Vijesti
Medijima se potrebno stalno odupirati, uključujući čavrljanje
Na kraju svoje knjižice Addicted to Distraction BGC još jednom savjetuje odupiranje mediju;
Dakle psihološka šteta koju nanose moderni mediji uključuje desenzibilizaciju na ono što bi nas trebalo šokirati, perverzni apetit za ono što spontano izaziva gađenje; simplifikaciju i rutinizaciju razmišljanja; i gotovo univerzalnu pretjeranu reaktivnost na proizvoljne podražaje (lakovjerne i histerične).
Ipak, s obzirom na raširenost, ne možete se potpuno oduprijeti medijima -piše Katolik-s-dna-kace
Iako je nemoguće potpuno se oduprijeti, stalni otpor je nužan – otpor je ono što čini razliku; razliku između gubitka i zadržavanja duše.
Mediji su u stanju iskoristiti najmanji znak slabosti, polako će povećavati svoj doseg, poput parazita čija ličinka proždire domaćina iznutra.
Naravno, situacija nije beznadna, barem ne za kršćanina. Radi se o tek o kvantitativnoj amplifikaciji normalnog života.
Stalno osvješćivanje vlastitih grijeha i padova (pod medijskim utjecajem), nije strano kršćanskom razmišljanju, ali dokle god priznajemo da se o tome radi i pokajemo se – i ne branimo niti opravdavamo ili racionaliziramo naše neuspjehe, bilo pred nama samima ili pred drugima; onda nećemo biti potpuno iskvareni od strane medija. […]
***
Suvremeno društvo je ovisno o distrakciji – masovnim medijima i povezanih stvarima; seksu, opijatima, vijestima, sapunicama, modi i slavnima.
Ako napuste takve stvari ljudi se loše osjećaju, ponekad ne vide smisao, osjećaju se usamljenima itd. Dakle ljudi će se odreći jedino ako će rezultat biti bolje stvari od toga da su ovisni o njima.
Morate vjerovati da je stvarnost bolje od distrakcije. (Ako pak osoba vjeruje da je stvarnost dosadna ili užasna onda je distrakcija bolja od stvarnosti.)
Ljudi moraju znati da je stvarnost radost. To ne znači da ne postoje “zastražujuće” stvari u stvarnosti, ali stvarnost je unatoč svemu, duboka radost.
***
BGC se osvrnuo i na neobvezne svakodnevne razgovore, čavrljanje;
Dominaciju masovnih medija u suvremenom društvu možete vidjeti u činjenici da je kolonizirala društvene interakcije; pruža materijal za “čavrljanje” između stranaca i poznanika – u određenom smislu čavrljanje predstavlja veliki problem za one koji su se odmakli od medijske ovisnosti.
“Čavrljanje” povezuje upravo to što postoji pretpostavka zajedničkih činjenica i interpetacija – radi se o zajedničkoj osnovi za pritužbe, hvaljenje, zabrinutost ili što god.
Ipak, sve priče o kojima bi mogli pričati sa usputnim sugovornicma su zatrovane medijskim pričama, takvi razgovori su najzasićeniji sekularnim Ljevičarstvom. Ukoliko pokušate ispraviti perspektivu koje nude mediji uništavate samu ideju čavrljanja.
(Pokušaj da ispravite neku pristranost koja im je nametnuta i u koju vjeruju će izazvati dosadu, uvredu ili odbojnost. Takvi pokušaji će biti kontraproduktivni, bit će ocjenjeni kao subverzija prijateljskog čavrljanja.)
Ipak, kršćani su u iskušenju da isprave druge kada ustraju u opasnim ili grešnih shvaćanjima i vjerovanjima u laži. […]
Mislim da je čavrljanje zapravo velika stvar za političku korektnost, bitan mehanizam širenja ideja, ali na to ne možete odgovoriti direktno, nego ignoriranjem tema.
Mislim da se moramo suzdržavati od raspravljanja prema slici koje nameću masovni mediji; a to je najbolje činiti istinskim nepoznavanjem – a ukoliko smo (što je obično slučaj) pokupili nešto od trenutnih velikih medijskih priča onda moramo priznati istinu da zapravo ne znamo ništa o tome i da nemamo povjerenje u izvore – onda možemo odvratiti razgovor u druge teme; vrijeme, novosti o prijateljima i obitelji, zdravlju, iskustva i planovima […]
Naravno, takvo postupanje je indirektna poruka da odbijate participirati u ritualnom slavljenju ili osuđivanju koje promiču mediji.
Međutim, većina ljudi će biti ili iziritirana ili neće niti primjetiti da ste razgovor skrenuli s masovnih medija.
Ipak, kada god odbijete sudjelovati u propagandi i širenju medijskih priča – i njihove zle perspektive i implikacije – učinili ste dobro.
PS
Napokon smo došli do kraja knjižice Addicted to Distraction iz koje sam izdvojio nekoliko razmišljanja koja su mi se učinila zanimljivim. BGC je kritičan prema različitim fenomenima u medijima, ali i prema samom mediju kao fenomenu. Naravno, mnogi drugi su na svoj način krizirali suvremene medije i njihov utjecaj; Huxley, Mcluhan, Postman itd.
BGC je izrazito kritičan prema medijima, načinu na koji pogoršavaju stvari; krive nevine, a skrivaju i opravdavaju krivce, nanose patnju, proganjaju žrtve, zagovaraju nasilje na pogrešnoj strani i zabranjuju nasilje na ispravnoj stvari, stvaraju izopačene tabue, a ruše svete tabue… odnosno, promoviraju pohotu, inat, zavist, zbunjenost i inverzuju vrijednosti, očaj i svakakva zla.
No, BGC-ova kritika se ne bavi samo ljevičarskim pristranostima medija, nego medijima kao takvim, činjenicom da su postali evaluativni okvir stvarnosti.
Očito, mediji su – ili medij – moćno oružje u rukama onih koji “reformiraju” svijet na svoju sliku, ali bez različitih medija ne bismo imali pristup tolikim informacijama, pa i onima koje kritiziraju takav sustav.
Možda mediji nisu toliko loši ako razumijete koje su opasnosti, čak i ako niste sigurni o čemu se sve radi, dovoljno je da ste sumnjičavi.
Pretpostavljam da su stariji čitatelji svjesni različitih interesa koji manipuliraju medijima, mlađi čitatelji su pak u mogućnosti lako pristupiti različitim izvorima, na temelju toga bi očekivali da će barem dio ljudi razmisliti o tome što im se nudi.
Unatoč tome, svjedoci smo, posebno posljednjih godina, da su mediji u stanju kroz svega par dana navesti ljude na dotad nezamisliva ponašanja i razmišljanja.
Medijima se potrebno stalno odupirati, uključujući čavrljanje
Na kraju svoje knjižice Addicted to Distraction BGC još jednom savjetuje odupiranje mediju;
Dakle psihološka šteta koju nanose moderni mediji uključuje desenzibilizaciju na ono što bi nas trebalo šokirati, perverzni apetit za ono što spontano izaziva gađenje; simplifikaciju i rutinizaciju razmišljanja; i gotovo univerzalnu pretjeranu reaktivnost na proizvoljne podražaje (lakovjerne i histerične).
Ipak, s obzirom na raširenost, ne možete se potpuno oduprijeti medijima.
Iako je nemoguće potpuno se oduprijeti, stalni otpor je nužan – otpor je ono što čini razliku; razliku između gubitka i zadržavanja duše.
Mediji su u stanju iskoristiti najmanji znak slabosti, polako će povećavati svoj doseg, poput parazita čija ličinka proždire domaćina iznutra.
Naravno, situacija nije beznadna, barem ne za kršćanina. Radi se o tek o kvantitativnoj amplifikaciji normalnog života.
Stalno osvješćivanje vlastitih grijeha i padova (pod medijskim utjecajem), nije strano kršćanskom razmišljanju, ali dokle god priznajemo da se o tome radi i pokajemo se – i ne branimo niti opravdavamo ili racionaliziramo naše neuspjehe, bilo pred nama samima ili pred drugima; onda nećemo biti potpuno iskvareni od strane medija. […]
***
Suvremeno društvo je ovisno o distrakciji – masovnim medijima i povezanih stvarima; seksu, opijatima, vijestima, sapunicama, modi i slavnima.
Ako napuste takve stvari ljudi se loše osjećaju, ponekad ne vide smisao, osjećaju se usamljenima itd. Dakle ljudi će se odreći jedino ako će rezultat biti bolje stvari od toga da su ovisni o njima.
Morate vjerovati da je stvarnost bolje od distrakcije. (Ako pak osoba vjeruje da je stvarnost dosadna ili užasna onda je distrakcija bolja od stvarnosti.)
Ljudi moraju znati da je stvarnost radost. To ne znači da ne postoje “zastražujuće” stvari u stvarnosti, ali stvarnost je unatoč svemu, duboka radost.
***
BGC se osvrnuo i na neobvezne svakodnevne razgovore, čavrljanje;
Dominaciju masovnih medija u suvremenom društvu možete vidjeti u činjenici da je kolonizirala društvene interakcije; pruža materijal za “čavrljanje” između stranaca i poznanika – u određenom smislu čavrljanje predstavlja veliki problem za one koji su se odmakli od medijske ovisnosti.
“Čavrljanje” povezuje upravo to što postoji pretpostavka zajedničkih činjenica i interpetacija – radi se o zajedničkoj osnovi za pritužbe, hvaljenje, zabrinutost ili što god.
Ipak, sve priče o kojima bi mogli pričati sa usputnim sugovornicma su zatrovane medijskim pričama, takvi razgovori su najzasićeniji sekularnim Ljevičarstvom. Ukoliko pokušate ispraviti perspektivu koje nude mediji uništavate samu ideju čavrljanja.
(Pokušaj da ispravite neku pristranost koja im je nametnuta i u koju vjeruju će izazvati dosadu, uvredu ili odbojnost. Takvi pokušaji će biti kontraproduktivni, bit će ocjenjeni kao subverzija prijateljskog čavrljanja.)
Ipak, kršćani su u iskušenju da isprave druge kada ustraju u opasnim ili grešnih shvaćanjima i vjerovanjima u laži. […]
Mislim da je čavrljanje zapravo velika stvar za političku korektnost, bitan mehanizam širenja ideja, ali na to ne možete odgovoriti direktno, nego ignoriranjem tema.
Mislim da se moramo suzdržavati od raspravljanja prema slici koje nameću masovni mediji; a to je najbolje činiti istinskim nepoznavanjem – a ukoliko smo (što je obično slučaj) pokupili nešto od trenutnih velikih medijskih priča onda moramo priznati istinu da zapravo ne znamo ništa o tome i da nemamo povjerenje u izvore – onda možemo odvratiti razgovor u druge teme; vrijeme, novosti o prijateljima i obitelji, zdravlju, iskustva i planovima […]
Naravno, takvo postupanje je indirektna poruka da odbijate participirati u ritualnom slavljenju ili osuđivanju koje promiču mediji.
Međutim, većina ljudi će biti ili iziritirana ili neće niti primjetiti da ste razgovor skrenuli s masovnih medija.
Ipak, kada god odbijete sudjelovati u propagandi i širenju medijskih priča – i njihove zle perspektive i implikacije – učinili ste dobro.
PS
Napokon smo došli do kraja knjižice Addicted to Distraction iz koje sam izdvojio nekoliko razmišljanja koja su mi se učinila zanimljivim. BGC je kritičan prema različitim fenomenima u medijima, ali i prema samom mediju kao fenomenu. Naravno, mnogi drugi su na svoj način krizirali suvremene medije i njihov utjecaj; Huxley, Mcluhan, Postman itd.
BGC je izrazito kritičan prema medijima, načinu na koji pogoršavaju stvari; krive nevine, a skrivaju i opravdavaju krivce, nanose patnju, proganjaju žrtve, zagovaraju nasilje na pogrešnoj strani i zabranjuju nasilje na ispravnoj stvari, stvaraju izopačene tabue, a ruše svete tabue… odnosno, promoviraju pohotu, inat, zavist, zbunjenost i inverzuju vrijednosti, očaj i svakakva zla.
No, BGC-ova kritika se ne bavi samo ljevičarskim pristranostima medija, nego medijima kao takvim, činjenicom da su postali evaluativni okvir stvarnosti.
Očito, mediji su – ili medij – moćno oružje u rukama onih koji “reformiraju” svijet na svoju sliku, ali bez različitih medija ne bismo imali pristup tolikim informacijama, pa i onima koje kritiziraju takav sustav.
Možda mediji nisu toliko loši ako razumijete koje su opasnosti, čak i ako niste sigurni o čemu se sve radi, dovoljno je da ste sumnjičavi.
Pretpostavljam da su stariji čitatelji svjesni različitih interesa koji manipuliraju medijima, mlađi čitatelji su pak u mogućnosti lako pristupiti različitim izvorima, na temelju toga bi očekivali da će barem dio ljudi razmisliti o tome što im se nudi.
Unatoč tome, svjedoci smo, posebno posljednjih godina, da su mediji u stanju kroz svega par dana navesti ljude na dotad nezamisliva ponašanja i razmišljanja.
Malo je poznata činjenica da su dvoje svetaca dvadesetog stoljeća, papa Ivan Pavao II i Majka Tereza iz Kalkute gajili stanovitu pobožnost prema ukazanjima u Međugorju i da su bili ujedinjeni u molitvi svaki dan sa Gospom – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.
Još je manje poznata činjenica da je Padre Pio, veliki talijanski mistik, stigmatik i svetac imao ikakve veze sa događajima u Međugorju. A imao je.
Iako je ovozemaljski život napustio puno prije nego li će ukazanja u Međugorju započeti, Padre Pio ostavio je dva veličanstvena proročanstva koja se tiču dvoje odvojenih mističnih događaja koja će se zbiti u Međugorju.
Župnik, Padre Pio i kip iz Međugorja kao izvor čudesa
Jedno od tih odnosi se na sama ukazanja, dok se drugo povezuje sa Gospinim kipom koji je iz Međugorja prilikom jednog hodočašća odnešen u Civitivecchiu (Italija) gdje je naposljetku proplakao krvavim suzama, što je silno čudo koje je Crkva odobrila.
Naime, 1994. godine, don Pablo Martin bio je župnik crkve sv. Agostino u okrugu Pantano u Italiji Civitivecchia, gdje se trenutno nalazi spomenuti kip Majke Božje. Upravo je don Pablo taj koji je organizirao hodočašće u Međugorje u rujnu te godine i kupio 40 cm dugačak kip Djevice Marije od bijelog gipsa kao suvenir iz Međugorja.
Zanimljivo je istaknuti, don Pablo gajio je snažnu pobožnost prema Padre Piu i to čak prije nego li će otac Pio biti službeno proglašen svetim od pape Ivana Pavla II. 2002 godine.
Njegova pobožnost prema njemu je bila značajna jer upravo Padre Piu idu sve zasluge prilikom odabira kipa, naime, Don Pablo je tražio njegov zagovor u pomoći oko odabira kipa koji je poslije plakao krvavim suzama ukupno 14 puta u različitim prilikama.
Prema kazivanju Don Pabla, bio je to jedan od najljepših događaja u njegovom životu koji je rezultirao odabirom i kupnjom upravo tog kipa po pomoći i zagovoru oca Pia.
Randall Sullivan je zapisao u svojoj knjizi “The Miracle Detective” tu čudesnu vezu.
Činjenica da je Padre Pio umro 1968 godine upravo to čini tu nebesku poruku povezanu u duhovnoj komunikaciji između oca Pia i župnika koja čini cijelu stvar zanimljivom. Znamo da u Boga nema slučajnosti tako da je cijeli “slučaj bio isplaniran”.
Također, treba spomenuti da dok je još hodao ovom zemljom i primao hodočasnike u svom samostanu u San Giovanni Rotondu, često bi znao prorokovati mnoge događaje.
BBC novinarka svjedoči
U knjizi “A Spark from Heaven” BBC-eva novinarka Mary Craig izvještava da prije nego li će započeti ukazanja u Međugorju, Padre Pio kazao je grupi hodočasnika koja ga je došla posjetiti iz Mostarske biskupije: “Blagoslovljena Djevica Marija uskoro će posjetiti vašu zemlju”
Upravo te riječi Padre Pia čine ovo proročanstvo izvanrednim.
Naravno, ne trebaju mnogo čuditi te njegove riječi, Padre Pio bio je poznat po svojim duhovnim darovima. Bog mu je dao izvanredne milosti. Između ostalih, imao je dar ozdravljenja, dar čitanja srca tijekom ispovjedi, dar bilokacije, vizije Isusa i Marije i svoga anđela čuvara kao i dar proroštva, a jednog je dječaka i to protestanta poslao u Međugorje po ozdravljenje i taj dječak je ozdravio pri dolasku u Međugorje a obitelj se obratila na katoličanstvo. Ovo je priča o tom čudu:
EU i Bliski istok Unatoč trenutačnom ratu između Hamasa i Izraela, Europska unija ustraje na dugoročnom “rješenju dviju država” kada je u pitanju mir na Bliskom istoku.
EU pod tim pojmom shvaća državu Izrael s jedne strane i državu Palestinu unutar granica koje su okvirno definirane prije više od 30 godina u takozvanim sporazumima iz Osla između Izraela i Palestinaca.
Vanjskopolitički predstavnik EU-a Josep Borrell ponovno je na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak istaknuo kako se EU službeno drži “rješenja dviju država”, ali je istodobno zaključio kako je “rješenje dviju država svakim danom sve teže. Moramo razgovarati o tome, ali humanitarna kriza u Pojasu Gaze sada je prioritet”, kaže prvi diplomat EU-a. On je dodao kako je za trajno političko rješenje, potreban „pojačani angažman”.
Priznanje raste na jedanaest država EU-a
Sve države članice Europske unije priznaju Izrael kao državu. Istodobno samo devet od 27 članica EU-a palestinske teritorije smatra državom. To bi se trebalo promijeniti ovog utorka. Naime Španjolska i Irska sada također žele priznati državu Palestinu u granicama teritorija Zapadne obale Jordana, istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze. To je u utorak učinila i Norveška koja doduše nije članica EU-a, ali njezina odluka također ima težinu.
Međutim, na ovim područjima ne postoji jedinstvena vlada. Hamas, koji je u EU-u klasificiran kao teroristička organizacija, prije rata je vladao Pojasom Gaze.
Malta i Slovenija najavile su da će priznati Palestinu čim za to dođe vrijeme. Belgija je odlučila ne dodijeliti državnost palestinskim teritorijima do daljnjega, objavila je belgijska ministrica vanjskih poslova Hadja Lahbib.
Većina zapadnoeuropskih članica EU-a nije priznala Palestinu, kao ni Velika Britanija ni SAD. Istočnoeuropske članice od Poljske do Bugarske priznale su Palestinu još krajem 1980-ih, tada kao dio Istočnog bloka, koji je bio na propalestinskoj strani. DDR je Palestinu također priznavao kao punopravnu državu. Prestankom Njemačke Demokratske Republike 3. listopada 1990. i pristupanjem Saveznoj Republici, ovo priznanje je prestalo važiti.
Njemačka, Francuska, Italija čekaju s priznanjem
Većina država EU-a, uključujući i Njemačku, želi prihvatiti palestinsku državu ako bude mira, te ako Izrael također poduzme ovaj korak. No to je prilično malo vjerojatno. Vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacivala je dvodržavno rješenje čak i prije aktualnog rata protiv Hamasa. S druge strane teroristička skupina Hamas odbacuje izraelsku državu i jedan od njezinih ciljeva je uništenje židovske države.
“Podržavamo uspostavu palestinske države, ali palestinska država mora priznati Izrael i biti priznata od Izraela. To svakako ne može biti palestinska država koju vodi Hamas, koji je teroristička organizacija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je trenutno i predsjedavajući skupine sedam najvažnijih industrijskih zemalja G7.
Prije nego što se ponovno ozbiljno razmotri dvodržavno rješenje, krvavi sukob između Hamasa i Izraela mora biti okončan. O tome je vladalo suglasje ministara vanjskih poslova EU-a na sastanku u Bruxellesu ovog ponedjeljka. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovno je pozvala na humanitarni prekid vatre u Gazi “kako bi se okončala patnja za taoce koji su još u zatočeništvu Hamasa i kako bi se konačno okončala patnja za ljude u Gazi”. Nakon terorističkih napada na Izrael početkom listopada u kojima je Hamas ubio 1.200 ljudi, a oteo 250, izraelska vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju razbijanja položaja Hamasa u Pojasu Gaze.
Sudski nalog se ignorira – što sada?
No područje je daleko od bilo kakvog primirja. Hamas je ponovno ispalio rakete prema Tel Avivu iz Rafaha u Pojasu Gaze. Izraelska vojska je nakon toga granatirala izbjeglički kamp u blizini Rafaha, što je, prema palestinskim izvorima, prouzročilo najmanje 35 poginulih. “Obje strane ne poštuju naloge Međunarodnog suda pravde”, rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell u Bruxellesu.
“Ovo je prava dilema. Kako međunarodna zajednica može nametnuti provedbu odluka Međunarodnog suda pravde?” – upitao je Borrell ostale ministre vanjskih poslova. Međunarodni sud pravde u Haagu naredio je u petak, na zahtjev Južnoafričke Republike, da Izrael mora odmah prekinuti vojnu operaciju u Rafahu, gradu na jugu Pojasa Gaze, i omogućiti više humanitarne pomoći. O stanju na jugu Pojasa Gaze će danas raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a na hitno sazvanoj sjednici.
Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock govori u ime velike većine država članica kada u Bruxellesu kaže: “Privremene mjere Međunarodnog suda pravde su obvezujuće i naravno da ih se mora slijediti. No mi svjedočimo akcijama suprotnim tome. Bilo je više raketa na Tel Aviv koje je ispalio Hamas. U isto vrijeme, vidimo da nije nikakav dobitak za sigurnost Izraela i da neće dovesti do oslobođenja niti jednog taoca ako ljudi sada gore u izbjegličkim šatorima”. Baerbock pritom aludira na izraelski napad na izbjeglički kamp, koji sada istražuje izraelsko državno odvjetništvo.
“Međunarodno pravo vrijedi za sve, to se također odnosi na izraelsko ratovanje”, rekla je njemačka ministrica. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani istaknuo je kako Hamas također krši međunarodno pravo skrivajući svoje pozicije među civilnim stanovništvom.
„Hamas instrumentalizira ljude u Rafahu. Namjera Hamasa je Izrael namamiti u medijsku zamku”, rekao je Antonio Tajani. Slike civilnih žrtava u Pojasu Gaze naravno diskreditiraju Izrael.
“Bez antisemitizma glavnog tužitelja”
Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell oštro je kritizirao izraelsku vladu zbog najave da se ni pod kojim uvjetima neće pridržavati naloga Međunarodnog suda. „Ne samo Međunarodni sud Ujedinjenih naroda, koji ima nadležnost nad državama, nego i Međunarodni kazneni sud, koji ima nadležnost nad pojedincima, treba tretirati s poštovanjem”, odlučan je Josep Borrell.
Glavni tužitelj Kaznenog suda u Haagu zatražio je, među ostalim, raspisivanje tjeralice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina. “Mi moramo pustiti sud da odluči, i to bez vrijeđanja, što misli o zahtjevu glavnog tužitelja. Nažalost, to nije slučaj. Glavnog tužitelja se optužuje za antisemitizam, što se uvijek događa kada postoji nešto što se Vladi Benjamina Netanjahua ne dopada. Optužbe za antisemitizam protiv tužitelja su za nas neprihvatljive”, rekao je Josep Borrell.
Bernd Riegert/Deutsche Welle
Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sklona je započeti rat s Ruskom Federacijom, budući da rejting američkog čelnika pada uoči izbora u studenom u Sjedinjenim Državama.
Izjavio je to američki novinar Seymour Hersh na You Tube kanalu London Real.
Lideri uvijek imaju veći rejting u ratu nego u miru, primijetio je novinar.
Prema njegovim riječima, pobjede u bitkama učinile su američke predsjednike “slavnima i značajnima”. Kao primjere naveo je predsjednike Franklina Roosevelta i Abrahama Lincolna.
Kako je naglasio Hersh, to može biti razlog agresivnog stava Bidenove administracije prema Rusiji.
Prije toga, norveški politolog Glenn Diesen rekao je da izjave Zapada koje odobravaju napad Oružanih snaga Ukrajine (OSU) na teritorij Rusije stranim oružjem “mijenjaju pravila” posredničkih ratova, takve izjave će postati ” jako loše”.
Ranije je zamjenik premijera Italije nazvao glavnog tajnika NATO-a “opasnim gospodinom”.
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti2 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti3 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti1 tjedan agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti6 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti4 tjedna agoKad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!
-
Vijesti3 tjedna ago“Obitelj je temelj naše budućnosti, Hasanbegović možda ipak bude dio izvršne vlasti”
-
Vijesti4 dana agoPreminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’