Zamjenik ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Sergej Rjabkov izjavio je ovo (ne ćemo prenijet cijelu rečenicu jer je previše uvredljiva, op.Ur):

“U više navrata smo upozoravali i nastavljamo upozoravati, i ponovo upozoravamo na hipotetsko razmatranje mogućnosti napada na nuklearne objekte i nuklearnu infrastrukturu. To bi bio katastrofalan razvoj događaja i potpuno negiranje onih postulata u području osiguranja nuklearne sigurnosti koji postoje”, rekao je zamjenik ministra.

Ovu priču prenio je i Reuters.

Nulta zaštita:

Izraelski sigurnosni izvori rekli su za ABC News i CNN da je premijer Benjamin Netanyahu odobrio niz ciljeva za osvetničke udare protiv Irana, koji se smatraju neizbježnim, nakon velikog iranskog napada balističkim projektilima na Izrael 1. listopada.

Sion se spremao lansirati nuklearnu bombu na Iran…? Ali “nešto” je pošlo po zlu!

Međutim, nije naveden nikakav vremenski okvir, samo da se očekuje da će napad biti izveden prije 5. studenog, dana izbora u Americi. Američki dužnosnici očekuju da će Izrael odgovoriti na iranski napad ovog mjeseca prije 5. studenoga, rekli su izvori CNN-u, što bi gurnulo rastuću nestabilnost na Bliskom istoku izravno u javnost nekoliko dana nakon predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, piše CNN. Rusija i Kina su jedini globalni glasovi koji pozivaju protiv bilo kakvog novog napada ili eskalacije od strane Izraela.

Izrael je upozoren da ne koristi saudijski ili irački zračni prostor za bilo kakve napade na Iran. Izvor: New Scientist Global Security

Zabrinutost Pekinga izražena je u razgovoru između kineskog i izraelskog ministra vanjskih poslova ranije ovog tjedna. Kineska strana također je osudila napade na Privremene snage Ujedinjenih naroda u Libanonu (UNIFIL), nakon izvješća da je IDF ranio dva pripadnika UN-ovih mirovnih snaga. Kina je ponovila svoj stav da želi vidjeti trenutni, potpuni i trajni prekid vatre u Gazi.

Ali kako kruže izvještaji da bi se očekivani napad Izraela na Iran mogao dogoditi svakog trenutka, Rusija je bila najsnažnija u svojim novim upozorenjima.

Zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov u četvrtak je prenio stav Rusije da Izrael ne bi trebao ni razmišljati o napadima na iranska nuklearna postrojenja ili infrastrukturu.

Rekao je da bi svaki “hipotetski” izraelski napad na iranska nuklearna postrojenja bio “katastrofalan”, prenosi TASS.

“Opetovano smo upozoravali i nastavljamo upozoravati, upozoravati [Izrael] da čak i hipotetski ne razmatra mogućnost napada na [iranska] nuklearna postrojenja i nuklearnu infrastrukturu”, rekao je Ryabkov. “To bi bio katastrofalan razvoj događaja i potpuno negiranje onih postulata u području osiguranja nuklearne sigurnosti koji postoje.”

Netanyahu je navodno u Bijeloj kući izjavio da će se Izrael obvezati napasti samo iranske vojne lokacije; međutim, izvješća iz Izraela nastavljaju sugerirati da sve opcije ostaju na stolu.

Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian (desno) sastaje se s ruskim tajnikom Vijeća sigurnosti Sergejem Shoiguom u Teheranu u kolovozu. Ured iranskog predsjedništva/AFP

Rusija i Iran nedavno su produbili svoje odnose na gospodarskom i vojnom planu. Zapad je čak optužio Teheran za prebacivanje balističkih projektila Rusiji za rat u Ukrajini, što su iranski i ruski dužnosnici zanijekali.

Ali SAD i EU su ipak iskoristili tu optužbu za nametanje novih sankcija najvišim iranskim i obrambenim dužnosnicima. Nadalje, sankcije “ciljaju tvrtke i pojedince optužene da su uključeni u prijenos oružja u Rusiju, uključujući glavnu zrakoplovnu tvrtku zemlje, Iran Air, te zrakoplovne tvrtke Saha Airlines i Mahan Air.” – rekao je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov. https://t.me/rus_demiurge/83744

Vlast bi u Podgorici i Kotoru nakon lokalnih izbora mogle preuzeti prozapadne stranke

Unatoč tomu što se izbori u Crnoj Gori, bilo parlamentarni bilo lokalni, u posljednje četiri godine održavaju pod znatnim utjecajem srbijanskih medija i SPC-a, vladajuće stranke na prošlonedjeljnim izvanrednim izborima u Podgorici i redovitim u Kotoru bilježe pad povjerenja biračkoga tijela te jačanje proeuropskih suverenističkih stranaka. O navedenim izborima razgovarali smo s dr. sc. Sašom Mrduljašem, političkim analitičarom vrlo upućenim u crnogorske političke prilike, voditeljem splitskoga Centra Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ – prenosimo s HKV-a.

Što su pokazali rezultati posljednjih lokalnih izbora u Podgorici i Kotoru; je li ideja suverene europske i nezavisne Crne Gore među građanima još dovoljno snažna ili ju je još više marginalizirao „srpski svet“?

Pa, dobro, ideja suverene i nezavisne Crne Gore nije nikada ni „umrla“ pa jasno da ne može ni u ovim uvjetima određenim postojanjem međunarodno priznate države Crne Gore, članice UN-a i NATO saveza. Držim da čak ni sam pad DPS-a i njemu bliskih stranaka s vlasti 2020. ne treba dovoditi u kontekst slabljenja crnogorske državotvorne ideje već zasićenosti biračkoga tijela DPS-om i određenom identitetnom konfuzijom. Ona postoji u Crnoj Gori, ali ipak ne u takvoj formi koja bi omogućila olako dovođenje u pitanje njezine državnosti. Sad je, kako izgleda, posrijedi proces jačanja DPS-a i drugih u crnogorskom nacionalnom smislu profiliranijih stranaka, što se vidi iz rezultata izbora u Podgorici i Kotoru. Do toga dolazi nakon što je dio glasačkoga tijela uvidio da DPS-u i navedenim strankama nije ponuđena odgovarajuća alternativa.

Znači li to drukčije rečeno da su građani na neki način postali svjesni da se iza obračuna s DPS-om zapravo skriva institucionalno razaranje države, crnogorskih vrijednosti, kulture, CPC-a, u konačnici – vrlo krhkoga gospodarstva?

Do pada DPS-a 2020. došlo je stoga što je dio suverenistički opredijeljenoga glasačkoga tijela, upravo zbog spomenute zasićenosti vladavinom te stranke izabrao druge političke opcije. Takve za koje se ne može reći da su otvoreno protiv državnosti Crne Gore, ali koje su iznimno fleksibilne prema anticrnogorskom djelovanju promotora „srpskoga sveta“. Taj dio glasača lakše će osvijestiti što se događa. Unutar onog pak korpusa koji je na referendumu 2006. bio protiv crnogorske neovisnosti (45 posto građana) jedan će dio s vremenom ipak steći dovoljnu razinu crnogorske nacionalno-državotvorne svijesti. Drugi će dio, kako izgleda, trajno ostati poistovjećen s politikom Beograda prema Crnoj Gori priželjkujući u osnovi njezino utapanje u okvire Srbije.

Tko bi po Vašem mišljenju mogao formirati vlast u dvama važnim gradskim središtima – stranke proeuropske, prozapadne orijentacije ili one „svetosavske“, koje Crnu Goru žele vratiti pod potpunu vlast Beograda?

Sad je to još teško reći jer nitko nema dovoljnu većinu da konstituira vlast sukladnu vlastitim prioritetima. No uz adekvatan mig sa Zapada, takav kojim bi se u Crnoj Gori potaknulo formiranje novih koalicija, sigurno je da bi i u samoj Podgorici i u Kotoru vlast mogle preuzeti prozapadne stranke.

Smatrate li da bi time bio završen pokušaj pretvaranja Crne Gore u Bjelorusiju, a građani okrenuli leđa tom konceptu?

Mislim da u kontekstu protekloga razdoblja nije ni postojala šansa za pretvaranje Crne Gore u Bjelorusiju niti da će postojati. Meni je jasno da nacionalno svjesnim Crnogorcima iznimno teško pada ovo razdoblje, no njih u Crnoj Gori nije malo i nikad nisam sumnjao u njihovu sposobnost, posebice uz sudjelovanje manjinskih naroda, da obrane pozicije Crne Gore i crnogorstva. I siguran sam da će njihove pozicije s vremenom jačati, a time i kapacitet Crne Gore da se riješi tereta „srpskoga sveta“.

Promotori srpske velikodržavne ideje uz pomoć SPC-a pokušavaju rastvoriti državno tkivo Crne Gore

Dolazak srpskoga patrijarha u Bijelu i izjava o tisućugodišnjoj prisutnosti Srba na Mediteranu, prisvajanje tamošnjega hrama kao srpskoga, na dan lokalnih izbora, koliko je vjerski, odnosno politički čin? Po svemu, vodstvo SPC-a ne odustaje od svojih ciljeva. Može li suverena država tolerirati takvo ponašanje?

SPC je glavni instrument posredstvom kojega promotori srpske velikodržavne ideje pokušavaju rastvoriti državno tkivo Crne Gore i nacionalno crnogorstvo. I to će raditi dokle god mogu. Činjenica je da se tim djelovanjem uspjelo podvojiti pravoslavni korpus u Crnoj Gori te u tim uvjetima nije jednostavno dokinuti destruktivno djelovanje SPC-a. Iz jednostavnoga razloga što je, slikovito govoreći, SPC „omađijala“ znatan dio populacije koji je spreman suprotstaviti se i državi ako ju pokuša obuzdati. No s vremenom će se mijenjati odnosi, a time i pozicija SPC-a u Crnoj Gori.

Crnogorski mediji zabilježili su znatan broj „izbornih turista“ iz Srbije i Republike Srpske na dan izbora. Je li riječ o nekom novom fenomenu, od parlamentarnih izbora 2020., ili je to praksa otprije?

Za vladavine DPS-a takva praksa baš i nije bila moguća, barem ne u znatnijoj mjeri. Dakle, ona je u optjecaju od 2020. i, kako izgleda, s vremenom stječe sve uočljiviju formu.

Zapad pristupa Crnoj Gori činovnički, izlizanim floskulama

U Crnoj Gori znatne su primjedbe suverenističkih predstavnika na nezainteresirano ponašanje EU-a i prilikom posljednjih lokalnih izbora. Jesu li takve primjedbe utemeljene?

Mislim da su te primjedbe opravdane kao i općenito primjedbe koje se odnose na odnos Zapada prema Crnoj Gori u posljednje četiri godine. S te zapadne strane najčešće se pristupa činovnički, s izlizanim floskulama, bez dubljega razaznavanja procesa koji se događaju u Crnoj Gori, onoga što oni uzrokuju ili mogu uzrokovati. I taj pristup nije dobar. Ne zbog toga što Crnoj Gori prijeti da sutra propadne, postane srpskom provincijom i ruskom lukom na Jadranu. Nije dobar stoga što je očigledno da se sa srpsko-ruskih pozicija djeluje na urušavanju crnogorskoga društva, na njegovoj polarizaciji, što može biti uvodom u oštrije i to instrumentalizirane sukobe.

Novi američki izaslanik ne bi trebao biti popustljiv prema jačanju rusko-srpskoga utjecaja na Crnu Goru

Postavljanjem novoga američkoga izaslanika za zapadni Balkan Alexandera Kasanofa, može li se očekivati drukčije stajalište SAD-a prema Crnoj Gori, ili će biti i dalje prepuštena sve jačemu rusko-srpskomu utjecaju?

Ne znam, vidjet ćemo. Određeni podatci u biografiji i političkom djelovanju Alexandera Kasanofa sugeriraju da ne bi trebao biti popustljiv prema utjecaju o kojem govorite, no na temelju njih je teško prognozirati daljnji karakter američke politike prema zapadnom Balkanu.

Aktualna crnogorska Vlada dopustila je u Beranima gradnju spomenika bivšemu crnogorsko-primorskomu mitropolitu Amfilohiju. Što bi na simboličkoj i političkoj razni to moglo značiti za Crnu Goru?

S jedne strane, taj spomenik podižu oni koji su se trajno priklonili Beogradu i djeluju sukladno njegovim očekivanjima. Dakle, u osnovi se podiže kao simbol srpstva u Crnoj Gori. No mitropolitu Amfilohiju su promotori srpske velikodržavne ideje štošta zamjerali u vođenju SPC-a u Crnoj Gori. Pa i to da ju je u bitnome osamostalio. Uzimajući te kritike u obzir, zatim garnituru koja ga je naslijedila i koja je potpuno podložna Beogradu te na kraju činjenicu promjenjivosti crnogorskih političkih prilika – tko zna. Možda za pedesetak godina mitropolit Amfilohije, barem za jedan dio crnogorskoga društva bude simbolom crnogorstva.

Hrvatskoj treba biti strateški cilj snažna i stabilna Crna Gora

Hrvatska je građanska inicijativa osvojila u Kotoru jedan mandat. Kakvo je značenje toga mandata?

Pa važno je da Hrvati u Kotoru imaju taj jedan mandat od ukupno trideset i tri, odnosno da se čuje njihov glas kao Hrvata. No u općini Kotor, što nacionalno izjašnjenih što neizjašnjenih Hrvata ima oko 12-15 posto od ukupnog stanovništva te bi u normalnijim okolnostima Hrvatska građanska inicijativa mogla računati i s 3-4 zastupnika.

Prate li hrvatski mediji dovoljno političke procese u Crnoj Gori, drukčije, daje li Hrvatska, kao članica EU-a dovoljno prostora za afirmaciju proeuropskih snaga Crne Gore, ili zapravo sve ograničavaju zamrznuti odnosi s aktualnom političkom garniturom, koja je marioneta velikosrpske politike?

Hrvatska bi mnogo više mogla i trebala učiniti za afirmaciju suverenističkih, proeuropskih snaga u Crnoj Gori. Crna Gora podijeljena je na prosrpski i na taj nacionalno-crnogorski blok. Srbija ulaže znatna sredstva u „svoj“ blok, primarno rukovođena interesima koje smatra strateškim. A ti su da preko teritorija Crne Gore osigura izlaz na Jadran i logističku potporu istočnomu dijelu Republike Srpske do njezina eventualnoga pripajanja. Time bi se Srbija iznova našla u zaleđu Dubrovnika. Valjda je strateški cilj Hrvatske da se to ne dogodi, a samim tim valjda joj je strateški cilj snažna i stabilna Crna Gora. Pa koliko u tom smislu Hrvatska, konkretno u odnosu na Srbiju, ulaže u Crnu Goru? Neprimjereno malo!

Gospodine Mrduljaš, hvala na razgovoru!

Razgovarao: Marko Curać

Don Curizo Nitoglia upozorava na ponovnu izgradnju jeruzalemskog hrama, opasnosti koje s tim dolaze i pojašnjava ulogu Donalda Trumpa u svemu tome – prenosi Josip Horvat na Epoha.com.hr s Katholisches.info

Novinarka Cinzia Notaro napravila je opsežan intervju sa svećenikom don Curziom Nitogliom, koji je objavio Stilum Curiae. Intervju govori o napetostima i strujanjima u judaizmu oko pitanja ponovne izgradnje Jeruzalemskog hrama.

Don Nitoglia naglašava važnost poznavanja postojanja idiosinkratičkih hramskih skupina u judaizmu kako bi se razumjeli trenutni globalni politički razvoj o kojima se rijetko izvještava u mainstreamu.

Ove skupine slijede milenaristički, rabinski i kabalistički apokalipticizam. Žele snažno obnoviti hram kako bi doveli do dolaska židovskog “Mesije” – ne treba ga brkati s Isusom Kristom.

Da bi to postigle, ove skupine žele zauzeti Brdo hrama, što bi značilo neizbježan sukob s islamom. Ove židovske skupine podržavaju protestantske evanđeoske cionističke skupine na Zapadu, posebice u SAD-u, koje zauzvrat žele ubrzati drugi dolazak Isusa Krista.

Vrlo eksplozivna igra, smatra Don Nitoglia, jer te skupine traže politički utjecaj u Izraelu i SAD-u, i ne samo tamo. Prema riječima svećenika, u svojoj ekstremističkoj zamagljenosti spremni su gurnuti svijet u veliki rat zbog svoje lažne interpretacije povijesti spasenja, prenosi Katholisches.info.

Don Curzio Nitoglia učenik je filozofa Augusta Del Nocea i nadbiskupa Marcela Lefebvrea koji ga je 1984. zaredio za svećenika. On je kućni kapelan samostana u Velletriju, koji je blizak Družbi svetog Pija X. Također je duhovni asistent Marijinskog viteškog reda.

Ovdje je cijeli intervju, koji dokumentiramo u hrvatskom prijevodu.

Jeruzalemski hram – razaranje i rekonstrukcija

Cinzia Notaro: Je li uništenje Jeruzalemskog hrama lik trenutnog skrivenog svjetskog rata?

Don Nitoglia: Trenutačni pokušaj ponovne izgradnje Hrama dobro je poznat. Zagovornici Hrama žele izgraditi Treći hram u središtu Brda hrama.

Cinzia Notaro: Tko su ti zagovornici Hrama?

Don Nitoglia: Oni pripadaju ekstremnoj židovskoj sekti koja je proizašla iz Irguna [1] i Betara [2] i čiji je cilj ponovno izgraditi Hram na mjestu Sanctum Sanctorum kako bi se ubrzao dolazak Mesije.

Cinzia Notaro: Za ortodoksne Židove, hoće li Hram signalizirati dolazak Mesije s neba?

Don Nitoglia: Svakako, a tvrditi (kao što je cionizam iz 18. stoljeća) da ga ponovno grade ljudskim sredstvima značilo bi prekršiti Božje planove. Trenutno dvije talmudske škole u blizini Zapadnog zida podučavaju dvjesto učenika zamršenosti hramske službe. Druge skupine pokušavaju ući u trag židovskim svećeničkim linijama koje su jedine sposobne prinositi žrtve.

Cinzia Notaro: U tijeku su pripreme za obnovu žrtava Starog saveza?

Don Nitoglia: Da, kao da je događaj neizbježan. Vodi ih glavni rabinat. Sljedbenici Hrama nisu samo nekoliko izoliranih ekstremista. Već se govori o genetskoj identifikaciji svećenika Starog saveza, koji su jedini sposobni obaviti obred. [3] U travnju su ultraortodoksni u Jeruzalemu ritualno žrtvovali crvenodlaku kravu kako bi ubrzali dolazak Mesije.

Cinzia Notaro: Za katolike se drugi dolazak Mesije poklapa sa krajem svijeta…

Don Nitoglia: Židovski mesijanizam želi ubrzati i jedno i drugo i zato židovsko-američki atlantisti nastavljaju provocirati Rusiju do točke u kojoj ona pokreće globalni nuklearni rat koji bi uništio svijet.

Cinzia Notaro: Postoje li i politički, ekonomski, ideološki razlozi za to?

Don Nitoglia: Da, ali glavni razlog, čak i ako je skriven i pod zemljom, je teološki. Osim ako ne čitate što se događa u svjetlu teologije, ne možete razumjeti kako netko može biti tako hrabar, a da ne graniči s čistim ludilom.

Cinzia Notaro: Kakav plan Netanyahu provodi u praksi?

Don Nitoglia : Uništio je cijeli Pojas Gaze, koji je dug 35 kilometara i širok sedam do devet kilometara, bombardirajući ga danonoćno osam mjeseci, bacivši nenuklearni ekvivalent atomske bombe na Hirošimu. Zabluda o svemoći koju su Sinedriti 66. god. istaknuli. i lažni “mesija” Simon Bar Kochba 132. godine, koji ih je naveo da izazovu Rim u uvjerenju da mogu pobijediti jer su bili uvjereni da je “Bog s njima”, sada također izgleda da je zamagljen Netanyahuov duh, koji je na jednoj strani suočen s ogromnim unutarnjim političkim sukobom unutar Države Izrael, a opet se također uplela u rat u kojem se ne može dobiti samim bombama.

Cinzia Notaro: A zašto?

Don Nitoglia: Palestinski narod je naviknut odupirati se ovim genocidima više od 75 godina i nije toliko ženstven kao onaj dio izraelske mladeži koji se posvećuje rave zabavama. I zato što Palestina više ne stoji sama, kao što je to obično bio slučaj od 1948., već ima Iran, Libanon, Hutije i Rusiju na svojoj strani.

Cinzia Notaro: Hoće li država Izrael biti izbrisana?

Don Nitoglia : Da razumijemo, Zeloti su provocirali Rim 66. godine. Sredinom svibnja 66., Antonijev toranj u blizini Jeruzalemskog hrama napali su Zeloti i stanovnici Judeje, koji su ubili tamo stacionirani rimski garnizon. General Vespazijan preuzeo je zapovjedništvo nad ratom protiv Židova u listopadu iste godine, ali je 1. srpnja 69. imenovan carem. Zapovjedništvo u Jeruzalemu prepustio je svom sinu Titu. Flavije Josip to detaljno opisuje u svojoj “Povijesti židovskog rata”. Također 66. godine zeloti [4] i Sicrarii [5] zauzeli su tvrđavu Masada i tamo pobili rimski garnizon. Godine 69. Simon Bar Giora postao je vrlo moćan u Masadi s četrdeset tisuća naoružanih ljudi.

Cinzia Notaro: Farizejstvo je degeneriralo u fanatizam?

Don Nitoglia: Ovaj fanatizam je bio organiziran u banditizmu Sicarija. Tit je stigao u Jeruzalem u proljeće 70. godine, naredio izgradnju bedema i započeo napad na treći ili vanjski jeruzalemski zid koji je pao nakon pedeset dana žestokih borbi. Zatim je došao red na drugi zid, koji je pao nakon pet dana, omogućivši Rimljanima da napreduju do donjeg grada. Međutim, nakon četiri dana Rimljani su se morali povući pod napadom Židova. Tit je tada sagradio zid i iskopao jarak oko grada (kao što je Isus predvidio, Luka 19:43), koji je bio dug oko četiri milje. Rimskim vojnicima bila su potrebna samo tri dana da dovrše ovu konstrukciju. Yakov M. Rabkin, profesor povijesti na Sveučilištu u Montrealu, napisao je zanimljivu knjigu o ovoj temi pod naslovom “ Prijetnja iznutra: stoljeće židovskog protivljenja cionizmu ”.

Cinzia Notaro: Možete li dati neke naznake židovskog protivljenja cionizmu iz povijesne perspektive?

Don Nitoglia: S obzirom na to što se ovih dana događa u Palestini i opasnost od širenja izraelskog rata na Libanon, Iran pa čak i Rusiju, tko može poreći da je prof. Rabkin je u pravu? Zapravo, on nam pokazuje koliko je ozbiljna situacija za Židove u Izraelu, a to je još istinitije danas jer cionistička država [u kojoj živi gotovo polovica svih Židova] nastoji proširiti svoju političku i vojnu hegemoniju na Libanon i Siriju, ali također u Iran i Rusiju. Uzimajući u obzir – također u svjetlu same židovske tradicije – opasnost od koncentracije milijuna Židova na jednom mjestu, današnji tragični događaji tjeraju nas da shvatimo da se najgora predviđanja ostvaruju, jer je Država Izrael doista “Židov pod narodima” i postala je “najopasnija zemlja za Židova”.

Cinzia Notaro: Zašto je država Izrael u opasnosti, a time i cijeli svijet?

Don Nitoglia: Prema mnogim Haredimima [ultra-ortodoksnim Židovima], kaže Rabkin, “ Shoah i Država Izrael uopće nisu kontradiktorni događaji (uništenje i rekonstrukcija), već kontinuirani proces: konačna erupcija snage zla […] “. Židovska tradicija svaku koncentraciju Židova na jednom mjestu smatra riskantnom.

Cinzia Notaro: Što možemo reći o tragičnoj povijesnoj situaciji u kojoj se nalazimo u vezi s ovim opažanjima Haredima?

Don Nitoglia: U 7. poglavlju svoje knjige, Rabkin razrađuje ovu temu: “ Država Izrael je u opasnosti […]. Ono što se predstavljalo kao utočište, dapače kao utočište par excellence, postalo je najopasnije mjesto za Židove. Sve više i više Izraelaca osjeća se uhvaćeno u ‘krvavu zamku’ […]. Sve je veći broj ljudi koji sumnjaju u opstanak države Izrael utemeljene na Bliskom istoku, u ovoj ‘opasnoj zoni’ […]. Rabinski anticionistički teoretičari tvrde […] da je Shoah samo početak dugog procesa uništenja, koji je samo pogoršan postojanjem Države Izrael […]. Koncentracija milijuna Židova na tako opasnom mjestu graniči sa suicidalnim ludilom. Makabejci su Židove usmjeravali na pogrešno tumačenje Mesije, što je potvrđeno u apokrifnoj i rabinskoj literaturi […]. Kontrast između Kristove objave i prevladavajućeg židovskog tumačenja nije mogao biti oštriji; bilo je kobno za Izrael, koji je ostao izvan vječnog spasenja ” […] .

Cinzia Notaro: Što ako su Izraelci preuzeli mitološke ideje apokrifne apokalipse i primijenili ih na svoj narod?

Don Nitoglia: Kozmička revolucija bi, prema njihovoj zamisli, gurnula pogane u propast, dok bi Izraelu donijela najveću zemaljsku sreću, vidi F. Spadafora: Enciclopedia Cattolica , Vatikan, 1952., Vol VIII, Sp 847 / 848, točka “Mesija”. Međutim, nezdrava ideja koju spominje Rabkin dovela je do toga da Izrael danas izaziva cijeli svijet, uz rizik da zapali cijelu kuglu zemaljsku. Sada je pravi Mesija, Isus Krist, prije svega duhovni kralj svih ljudi, a ne bilo koje nacije, i stoga ga mrze, suprotstavljaju mu se i ubijaju ga “lažni proroci” ili “vidjelci” židovskog apokalipticizma, koji je od 170. pr. Kr. počeo kvariti vjeru pravog Izraela u tisućljetni, svjetovni, globalni i univerzalni osjećaj dominacije. To je drama Izraela: slijedio je lažnu ideju kozmičkog, militantnog i svjetovnog Mesije (koji je čovjek ili čak kolektiv: sam Izrael, „gospodar ovoga svijeta“) i odbacio pravog Mesiju, Spasitelja svih ljudi, čije je kraljevstvo univerzalno, konačno, duhovno i iznad svega onostrano, iako njegovo kraljevstvo počinje na ovom svijetu, iako nesavršeno. Njegova smrt na križu jedina je savršena i besprijekorna žrtva, oblatio munda (Mal 1,11). 

Cinzia Notaro: Tko je Mesija za proroke Starog zavjeta?

Don Nitoglia : On je osoba. Za vidioce apokrifne apokalipse, a također i za cionizam danas, kolektiv, naime narod Izraela, je taj koji će postići nacionalni prosperitet i nadmoć nad svim drugim narodima. Štoviše, mrtvi i uskrsli Mesija, mesijanizam ispunjen u Isusu Kristu, bila je nova vjera koju su apostoli trebali naviještati cijelom svijetu, počevši od Židova. Međutim, za njih je Mesija razapet na njihov zahtjev bio ‘kamen spoticanja’, za pogane je to bila ‘ludost’ (1 Kor 1,23) […]. Otpor koji je takav navještaj izazvao među većinom židovskog naroda imao je prve korijene u podzemnom gledištu koje se formiralo o mesijanizmu […], dok je rimski svijet prihvaćao Mesiju kojeg su Židovi odbacili […] . Prva posljedica dolaska Mesije, prema cionizmu, bio bi povratak Židova, kojih bi se povećao broj u Palestini, te ponovna izgradnja Jeruzalema i Hrama ” (A. Vaccari: Enciclopedia Italiana , Rim, Treccani , 2. izdanje, 1951., svezak XXII, str. 957, točka ‘Mesijanizam’).

Cinzia Notaro: Kada se pojavila ta “apokaliptičnost”?

Don Nitoglia: U postmakabejskom razdoblju, kada je poganski helenizam trijumfirao u Izraelu i Izrael bio potlačen, a Hram oskrnavljen (168.-164. pr. Kr.). Nakon uspjeha Antioha Epifana (175.-164. pr. Kr.), osvajanja Judeje od strane Rima pod Pompejem (64. pr. Kr.) i uništenja Hrama pod Titom (70. pr. Kr.) i Judeje pod Hadrijanom (135. pr. Kr.), nada za nacionalni preporod Židova pod vodstvom “lažnih proroka” koje je Isus najavio sve više jača.

Prema judaizmu, jedan od najvažnijih zadataka “Mesije” je obnova Trećeg hrama u Jeruzalemu (Bet HaMikdash), koji će prema Ezekielovom proročanstvu (37,26-28) trajati zauvijek.

Cinzia Notaro: Je li istina da je rebbe Menachem Schneerson predvidio Bibi Netanyahuu (također ovdje ) da će predati državu Izrael u ruke Mesije koji će uskoro doći?

Don Nitoglia: Apokrifna apokaliptika, kako bi pojačala židovski nacionalistički revanšizam, koristi kanonske proroke Starog zavjeta i obogaćuje ih maštovitim proročanstvima koja opisuju pobjedu Izraela nad poganima ili nežidovima, gojima: “ Izrael će biti otkupljen i osvećen i, vođen tako mi Jahvea i njegova Mesije, budi zadovoljan mirom i obiljem; dvanaest će se plemena vratiti da vladaju nad pripitomljenim i potlačenim poganima . ”

Cinzia Notaro: Mgr. Antonino Romeo u svojim spisima objašnjava da je apokaliptika ideološka, ​​politička i eshatološka. Koja je svrha ovoga?

Don Nitoglia: To je, piše Romeo, “ osveta poganima i slavna obnova Izraela […]. Kraljevstvo Božje općenito ima nacionalističko-zemaljski aspekt: ​​razorni gnjev Izraela, zauvijek ispunjen blagostanjem i gospodstvom” . Kraljevstvo Izraela “bit će od ovoga svijeta […] i vratit će Eden ovdje. U takvom židovskom pogledu, ljudska osoba malo znači: Izrael postaje apsolutna i transcendentna stvarnost, otkupljenje je kolektivno, a ne individualno, zapravo kozmičko, a ne antropološko […]. Mesija je prikazan kao kralj i borbeni heroj […]. Na Mesiju se nikad ne gleda kao na duhovnog spasitelja ili kao na iskupljenje za grijehe svijeta .”

Cinzia Notaro: Ukratko, cilj je “veličanje” Izraela?

Don Nitoglia: Čini se da je dominantna tema glorifikacija Izraela. “Vjera” je nestrpljivo iščekivanje dugo očekivane osvete nad poganima. Težnja za sjedinjenjem s Bogom, ljubav prema Bogu i bližnjemu potpuno su izvan dosega ovih apokaliptičnih spisa koji rasplamsavaju strast za osvetom i svjetskom dominacijom […]. Apokaliptičari su neumoljivi prema poganima: svako sažaljenje prema njima smatralo bi se slabom vjerom […]. ‘Vidjeoci’ apokalipse bjesne od divlje požude, od neutoljive mržnje. ‘Apokalipsa’ zauzima odlučujuće mjesto u bijesnoj propagandi protiv pogana; oni su oruđe rata […]; Za razliku od Evanđelja (Mt 6,34), apokaliptična religija ima samo jednu brigu: budućnost […], jer će se kraljevstva pogana međusobno uništavati sve dok univerzalna vlast ne prijeđe na Izrael, ili barem tako ide. ”

Cinzia Notaro: Potvrđuju li potresne slike iz Gaze ono što učimo iz židovske apokalipse?

Don Nitoglia: Svakako, jer kako ne vidjeti iste osjećaje u onome što vojska upravo sada radi u Palestini protiv Palestinaca koji nemaju nikakve veze s Hamasom? Kako u tome ne vidjeti “židovski partikularizam koji Evanđelje osuđuje”? Na to polaže pravo najambiciozniji nacionalizam. Nežidovi su prezreni i omraženi više nego ikad: Jaz između Izraela i njih postaje ponor. Štoviše ,” Mgr. Romeo, ‘ apokaliptično, predlažući Mesiju koji će obnoviti političku neovisnost Izraela i dati mu univerzalnu vlast, ojačao je nacionalistički partikularizam i doveo Izrael do pobune protiv Krista i protiv Rima i time do katastrofe’, katastrofe u koju Izrael vodi cijeli svijet i pozicioniranje Rusije da odgovori na kontinuirane provokacije NATO-a i Sjedinjenih Država.

Cinzia Notaro: Koje je teološko značenje razaranja jeruzalemskog Hrama (70. godine) i pokušaja ponovne izgradnje Hrama (362. i od 1967.)?

Don Nitoglia: Ogromno teološko značenje. Kraj židovske religije, koja je bila nevjerna Mesiji i izgubila Hram, svećenstvo i žrtvu, dokaz je božanstva Isusa Krista, koji je sve to prorekao oko 30. godine. Istina kršćanstva, koje je usavršilo Stari savez, također je povijesno i arheološki dokazana. Isto vrijedi i za odbacivanje ljudi koji su ubili Boga. Unatoč svemu tome, od 1960-ih (II. Vatikanski konac) uporno se govori o židovskom kršćanstvu, o židovsko-kršćanskom dijalogu, o judaizmu kao “ najstarijem i izabranom sinu”. ” Ali iako ljudi danas šute, kao što je Isus prorekao, kamenje Zida plača, jadni ostatak ograde Hrama (a ne sam Hram, kako se često pogrešno tvrdi), viče (Luka 19:40), a viču neprekidno i neprestano.

Cinzia Notaro: Bi li ponovna izgradnja Herodijanskog hrama poništila proročanstvo Galilejca Isusa iz Nazareta (Mt 24,2 i dalje) i potvrdila ono velikog svećenika Helena Julijana [Apostata] da je on bio Bog Galilejaca na vlastitoj zemlji bi li pobijedio?

Don Nitoglia: Priroda je sama pobijedila i opovrgla cara Julijana tako što je ponovno sagrađene dijelove hrama progutala u zemlju i spalila ih u vatri. Nakon ovog poraza, Julijan se dotjerao i u spisu iz 363. godine (usp. J. Bidez, op. cit., 89 b) aludira na neuspjeh projekta, ali tvrdoglavo izvodi zaključke u korist poganskog kulta ocrnjivanjem proroka Starog zavjeta, koji su prosvjedovali protiv politeističkog idolopoklonstva, ali nisu mogli vidjeti svoj obnovljeni hram, koji je svakako bio plemenitiji od hrama Galilejaca, ali daleko inferiorniji od poganskih bogova.

Cinzia Notaro: Je li Jeruzalemski hram bio jedini legitimni starozavjetni hram na Zemlji?

Don Nitoglia: Da, i jedino se u njemu doista mogla prinijeti hramska žrtva koju je Bog prihvatio, a koja je bila slika holokausta Isusa Krista, koji je od Velikog petka nadalje zamijenio sjene Starog zavjeta kao „ Krist koji pojavio se u tijelu, koji je preuzeo ljudsku narav onih koji su ga htjeli razapeti ” (Pio XI.: S gorućom tjeskobom, 14. prosinca 1939.). S gorućom tugom , 14. ožujka 1937.) i zavjesa Sancta Sanctorum hrama bila je razderana na dva dijela (Mt 27,51; Mk 15,38; Lk 23,45), a ipak je Židove upozorio prorok : Nolite dicere: Templum Domini, Templum Domini, Templum Domini est . Ne vjerujte prijevarnim riječima: hram Gospodnji, hram Gospodnji, hram Gospodnji je ovdje! ”. (Jeremija 7,4). Ali ako vjerujete da ste Božji odabranici i da imate “božansku misiju”, nećete slušati razum i činit ćete najnerazumnije stvari.

Cinzia Notaro: Tko je dizajnirao prvi hram?

Don Nitoglia: Od strane kralja Davida, ali sagradio ga je njegov sin Salomon oko 1000 godina prije Krista, a uništili Babilonci 586. godine prije Krista. Kir (perzijski kralj koji je oslobodio Židove iz babilonskog sužanjstva, koje je trajalo 70 godina) dao ga je obnoviti. Naposljetku, po naredbi Heroda Velikog, lijepo je obnovljena i proširena od 19. pr. Kr. do nekoliko godina prije uništenja 70. godine. Od tada Židovi nisu imali hram, žrtve i svećenstvo. Stoga očajnički pokušavaju, sve jačim intenzitetom, obnoviti prvu kako bi vratili druga dva.

Cinzia Notaro: Dana 14. svibnja 2018. Donald Trump odlučio je premjestiti američko veleposlanstvo iz Tel Aviva u Jeruzalem. Koje su posljedice ove odluke?

Don Nitoglia: Jeruzalem bivši američki predsjednik više ne vidi kao grad s posebnim međunarodnim statusom[6], već kao glavni grad države Izrael i samo Izraelaca, isključujući Palestince, kršćane i muslimane. , koji je “narod bez države”, kako su se žalili cionisti, a također i bez ono malo zemlje, samo 22 posto Palestine, koja je još uvijek njihova.

Cinzia Notaro: Zašto je obrazovni centar Mikdash nedavno iskovao medalju s likovima Trumpa i Kira Velikog, drevnog perzijskog kralja (558.-529. pr. Kr.)?

Don Nitoglia : Treba napomenuti da je Kir Veliki omogućio Židovima da se vrate u svoju domovinu 539. godine, nakon što je Nebukadnezar II, babilonski kralj (605.-562. pr. Kr.), osvojio Jeruzalem 587./ 586., uništio Prvi hram i deportirao njegove stanovnike u Babilon. Natpis na medalji – na hebrejskom, arapskom i engleskom – slavi Trumpa kao onoga “ koji će dovesti do ponovne izgradnje židovskog Hrama u skladu s težnjama Novog Velikog vijeća obnovljenog u Izraelu ” na tzv. Brdo hrama u srcu Jeruzalema, gdje se nalaze džamije.

Cinzia Notaro: Što predstavlja Obrazovni centar Mikdash?

Don Nitoglia : To je jedna od mnogih rabinskih skupina koje podržavaju projekt ponovne izgradnje Hrama, koji su uništili Rimljani 70. godine. Čudna veza između Trumpa i Kira Velikog može se objasniti upravo ovom analogijom: Kao što je Kir dao sagraditi drugi hram (Ezra, 1:2-3) nakon što su prvi, Salomonov hram, uništili Babilonci (586. pr. ), nadamo se da će bivši američki predsjednik, a sada predsjednički kandidat, poznat po svojim simpatijama prema Izraelu, konačno ostvariti san o obnovi hrama.

Cinzia Notaro: Je li “hod” Ariela Sharona na Brdo hrama 28. rujna 2000. bio simbolična gesta?

Don Nitoglia: Iznio je zahtjev i ponovno potvrdio potrebu za obnovom Hrama što je prije moguće, zajedno s pravom na svaki kvadratni inč Eretz Izraela, koji je prema mnogim cionistima veći od trenutne države Izrael, i potrebe da se uništi goje, protjera nežidove iz zemlje, koja je trebala biti etnička država samo za Židove. Aktualni rat između Izraela i Hamasa je nastavak te “šetnje”, ali sada je mnogo teže za Izrael.

Cinzia Notaro: Sharonovu “šetnju” pratio je “noćni marš” stotina izraelskih doseljenika 23. srpnja 2000.?

Don Nitoglia: Ušli su u džamiju Al-Aksa na Hramskom brdu i slavili židovske liturgijske obrede, koje mogu obavljati samo svećenici koji potječu od Arona i izabrani od drugih svećenika, na mjestu gdje je stajao Hram i gdje su se prinosile samo starozavjetne žrtve prema Bogu. Učinili su to uz opasnost da uđu na pod Svetinje nad svetinjama, u koji je veliki svećenik smio ući samo jednom godišnje. Sve su to učinili kao znak spremnosti Izraela da ponovo izgradi hram nakon što su džamije uklonjene. Mediji sekularnog i zapadno-atlantskog svijeta nisu razumjeli ili nisu htjeli razumjeti teološki značaj ovih događaja. S druge strane, Palestinci su to jako dobro prepoznali i odgovorili su “Drugom intifadom”. 

Cinzia Notaro: Kada je Izrael definiran kao “država/nacija židovskog naroda”?

Don Nitoglia : Dana 19. srpnja 2018., Knesset, židovski parlament, degradirao je arapski jezik, kojim govori približno dva milijuna ljudi u Izraelu, sa “službenog jezika” na samo “jezik interesa” i marširao već u veljači 13., 2002. pola milijuna Izraelaca na Brdo hrama u demonstracijama koje su organizirali sljedbenici Hrama, obećavajući da će preuzeti cijeli Jeruzalem. UNESCO je 28. travnja 2017. osudio “ kontinuirane provokacije koje ometaju islamsko bogoslužje na mjestima dviju džamija .” U isto vrijeme, u Izraelu postoje organizacije koje godinama vode kampanju za “skoru” obnovu hrama. Jedna od najaktivnijih i najmoćnijih je ješiva ​​Ateret Cohanim, rabinska škola koja obučava buduće hramske svećenike.

Cinzia Notaro: Koliko je važna uloga židovsko-američkog lobija?

Don Nitoglia: Ovaj lobi je netočno označen kao “kršćanski cionistički,” ali bi ga bilo ispravnije zvati “protestantski cionistički” jer se sastoji od oko 20 do 40 milijuna američkih evangelističkih protestanata koji su gotovo isključivo povezani s poviješću Izraela u Starom zavjetu,  gdje gotovo nema pozivanja na Isusa Krista i Novi zavjet. Vjeruju da je potrebno vratiti sve Židove u Palestinu kako bi mogli ponovno izgraditi Treći hram i ubrzati drugi Isusov dolazak.

Cinzia Notaro: Jesu li crkveni oci predvidjeli ovu promjenu?

Don Nitoglia: Prema nekim crkvenim ocima, poput svetog Ireneja Lyonskog, svetog Hipolita Rimskog, svetog Ćirila Jeruzalemskog i svetog Ivana Damaščanskog, Jeruzalemski hram će najvjerojatnije biti obnovljen tijekom vladavine Antikrista, prije paruzije, drugog dolaska Isusa Krista, ali samo djelomično. Ali tada će antikrist također progoniti rabinski judaizam, hram će biti uništen i omnis Israel salvabitur, Izrael će se masovno obratiti na Krista (Rim 11,26).

Cinzia Notaro: Kada su izgrađene prve kršćanske crkve?

Don Nitoglia: Prve crkve u Jeruzalemu sagrađene su s obraćenjem cara Konstantina na kršćanstvo 312. godine na Hramskom brdu, gdje je Prvi hram stajao od 1000. pr. Kr., a Drugi hram od 516. pr. Kr. Tamo na planini Moriah, gdje je prema predaji Adam stvoren i umro, gdje je Abraham htio žrtvovati Izaka 1900. godine prije Krista i gdje je Hadrijan sagradio hram Jupitera Kapitolinskog 132. godine nove ere i odakle je Muhamed navodno uzašao na nebo. Crkva Svetog groba Kristova sagrađena je blizu Golgote, mjesta raspeća Gospodina našega Isusa Krista, a posvećena je 13. rujna 335. Islamskom dominacijom (635.) kršćanske crkve nisu uništene, ali ne dopuštena je gradnja novih crkava. Nedaleko od crkve Svetog groba i na platformi Hramskog brda, sredinom 7. stoljeća sagrađena je Omarova džamija, a 691./692. Kupola na stijeni. Islam je bio taj koji je promovirao održavanje židovske prisutnosti u Jeruzalemu.

Cinzia Notaro: Je li doista potrebno čitati povijest da bismo protumačili i razumjeli što se dogodilo?

Don Nitoglia: Više nego ikada. Temeljno je razumjeti kako svijet očajnički ide prema nuklearnoj katastrofi u dva rata koji su zapalili Bliski istok i istočnu Europu, u Ukrajini i Palestini, te razumjeti ulogu koju igra volja da se ponovno izgradi Hram sv. Jeruzalem da ubrza dolazak “Mesije”, na kojega talmudski judaizam još uvijek čeka, ali koji je za apostolsku i patrističku tradiciju Antikrist.

Uvod/bilješke: Giuseppe Nardi

[1] Irgun je bila naoružana paravojna cionistička podzemna organizacija koja je izvodila terorističke napade u britanskoj Mandatnoj Palestini od 1931. do 1948. kako bi prisilila stvaranje cionističke države. Njegov utemeljitelj i vođa bio je ruski židovski cionist Vladimir Šabotinski (1880. – 1940.) rođen u Odesi, koji se posvetio političkom cionizmu i na preporuku Chaima Weizmanna 1921. imenovan čelnikom Svjetske cionističke organizacije . Cionizam je bio proizvod aškenaskih Židova koji su usvojili ideju nacionalizma, koja je bila virulentna u Europi u to vrijeme, dok su Židovi Sefardi na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, uključujući Palestinu, bili nezainteresirani za cionizam i ravnodušni prema njemu, što je suprotno. Godine 1925. Shabotinsky je osnovao Ligu cionističkih revizionista , radikalni pokret unutar cionizma. Cionistički revizionisti odbacili su svaki kompromis s autohtonim arapskim stanovništvom (otprilike 70 posto muslimana i 30 posto kršćana na prijelazu u 20. stoljeće) u vezi sa židovskom okupacijom zemlje i uspostavom židovske države u Palestini. Već 1923. godine skovao je izraz “ željezni zid židovskih bajuneta ” koji je trebao biti podignut između Židova i Arapa. Optužio je druge cionističke pokrete za poslušnost i slabost. Shabotinsky je pozvao na stvaranje židovske države “s obje strane” Jordana (Eretz Israel). Umro je 1940. tijekom ljetnog kampa organizacije Betar u SAD-u.

[2] Shabotinsky je također bio osnivač cionističke omladinske organizacije Betar , čiji je osnivački kongres održan u Rigi, Latvija, 1923. Iako je službeno skraćenica, Betar se odnosio na posljednju tvrđavu koju su držali židovski pobunjenici u pobuni Bar Kokhbe protiv Rimljana. Betar je osnovao centar za obuku u tadašnjoj fašističkoj Italiji. Pripravnici, koji su se pripremali za vojnu službu u osvajanju Palestine, marširali su na fašističkoj vojnoj paradi u Rimu 1936. godine u znak proslave talijanskog osvajanja Abesinije (Etiopije). Tijekom ovog osvajanja počinjeni su teški, rasistički ratni zločini (zvjerstva nad zarobljenicima, samovoljna ubojstva, uporaba otrovnih plinova). Kasniji izraelski premijeri Menachem Begin i Yitzchak Shamir bili su članovi Betara. Iz Irguna i Betara 1948. nastala je izraelska stranka Cherut, iz koje je 1977. nastao Likud . U otvorenom pismu 1948. Hannah Arendt i Albert Einstein usporedili su revizionistički cionizam Shabotinskog s “nacionalsocijalističkim i fašističkim strankama”.

[3] To je bila stvarna svrha opsežnog prikupljanja DNK, koju su godinama u medijima reklamirale privatne institucije, neke od njih sa sjedištem u Švicarskoj, a koja je pohranjena u bazi podataka.

[4] Zeloti su bili paravojni židovski pokret koji su 6. godine poslije Krista osnovali farizeji Juda Galilejac i rabin Sadok s ciljem svrgavanja rimske vlasti u Palestini. 66. godine nove ere digli su oružje protiv Rimljana.

[5] Sicarii su bili židovska mesijanska teroristička organizacija poznata kao Sicarii (izrađivači noževa) jer je njihovo oružje bio sica , kratki mač. Borili su se ne samo protiv Rimljana, nego jednakom žestinom i okrutnošću i protiv Židova koji su, po njima, htjeli postići sporazum s Rimljanima.

[6] Plan podjele Palestine iz 1947. UN-a, koji je imao za cilj stvoriti židovsku i arapsku državu, predviđao je status samoupravnog corpus separatuma za Jeruzalem, koji ne bi bio dio ni jedne ni druge države, ali bi biti područje pod mandatom UN-a. Područje treba demilitarizirati. Njegovu su sigurnost morale jamčiti međunarodne policijske snage. Grad je morao biti slobodno dostupan stanovnicima obiju država kroz carinsku uniju i slobodnu trgovinu. Židovi, kršćani i muslimani također trebaju imati jednak i slobodan pristup svojim svetinjama. Sveta Stolica podržava ovo rješenje za Jeruzalem. Tek pod papom Franjom pokušalo se odbaciti dvodržavno rješenje i poseban status te uspostaviti unitarnu državu. Iako takvu državu podupiru grupe s obje strane, ona se temelji na potpuno kontradiktornim premisama,