Ovaj je roman pun psihološke i religijske kontemplacije, no to je ujedno i nevjerojatno uzbudljiva detektivska priča! Ako netko želi ostaviti dojam obrazovane i načitane osobe, treba biti upoznat sa sadržajem i smislom ove knjige.

SUPERKRATKO: Fjodor Karamazov ima tri sina, ali oni nikada nisu bili u dobrim odnosima. Jedan je osumnjičen za ubojstvo oca zbog žene i novca… Može li se saznati tko je i zašto ubio Fjodora Pavloviča?

Dmitrij, Ivan i Aleksej sinovi su Fjodora Karamazova, pohotnog i ciničnog provincijskog spahije. Sva trojica imaju potpuno različit karakter i poglede na svijet.

“Braća Karamazovi”, 1968.Režija Ivan Pirjev/Mosfiljm

Najmlađi sin Aleksej sa svojih 20 godina već se sprema postati monah. On je vjerujući čovjek i sve vrijeme provodi u obližnjem manastiru sa starim i mudrim monahom Zosimom. Srednji sin Ivan je učenjak, filozof i skeptik prilično hladnog uma. On se stalno bori sa svojim mislima, pokušavajući shvatiti ima li Boga ili ne, i postoji li duša ili ne postoji… I uvijek raspravlja s Aleksejem o vjerskim pitanjima.

I Aleksej i Ivan zabrinuti su zbog očevog odnosa s njihovim starijim bratom. Dmitrij, najstariji sin iz prvog Fjodorovog braka, nikada nije osjetio očinsku ljubav i pažnju, a o očevom novcu da i ne govorimo. Još kao mladić preselio se kod rođaka i kasnije se nije često viđao s ocem. Dmitrij je osjetljiv, impulzivan i strastven čovjek (po temperamentu on u suštini najviše nalikuje na oca). Roman počinje tako što Dmitrij traži od oca novac i dio nasljedstva, i optužuje ga da ovaj nije sudjelovao u Dmitrijevom odgoju. Ali Fjodor mu ne namjerava dati išta. Njihovi ionako loši odnosi dodatno se kompliciraju činjenicom da obojica vole jednu te istu ženu, Grušenjku… A ona? Ona očijuka s obojicom.

“Braća Karamazovi”, 1968.Režija Ivan Pirjev/Mosfiljm

Dmitrij očajnički motri na Grušenjku i pokušava zateći nju i oca kada su zajedno. Ivan se čak pribojava da Dmitrij može i ubiti svoga oca zbog novca i žene. Jedne noći, dok Dmitrij s Grušenjkom burno provodi vrijeme u krčmi, dolaze žandari i priopćavaju da mu je otac ubijen. Dmitrij je uhićen kao glavni osumnjičeni.

Pravi ubojica, međutim, otkriva Ivanu svoje nedjelo. Ubojica je, po svemu sudeći, Smerdjakov, lakej ubijenog Fjodora Pavloviča. On mu je ujedno i tajni sin, kojeg je Fjodoru rodila seljanka s njegovog imanja. On kaže da su ga na ubojstvo potaknula Ivanova razmišljanja, jer ako nema Boga, onda nema ni morala i sve je dozvoljeno. S druge strane, Smerdjakov ima alibi, jer se u vrijeme ubojstva pravio da ima napad epilepsije. Na kraju ubojica ne može sve to podnijeti i izvršava samoubojstvo.

“Braća Karamazovi”, 1968.Režija Ivan Pirjev/Mosfiljm

U završnici romana detaljno se opisuje suđenje Dmitriju Karamazovu. Ivan na sudu iznosi slučaj sa Smerdjakovom, ali na kraju te priče dobiva napad histerije i zato mu nitko ne vjeruje. Svi misle da on samo pokušava spasiti svoga brata. U međuvremenu tužitelj izlaže svoje optužbe, a čuveni odvjetnik svoju obranu. I najzad, porota proglašava krivim nevinog Dmitrija, a sud izriče kaznu zatvora.

Koji je dublji smisao romana?

Kazališna predstava “Braća Karamazovi” u režiji Lava Dodina na sceni Moskovskog akademskog kazališta “Vladimir Majakovski”Sergej Pjatakov/Sputnik

Dostojevski je radnju posudio iz stvarnog života, tj. iz vijesti o zločinu koju je pročitao u novinama. Ali to je samo detektivska linija romana, dok je njegov smisao daleko dublji. Posljednje djelo Fjodora Dostojevskog kvintesencija je njegovih razmišljanja o prirodi ljubavi, grijeha, Boga i morala. Roman je izuzetno psihološki sadržajan (Dostojevski je i inače pionir psihološkog pristupa u ruskoj književnosti). On pokušava shvatiti rusku dušu i analizirati misli i ponašanje likova. Zašto oni tako postupaju? Što ih nagoni da čine sve svoje grijehe? To su pitanja koja muče velikog pisca.

Lik po imenu Zosima stari je monah koji daje vjernicima mudre savjete i živi savršenim kršćanskim životom u velikoj duhovnoj disciplini i molitvi. Prototip starca Zosime sveti je Amvrosije Optinski, starac i monah koji je još za života poštovan kao svetitelj. Njegov lik je primjer jake vjere koja može spasiti dušu.

”Ako plaće budu na razini od oko 1800 – 2000 eura, a to neće biti teško dostići, mnogi će odmah doći. Iz Irske, Njemačke, Švicarske i drugih zemalja”, tvrdi Zdenko Štriga, njemačko-hrvatski poduzetnik te posebni savjetnik u Ministarstvu demografije i useljeništva – donosi Damir Kramarić u izvrsnom članku Promise.hr-a, o pokušaju revitalizacije pomoći dijaspori – prenosimo.

U razgovoru za Promise.hr objašnjava na čemu temelji toliki optimizam te zašto je uvjeren da će primjena ‘Marshall plana za Hrvatsku’ zaustaviti iseljavanje, pokrenuti povratak, mladima dati razlog za ostanak, a s vremenom i preporoditi Republiku Hrvatsku

Medijska halabuka koja se podignula nakon prošlotjedne konferencije za medije u Ministarstvu demografije i useljeništva – zbog nekih osebujnih izjava ministra Ivana Šipića, a prilikom predstavljanja svojih posebnih savjetnika, posve je u drugi plan gurnula ono što je u cijeloj ovoj priči bitno.

Činjenica da je demografski oporavak izumiruće zemlje napokon stavljen među strateške prioritete Republike Hrvatske, uslijed čega su učinjeni prvi koraci koji bi trebali voditi ka zaustavljanju demografskog sloma, u potpunosti je – zbog ‘nabrijanog’ medijskog ozračja – u javnosti prešućena.

Projekt koji budi nadu

Neki bi sada, uslijed toliko ‘crnila’ u javnosti, mogli zaključiti da treba raspustiti tek osnovano Ministarstvo demografije te prekinuti sve aktivnosti koje su pokrenute, no to je nešto najgore što bi se moglo dogoditi, odnosno ono čemu bi se oni koji ne žele opstanak Republike Hrvatske, najviše i radovali.

Zbog svega navedenog, odlučili smo vratiti fokus na bitno, odnosno na inicijative koje su pokrenute kako bi se potaknuo povratak iseljenika, kako bi se pokrenuo razvoj te zaustavio trend iseljavanja iz Hrvatske.

Možemo dostići Irsku

Zdenko Štriga, uspješni njemački poduzetnik hrvatskog podrijetla, te posebni savjetnik u Ministarstvu demografije i useljeništva, na ranije spomenutoj press konferenciji kratko je govorio o svom projektu ”Marshall plan za Hrvatsku”, koji bi, kako je naveo, trebao probuditi nadu za povratak dijaspore te za ostanak mladih u svojoj domovini.

O spomenutom projektu, načinu na koji ga planira ostvariti te o vlastitom poslovnom i životnom putu, razgovarao sam s pokretačem Udruge ‘Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu‘ te vlasnikom tvrtke Coral Consulting Service, koja pruža usluge investitorima zainteresiranima za ulaganje u Hrvatsku i države regije.

Na samom početku razgovora, Zdenko Štriga gorljivo mi tumači kako Hrvatska u kratko vrijeme može postati fenomen veći od Republike Irske (po gospodarskom rastu, ali i po broju povratnika iz dijaspore).

O biznisu učio od Židova

Oči mu za to vrijeme živo krijese, a svaka gesta i pokret odaju entuzijazam i pozitivnu energiju. Očito je da je sto posto ‘unutra’, uvjeren u tvrdnje koje iznosi.

Učio je, kaže, od najboljih: od uspješnih menadžera Židova u svjetskom financijskom središtu – Frankfurtu na Majni. Prikupljeno znanje sada želi primijeniti, te u suradnji s Vladom RH pokrenuti gospodarski i demografski preporod Hrvatske.

”U poslovnom svijetu nema sentimentalnosti. Tamo su ‘zmije’ i ‘vukovi’ i treba im se prilagoditi. Židovska zajednica u Franfurtu na Majni, gdje sam živio i radio od 1972. godine do danas, izuzetno je snažna i poslovno uspješna. Slučajnost je htjela da sam u mladosti iznajmio poslovni prostor u zgradi jednog Židova, od kojeg sam puno naučio. Taj čovjek bio mi je mentor i prijatelj, poslovni partner i uzor.

Zajedništvo pomiče planine

Od tog čovjeka, ali i od cijele židovske zajednice, upijao sam znanje o zakonitostima uspješnog poslovanja, te o presudnoj važnosti marketinga i lobiranja. Primjenjući ono što sam naučio, i sam sam kasnije imao odlične poslovne rezultate. Sve to sada želim primijeniti i na našu zemlju, jer bi Hrvatska doista mogla postati ‘raj na zemlji’, baš kako je primijetio taj moj prijatelj, kada sam ga prije više godina doveo u Hrvatsku”, napomenuo je Štriga, tijekom našeg višesatnog razgovora u kavani zagrebačkog Hotela Dubrovnik.

Podsjetio je da je svijest o zajedništvu kod Židova ‘vrhovni zakon’. To znači, objašnjava, da svi podržavaju onoga koji ima ideju i recept za uspjeh, a kasnije se svi raduju njegovom uspjehu. ”Jedan ima ideju, drugi kapital. Brzo se slože i rade zajedno. Naježiš se kada vidiš koliko je to zajedništvo učinkovito”, tumači pokretač Udruge ‘Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu’.

Zašto Hrvat ne voli da je Hrvat uspješan?

Potom se namrštio pa otkrio što ga najviše ‘žulja’. ”Zašto, za razliku od Židova, Hrvat ne voli da je Hrvat uspješan? Što je uzrok tako ekstremnom jalu, kakvog nisam vidio ni u jednom drugom narodu? Ako smo se mogli složiti u vrijeme rata, zašto sada na možemo?”, upitao se, pa nastavio riječima da imamo praktički dvije države – jednu vani (dijaspora), a drugu unutra (Republika Hrvatska), ali da to veliko bogatstvo i potencijal uopće ne koristimo.

U Hrvatsku doveo više od 50 njemačkih ulagača

”To vam je kao da ste poslali dijete u inozemstvo da stekne vrhunsko obrazovanje, iskustvo, znanje… Normalno bi bilo očekivati da se kasnije vrati i iskoristi stečeno znanje i kapital. Upravo to su učinili Izrael i Irska s vlastitom dijasporom: pozvali su ih natrag te iskoristili njihov potencijal za vlastiti razvoj. Isto bi mogla postići i Hrvatska’, smatra Štriga. Podsjeća potom da je još 1993. godine u Frankfurtu osnovao Hrvatski poslovno promidžbeni centar, kojega je vodio 12 godina i koji je uspješno povezivao hrvatske i njemačke tvrtke. Posredstvom tog Centra, on osobno u Hrvatsku je – samo jednom prigodom – doveo više od 50 njemačkih investitora.

Projekt predstavio Vladi RH i Plenkoviću

”Nakon izrade idejnog rješenja, nedavno sam ”Marshall plan za Hrvatsku” predstavio Vladi RH i premijeru Plenkoviću. Vlada je odlučila podržati realizaciju projekta koji će, uvjeren sam, unaprijediti gospodarsku situaciju i zaustaviti odlazak mladih generacija iz zemlje”, objašnjava novi savjetnik Vlade RH pri Ministarstvu demografije i useljeništva za pitanja dijaspore i gospodarskih mogućnosti.

Kaže da mu supruga (imaju dvoje odrasle djece) nije bila najsretnija kada ju je zamolio da za četiri godine odgode ono što su već bili dogovorili – da će nakon odlaska u mirovinu krenuti zajedno obilaziti svijet.

”Umjesto planiranih putovanja i uživanja, uslijedili su suze, zagrljaj i konačna podrška supruge, koja je obećala da će biti mi oslonac”, otkriva ovaj poduzetnik rodom iz Belišća.

Zašto ne bismo bili ‘Njemačka’ ove regije?

Tumači zatim da je od svojih prijatelja Židova, redom uspješnih poslovnih ljudi, naučio da je za uspjeh izuzetno važno da i okruženje poduzetnika bude uspješno.

Ne kaže poslovica uzalud: ‘Ako želiš uspjeti u poslu, onda jačaj susjede’.

Samo u tom slučaju će, kaže, ljudi iz okružja moći kupiti proizvode konkretnog poduzetnika pa će se biznis imati gdje širiti.

”Zašto Njemačka gotovo tri puta više novca daju u EU, nego što povlači iz EU fondova? Zato jer tako povećava kupovnu moć okolnih zemalja, pa i Hrvatske. Tako rade i u svoju korist. Zašto mi ne bismo bili Njemačka za ovu regiju?”, pita se Štriga.

Pet ključnih točaka projekta

Potom navodi pet ključnih točaka svog ”Marshall plana za Hrvatsku”. Prva je da Hrvatska kao partner država u regiji potiče razvoj gospodarstva i procese pridruživanja u susjednim državama koje bi uskoro mogle ući u Uniju (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo…).

Osnivanje poduzetničko potpornih centara

Druga točka je osnivanje poduzetničkih potpornih centara u Republici Hrvatskoj i u regiji, s ciljem povezivanja malih i srednjih poduzetnika te zaustavljanja odlaska mladih iz Hrvatske.

”Ti centri bili bi ‘rodilište’ malog i srednjeg poduzetništva u svakoj hrvatskoj županiji, ali i kičma gospodarstva Hrvatske, kao što je malo i srednje poduzetništvo kralježnica gospodarstva u razvijenoj Njemačkoj. Poduzetničke centre bi vezali s gospodarstvom njemačkog govornog područja na kojem živi 100 milijuna stavnovnika (Njemačka, Austrija, Švicarska). Pokraj svakog poduzetničko potpornog centra biti će izgrađen hotel”, tumači posebni savjetnik u Ministarstvu demografije i useljeništva.

Aktivirati poslovnu dijasporu

U tim hotelima bi, kaže, odsjedali pripadnici druge i treće generacije dijaspore, kao i digitalni nomadi. Mladi sa znanjem digitalne tehnologije, multimedija, marketinga…, dolazili bi izvana i tu razvijali startupove te poduzetništvo, a usput bi učili hrvatski jezik.

”Cilj je najprije aktivirati poslovnu, a zatim radnu dijasporu, jer je važno u početku privući investicije, kako bi novac došao u Hrvatsku te kako bi se otvarala nova radna mjesta”, podvlači iskusni poduzetnik.

Objašnjava da bi se centrala spomenutih poduzetničko potpornih centara nalazila u Frankfurtu na Majni, odakle bi sve bilo koordinirano.

Ulagači bi prvo u Frankfurtu sve riješili

”Zašto u Frankfurtu? Pa zato jer potencijalni ulagač zna da je pravosuđe u Hrvatskoj nesigurno. Možda je i na svojoj koži to iskusio. Zato ćemo potencijalnim ulagačima reći: ako želite uložiti 500.000 eura, mi vas iz Njemačke pratimo, što znači da vas i njemački zakoni prate. Bolje će mu zvučati prijedlog da se javi u Dijaspora centar u Frankfurt, nego ovdje u Hrvatsku. Djelatnici ‘centrale’ u Frankfurtu pomoći će mu osnovati tvrtku, isposlovati građevinsku dozvolu i riješiti svu potrebnu dokumentaciju, da ne mora dolaziti u kontakt s našom birokracijom. Tek kada sve bude dovršeno, može doći u Hrvatsku, po principu ‘ključ u ruke’. Na taj način nitko ga neće tražiti kuvertu, pa se neće razočarati i povući, kao što se ranije znalo događati. Ulagač može biti Hrvat iz dijaspore, ali i Nijemac”, objašnjava moj sugovornik”

Povratak iseljenika ključan za rast

Napominje da kroz pružanje kvalitetnih usluga investitorima te isticanjem pozitivnih primjera uspješnih ulaganja, Hrvatska može slati poruke koje dodatno potiču interes novih ulagača iz cijeloga svijeta.

”Stvaranje pozitivne poslovne klime i otvaranje novih radnih mjesta pridonijet će i povratku hrvatskih iseljenika, koji su ključni za dugoročni rast. Tako će se stvoriti uvjeti za zaustavljanje odlaska mladih. Ovaj pristup osigurava održiv gospodarski rast i demografsku stabilnost”, uvjeren je Štriga.

Centri u Beču i Zurichu te u prekooceanskim zemljama

U Hrvatskoj bi, veli, trebalo osnovati 21 poduzetničko potporni centar, što znači po jedan u svakoj županiji. U Bosni i Hercegovini bi, prema njegovoj viziji, trebalo biti šest takvih centara, u Crnoj Gori dva te na Kosovu jedan.

”Pilot projekt predviđa osnivanje sličnih centara najprije u Beču i Zurichu, a kasnije i u pojedinim gradovima u Kanadi, SAD-u, Australiji i Južnoj Americi, odnosno tamo gdje su Hrvati najzastupljeniji”, dodaje Štriga.

Razbiti predrasude prema dijaspori!

Kaže da je treća točka njegovog plana uključivanje dijaspore u razvoj gospodarstva stvaranjem uvjeta za povratak i investicije, čime se pokreću novi poslovi. Da bi se to moglo ostvariti nužno je, naglašava, stvoriti međusobno povjerenje te razbiti postojeće predrasude prema dijaspori. Neki, pojašnjava, još smatraju da dijasporu čini ekstremna politička emigracija i slabo obrazovani pojedinci, premda su pripadnici druge i treće generacije iseljenika mahom vrlo obrazovani i uspješni poslovni ljudi s velikim iskustvom poslovanja u uređenim sustavima i razvijenim demokracijama. Takve predrasude u Hrvatskoj su, uvjeren je, zaostale još iz komunističkog sustava iz bivše države te ih, kako naglašava, treba razbijati širenjem istinitih informacija o iseljeništvu.

Stvaranje uvjeta za povratak

”Treba li uopće tumačiti kakve sve potencijale, koliko znanja, stručnosti, kapitala, iskustva… ima hrvatska dijaspora? Stvaranje mreže hrvatske dijaspore, koja bi okupljala poduzetnike, stručnjake i ostale iseljenike koji mogu pružiti podršku, predstavlja ključnu incijativu ‘Marshall plana’. Ova mreža može puno pomoći u promociji Hrvatske i nezinih gospodarskih potencijala te u stvaranju poticajnih uvjeta za povratak onih koji se žele vratiti u Hrvatsku, uključujući treću i četvrtu generaciju. To je ogroman neiskorišteni potencijal”, naglašava Štriga.

Četiri naselja za umirovljenike – povratnike i ostale

Pod točkom četiri predvidio je stvaranje četiri naselja za umirovljenike (na sjeveru, jugu, istoku i zapadu Hrvatske), većinom povratnike iz iseljeništva, sa po 200 do 250 kuća s pripadajućim malim vrtovima te s medicinskim, sportskim, ugostiteljskim i drugim sadržajima, a po uzoru na slična popularna i vrlo tražena naselja za umirovljenike u Australiji.

Osnovat će ‘Dijaspora banku’ koja će pratiti ulagače

Peta točka u njegovom programu predviđa osnivanje ‘Dijaspora banke’ za poticanje razvoja malog i srednjeg poduzetništva. Tu banku bi uglavnom koristili hrvatski iseljenici, dakli oni koji svake godine u Hrvatsku pošalju čak između 4 i 5 milijardi eura! Banka bi, za razliku od većine banaka koje posluju u Hrvatskoj, bila u hrvatskom vlasništvu te bi po povoljnijim uvjetima financirala male i srednje poduzetnike, odnosno povratnike koji žele ulagati u Hrvatskoj.

Izbjeći mučnu borbu s birokracijom

Prvi korak u cijelom tom ambicioznom projektu bi, prema Štriginim riječima, trebao biti otvaranje centara za dijasporu u Frankfurtu i Zagrebu. Ti centri bi trebali pomagati ulagačima, kako ne bi bili prepušteni mučnoj borbi s hrvatskom birokracijom.

Tako bi poduzetnik koji želi pokrenuti posao prvo u Frankfurtu u suradnji s centrom napravio plan poslovanja, a onda bi ga preuzeo centar u Zagrebu i preusmjerio u neki od županijskih poduzetničko potpornih centara.

”U kratko vrijeme, otkako smo osnovali udrugu ‘Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu’, puno ljudi nas zove, jer su čuli da se nešto pokrenulo. Kažu da bi se vrlo rado vratili u domovinu. Ako plaće u Hrvatskoj budu na razini od oko 1800 – 2000 eura, mnogi će odmah doći! Iz Irske, Njemačke, Švicarske i drugih zemalja”, uvjeren je Štriga, koji smatra da neće biti teško dostići tu razinu plaća.

‘Njemačke tvrtke sele proizvodnju; to je prilika za Hrvatsku!’

U jednoj od raskošno opremljenih brošura ”Marshall plana za Hrvatsku”, koju zajedno listamo potkraj našeg razgovora, moj sugovornik skreće mi pozornost na preslike brojnih novinskih tekstova i fotografija koji su krajem devedesetih objavljeni u hrvatskim i njemačkim novinama, a koji govore o velikom zanimanju njemačkih poduzetnika za ulaganje u Hrvatsku, te o doista ozbiljnim prezentacijama, koje je tada u Frankfurtu na Majni organizirao Štrigin Hrvatski promidžbeni centar.

U istoj brošuri opisana je i aktualna situacija u njemačkom gospodarstvu (Njemačka bilježi recesiju), te je velikim slovima istaknuto da je ”sada vrijeme za djelovanje”, odnosno za snažniju suradnju te za premještanje dijela njemačke proizvodnje u Hrvatsku.

”U trenutku kada se njemačko gospodarstvo suoačava s izazovima, Hrvatska se nalazi pred iznimnom prilikom da privuče njemačke investitore i tvrke te postane epicentar inovacija, visokovrijedne proizvodnje i zajedničkog razvoja. Njemačka industrija, koja se suočava s donošenjem ključnih odluka, nailazi na ozbiljan izazov visokih cijena energije. U skladu s tim, mnoge njemačke tvrtke ozbiljno razmatraju opciju preseljenja proizvodnje u inozemstvo kako bi održale konkurentnost.

Hrvatska kao članica eurozone i Schengena, smještena je u samom srcu europskih integracija, predstavljajući atraktivnu destinaciju za strane investicije. Ulaganje u RH ne samo da potvrđuje privlačnost Europske unije, već i pruža dugoročnu perspektivu. Sada je ključni trenutak za djelovanje, s naglaskom na opciju da njemačke tvrtke razmotre mogućnost premještanja dijela svoje proizvodnje u Hrvatsku.

Hrvatska nudi iznimne uvjete za suradnju, od strateške geografske pozicije do kvalificirane radne snage. Suradnja s njemačkim tvrtkama ne samo da će podići gospodarski potencijal Hrvatske, već će i doprinijeti stvaranju održive i kokurentske budućnosti za obje zemlje”, naglašava se u jednom od tekstova brošure koji opisuje na koji način bi ”Marshall plan”, trebao donijeti Hrvatskoj nova ulaganja, nova radna mjesta i osjetno više plaće…

‘Evo kako mi je prijatelj Židov objasnio što je najvažnije za uspjeh’

Objašnjavajući zašto je u mladosti odlučio slijediti model poslovanja svojih mentora Židova, Štriga je opisao zanimljivu zgodu koja se dogodila u Frankfurta na Majni osamdesetih godina prošlog stoljeća.

”Nakon povratka iz vojske 1984. godine, razvio sam poslovnu ideju otvaranja prve internacionalne videoteke, koncepta koji tada nije postojao. Za pokretanje tog pothvata bilo mi je potrebno 100.000 njemačkih maraka. Uz  pažljivo planiranje, uspio sam prikupiti potreban novac”, tumači posebni savjetnik ministra Šipića.

Napominje da mu je cilj bio imati jednu od najboljih videoteka u Njemačkoj. U skladu s tim, osmislio je investicijski plan.

”Planirao sam 10 tisuća maraka izdvojiti za ormare i drugu opremu, deset tisuća za marketing, a pedeset tisuća za filmove, dok bi mi preostalih 30 tisuća ostalo za rezervu. Kada sam plan predstavio svom mentoru Židovu, kazao mi je da sam osuđen na propast ili poslovno preživljavanje”, ispričao je Štriga.

Isprva je, napominje, bio ljut i razočaran tim savjetom, no kasnije je ipak došao poslušati svog poslovnog mentora, kojega je inače poštovao i cijenio.

”Kazao mi je da moram za marketing izdvojiti puno više nego za videokasete, odnosno barem 40 tisuća maraka. Predložio je da za filmove izdvojim 20 tisuća, za ormare i opremu 10 tisuća, a složio se da 30 tisuća maraka ostavim za rezervu, odnosno za neku sigurnost”, opisao je Zdenko Štriga događaj iz 1984. godine.

Kazao je da je tada ponovno bio frustriran, ne shvaćajući zašto mu prijatelj predlaže da tako malen iznos izdvoji za ono što je najvažnije – filmove koje će iznajmljivati. Odlučio je, kaže, prespavati pa o svemu naknadno odlučiti.

Sutradan je ponovno otišao do svog mentora i ‘kao iz topa ispalio’ da pristaje na prijedlog, iako mu je odluka teško pala.

”Sada ćeš sigurno uspjeti”, ohrabrio ga je susjed pa mu tek tada rastumačio ”da je bolje da puno ljudi zna da ima malo zlata, nego da malo ljudi zna za puno njegovog zlata’, jer će, kako je kazao, mnogo klijenata u ovom slučaju brzo doći pokupovati svo njegovo ‘zlato’.

”Sada moli Boga da preko puta tebe netko otvori isto takvu videoteku”, rekao mi je Židov, nakon čega sam ponovno ostao šokiran”, objašnjava Štriga.

Kaže da mu je posao, zahvaljući savjetima njegovog mentora, krenuo jako dobro, ali onda se dogodilo upravo ono što je ovaj poželio: u susjedstvu je stranac otvorio videoteku. Na Štrigino zaprepaštenje, cijena najma jednog filma kod njega je bila svega četiri marke, dok je u Štriginoj videoteci ista usluga stajala sedam maraka.

”Ljutio sam se na prijatelja jer je poželio da dobijem konkurenciju, a sada mi je konkurencija prijetila uništenjem”, priča pa dodaje da je nezadovoljstvo odmah odlučio podijeliti sa svojim mentorom.

”Ponovno me šokirao savjetom. Rekao je: ‘Sada trebaš cijenu iznajmljivanja filma dići na osam maraka!’ Mislio sam da je poludio. Pitao ga zašto poskupjeti, ako konkurencija istu uslugu nudi za dvostruko manje? Kazao sam da sam htio spustiti na tri marke. Rekao je da bih bio budala da to učinim, jer bih u tom slučaju brzo propao. Dodao je da će i taj stranac, zbog neodrživo niske cijene, ubrzo propasti”, sa smiješkom se poslovnih početaka prisjetio gospodin Štriga.

Kasnije, kada se malo ‘ohladio’, odlučio je poslušati savjet te povisiti cijenu na osam maraka, s tim da je, prema savjetu prijatelja Židova, u tu cijenu bila uključena i kava iz kaffe aparata te kolač – za svakog klijenta videoteke.

”Trošak za kavu i kolač iznosio je 80 pfeninga, što znači da mi je ostalo dvadeset pfeninga, koje sam, prema savjetu mog mentora, ponovno uložio u marketing. Nakon toga, u videoteci je nastala prava ludnica! Posla je bilo kao nikad prije, jer su i oni koji su dolazili samo zbog kave i kolača sada posuđivali filmove. Stranac je, baš kao što je predvidio moj prijatelj, ubrzo morao zatvoriti radnju. Naučio sam, dakle, da je u poslu najvažniji marketing te da je nužno riskirati, jer inače nema napredovanja. Još sam naučio da je konkurencija dobra, jer poduzetnika potiče na dodatni trud, dok se onaj bez konkurencije obično uljuljka u samozadovoljstvu, počinje trošiti na luksuz, a ne u daljnji razvoj i širenje biznisa, što za takvog poduzetnika može biti i opasno”, ističe Zdenko Štriga.

Dodaje da je dobro uvijek na umu imati poslovicu: “Reklamiraj se ili poslovno umri”.

”’Ta izreka podrazumijeva da nema prostora za odgađanje ili oklijevanje – osobito u trenucima kada je poslovanje najizazovnije, a resursi ograničeni. Tada je ulaganje u marketing ključno jer predstavlja jedini način za ponovno ustajanje na noge. Zanemarivanje marketinga u takvim prigodama gotovo sigurno vodi ka neuspjehu i propadanju”, zaključuje iskusni njemačko-hrvatski poduzetnik te posebni savjetnik u Ministarstvu demografije i useljeništva.

FOTO: Arhiva Zdenka Štrige; snimio Damir Kramarić

Prijeti li šefu Pfizera zatvor zbog cijelog slučaja suđenja u Nizozemskoj gdje se uz Bill Gatesa vodi kao jedan od glavnih optuženih – pita se Marijan Leko u Epoha,com.hr?

Ogoljene laži izvršnog direktora Pfizera Alberta Bourle koje su potaknule jedan od najvećih zdravstvenih skandala u novijoj povijesti. Bourla je uvjeravao svijet da su cjepiva protiv COVID-19 sigurna i učinkovita, zaradivši stotine milijardi dolara kao rezultat toga.

foto-ilustracija: Epoha

Ali za nebrojene pojedince ta su jamstva imala razornu cijenu – ozljede od cjepiva, prekinute karijere, izgubljeni životi i djeca koja su ostala bez roditelja, pri čemu su mnoga djeca sama kolabirala zbog zatajenja srca.

Dok mainstream mediji nastavljaju tjerati svjetla na mase da vjeruju da su djeca uvijek patila od srčanih zastoja, nizozemski sudac poduzima prve korake da Covid kabalu protiv Covid proglasiti odgovornom.

Jeste li znali da direktor Pfizera Albert Bourla nije uopće liječnik? On je zapravo veterinar. Sada znamo zašto eksperimentira na ljudskoj populaciji poput zamoraca. 

Bourla i njegovi globalistički prijatelji mislili su da su izveli savršeni zločin s pandemijom COVID-a — ali ljudi su se probudili, ustali, a mi smo postali nezaustavljiva sila za pravdu.

Ne griješite, plima se okrenula i elita uplašeno bježi.

Nizozemski sudac prošlog je tjedna bacio kazetnu municiju na Covid kabalu, presudivši da se Bill Gates mora suočiti sa sedam osoba ozlijeđenih cjepivima protiv COVID-19 na sudu u Nizozemskoj.

pic.twitter.com/uWcLjHMh06

— “Sudden And Unexpected” (@toobaffled) October 22, 2024

Dobre vijesti tu ne završavaju. Sudac ne uzima zatvorenike i također je pozvao Alberta Bourlu, izvršnog direktora Pfizera, da brani sebe i svoju tvrtku od vrlo, vrlo ozbiljnih optužbi.

Prema nizozemskoj novinskoj kući Zebra Inspiratie, tužitelji tvrde da ih je Bourla, preko svoje tvrtke, namjerno obmanuo javnost o sigurnosti cjepiva protiv COVID-19, unatoč tome što su u Pfizeru znali “da te injekcije nisu sigurne i učinkovite”.

Tužitelji su uvjereni da su tvrdnje glavnog izvršnog direktora Pfizera netočne – i to s dobrim razlogom, s obzirom na njegovu evidenciju javnih izjava.

Nije bilo apsolutno nikakvih dokaza koji bi potkrijepili Bourline tvrdnje. Nijedan. Pfizer je notorno preskočio sveobuhvatno testiranje sigurnosti, oslanjajući se samo na ograničene podatke ispitivanja. Prijenos – osobito asimptomatsko širenje – nije čak ni uračunat u njihovu analizu.

Ne zaboravite, Bourla je direktor koji se nije želio cijepiti vlastitim proizvodom.

Albert Bourla i Pfizer Inc sada su u vrlo opasnim vodama.

Bivši zaposlenici, uključujući vrlo, vrlo visoke rukovoditelje, javljaju se kako bi raspalili o farmaceutskom divu i imaju dokaz da je Pfizer namjerno dizajnirao njihova cjepiva da izazovu globalnu eksploziju srčanih bolesti i turbo raka, osiguravajući si milijarde visoko unosnih novih pacijenata.

Izvršni direktor Pfizera Albert Bourla notorno je loš pod pritiskom. Jeste li primijetili da se nešto čudno dogodilo dok mu je ovaj novinar postavljao pitanje koje mu se nije svidjelo?

Bourla ima povijest gledanja krivca kao grijeha dok je izbjegavao pitanja i bježao od novinara koji se usuđuju postavljati stvarna pitanja o uvođenju mRNA cjepiva protiv COVID-a.

Pitanja će samo postati teža za Bourlu. Dok se sudski slučaj nazire, glavni izvršni direktor Pfizera suočava se s žigom bivših zaposlenika koji zviždaju o zlim planovima i kriminalnim aktivnostima diva Big Pharme.

Dr. Mike Yeadon, koji je bio potpredsjednik Pfizera i glavni znanstvenik, prvi je razbio redove i razotkrio istinu, objašnjavajući da je pandemija COVID-a i kampanja cijepljenja mRNA koja je uslijedila bila “nadnacionalna operacija” koja je godinama nastajala i bila osmišljena “da ozlijedi ljude, osakati i namjerno ubije”.

Bivši potpredsjednik dr. Yeadon nije jedini Pfizerov insajder koji puše u zviždaljku o zločinima elite, a glavni mediji čine sve što mogu kako bi zataškali te vijesti.

Melissa McAtee radila je u proizvodnji i kvaliteti u Pfizeru pet godina, uključujući i tijekom uvođenja mRNA, i donijela je hrabru odluku dati otkaz i razotkriti istinu o tome što se stvarno dogodilo iza kulisa.

Kao što Melissa objašnjava, Albert Bourla i Pfizer očajnički prikrivaju istinu o tome što se stvarno nalazi u bočicama mRNA cjepiva koje su upumpali u ruke milijardi ljudi diljem svijeta.

Nije slučajno da vam liječnici i drogerije ne dopuštaju da vidite uloške na pakiranju cjepiva prije nego što odlučite hoćete li se cijepiti.

Prema Melissinim riječima, tijekom svog rada u proizvodnji i kvaliteti u Pfizeru saznala je da trećina Pfizerovih cjepiva sadrži grafen oksid, koji je razvijen za upotrebu kao hematološko biološko oružje nedugo prije pandemije.

Melissa je odnijela svoj dokaz glavnim medijima i pogodite što? Ne samo da su odbili to podijeliti s mainstreamom, već su pokušali uništiti dokaze tako da nikada ne ugledaju svjetlo dana.

Najviše uznemirujući aspekt ove priče je duboka povezanost između farmaceutskog diva Pfizera, Svjetske zdravstvene organizacije i globalne elite u središtima moći poput UN-a i Davosa.

Dr. Stuckelbergera su glavni mediji osudili zbog izjave da mRNA sadrži nanotehnologiju. No njezine eksplozivne tvrdnje potkrijepljene su nedavnim saznanjima koja je objavio People’s Voice.

Duboko poniranje u mutnu povijest Pfizera otkriva da su se udružili s izraelskim sveučilištem kako bi razvili programibilne nanorobote koji će se ubrizgati u ljude kako bi im promijenili DNK, izdali im IP adresu i povezali ih s internetom.

Možda zvuči kao znanstvena fantastika, ali čvrsti dokazi oslikavaju jezivu stvarnost – prokleti dokaz koji će Bourli teško visjeti oko vrata kako se bliži dan na sudu.