Ovih dana prisjećamo se žrtava iz Maceljske šume gdje je ubijeno vise od 13.000 Hrvata – vojnika, civila, bogoslova i svećenika. To je samo jedna od 1.500 masovnih grobnica žrtava komunističkog režima do sad, pronađenih u Sloveniji i u Hrvatskoj – piše Željko Glasnović na svom Facebook profilu…

Jedan od egzekutora u Maceljskoj šumi, komandant OZNA-e u Krapini, drug Stjepan Hršak, partizanski poručnik koji se hvalio 96′ godine kako je ubijao svećenike u Maceljskoj šumi i pokazivao okolo svoj pištolj Walther 7.62 mm kojim ih je likvidirao metkom u potiljak, nikad nije optužen za ta ubojstva.

U demokratskoj Hrvatskoj mirno je živio u Zagrebu i umro nekažnjen u svojoj vili na Tuškancu u kojoj ga je posjećivao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić i na taj način, unatoč prosvjedu ljudi, dao mu podršku i abolirao njegove zločine.

Tražio je da se u ‘zaslužne antifašiste’ ne dira. Hršak je ‘zaslužan’ valjda zato što je svojom rukom ubio 21 svećenika.

Hrvatske časnike ubijali su šumarskim sjekiricama udarcima po sljepoočnicama, tako da su odmah mrtvi padali u jamu.

U jednoj jami pronađena su i dva kostura koja su pripadala djeci u dobi od 7 i 15 godina, koja su bila vezana žicom. To je dokaz da su sve te nevine ljude bez ikakve krivice, kao i malu nedužnu djecu, hotimice pobili kako bi se na taj način tome zločinu zauvijek zametnuo svaki trag.

Ali kosti ne lažu.

Unatoč na tisuće izvještaja sa silnom dokumentacijom, i na stotine svjedočanstava iz prve ruke i svim dokaznim materijalima koji su predani ne samo DORH-u nego i Ministarstvu kulture i MUP-u s konkretnim imenima ubojica, istraga protiv zločinaca ovih monstruoznih ubojstava je sabotirana, a oni su abolirani uz pomoć ‘Duboke države’.

Za partizansko-komunistički pokolj, koji se dogodio bez suda i suđenja, još nitko nije odgovarao.

Još 2004. god. MUP je imao evidentiranih preko 900 lokacija s hrvatskim žrtvama, sve dokaze i svjedoke, ali nitko nije procesuiran, nijedna optužnica nije napisana i nitko nije osuđen.

Svi glavni državni odvjetnici od 92′ počevši od Šeksa, Hercega, Olujića, Hranjskog, Živkovića, Zadnika, Ortynskog, Bajića, Cvitana, Jelenića do Šipek nisu ništa učinili po tom pitanju. Koga štite? Zašto ih novinari ne pitaju o tome? Zašto mediji ne istražuju? Tko ih je prisilio da šute i zašto? Jesu li ikad bili plaćeni za zataškavanje? Ako da, od koga, kad i koliko?

Može li se u ovoj Dubokoj državi naći iti jedan pošteni državni odvjetnik, a da nije nasljednik bivšeg režima, mason ili korumpiran?

U Hrvatskoj je nastupila apsolutna inverzija morala, postali smo Orwellova Oceanija gdje je istina postala laž, a laž istina. Oslobođen je Boljkovac, oslobođen je Manolić, oslobođen je Hršak…

Svjedoci umiru, zločinci umiru, a mi i dalje nakon toliko godina svoju djecu odgajamo na falsificiranim podacima.

Do 90-te se o ovome nije smjelo govoriti, a zašto sada šutimo? DORH ne samo da ne procesuira komunističke zločine, nego ne procesuira niti srpske iz Domovinskog rata.

Na isti način se u zaborav gura sve ono što se dogodilo 1991. godine isto kao i ono što se događalo 1945. godine.

Bez lustracije nema istine, a bez istine nikada nećemo biti slobodni ljudi.

Maceljska šuma je danas najveće poznato gubilište i grobište u RH koje svjedoči o komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom koji je kao zarobljenik u svojoj vlastitoj Domovini doživio stravičnu smrt od domaćih partizanskih zlikovaca pomračenog uma, dok u državnim institucijama i dalje sjede njihovi nasljednici koji štite svoje drugove.

Autor: Željko Glasnović/FB

Na poziv Hrvatskog obrednog zdruga HOZ Jazovka, članovi domovinskih udruga organiziraju Spomen pohod na Jazovku, dana 22. lipnja 2024. (subota). Svetu misu predvodi mons. Vlado Košić, biskup sisački.

Procesija iz centra Sošica, uz molitvu svete krunice, krenut će u 10:30 prema jami Jazovka. Nakon mise i pauze za ručak, nastavlja se put za Krašić te posjet župnoj crkvi gdje je boravio bl. Alojzije Stepinac.

Polasci iz Imotskog u 4:00, Ciste Velike – 4:30, te iz Splita, s Lovrinca 5:15. Cijena puta je 50€. Poseban dogovor za ručak. Prijave do 15. lipnja (Željko Pleić, 098 9975 494)

O Jazovki

Masovna grobnica Jazovka je jama koja se nalazi u šumi pokraj naselja Sošice na Žumberku u Republici Hrvatskoj. Obzirom na ratni zločin koji se u njoj dogodio, zaštićeno je kulturno dobro.

Jama se sastoji od ulaznog dijela nalik bunaru dubokog oko 34 m, na čijem se dnu nalazi izduženi kosi dio dugačak oko 15 m.

2020. godine su iz jame ekshumirani ostatci 814 žrtava koje su ondje ubili partizani nakon zauzimanja Krašića u siječnju 1943. godine, te potom vojnici Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945. godine.

Partizanski zločini 1945.

Jazovka je poznata kao mjesto masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata od strane partizana.

Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz zagrebačkih bolnica 1945. godine.

Povjesničarka Blanka Matković izvješćuje 2011. god. o 447 žrtava čiji su podaci pobrojani prigodom speleološkog pregleda jame 1999. godine, koje je predvodio patolog prof. dr. Žarko Danilović. B. Matković iznosi da se prema popisima sačuvanima kod zagrebačkim bolnicama mogu identificirati osobni podatci za čak 4791 bolesnika zagrebačkih bolnica (te u svojem znanstvenom radu objavljuje ime, prezime, godinu rođenja, mjesto rođenja, bračno stanje, vjersku pripadnost, vojni čin i dan prijama u bolnicu za svih njih 4791), – vojnih osoba poraženih vojski koje je Jugoslavenska armija pogubila 1945. godine, uz upozorenje da se intervjuiranjem preživjelih nalaze poimenični podatci o bolesnicima koji se ne nalaze u dostupnim popisima, te se mora zaključiti da u bolničkim arhivima nedostaje dio podataka. Jazovka je samo jedno od mjesta gdje su bacani pobijeni ratni zarobljenici – pacijenti zagrebačkih bolnica. Radi prikrivanja dokaza, pobijen je i dio osoblja bolnica koji je svjedočio zločinu.

Protiv zločinaca još nije počeo sudski postupak, makar su imena nekih počinitelja javno obznanjena.

Za tri časne sestre s. Liphardu Horvat, s. Konstantinu Mesar i Geraldu Jakob, inače njegovateljice u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, koje su bačene u jamu pokrenut je postupak proglašenja blaženima unutar Katoličke Crkve.

Poziv od strane Hrvatskog obrednog zdruga vidite ovdje.

Više volim maminu sestru nego svoju. Mamina sestra mi je teta, a moja mi nije ništa!
Na mame se ne galami, one su korisne.
Kada se dvoje zaljubljenih prvi put poljubi, odmah se sruše i ne ustaju najmanje sat vremena, a i više.
Poluotok je otok koji još nije dokraja napravljen.
Baka je debela zato što je puna ljubavi.
Što je covjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji.

Djevojčice ne mogu stojecki piškiti, jer se nemaju za što držati.
Kada baku bole zubi, ona njih jednostavno ostavi u caši.
Ja nemam više baku, nju su posadili na groblju.
Na Marsu ima života. Ali to je samo hipotenuza.
Da bi bila dobra, medicinska sestra mora biti potpuno sterilna.
Doktori kažu da su smrtonosne bolesti najgore.

Kad se moj mlađi brat rodio, morali su ga staviti u akumulator.
Leptir je insekt iz porodice helikoptera.
Zoološki vrt je super stvar. Tamo možemo vidjeti i one životinje koje ne postoje.
Nisam kršten, ali sam zato cijepljen.
Životno osiguranje je novac koji dobije onaj koji preživi smrtni slucaj.
Razlika izmedu sela i grada je ta što je trava na selu iz jednog dijela, a u gradu je isprekidana.
Ne znam koliko imam godina, to se stalno mijenja.

Svi psi vole vodu. Neki cak toliko da u njoj i žive. To su morski psi.
Akvarij je malo stakleno more gdje žive domace ribe.
Alimentacija je placa za djecu kada im se tata odseli.
Papa živi u Vakumu.
Sve ribe nose jaja, a ruske cak I kavijar.
Kod nas se muškarci mogu ozeniti samo jednom ženom. To se zove monotonija.
Ne razumijem zašto se mama toliko ljuti što smo razbili vazu. Ionako je bila stara i kineska, a ne naša!
Baka nam je otišla na onaj svijet. Sad i mi imamo nekog u inozemstvu.

Marin EfaTa Croatia/fb