vikar, i nekoliko drugih djelatnika biskupije na e-mail. LifeSite do objave ove priče nije dobio odgovor iz biskupije.

Stotine katolika nazočilo je liturgiji, službeno poznatoj kao krizmena misa gdje biskup maže sveta ulja kako bi ih svećenici koristili za sakramente. Misa je održana 19. ožujka, na blagdan svetog Josipa. Video dokaz sugerira da je gotovo svaki svećenik u biskupiji bio prisutan. Nazočili su i članovi Knights of Columbus te mnogi mladi. Nije poznato da li žene koje su izvodile obred provode ga svake godine, bile su pozvane samo ove godine ili su redovita pojava u drugim crkvama u biskupiji.

Glavni urednik Catholic Family News Matt Gapers izrazio je bijes zbog ceremonije u X postu. “Bp. James Powers pozvao je nazočne da se ‘pokaju od svojih grijeha i spreme za primanje apostolskog blagoslova – nakon što su dopustili nekršćanski ritual u svetištu,’ rekao je.

Đakon Nick Donnelly iz Engleske također je primijetio: “Heres bergoglijanstva u šest riječi: latinska misa zabranjena; Ohrabruju se poganski rituali.”

Svećenik koji živi u biskupiji i služi latinsku misu ekskluzivno je za LifeSite razgovarao pod uvjetom anonimnosti. Rekao je da je ritual “tragičan” jer je bio “gnusoba pustoši” koja Powersa zapravo čini “ministrom Sotone”.

“Zazivali su strana božanstva čudnim amblemima, plesom i bajanjima kako bi posvetili oltar Pachamami i silama tame. To je čin duhovnog bluda koji čine predstavnici Mističnog Tijela Kristova, što ga čini teškim grijehom”, rekao je svećenik.

“Biskup je oskvrnio svoju dušu i ovu biskupiju prisiljavajući svoje svećenike, koji su šutke stajali sa strane, da to odobravaju. Oni su kolektivno ponovno posvetili ovu biskupiju Sotoni činom otpadništva jednoglasnog pristanka koji sada dopušta demonima da dolaze i odlaze kako žele gdje god žele, čak i u crkvama. Prevarili su svoje ovce, predstavljajući zlo kao dobro, oskvrnili oltar i samu Katedralu, koja sada zahtijeva egzorcizam.”

Svećenik je dalje primijetio da je “ulja koja su ‘posvećena’ na ovoj nedostojnoj liturgiji odobrila čitava skupina klera u stanju smrtnog grijeha. Upravo će se ta ulja koristiti u svim sakramentima idućih godinu dana, onečišćujući sve koji ih prime. Nikad nitko nije čuo za tako neopisiv grijeh kakav se dogodio, a budući da Vatikan to potiče u cijelom svijetu, ljudi misle da je to samo ekumenska gesta milosrđa. Istina je da ne postoji ništa na zemlji tako nemilosrdno da bi osudilo na vječnu vatru cijelo vaše svećenstvo i sve vaše ovce. To ih čini Sotoninim slugama, i poput njega, ubojicama duša.”

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved