Connect with us

Istaknuto

Uz 75.obljetnicu mučeničke smrti Bl. Miroslava Bulešića.  2.dio Odjeci zločina i montirani proces protiv „provokatora incidenta“

Published

on

Žrtve uhićene, a ubojice na slobodi

Nakon što je Slavko Sanković oprao krvave ruke i nož kojim je zaklao don Miroslava Bulešića i „primio njegovu dušu“ kako je ponavljao, svi su se brzo razišli.

Navečer su agenti UDBE počeli po kućama privoditi zamislite ne napadače, nego one koji su branili crkvu od napadača!

Tek tada nastupa pravo lice komunizma u režiji dr. Vladimira Bakarića i Dine Zlatić, što je u svom pismu upućenom Mati Žmaku iz Rijeke, potvrdio Zvane Črnja, kajeći se za svoje pisanje neposredno nakon ubojstva don Miroslava Bulešića.

Ubojstvo svećenika osobito na tako svirep i barbarski način bilo je politički vrlo nezgodno u tom momentu,  zbog odjeka u inozemstvu, neposredno nakon potpisivanja Pariškog mirovnog sporazuma i definiranju granice sa  Italijom u kojem su presudnu ulogu imali baš istarski  svećenici.

Stoga su se komunističke vlasti požurile „smanjiti štetu“, svodeći klanje svećenika na jedan „incident“ za koji je kriva skupina svećenika koja je provocirala narod odan Komunističkoj vlasti. Dr, Vladimir Bakarić je imao pripremljen scenarij, jer je dok su trajali pregovori na Pariškoj mirovnoj konferenciji rekao da se u popove ne dira dok ne završi. Kako je Konferencija završila 10.veljače 1947.godine,  moglo se krenuti u obračun sa Katoličkom crkvom.

Sa tom zadaćom je Predsjednik Narodne republike Hrvatske, dr. Vladimir  Bakarić dao izjavu novinskoj agenciji TANJUG, u kojem je optužio Katoličku crkvu za zavjeru:  „Katolička crkva je već neko vrijeme pripremala nekakvu provokaciju i točnije rečeno sve je bilo pripremljeno u Poreču, u Istri, u nekakvoj crkvi Svetog Pavla za vrijeme jednog vjerskog sastanka“

Baš čudno da OZNA ili tada već UDBA ne bi saznala za takav sastanak nedefiniranog datuma u crkvi koja uopće ne postoji u Poreču!?

Bakarić je izjavio da u  Lanišću „ postoji jedna dosta jaka grupa ustaški nastrojenih elemenata, koji su naravno bili odmah spremni da u ovakvoj provokatorskoj akciji sudjeluju i da je i dalje proširuju. Ti su elementi i sačinjavali onu naoružanu „zaštitu“, i nastavio: „Smatram da su rečeni incidenti nepoželjni i nadamo se da se neće više ponoviti, jer ćemo biti  prisiljeni suzbiti ih radikalnim sredstvima“

Podla zamjena teza, žrtve se optužuje i još prijeti „radikalnim sredstvima“ Mogu li biti radikalnija sredstva od 1 osobe zaklane, jedne pretučene do umiranja i desetine ranjenih i ozlijeđenih“ A vjernici su samo željeli u Crkvi primiti Svetu potvrdu?!

Koje je to bilo razočaranje u hrvatskom vjerničkom puku u Istri!

Iz mnogih katoličkih obitelji u Istri mladi su otišli u partizane u želji za oslobođenjem od talijanskog fašizma i njemačkog nacizma, bilo je i svećenika simpatizera partizanskog pokreta.

A kad ono nova narodna vlast  napada vjernike i katoličke svećenike, koji su bili istinski antifašisti, progoni ih i naziva državnim neprijateljima. Mnoge je to zbunilo i prisililo da se moraju opredijeliti, ili za Crkvu, ili za Partiju.

Istra je kroz povijest uvijek bila pod tuđinskom vlašću.

Istarski čovjek, Istranin ili Istrijan, kako se tko osjećao služio je tuđincu, od Venecije-Mletačke republike, Austro-ugarske do  Italije. Namjerno ne spominjem posebno Hrvate, a posebno Talijane, jer su žrtve bili  i jedni i drugi, ovisi o tome tko je bio na vlasti.

Kada je kapitulirala Italija Istrani su  se proglasom od 13.rujna 1943.godine opredijelili za priključenje „matici zemlji Hrvatskoj, odnosno svojoj hrvatskoj braći“

Ali „narodna vlast“ kada je konačno došla u vidu Narodnooslobodilačkih odbora, nije donijela ni slobodu, ni jednakost, ni pravdu.

Upravo suprotno, donijela je teror tih Narodnooslobodilačkih odbora, donijela je nejednakost, nepodobnost, totalitarizam i nepravdu.

Tako se  istarskom čovjeku nastavljaju progoni samo po drugoj osnovi. Fašistički  totalitarni  režim ga  je progonio po nacionalnoj osnovi, po hrvatskom jeziku, njegovoj tradiciji i identitetu, a komunistički po idejnoj,  vjerskoj osnovi i opredjeljenju.

Mnogi koji su preživjeli fašističke i nacističke progone, ali nisu preživjeli komunističke progone.

Iza tih totalitarnih režima ostale su žrtve, kojih se treba prisjetiti i koje bi trebale biti poduka da se više nikada ne ponove.

Međutim po svemu što se događa, čemu svjedočimo, ljudska narav je takva da brzo zaboravlja, ponavlja iste pogreške i događaju mu se ista ili slična stradavanja.

Tek u slobodnoj Hrvatskoj, čemu je stremio Proglas od 13.rujna 1943.godine došla je sloboda i demokracija, pravda malo sporije zbog nelustriranog Pravosuđa, a jednakost još sporije zbog IDS-ovog totalitarizma i  političke podobnosti!

Novinar Zvane Črnja bio je zadužen opisati „incident“ u pravom agitpropovskom stilu upirući pri tome na organizatore kao krivce, kasnije se odrekao tih svojih riječi, jer je shvatio da su bile lažne i montirane.

„Provokatori“ incidenta, potom su osuđeni, nevini  na montiranom i lakrdijaškom procesu u Pazinu.

Treba posebno napomenuti za one koji ne poznaju licemjerje , lažljivost i podmuklost komunističke ideologije da komunisti sve događaje tumače iz svoje perspektiva, svoga načina gledanja i svog svjetonazora! Sebe smatraju avangardom, naprednim pokretom,  jedinim  predstavnicima naroda, jer narod nema što misliti svojom glavom, kada ima njih „avangardu“ komuniste koji umjesto njega misle i u njegovo ime vladaju.

A svi koji ih ne podržavaju, narodni su neprijatelji, izdajice, špijuni, imperjalistički agenti, reakcionari  i naravno ustaše! E to je retorika koju i dan danas koriste komunisti, proizvodeći ustaše da sami pred sobom imaju opravdanje za svoju nečistu savjest.  Znači za njih je krizma bila ustaška pobuna, a ne vjerski čin?! Na taj način, čim spomenu ustaše komunisti imaju opravdanje za svoje postupke, jer tada smatraju da im je sve dopušteno.

Retorika je to  još i danas  na portalu čuvara komunističke i titoističke ideologije  https://sabh.hr/

Na tom portalu za popis  žrtava komunističkog terora pišu bez imalo suosjećanja, pijeteta i kajanja da je to“ kobasičasti tekst, ispisujući imena i prezimena velikog broj osoba koja su nastradala pod jugoslavenskom vlašću, to izmrcvari čitatelje“

„Izmrcvari čitatelja“ popis ljudi koje su komunisti pobili! Treba li komentar?

Svatko  koji barem malo zna povijest Istre, zna da ustaša u Istri nije bilo. Istra je bila pod talijanskom vlasti od 12.studenog 1921.godine do 8.rujna 1943.godine. Potom su došli Nijemci-rommelova ofanziva i ostali na vlasti do 15.svibnja 1943.godine, kada su ih pobili  titovi partizani. Ustaše nisu bili nikada vlast u Istri!

Kao pozadinu  „incidenta“ Vladimir Bakarić smatrao je odluku Zbora svećenika Sv.Pavla da kumovi na krizmi ne mogu biti borci iz NOB-a, a niti omladinci koji su u osnovi ateisti i ne idu u Crkvu.  Bulešiću su prilijepili  povezanost za tršćanskim biskupom Santinijem kao dokaz njegove suradnje sa „narodnim neprijateljem“, a on je ustvari bio njegov nadređeni! Čak i danas znaju napisati u komentarima da je ubijen jer nije htio vjenčati mladi par partizana!?

A ubijen je iz mržnje prema vjeri, in odium fidei, jer komunisti nisu vjerovanje u njihovu Partiju uspjeli nametnuti kao zamjenu za vjeru u Boga! I nakon 45 godina vladavine, Partija nije uspjela zamijeniti  Boga!

Spis o događaju u Lanišću o kojem se vodio krivični postupak  pod brojem K-65/47 je nestao! Ostala je samo presuda  Okružnog suda za Istru od 2.listopada 1947.godine.

Optužnicu je sastavio i potpisao kao javni tužitelj Andrija Grbac, tajnik Okružnog   suda za Istru, Dragutin Peheim  kao zapisničar, Božo Bonifačić i Blaž Črneka kao suci porotnici i Ivan Matika kao predsjednik Okružnog suda i kao predsjednik Sudskog vijeća.

Andrija Grbac, bivši radnik, koji je nakon ubrzanog šestmjesečnog tečaja savladao svo gradivo potrebno za mjesto javnog tužitelja, potpisao je optužnicu protiv svećenika Ceka i Ukmara, protiv sedam župljana Lanišća i protiv trojice napadača i konačno ubojice Slavka Sankovića.

1. Svećenik Stjepan Cek osuđen je na 6 godina zatvora  uz prisilni rad,  a kaznu je u cijelosti odslužio,

2. Mons. Ukmar osuđen je na 1 mjesec zatvora,  a u kaznu se uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru ili istražnom zatvoru,

3. Grbac Ivan na 10 mjeseci zatvora uz prisilan rad,

4. Žmak Josip na 8 mjeseci zatvora uz prisilan rad,

5. Grbac Joakim na 8 mjeseci  zatvora uz prisilan rad,

6. Grbac Anton na 7 mjeseci zatvor uz prisilan rad,

7. Žmak Petar, na 7 mjeseci zatvora uz prisilan rad,

8 .Krizmaničć Josip na 8 mjeseci zatvora uz prisilan rad,

9. Grbac Ivan na 6 mjeseci zatvora uz prisilan rad,

10. Sanković Slavko, na 5 mjeseci zatvora uz prisilan rad

11. Medica Elvio na 5 mjeseci zatvora uz prisilan rad

12. Božić Josip, na 3 mjeseca zatvora uz prisilan rad

13. Brajković Srećko na 3 mjeseca uz prisilan rad

Sanković Slavko  oslobođen je  optužbe da je ubio Miroslava  Bulešića, jer se u sveopćoj gužvi  nije moglo utvrditi tko je  zadao smrtni ubod nožem.

Optužbe prema svećenicima i vjernicima bile su teške, prikazani su kao državni neprijatelji, koji rade protiv tekovina NOB-a, koji su Krizmom provocirali dio naroda koji je bio na liniji KPJ, koja je bila na vlasti. Tužitelj Andrija Grbac teretio ih je čak i za ugrožavanje vojne, obrambene i teritorijalne sposobnosti države.

A sve za to da prikriju i umanje svirepi zločin klanja svećenika Miroslava Bulešića, nanošenja teških po život opasnih povreda mons. Ukmaru, te devastaciju i razbijanje inventara u Crkvi i Župnom stanu. Za ubojstvo don Miroslava Bulešića po presudi nitko nije proglašen krivim,  ubojice nema.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Istaknuto

SRAMOTAN GOVOR Bezlične individue bi trebale prvo pročitat “Ministar i pokolji” N. Tolstoya…

Published

on

Preporuka Urški Raukar, zastupnicima( 10)   političke platforme Možemo,  njihovim biračima, osobito onima 2431  koji su joj dali preferencijalni glas neka pročitaju knjigu „ Minister and the Massacres“-   MINISTAR I POKOLJI, koju je  još 1986. godine napisao Nikolaj Tolstoj (80), ruski grof i engleski povjesničar.

U svojoj knjizi Tolstoj, naime, tvrdi da je Britanska armija zarobljenike izručila sovjetskoj, odnosno, jugoslavenskoj armiji, a one su ih, pak, masovno likvidirale. Odgovornima za to, Nikolay Tolstoy proglasio je britansku armiju i, konkretno, Harolda Macmillana, tada ministra-rezidenta britanske vlade pri Savezničkoj komandi za Sredozemlje, kasnijeg premijera. Ocjenjujući njihovu odluku da se zarobljeni neprijatelji i druge izbjeglice predaju sovjetskoj i jugoslavenskoj armiji, kao nehuman i nedostojan čin, on je izravno odgovorne britanske oficire, zapravo, optužio za ratni zločin. Lord Aldington je dao ključnu naredbu koja je  odredila sudbinu kozaka i otkrila ulogu Britanaca u titovom masakru hrvatskih žrtava. Lord Adlington ga je tužio, Tolstoj je izgubio pravnu bitku, proglašen je  krivima za klevetu, engleski  sud kaznio ga je sa dva milijuna funti globe,  koju je Europski sud za ljudska prava poslije  povukao.

Knjiga je bila cenzurirana u Britaniji. Sve javne knjižare dobile su službenu naredbu britanske vlade da unište svoje primjerke. Međutim istina uvijek nađe put, ma koliko je zabranjivali i sakrivali!  Englezi prema britanskim propisima, nakon 30 godina skidaju embargo s najvećeg dijela diplomatskih spisa, korespondencija vlade i Foreign Officea, te dokumenata Ministarstva rata. Međutim, dio najpovjerljivije dokumentacije,  vojne i obavještajne, zadržava se pod embargom 75 godina, pa je trebala biti dostupna istraživačima 2020. godine! Ali  Englezi su za još 20 godina produžili tajnost dokumentacije o Bleiburgu!

Titovi zločini konačno su otkriveni unatoč sakrivanju, bezočnom kultu ličnosti i strahu koji je nametnut ljudima ako progovore.

Sramotan, diskriminacijski i isključiv govor suprotan je:

  • Rezolucijama Vijeća EU 1096  i 1481/2006, 
  • Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. – 1990. godine, NN 76/ 2006 i
  • Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) koje nisu novijeg datuma pa da se za njih ne zna.

Slobodan govor saborska  zastupnica  Urška  Raukar Gamulin svojih je pet minuta iskoristila kako bi progovorila u ustaškim zločinima 1945. godine za vrijeme NDH.  Izjednačavanje Republike Hrvatske sa NDH je  neprestana mantra jugonostalgičara  koji se ne mire sa samostalnom RH , iako sveobuhvatno koriste sve blagodati koje im ta današnja Hrvatska pruža.

Zastupnica Raukar Gamulin je istaknula kako je na godišnjicu Bleiburga, govoreći o ustaškim vojnicima, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Tomo Medved uz prisustvo predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, rekao kako će Vlada Republike Hrvatske danas i ubuduće komemorirati žrtve i iskazivati im počast i zahvalu. “Na isti dan je ministar Ivan Anušić objavio kako su 1945. godine ubijani hrvatski vojnici.” – dodala je zastupnica Raukar Gamulin. Zastupnica Raukar Gamulin je također istaknula kako ministar Anušić vojnike fašističke i kvislinške NDH naziva hrvatskim vojnicima što je suprotno Ustavu Republike Hrvatske.

Naravno da su bili hrvatski vojnici, kao što su bili njemački ili talijanski. Ne može im se brisati narodnost, bili su Hrvati, kao što su bili Hrvati i mnogi partizanski zločinci!

Zločin je zločin ma tko ga počinio, s time da Urška Raukar osuđuje Hrvate NDH kao fašističke i kvislinške vojnike , a zločine partizana Hrvata kao vojnike  iz bivše Titove NOB i Jugoslavije ne osuđuje.

Točno joj je odgovorio predsjednik Hrvatskog sabora porušivši joj kako je napravila ozbiljnu zamjenu teza jer je bio prisutan na komemoraciji, čiji je pokrovitelj Hrvatski sabor, gdje je iskazan pijetet prema žrtvama koje su ubijene bez suda.

Žrtva je žrtva ma od koga zločin počinjen, jer da je po pravdi i pravednosti, svi koji su se predali na Bleiburgu trebali su biti tretirani kao ratni zarobljenici  po Ženevskoj konvenciji o predaji ili zarobljavanju vojnika,  zaštiti zarobljenika u logorima i  pomoći ranjenicima i bolesnicima u vojskama na bojnom polju od 27. srpnja 1929.

Međutim Englezi su prekršili tu konvenciju, zato su i proglasili tajnost dokumentacije vezano uz Bleiburg i kada je istekla 2020 produžili za još 20 godina.

Tito uopće nije poštivao ni primjenjivao nikakve međunarodne konvencije.

O temi Bleiburga opširno i dokumentirano pisao je još 1989. Darko Bekić „Slučaj Bleiburg”: nova istraživanja, nova iskušenja

Institut za suvremenu povijest, Zagreb, SFRJ

https://hrcak.srce.hr/file/315367

Hrvatski Sabor prihvatio je  na temelju notifikacije o sukcesiji (“Narodne novine – Međunarodni ugovori”, broj 1/92,   bez posebnog sporazuma sve Međunarodne Konvencije u slučaju ratnih sukoba i njihovih posljedica NN 5/1994

Svi  zastupnici u Hrvatskom Saboru,  prema poštivanju institucije Sabora,  kao najviše zakonodavne institucije države Hrvatske, trebali bi proučiti rad i dokumente koje je Hrvatski Sabor u tijeku svoga djelovanja donosio i izglasavao, da se ne dogodi ovakva blamaža i neznanje koje je kao zastupnica pokazala  Urša Raukar -Gamulin!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Zar su Novosti SNV-a medijska „sveta krava“ u Hrvatskoj?

Published

on

U Hrvatskom Saboru 17.travnja 2024. potvrđena je nova Vlada RH.

SDSS više nije dio vladajuće koalicije, pa je zanimljivo pratiti izjave predsjednika Milorada Pupovca i naravno pisanje njegovih glasnogovornika u glasilu Novosti.

Milorad Pupovac je na osnivačkoj skupštini Sabora rekao da se u Hrvatskoj  mora “graditi vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/pupovac-ovu-vladu-necemo-podrzati-sanitarni-kordon-oko-sdss-a-je-opasna-politika-foto-20240517?meta_refresh=1

Licemjerno,  podlo  i pokvareno,  čak i od plači mačka Pupovca, koji živi od prošlosti, proziva i uspoređuje  sadašnju  Hrvatsku sa NDH, koji nikada nije rekao lijepu riječ o Hrvatskoj, a gradio bi „vedro i optimističko društvo“

Plačljivim glasom i tužnim izrazom lica, prijetvorno priča o govoru mržnje u saboru,  kako je on često meta  govora mržnje i vrijeđanja i kako  mu je rečeno da ne bi trebao biti u Hrvatskoj.

“Zato govor mržnje u ovom saboru, kakav smo jučer čuli, sraman je bio, nedopustiv je bio. Govorim to zato jer sam bezbroj puta dobio sličnu poruku. Govorim to zato jer sam i nedavno dobio poruku da mi nije mjesto u Hrvatskoj”, rekao je.

“Mi nećemo moći podržati ovaj program niti ovu vladu, iako se s najvećim dijelom programa slažemo”, rekao je Pupovac.

Milorad Pupovac bi  se „ okrenuo“ budućnosti i izgradnji  vedrog i  optimističnog  društva!?  Stoga je potrebno  malo osvježiti pamćenje hrvatskoj javnosti o okretanju budućnosti Milorada  Pupovca,  njegova SNV-a , SDSS-a,  njegovih Novosti,  govoru mržnje i prošlosti.

Miloradu Pupovcu uputila sam više otvorenih pisama i upozoravala na govor mržnje SNV-ovih medija! I ne samo u Hrvatskoj, nego širenja i plasiranja  neistina o Hrvatskoj po svijetu. Ali  umjesto pristojnog odgovora „demokratski“ sam  dobila  blokadu pristupa svim SNV-ovim medijima na platformi Facebook.

Znači da nisu mogli ničim  osporiti ili opovrgnuti aktivnosti na koje sam upozoravala kao nedopuštene i neprimjerene demokratskom društvu, pa su pribjegli ušutkavanju kao metodi cenzure.

Međutim ta blokada je smiješna, jadna i  neučinkovita metoda cenzure u ovoj eri neograničenih mogućnosti interneta.

Sve aktivnosti SNV-a, SDSS-a i Milorada Pupovca kao isturenog i nametnutog predstavnika srpske nacionalne manjine, dakle sve, baš sve u suštini se svode pod zajednički nazivnik, nepriznavanje prava  Hrvatima na  državu sa njihovim hrvatskim i katoličkim identitetom!

Hrvatska po njima najprije ne bi ni trebala postojati, ali kada je već tu onda joj treba nametnuti  njihov svetosavsko-velikosrpsko-jugoslavenski identitet.

I to naravno sredstvima iz Proračuna RH koji pune svi porezni obveznici u državi Hrvatskoj, zlorabeći Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Nije problem u pravima nacionalnih manjina, ( u Ustavu su taksativno nabrojene 22 nacionalne manjine) problem je u zloupotrebi tih prava protiv domicilnog hrvatskog naroda.

  1. Financiranje srpske nacionalne manjine iz Proračuna RH

U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora te programa kojima se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, Vlada RH  sufinancira sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Za raspodjelu sredstava zadužen je Savjet za nacionalne manjine kao dio Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.

Evo pregled sredstava za 2024. godinu koja  je dobio SNV ( uz napomenu da je Milorad Pupovac član Savjeta za nacionalne manjine, pa je u sukobu interesa, što sam 4.prosinca 2023.  i prijavila Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, odgovor još nisam dobila)

Pod kulturne manifestacije koje predstavljaju kulturni identitet srpske nacionalne manjine SNV ubraja ;

  • – Obilježavanje prve ustaničke puške i pokolja u Banskom Grabovcu – Banski Grabovac, Petrinja
  • – Obilježavanje godišnjice zločina nad pravoslavnim Srbima kotareva Glina i Vrginmost – Glina 
  • – Komemoracija u Gudovcu i Grubišnom polju – Spomen područje Gudovac
  • – Dan sjećanja na Jadovno 1941. – Jadovno, Trnovac, Gospić
  • – Godišnjica partizanskog proboja obruča na Biljegu – Petrova Gora, Selakova Poljana, Vojnić
  • – Komemoracija za žrtve dječjeg ustaškog logora u Sisku – Park Diane Budisavljević, Sisak    
  • – Dan ustanka naroda Hrvatske – Srb

Prvo,  to nisu kulturne manifestacije za održavanje kulturnog identiteta srpske nacionalne manjine, nego su lažne i zlonamjerne komemoracije sa namjerom stigmatizacije Hrvata i države Hrvatske sa NDH ( što SNV-ovi mediji neprestano rade) a  drugo,  jesu li komemoracije iz 2.svjetskog rata način na  koji Pupovac preporučuje za okretanje  budućnost ?

Obična laž i manipulacija!

“Pokušaji da se oko SDSS-a napravi sanitarni kordon, je naopaka, zla i za hrvatsku destruktivna i opasna politika. Mi smo ponosni predstavnici srpskog naroda u Hrvatskoj, mi, zastupnici SDSS-a, mi kojima je Hrvatska domovina, kao što je bila našim precima, kao što je bila brojnim generacijama, 200 godina najmanje zajedničke borbe za istu slobodu, da bi danas netko danas takvim nasljednicima i takvim ljudima rekao gdje mogu, a gdje ne mogu biti, gdje im je mjesto, a gdje im nije mjesto. Mi nećemo moći podržati ovaj program i ovu Vladu, iako se s najvećim dijelom slažemo”, rekao je u emotivnom govoru Pupovac.

  • Srpsku  demokratsku samostalnu stranku-SDSS treba brisati iz registra stranaka u RH, a ne samo napraviti sanitarni kordon oko nje.

Evo i zbog čega: “SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac.

Pupovac prvi put izjavljuje da je Hrvatska njima domovina! Zar sa glavnim gradom Beogradom? Jer poznata je njegova izjava da je glavni grad Srba iz Hrvatske-  BEOGRAD!

Simbolički ili ne to je ono čemu oni teže! Da glavni grad Hrvatske bude Beograd!

https://bljesak.info/vijesti/politika/grabar-kitarovic-hrvatskim-gradanima-je-glavni-grad-zagreb-a-ne-beograd/284162

SDSS je posvećen miru!? A osnovali su ga ratni zločinci u okupiranom Vukovaru u tzv. Republici Srpskoj Krajini!

SDSS su osnovali Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac i Vojislav Stanimirović optuženi ratni zločinac, koji usprkos živih svjedoka nije osuđen od Hrvatskog ne lustriranog pravosuđa.

Kako je 1997. osnovan SDSS, opisao je Antun Ivanković, tadašnji predsjednik udruge Dr. Ante Starčević iz Tovarnika:

“Što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: u članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće:

U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK-a.

Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS). Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok Nadzorni odbor ima 3 a Statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela“, objavile su okupacijske

„Vukovarske novine“ u broju 90 od 15. 03. 1997.

Obraćajući se tada 5. marta 1997. godine na osnivačkoj skupštini nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj, ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS-a okupe svi Srbi jer je trenutačno najvažnije srpsko jedinstvo”.

Vojislav Stanimirović je u intervjuu tjedniku Novosti od 13. ožujka 2015.godine , povodom punoljetnosti stranke obmanuo hrvatsku javnost vezano za osnivanje stranke: „Ako se uzme u obzir da smo osnivačku skupštinu SDSS-a imali 5. marta 1997.godine, možete shvatiti da smo za pripreme izbora imali manje od mjesec i pol dana. U toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac, i Srpske demokratske stranke, čiji sam bio predsjednik, osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka.“

Stranka je onda po tim riječima osnovana neregularno u tzv. Republici srpskoj krajini, na okupiranom području RH. Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997.godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba.

Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) kako sam prije opisala 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka, a osnovana u okupiranom području RH?

Vojislav Stanimirović tada je izjavio; „Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“

Znači da ne poštuju Ustav RH. To je protuustavna odluka.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613

  • O govoru mržnje

Kada jedan saborski zastupnik bijesno nazove druge zastupnike koji drugačije razmišljaju“ “neostvarenim, neiživljenim pederima u moralnom i svakom drugom smislu riječi” nije li to govor mržnje?

A kada uz to prozove i hrvatski narod;“ Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe problem, problem su oni sami. Ne znaju tko su, što su, kuda će i kako sa sobom. Pa tako kao što su jučer pljuvali po Beogradu, danas pljuju po Bruxellesu. A sebe nikako da pogledaju tamo gdje se treba pogledati – u očima drugih ili u ogledalu”

Eto koliko Pupovac poštuje hrvatski narod, a traži da se njega i njegov narod poštuje i uvažava!?

  • Narod koji se herojski obranio od velikosrpske i JNA agresije i još pri tome abolirao 20 641 četnika i agresorskih  vojnika,
  • Narod koji je izglasao Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, i dao Srbima veća prava koja  ga ustvari diskriminiraju  u odnosu na manjine,
  • Narod koji hrani njegove prohtjeve, koji plaća njegovo iživljavanje  i zgradnju 40 srpskih „kulturnih“ centara- odnosno „četničkih štabova“
  • Narod koji plaća Pupovčeve SNV medije koji pljuju po tom istom narodu

Taj narod Pupovac optužuje da su sami sebi problem, da ne znaju tko su i što su i kuda će i kako sa sobom?

Taj narod, hrvatski narod pokazao je da zna što hoće, miran je i strpljiv, ali i strpljenje ima granice, pa  kada je tom hrvatskom narodu dosta ponižavanja, nametanja vrijednosti koje je odbacio,  zbog kojih je krv prolio i pretrpio ogromna razaranja, onda su Milorad Pupovac i njegova bulumenta u Novostima opetovano UGROŽENI.

Čim osjete da bi mogao presahnuti izvor novca, odmah zapljušte tipične agitprop optužbe za „ustaštvo, koncentracione logore“ a  srpska manjina postaje žrtveno janje!?

Od agresora do žrtvenog janjeta u 30 godina koji je to kameleonski preokret!

O da ispleo je i umrežio SNV sa Novostima, na svojoj platformi uništavanja hrvatskog identiteta, države Hrvatske i hrvatskog naroda i stvorio cijeli sustav udruga, portala, tiskanih medija i društava, kojima nadzire hrvatski medijski prostor.

Od Gonga koji je osnovao Faktograf, do cenzure na društvenim mrežama, vojskom trolova koji bilježe svaki usklik ZDS, svaku sliku i svaku riječ u kritici velikosrpske politike, do Biltena u kojima ih poslije podvaljuje kao dokaz srpske ugroženosti u Hrvatskoj.

Pridruženi su Antifašistički Vjesnik, SABA RH, Tačno.net, Autonomna ženska kuća

Autograf, BIRN, Kulturpunkt, Lupiga, MAZ, Novi plamen, P-portal

Prosvjeta, Srbi.hr, Udruženje Krokodil, Radnička prava, Aktiv…

I sada kada DP traži da se iz državnog Proračuna ne  financiraju Novosti,  već da se financiraju sami izlaskom na tržište, digli su veliku medijsku viku, obraćaju se svjetskoj javnosti, i primitivno nasrću na legalno osnovanu hrvatsku stranku.

Viktor Ivančić se zbog Novosti obrušio na Ivana Penavu i Domovinski pokret: „Za njih je koncentracioni logor idealna verzija društva.“  Evo još jedna optužba koncentracioni logori, Jasenovac,  tipični velikosrpski agitprop, adut uvijek kao Joker.

Nevjerojatno kako mržnja izbezumi čovjeka. Analiza njegova novinarskog djelovanja svodi se pod tri riječi -mržnja, mržnja i opet mržnja prema državi Hrvatskoj i Hrvatima.

Sve njegove kolumne ispunjene su mržnjom i prezirom prema svemu hrvatskom.

I ne samo njegove, nego svih novinara i kolumnista Novosti; Borisa Dežulovića, Hrvoja Šimićevića, Tihomira Ponoša….

Po Viktoru Ivančiću Novosti su kritički medij, oni mogu i smiju u skladu sa slobodom  mišljenja i slobodi medija o svemu kritički pisati, samo se njih ne smije kritizirati, jer ako se dirne u Novosti, onda se odmah dirne u prava Srba, njihov opstanak u RH, onda je to „ paket šovinističkih prohtjeva“, onda je to „ politika otvorene diskriminacije i siledžijskog napada na slobodu štampe.“

„Zahtjev da se obustavi financiranje Novosti uključuje paradoks tipičan za hrvatski nacionalizam: depeistima su, naime, Srbi nepoželjni isključivo zato što su Srbi, a Novosti zato što nisu isključivo srpske. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Netočno, manipulativno i zlobno podmetanje. Ne smetaju Novosti zato što su srpske, nego zato što su jedine koje se financiraju iz Proračuna RH. Ne smetaju Hrvatima zato što su Hrvati  nacionalisti, nego upravo obrnuto što su Srbi nacionalisti i velikosrbi koji u njima pišu, mrzitelji države Hrvatske i hrvatskog naroda koji ih financira.

Zašto je spomenut 10.travnja 1941. a sada je 2024.godina? Dakle nakon 83 godine! Kakve veze taj datum ima sa sadašnjom Hrvatskom, nakon 2.svjetkog rata 1941-1945 , nakon Domovinskog rata 1991-1995.? Nema, ali u mržnjom obuzetom mozgu Viktora Ivančića očito ima!

Po čemu su to  Novosti nedodirljive, posebne i zaštićene u državi Hrvatskoj?

Po čemu, po UCJENJIVANJU. Jer dirne li se u Novosti mi ćemo vas po cijelom svijetu optužiti za šovinizam , nacionalizam , fašizam , ustaštvo, klerofašizam i još niz izama.

ČISTA UCJENA!

https://www.portalnovosti.com/dupe-u-sjecanju

Sa ovakvim tekstovima Milorad Pupovac gradi „  vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“ !?

Eto koliko je Milorad Pupovac vjerodostojan i politički korektan!

I zbog čega bi se Novosti morale financirati iz Proračuna RH?

Zbog čega hrvatska javnost ne smije preispitati kako se koriste sredstva koja poklanja?

Jesu li Novosti zato što su srpske „sveta krava“ da se ne smije dirati u njihovo financiranje i njihov rad?

Zar se u Hrvatskoj ne smije preispitivati rad SNV-a, SDSS-a i srpske nacionalne manjine?

Jesu li i povlašteni Srbi u Hrvatskoj zaštićene „svete krave“ da se ne smije ukazivati na njihovu subverzivnu djelatnost neprestanog potkopavanja Hrvatske državotvornosti, suverenosti i integriteta?

Zar nije to rušilački udar na same temelje RH „. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Da hrvatsko Pravosuđe štiti suverenitet i integritet RH ovakvo bi pisanje bilo sankcionirano barem po osnovi  32.glave Kaznenog zakona RH, članak 349, Kaznena djela protiv ugleda RH.

Viktoru Ivančiću strašno smetaju riječi Tomislava Karamarka „”morat će se poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”

U tome je bit, sam je to razotkrio u ovom tekstu;

  • SNV, SDSS žive u Hrvatskoj, koriste sve blagodati i novac naravno od države Hrvatske koji daju hrvatski porezni obveznici,  ali je ne priznaju kao državu hrvatskog naroda!
  • Ne priznaju Domovinski rat kao temelj na kojem je nastala RH, već ga neprekidno podrivaju sa 1941.godinom i optuživanjem za NDH.
  • Umjesto Domovinskog rata,  za njih  je „građanski rat“ koji po definiciji građanskog rata briše velikosrpsku agresiju i izjednačava krivnju za rat.

Domovinski rat po Ustavu RH je temelj Republike Hrvatske, a SNV i  SDSS ne priznaju Domovinski rat. To je PROTUUSTAVNA , neprijateljska djelatnost i narušavanje ustavno-pravnog poretka! DORH bi se trebao uključiti da to spriječi, jer im je dužnost štititi ustavno-pravni poredak RH.

Agresivni  medijski rat koji vode ne samo Novosti nego i svi mediji pod kontrolom SNV-a narušavaju ustavno-pravni poredak RH.

To su Novosti, Bulletin i TV VIDA

To je neprestana subverzivna  neprijateljska djelatnost i medijski rat protiv RH. Ne samo preko Novosti u Hrvatskoj, nego i preko Biltena koji podjele po svim svjetskim medijskim kućama i veleposlanstvima.

Bilten nitko ne spominje, jer nije toliko medijski eksponiran, ali je još štetniji po RH od Novosti. Do sada su  izdana isto novcem iz Proračuna RH 22 broja Biltena

https://snv.hr/vrsta_publikacije/bilteni

Milorad Pupovac prijeti i hrvatskom Pravosuđu  u svezi zahtjeva da se očituje o ubojstvu dr, Šretera, za što ga je izravno prozvao Slavko Degoricija u svojim memoarima. Citiram njegovu izjavu objavljenu u  Večernjem  listu od 19.siječnja 2019. godine; “Mene da se dovodi u vezu s ubojstvom nekoga, da sam nekom dlaku s glave skinuo, uzeo tuđi papir ili da sam potaknuo da uradi neko zlo, to može samo naopak i bolestan um uraditi. Ovo je stvar koja je utuživa i budući da je utuživa tako će biti od mene tretirana. Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svagda će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”

Znači drug Pupovac će po onoj Titovoj izreci da se suci ne drže zakona kao pijan plota „ jednom za svagda“ naučiti hrvatske suce kako trebaju suditi? Osilio se čovjek! Vidi da može i da mu prolazi bez sankcija!

A ako ne nauče lekciju po njegovim kriterijima, ima onda Milorad Pupovac u rezervi međunarodnu zajednicu i veleposlanstva diljem svijeta, kojima će optuživati Hrvatsku za bujanje fašizma, za  neoustaštvo, za pokrštavanje 11 000 srpske djece 1991.godine, ugroženost Srba u Hrvatskoj i sve ostale njegove floskule.

Zaboravio je Milorad Pupovac kakvu su “satiru” napisali novinari njegovih Novosti! Odvratnu i gadljivu  “satiru ” na Hrvatsku himnu! I himna, Lijepa Naša Domovino, pretvorena je u Lijepa naša haubico!

Osjeća li se Milorad Pupovac doista toliko moćan u Hrvatskoj, da naređuje hrvatskom Pravosuđu i Policiji, ili će ga hrvatsko Pravosuđe i Policija po slovu Zakona tretirati jednako, kao i sve hrvatske građane?

I jest moćan i privilegiran! Sve tužbe protiv njega DORH ekspresno odbija. Pravosuđe u štrajku, svi predmeti stoje, ali meni dođe ekspresna odbijenica tužbe za nenamjensko trošenje sredstava i sukob interesa protiv Milorada Pupovca.

Kaznena prijava zaprimljena 11.12 2023.  a Rješenje kojim se odbija 16.siječnja 2024.

Ali odgovor na prijavu o sukobu interesa Milorada Pupovca nisam još dobila, a podnijela sam je 4.prosinca 2023.

4.Milorad Pupovac nikako ne može biti predsjednik Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru, jer je u dvostrukom sukobu interesa

I nakon svega navedenog doista se nameće zaključak da su  SNV i  SDSS „svete krave“ u državi Hrvatskoj! NEDODIRLJIVI !

Do kada? Odgovor imaju Vlada i Sabor RH.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Don Anđelko Kaćunko u Puli

Published

on

Predstavljanje knjige Otmica nevjeste 31.05 2024.

Dobra večer svima!

Predstaviti ću vam Don Kaćunka, kako ga ja zovem, a on neka govori o svojoj novoj knjizi.

Sa radom i djelovanjem Don Kaćunka upoznata sam bila preko medija.

Osobno smo se upoznali prigodom izlaska knjige hrvatske pjesnikinje koja živi u Australiji gđe Marije Dubravac.

Suprug i ja vraćajući se iz Zadra kući u Pulu  preko Like, došli smo preuzeti njenu novu knjige kod njega u Kompolje.

Srdačno nas je dočekao i upoznao sa župom i tim slabo naseljenim krajem Gacke, kako on mene ispravlja kada kažem Like.

Naravno upoznala sam Gacku i posjetila Otočac više puta;

  • Mlinice na Majerovu vrilu u Sincu iz kojeg teče Sinačka pučina, najveća desna pritoka Gacke i
  • Ribogojilište u Sincu ( dobila sam recept za pripremu pastrve, pržene na domaćoj masti , uvaljane u kukuruzno brašno pomiješano sa malo slatke crvene paprike)
  • svetišta Majke Božje Karmelske – Kuterevo

Kratki životopis

Anđelko Kaćunko rođen je u Splitu 31.srpnja 1954.Potječe iz brojne obitelji ponosne Poljičke Republike ( devetoro djece)

Nakon osnovne škole u Docu Donjem i sjemenišne klasične gimnazije završio je Teološki fakultet u Splitu i 24.lipnja 1979. zaređen za svećenika.

1980 u Zagrebu upisuje na Filozofskom fakultetu studij klasične filologije, a 1989 studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti.

Paralelno sa studijem angažiran je u Katoličkom zboru MI, gdje je bio direktor lista mladih i izdavačke djelatnosti zajednice MI.( Zajednica MI predstavila je u Puli 2019. je knjige Milovani-Mate Krajine)

1999, preuzeo  je dužnost kancelara  u Vojnom ordinarijatu, bio kapelan u MUP-u i Ravnateljstvu policije, da bi od 2008 bio premješten u Gospičko-senjsku biskupiju i od 2011-2021 bio župnik u Župi Kompolje, Brlog i Vratnik. Sada je na dužnosti  župnog vikara u Župi Presvetog Trojstva u Otočcu.

Njegov  literarni opus je veoma bogat, od brojnih članaka i kolumni  u Fokusu, Hrvatskom slovu, Vjesniku, Areni  do Hrvatskog tjednika.

Aktivan je i u Katoličkim medijima; IKA, Glasu Koncila…

Sudjelovao je u izradi monografije „ Vojni ordinarijat u RH“ (2007) i monografije „ Kompolje-mjesto i župa“ (2021)

Napisao je samostalno dvanaest knjiga, neke ćete imati prigodu kupiti nakon predstavljanja,  a sa akademikom Josipom Pečarićem knjige o pjesnikinji Mariji Dubravac i biskupu dr.sc. Mile Bogoviću.

U svezi sa akademikom Pečarićem moram spomenuti da smo akademik Pečarić i ja  u suradnji napisali dvije e-knjige:

  1. Dopisivanje s Lili Benčik o Istri

file:///C:/Users/Lili/Documents/BENCIK%23%20knjiga.pdf

  • knjigu PUPOVAC, o radu i protuhrvatskom djelovanju predsjednika SNV-a i SDSS-a Milorada Pupovca

pupovac2-1.pdf (hrvatskepraviceblog.com)

Moram napomenuti da se don Kaćunko bavi i glazbom. Uglazbio je pjesmu Marije Dubravac HIMNA VATRENIMA

Čitanje pjesama  Marije Dubravac o don Kaćunku iz zbirke pjesama DOK MU HRAŠĆE BURA VIJE,  izdane uz pedesetu obljetnicu života u tuđini.

Don Anđelko Kaćunko

Puku zbori „MOLI -RADI-RODI…To je njegova preporuka kao duhovnika!

U to je zbirci i pjesma posvećena meni pod naslovom „ Jednoj lijepoj ruži Hrvatskoj“

Lili Benčik, tajnica Udruge KRIŽ

Osvrt fra Đure Hontića, župnika Župe Sv. Ivana Krstitelja u Puli:

U samom predstavljanju knjige „Otmica nevjeste“, don Kaćunko je najprije spomenu kako je došlo uopće do ideje da je on kao novinar počeo pisati knjige, bilo je to na poticaj profesorice Manje Kostelac-Gomerčić, čija je „Baštinica“ izdavač knjige „Otmice nevjeste“.

U prvom dijelu Kaćunko donosi deset pripovijedaka. Prvih osam priča nastalo je u okviru literarnog ciklusa Otočki koronameron (kao nastavak projekta Otočki dekameron), u kojem je dvadesetak sudionika pisalo priče tijekom korona pandemije, a dvije zadnje napisane su poslije. Cijelo ovo djelo možemo svrstati u žanr književne satire i književnog humora. U drugom dijelu ove knjige, Kaćunko pod pseudonimom ženskog autora vrlo dojmljivo komentira društvena, politička i crkvena zbivanja u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Riječ je o deset jedinstvenih pripovijedaka, koje su “pisane pretežito u dijalektu, jednostavno, prohodno, živahno i aktualno. Ovdje je riječ o kolumnama, a one su bile svojedobno objavljene u mjesečniku grada Solina.

Nadalje spomenuo je don Kaćunko da je u tome drugom dijelu nazvanom Cro Nikine priče-kolumne, koje je autor godinu dana pisao za Solinsku kroniku pod pseudonimom Cro Nika, izuzetno zanimljive i duhovite, a ostvarene su trima elementima. Uzevši naoko ‘slabi’ lik, srednjoškolsku profesoricu koja često govori da nešto ne zna ili ne razumije, dobio je lik s kojim se većina nas može poistovjetiti, jer ni mi često ne razumijemo što se to događa u svijetu oko nas i tko zapravo vuče konce. S druge strane dobio je osobu koja može javno reći ono što većina ljudi misli, dakle zagovarati vrijednosti, one kršćanske, domoljubne, obiteljske, i čuditi se, a ponekad i plašiti, nadolazećim rušenjima svega toga.

Budući da don Kaćunko kao svećenik – što je u našem društvu doživljeno kao pozicija moći i kome se svaka riječ procjenjuje kao da je Božja objava pa i kada neprestano napada – u svojemu nastupu ne može na taj način istupati, on to čini kroz ženski ‘alter ego’.

Don Anđelko, u prvi plan stavlja ono bitno: dobro čovjeka, dobro bližnjega, što je uvijek prva zadaća kršćanina, poglavito katolika, bio laik ili svećenik. Ovdje nam je dao svježu i poletnu misao, sazdanu od različitih motiva i tema okupljenih oko intrigantna naslova „Otmica nevjeste“.

Na kraju je don Kaćunko protumačio, da je u stvari ta nevjesta rijeka Gacka, na što nas navodi slika rijeke na naslovnici. Jer rijeku Gacku neki su htjeli oteti, ali zapravo ta nevjesta je naša Hrvatska, koja prolazi kroz različite poteškoće na području vjere i morala, obiteljskih i socijalnih odnosa, ali i svih drugih područja ljudskoga, narodnog i crkvenog života. Stoga na nama nije samo da kukamo nego da postanemo svjesni svoga kršćanskog dostojanstva i poziva na suradnju s Bogom za dobro čovjeka i ovoga svijeta.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved