Connect with us

Društvo

80-ta obljetnica četničkog zločina u Boričevcu 1941. godine

Published

on

Slika 1. Spomenik žrtvama četničkog pokolja u Boričevcu (MJ)

U neokomunističkoj Hrvatskoj proslavljena je 80-ta obljetnica četničkog zločina u Brotnju, Boričevcu, Kulen Vakufu. U današnjoj Hrvatskoj se slavi zločin nad Hrvatima i etničko čišćenje Pounja. Za proslavu četničkog zločina Hrvatska vlada je dala 100.000 kuna. Sramotno je da se slavi zločin nad vlastitim hrvatskim narodom, da se slavi ubijanje djece i nevinih ljudi, slavi se nabija župnika na kolac te pečenje župnika.

Misa zadušnica za žrtve Boričevca održana je 24. 7. 2021. godine, ali o tome mediji nisu izvještavali ali su izvještavali što govori i radi koalicijski partner druga Plenkovića!

Slika 2. Spomen obilježje Dabin vrh (MJ)

Današnji četnici slave ubijanje Hrvata i etničko čišćenje Pounja 1941. godine.

Partizansko-četnički zločin nad 37 članova obitelji Ivezić u Brotnju Najmlađi (Jakov) je imao manje od  3 godine, a najstariji (Luka) 82 godine.

 Do 18 godinaOd 18 do 40 godinaOd 41 do 60 godinaViše od 60 godina
Jakov Ivezić, 3 g. Jure Ivezić, 3 g.  Jelena Ivezić, 4 g. Manda Ivezić, 5 g. Luka Ivezić, 6 g. Ika Ivezić, 7 g. Ana Ivezić, 7 g. Marija Ivezić, 8 g. Kaja Ivezić, 9 g. Pero Ivezić, 9 g. Jure Ivezić, 12 g.  Stjepan Ivezić, 12 g. Lukica Ivezić,12 g. Jela Ivezić, 14 g. Mićo Ivezić, 15 g.  Jelka Ivezić, 18 g . Ana Ivezić, 18 g. Mara Ivezić, 18 g. Nikola Nino Ivezić, 26 g. Marija Ivezić, 27 g. Marko Ivezić, 37 g. Milan Ivezić Crni, 38 g. Kata Ivezić, 35 g. Mara Ivezić, 42 g. Dane Ivezić, 42 g. Boja Ivezić, 43 g. Josip Ivezić, 43 g. Mile Ivezić, 40 g. Ika Ivezić, 42 g. Jure Ivezić, 43 g.  Ika Ivezić, 65 g. Dane Ivezić, 72 g. Kata Ivezić, 72 g. Mrko Ivezić, 75 g. Ika Ivezić, 76 g Boja Ivezić, 79 g. Luka Ivezić, 82 g.   .  

„Dossier Boričevac“ (»Naklada Pavičić«, Zagreb, 2012., str. 346.-348.).:  37 žrtava  „prve puške“ 27. 7. 1941. godine.  

Slika 3. Posmrtni ostatci članova obitelji Ivezić

U Srbu se opet slavi, uz potporu druga Plenkovića, ubijanje i etničko čišćenje Hrvata iz Pounja. Budući da se zna istina o takozvanom ustanku Srba 27. srpnja 1941. godine postavlja se pitanje zašto hrvatska Vlada financira obilježavanje zločina nad nevinim Hrvatima Pounja i šire.

Slika 4. Ukop posmrtnih ostataka članova obitelji Ivezić (MJ)

Nacionalna i civilizacijska sramota je slaviti ubijanje nevinih i etničko čišćenje vlastitog naroda!

Prije 2. svjetskog rata postojao je Udbinski dekanat, na području dekanata živjelo je više od 16 tisuća katolika. Poslije Drugog svjetskog rata je na području dekanata živjelo manje od 2.000 katolika! Potpuno su uništene i ugašene župe Boričevac (1905 župljana), Bunić, Udbina (1575 župljana), Palanka, Rudopolje i Gračac (1108 župljana), te župa Korenica (1200 župljana). Nad Hrvatima katolicima počinjen je genocid koji nikada nije kažnjen.

Nakon pokolja u Brotnji Hrvati iz Boričevca su morali pobjeći iz svoga mjesta da bi spasili svoj život. U selu je ostalo 55 Hrvata (većinom staraca i djece) koje su četnici ubili 2. kolovoza 1941. godine. Selo su opljačkali i razorili a nakon rata je komunističko-četnička vlast zabranila povratak Hrvata na njihova ognjišta!

Slika 5. Naslovnica knjige Dossier Boričevac (MJ)

Srbi su napali i Kulen Vakuf te pobili 300 Hrvata iz Boričevca. Pored ovih zločina u kolovozu 1941. godine počinjeni su zločini u Drvaru, Bosanskom Grahovu te zločin nad hodočasnicima i bestijalno ubojstvo svećenika Waldemar Maximilian Nestora.

Slika 6. Spomen kapela za žrtve Drugog svjetskog rata i žrtve Domovinskog rata (MJ)

Danas komunisti i četnici slave zločine u Srbu i Pounju kao ustanak naroda Like te šire mržnju i ponavljaju laži uz veliku podršku političara i medija.

Četničko etničko čišćenje se nastavilo i nakon rata jer je Hrvatima zabranjen povratak u Boričevce i druga sela, oduzeta im je imovina i sva prava sve do današnjih dana. Zašto?

Nedvojbeno je utvrđeno da se dana 27. srpnja 1941. godine dogodio četnički zločin nad Hrvatima. Krajem rata neki četnici su se presvukli u partizanske uniforme i postali članovi komunističke partije pa su zločin i etničko čišćenje prikazivali kao komunistički ustanak protiv ustaša što nije točno. Komunista je bilo vrlo malo u Lici pa je jasno da oni nisu mogli izvršiti etničko čišćenje širih razmjera. Navodi se da su četnici bili naoružani (više od 1000) pa je jasno da ih je naoružala srbijanska vojska i da je sve rađeno planski.

Nakon četničkog zločina u Brotnji žitelji Boričevaca, njih 2000, su izbjegli noću pod vodstvom boričevačkog župnika Vladimira Stuparića u Kulen Vakuf. Ostalo je 55 osoba starije dobi koje su četnici pobili a selo opljačkali i zapalili. Nakon zločina u Brotnji i Boričevcu etničko čišćenje (tijekom mjeseca kolovoza) su četnici nastavili i u Zapadnoj Bosni (Kulen Vakufu; Drvaru, 300 ubijenih; Bosanskom Grahovu, 62 ubijenih; u Krnjeuši, 130 ubijenih Hrvata i drugdje. Sve u sklopu plana stvaranja etnički čiste velike Srbije.

Nesrpsko stanovništvo nikada se nije vratilo, nije im dozvoljen povratak u sela poput Brotnje, Krnjeuše i Boričevaca. Sela su popaljena i praktično su nestala sa zemljovida. Zemlja im je oduzeta i nisu se smjeli vratiti na svoja ognjišta iako su to u više navrata tražili.

Zločin u Brotnju nad članovima 6 obitelji Ivezić. Ukupno je ubijeno 37 članova obitelji, nađeni su ostatci njih 19. Izvršena je eksuhumacija i DNK analiza tako da nema dvojbe da se radi o članovima obitelji Ivezić! Nema razlike jesu li ih ubili četnici ili četnici-komunisti jer su i jedni i drugi provodili velikosrbijansku imperijalističku zločinačku politiku.

U Dabinu jamu su bačeni živi Hrvati, živa hrvatska djeca. Speleolozi su pomogli da se iz jame na Dabinu vrhu izvade posmrtni ostaci žrtava. Otkriveni su ostatci 19 žrtava četničkog zločina, tek u svibnju 2014. godine. Izvršena je ekshumacija pobijenih Hrvata.

Četnička svirepost se očituje u ubojstvu velečasnog Valdemara Maksimilijana Nestora i hodočasnika koji su izvučeni iz vlaka i ubijeni. Nadalje, župnika Jurja Gospodnetića su nabili na ražanj i ispekli i to oni nazivaju antifašističkim ustankom.

Komunistička diktatura nije htjela priznati ove strašne zločine, nego je učinila sve da se zločini zataškaju. Jugoslavenska (komunističko-četnička) historiografija je četnički zločin, genocid nad Hrvatima prikazala kao antifašistički ustanak što nije točno ali to je samo jedan slučaj izvrtanja činjenica i iznošenja laži koji su bili u službi velikorbijanskog imperijalizma. Kad se čitaju neki osvrti na događaje čovjek se pita u kojem vremenu se zločin dogodio, je li se dogodio 1941. godine ili 2010. godine. Izvrsna organizacija, dobra logistika, motorolama i mobitelima, satelitskim telefonima se kordinira akcija zločina i vrši sistematsko etničko čišćenje 1941. godine! Vjerodostojnost sjećanja i memoara komunista-četnika je ništavna pa se na tim memoarima ne može pisati povijest! Pitanje: Koliko je vremena 1941. godine trebalo da vijest iz Boričevca stigne do Drvara? Jasno je da koordinirana brza akcija na širem prostoru nije bila moguća pa konstrukcije i zaključke komunističkih povjesničara treba baciti u koš.

Sramotno je da je Republika Hrvatska, unatoč poznatih činjenica, obnovila spomenik u Srbu 2010. godine. Obnovom spomenika političari su nastavili podupirati komunističko-četničke laži o antifašističkom ustanku što je neprihvatljivo jer se radilo o genocidu, zločinu nad Hrvatima. Obnovom spomenika pokazalo se da Hrvatskom vladaju stari zločinački kadrovi koji ne žele da se sazna istina o izvršenom genocidu.

Istina se ipak zna! Postoje svjedočanstva, postoje dokazi koji su nepobitni. Nada Prkačin je napravila dokumentarni film „Nikad se nisu vratili“ (premijera je bila 16. rujna 2014. godine u Zagrebu u kinu Europa). Krajnje vrijeme je da se prestane s komunističko-četničkim lažima i s veličanjem četničkog zločina nad nedužnim Hrvatima. Oni koji dozvoljavaju laži i veličanje genocida nad Hrvatima su ljudsko smeće!

Drug Pupovac, koalicijski partner druga Plenkovića, govori o okrutnosti zločina iz Drugog svjetskog rata. Kako on zna da su bili okrutni? On o okrutnosti tih zločina ne može znati ništa ali bi mogao znati o okrutnostima u Kninskom zatvoru, Manjači, Sajmištu, Ovčari i drugdje, 1991. godine. Mogao bi znati iz prve ruke, mogao bi pitati svoju braću. Nikada se drug Pupovac nije zgrozio nad srbijanskim, četničkim, zločinima iz Domovinskog rata, nikada ih nije osudio! Ubijanje žicom vezanih zarobljenika je četnička specijalnost. Pupovac zna tko je ubio doktora Šretera, ali ne će reći istinu!?

Slika 7. Spomen ploča civilnim žrtvama Domovinskog rata (MJ)

Godine 1990/91 zločinački scenarij se ponavlja, iz Srba kreće nova pobuna, novi zločini i novo etničko čišćenje Pounja. Povijest se ponovila, ničim izazvani Srbi u Srbu i drugim mjestima s većinskim srpskim stanovništvom započeli su novu krvavu pobunu protiv RH te napravili nove masovne zločine. Akcijom „Žaoka“ , koja je počela 26. srpnja 1991. godine, je izvršeno etničko čišćenje Pounja te su počinjeni zločini nad Hrvatima. Hrvati su se tek nakon VRO „Oluja“ mogli vratiti u svoje spaljene i razrušene domove.

Povijest se ponavlja 1991. kada četnici (takozvani antifašisti) ponovno ubijaju i vrše etničko čišćenje. Podsjetnik za Predsjednika, Premijera, Predsjednika Sabora i ostale:

  • 25. lipnja 1991. Srbi su napali policijske postaje u Glini. Poginuo je pričuvni pripadnik MUP-a Tomislav Rom iz Viduševca kod Gline, a 16 policajaca je zarobljeno, odvedeno u zatvor u Knin i nakon 50 dana zarobljeništva, mučenja i zlostavljanja u razmjeni oslobođeno.
  • 2. srpnja 1991. napadnuta je policijska postaja u Kozibrodu (općina Dvor na Uni). 
  • 15. srpnja 1991. pobunjeni Srbi napali su Topusko.
  • 23. srpnja 1991. napadnut Drežnik-grad, na Banovini spaljena sela:  Hrvatski Čuntić, Struga, Jukinac, Kuljane, Kozibrod i druga.
  • 26. srpnja 1991. velika četnička ofenziva protiv Hrvata Banovine pod kodnim imenom „Žaoka“.  Četnici su u svom pohodu zarobili tri policajca koje su tukli, mučili i na kraju ubili. Također su ubili 9 civila i zarobili 2 policajca koja su brutalno tukli i mučili želeći saznati raspored obrane.
  • 27. srpnja 1991. okupacija Gline, izolacija Petrinje.
  • 27. srpnja 1991.; minobacački napad na Sunju.
  • 30. srpnja 1991. bojni zrakoplovi okupatorske JNA napali su Hrvatsku Kostajnicu; tom prilikom uništena je nova škola, zgrada doma zdravlja i nekoliko stambenih zgrada. Poginuo je jedan policajac, a dvojica su ranjena…

Bio je to početak novog četničkog (takozvanog antifašističkog) ustanak 1991. na području Pounja i Banovine.

Slika 8. Spomen ploča poginulim/ubijenim braniteljima iz Domovinskog rata (MJ)

Krajnje je vrijeme da se prekine s četničkim dernecima kojima se šire laži o broju ubijenih, te mržnja prema hrvatskom narodu i državi. Krajnje je vrijeme da se prekine slavljene zločina nad Hrvatima, da se prestane slaviti progon Hrvata i paljenje njihovih sela, oduzimanje imovine i zatiranje zemljopisnih toponima. Ne radi se o antifašističkom ustanku već o četničkim zločinima u Brotnji, Boričevcu i Kulen Vakufu, nad hrvatskim civilima.

Samo u neokomunističkoj Hrvatskoj porezni obveznici plaćaju slavljenje genocida nad svojim narodom!

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved