Iza nas je inauguracija američkog predsjednika Donalda Trumpa koji se nakon četiri godine vratio u Bijelu kuću. Mogu se čuti različita mišljenja o tome što njegov izbor donosi za Ameriku, na unutarnjopolitičkom, društvenom, ali i vanjskopolitičkom planu. Pitanje je i što njegov izbor znači za Europu i svijet.

Ova pitanja za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju prof. dr. Ante Čuvalo, bivši profesor u Sjedinjenim Američkim Državama i mr. sc. Zdravko Mršić – prenosimo djelomično s HKV-a

Prof. dr. Ante Čuvalo: Donald Trump – šok i uzdanica

Pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima 2024. izazvala je svojevrstan „potres” diljem Amerike i svijeta. Kod nekih, blizu živčanog sloma. U prvom redu, američka ljevica (društvena „elita”, mediji, akademija, Hollywood…), posebice ona radikalna, nije mogla doći k sebi. I danas je bez kisika.

Analitičari (hrvatski i drugi) nabrajali su uzroke: sociološke, psihološke, ekonomske, rasističke… Nabrajali i zbrajali. Ali rijetki su imali hrabrosti ukazati na neke od najvažnijih uzroka Trumpove pobjede. A srž svih tih čimbenika je: Amerikancima je bilo svega dosta!

Osjećali su da im se život naglo mijenja. Sve više i više ih zagušuju radikalne ideološke magle. Još pobliže, osjećaju svakodnevnu nesigurnost života, materijalnu i fizičku. Sve što se s njima i oko njih dogodilo i događa navodno je u ime napretka i općeg dobra, ali bez njih i na njihov račun!

Današnje Amerikance muči, među ostalim, ilegalna imigracija (invazija) i njezine posljedice, ubojstva, kriminal, ponižavanje policije i vojnih snaga, omalovažavanje ljudi u obrazovanju, veliko razumijevanje za kriminalce…. Svevidljiva i agresivna rodna ideologija raznih boja i bezbroj devijacija. Među ostalim, razaranje obitelji, indoktrinacija djece da već od ranog djetinjstva počnu sumnjati u spol u kojem su rođeni i da ga mogu promijeniti bez odobrenja roditelja. Pomutnja i odbacivanje zdravog razuma očita su na svakom koraku!

Nadalje, „svatko” želi pripadati nekoj manjini, bilo kojoj: rasnoj, etničkoj, rodnoj, vjerskoj ili trans ovakvoj i onakvoj. Cilj „otvorenog” društva bio je i ostao razbiti ideju demokracije. Omogućiti manjinama da u ime raznih prava diktiraju većini, koja mora biti „otvorena” prema svim mogućim glupostima i k tome mora šutjeti. Svatko želi sebe, svoju „manjinu”, prikazati žrtvom nekog opresivnog sustava i društva. Osim što takva „kultura žrtve” sputava napredak i dugoročne interese same žrtve, u takvom ozračju rađaju se pokreti i udruge za oslobođenje ili obranu potlačenih. Nije važno je li to zaista tako ili ne. Važna je revolucija koja mora teći kao rijeka do utopijskog jezera jednakosti i pravednosti. Na prvoj crti su „aktivisti” koji se nameću kao udarna sila u zaštiti nezaštićenih. Ali se ubrzo pretvaraju u profesiju gulikoža. Nisu to istinski humanitarci i pravednici, nego sebeljupci koji sebe smatraju revolucionarnom avangardom koja „ima pravo” živjeti na račun naroda i/ili nekog ideološkog sponzora.

Treba dodati i činjenicu da se američko školstvo već podulje urušava i zaokreta još nema. Ocjene se prenapuhavaju, a standardi se snižavaju. Školama/sveučilištima je najvažnije da im broj đaka/studenata ne opada. Sve radi novca i u ime jednakosti, da se netko ne bi osjetio izdvojenim i poniženim. Prava društvena uravnilovka u neznanju.

O ideologiji političke korektnosti dosta se piše i govori, pa nije potrebno ponavljati, ali kroz političku korektnost se nameće novi totalitarizam kojeg osjećamo i vidimo, ali šutimo. Mi smo u ovom dijelu svijeta naučili šutjeti, tako se i danas ponašamo, ali Amerikancima je sloboda govora sveta.

Sve navedeno je u suprotnosti s američkom tradicijom u kojoj je naglasak na self help (pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoći), na rad, na stvaralaštvo: „uzdići se pomoću uzica na vlastitim čizmama”. Zato su Amerikanci čekali i dočekali da Trump kaže bobu bob, a popu pop. On je uspješno artikulirao ono što većinu tišti i dobio podršku, čak i od skupina društva i dijelova Amerike za koje se smatralo da uvijek glasuju za Demokratsku stranku ili čak radikalnije. To su očito pokazali rezultati nedavnih izbora.

Amerika na prvom mjestu

Nakon ne tako davnog bipolarnog svijeta, ravnoteže između Washingtona i Moskve, Amerika se našla osamljena! No, svijet se relativno brzo zakomplicirao, što je i bilo za očekivati. Novi svjetski igrači stupili su na pozornicu i svijet je u potrazi za novom ravnotežom moći, novom Westphalijom (1648.) ili barem novom Jaltom (1945.). Ako to ne bude moguće, onda uskladiti kakav-takav „normalan” suživot.

U tijeku današnjeg procesa „uštimavanja” novog svjetskog poretka, Trump je očito na stazama tradicionalne američke vanjske politike America first! Amerikanci ne žele da im UN ili nekakvi profesionalni globalni birokrati određuju što mogu ili ne mogu raditi. Iz Trumpova inauguracijskog govora lako je iščitati koji bivši predsjednici su mu uzori. James Monroe (1758.- 1831.), poznat po „Monroeovoj doktrini” koja je odavna vodilja američke zaštite svog šireg „susjedstva” od bilo kakvih intervencija drugih država (sila). William McKinley (1843. – ubijen 1901.) koji je izvojevao pobjedu u Španjolsko-američkom ratu (1898.), pripojio Havaje, Puerto Rico, Guam i Filipine, k tome nakon oveće depresije podigao američko gospodarstvo. Theodore Roosevelt (1858. – 1919.), poznat po krilatici: “Govori tiho i nosi veliku toljagu; daleko ćeš stići”. Premda je big stick ideologiju u praksi provodio, ipak je (1906.) nagrađen Nobelovom nagradom za mir. Uspio je zaustaviti Rusko-japanski rat. Zapravo je izvukao Rusiju iz gliba u koji se sama zaletjela. Možda i Trump svojim mogućim posredovanjem u ratu u Ukrajini ima na umu postati nobelovac.

K tome, u svom inauguracijskom govoru Trump je spomenuo i američku zastavu na Marsu, kao što je J.F. Kennedy govorio o američkom putu na Mjesec. I to je u skladu s američkom „misijom” i optimističkog gledanja na budućnost. To je odjek poznate teze F.J. Turnera (1893.) da je američka civilizacija nastala tijekom procesa stalnog širenja svog oboda. Po toj pretpostavci, takav konstantan rast je iznjedrio američku demokraciju, jednakost, optimizam, individualizam, samopouzdanje, ekskluzivizam, ali i dozu tradicionalnog nasilja, kad zatreba. Oni nisu pacifisti.

Očito je, Trumpu nisu uzori, na primjer, Woodrow Wilson (1856. – 1924.) ili nedavno preminuli Jimmy Carter (1924. – 2024.). On je sljedbenik predsjednika kojima je rast američkog gospodarstva te vojne i geopolitičke moći bio osnovni cilj. To je bila njihova „ideologija” a ne globalizam, kulti multi, trans, woke ili što drugo. Za Trumpa Mars je novi obod, „new frontier”. U opticaj je ubacio i Panamski kanal, Grenland, Kanadu, „Američki” Zaljev… On je s inauguracijskim „velikim praskom” ponovo postao predsjednik najmoćnije države na svijetu. Nek se svi u svijetu misle kako će se prema njemu i Americi odnositi, a on će najvjerojatnije slijediti svoje predsjedničke uzore i provoditi „realpolitiku”. Na svoj „poslovni način”, naravno.

Zaokret ili trenutačni bljesak

Ima više teorija o povijesnim ciklusima. Jedna od njih govori o generacijskim ciklusima u američkoj povijesti (William Strauss i Neil Howe). Ali znamo da su se kroz ljudsku povijest brojne civilizacije uzdizale i s vremenom propadale. Već podulje mnogi umni ljudi upozoravaju na urušavanje zapadne civilizacije koja se odriče same sebe i svojih temelja. U prvom redu to se odnosi na Europu koja se ne samo odrekla svojih kršćanskih temelja, nego ih s nelagodom spominje ili čak zabranjuje javno isticati. U Americi se ipak još, barem javno, ispovijeda vjera u Boga i ističe kršćansko nasljeđe. To se vidjelo i prigodom inauguracije predsjednika Trumpa.

Nitko ne zna što budućnost donosi, ali današnje civilizacijske prilike u Europi mogle bi se usporediti s vremenom propasti Rimskog Carstva i upitati se: ako se zapadna civilizacija urušava u Europi pred našim očima, kao što se Rim urušavao pred očima sv. Augustina, moguće je da će američki ogranak zapadne civilizacije ostati na životu kao što je Bizant nekoć ostao sve do ga nisu Turci dokrajčili 1453. Da bi se nešto ovako ili slično dogodilo, Amerika mora napraviti veliki zaokret, ali ne unazad nego prema boljoj budućnosti. Ako nedavna svečana predsjednička inauguracija bude samo trenutačni bljesak, a ne početak dugotrajnog zaokreta, bit će to samo Pirova pobjeda za Donalda Trumpa i za američki narod.

Mr. sc. Zdravko Mršić: Što Trumpov novi izbor znači za Europu i svijet?

Ovaj prilog se temelji na (1) ponovnom izboru Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima 5. studenoga prošle godine; (2) govoru koji je novi američki predsjednik održao kod ustoličenja 20. siječnja ove godine; i (3) prvim izvršnim zapovijedima, koje je predsjednik Trump potpisao čim je ponovo stupio u Bijelu kuću.

Ponovni izbor Donalda Trumpa

Donald Trump slavodobitno je pobijedio na minulim predsjedničkim izborima. On nije osvojio samo veliki broj izborničkih glasova, nego je i (1) prikupio najveći broj pučkih glasova u povijesti američkih predsjedničkih izbora, (2) pobijedio u svim „prevrtljivim“ saveznim državama (swing states) uključujući i Pennsylvaniju, te osvojio većinu danih glasova žena, afričkih Amerikanaca, latinskih Amerikanaca i azijskih Amerikanaca. Zato se u nastupnom govoru predsjednik Trump i mogao nazvati ujediniteljem jer su prije sve manjinske etničke skupine pretežito glasovale za demokrate.

Donald Trump dobio je prošlogodišnje izbore nakon što mu je 2020. godine pobjeda bila ukradena. Naime, Donald Trump je u sučeljavanju s Joeom Bidenom spomenuo ozloglašeno računalo („laptop“) Bidenova sina Huntera, koji je bio ostavljen u radionici za popravak računala. Tog računala se konačno dokopala služba FBI. Na spomen računala Joe Biden je izvadio i pokazao pismo koje je potpisalo više od pedeset bivših visokih dužnosnika službi FBI i CIA. Kasnije se je doznalo da je oslobađajuće pismo bilo sročeno u središnjici stranke demokrata te da je potpise na pismu prikupljao jedan kasniji visoki dužnosnik u upravnom ustroju predsjednika Bidena.

Glasači su Donalda Trumpa ipak vratili u Bijelu kuću i to s velikim pravom i ozbiljnom dužnosti da preporodi Ameriku i da od nje napravi pravu državu, koja više neće sahnuti i propadati u suočenju sa Svjetskom većinom koju predvode zemlje BRICS-a. Do sada je pred Amerikom stajao težak izbor: ili obnoviti prohujalu američku hegemoniju ili se prikloniti svjetskoj većini, čime bi Amerika zatomila svoj ponos i svoju iznimnost. Iznimnost Amerike je prisilna zamisao koju su u Ameriku donijeli puritanci, a koju sad razbuktavaju neokonzervativci. Donald Trump domislio je treću mogućnost.

Govor predsjednika Trumpa kod drugog ustoličenja

Predsjednik Trump je govor počeo riječima: „Zlatno doba Amerike počinje upravo sad.“ Po svemu sudeći, predsjednik će i prema ranijim najavama nastojati stvoriti veledržavu kakve u povijesti vladanja nigdje nije bilo. Nije riječ o carevini, kakva je bila Rimska Carevina ili o hegemoniji, kakvu je Amerika poslije hladnoga rata nastojala sa Zapada proširiti na cio svijet.

Predsjednik Trump u svome je govoru Meksički zaljev zauvijek nazvao Američkim zaljevom te obećao da će Americi vratiti Panamski kanal. Predsjednik se u govoru potužio da Kanalom zapravo upravlja Kina i to na štetu Amerike, određivanjem viših vozarina za američke i posebice za američke ratne brodove. Navodno, Kina ima pomorska uporišta i na atlantskoj i na tihooceanskoj obali Paname te sad pravi most preko Kanala.

Od ranije je poznata Trumpova nakana da ukroti Kanadu i Meksiko trošarinama na proizvode koje dolaze iz tih zemalja. Americi nije potrebno da Meksiko i Kanada postanu njenim dijelovima. Americi je dosta da politika tih zemalja slijedi političku volju Washingtona. Portoriko nije američka savezna država, ali on kao američko područje ili teritorij potpuno provodi političku volju Amerike. Predsjednik Trump u svojem nastupnom govoru nije otvarao pitanje Grenlanda jer ustoličenje nije za to prava zgoda. Mislim da je dosta to što predsjednik Trump u svojem govoru nije spomenuo Europu jer Danska posjeduje Grenland.

Drugo, što je promaknulo i slušateljima i promatračima, jest što je novi predsjednik SAD-a također rekao: „Naša prijekost bit će stvoriti narod („nation“), koji će biti ponosan, imućan i slobodan.“ Već dugo naglašavam da uspon i trajnost državi daje njezin narod. Tako je u Kini, Rusiji, Iranu, Indiji i u arapskom svijetu. Narodi su u stanju ispraviti pogrešnu politiku pa je teško zemlji u kojoj nema naroda. Američkim puritancima – koji su utemeljili Ameriku – bilo je dovoljno da imaju ideologiziranu sljedbu ili sektu, a kapitalistima koji su izveli Američku revoluciju nije ni na um padalo da stvaraju narod. Narodi su jedini pravi protivnici kapitala.

Ameriku su dosad činili useljenici koje je suvremeni kapitalizam pretvorio u potrošače. O minulim predsjedničkim izborima Amerikanci su pokazali da žele i da hoće postati narodom. Američka veledržava neće se ustaliti ako se u njoj ne uspostavi narod – američki narod. Za to je došlo presudno vrijeme.

Treće što je označilo nastupni govor predsjednika Trumpa je i to da je dosadašnjim upraviteljima Amerike „u lice skresao“ sve opačine koje su Ameriku pogađale minule četiri godine: od potpunog otvaranja američkih kopnenih granica za useljenike i pripadnike krijumčarskih bandi koje sad haraju američkim gradovima raspačavajući narkotike, oružje i robu ukradenu iz trgovina do nebrige za stotine tisuća djece pridošle u SAD bez pratnje roditelja, koje su vlasti prepustile novim „skrbnicima“ koji iskorištavaju njihov rad, njihova tijela i njihove duše. Vlasti ne znaju gdje se nalaze četiri stotine maloljetnih osoba.

Četvrta bitna značajka predsjednikova govora je usredotočenje na unutarnja, američka pitanja. Od vanjsko-političkih pitanja predsjednik je izrijekom spomenuo samo pitanje Panamskog kanala. Obred ustoličenja predsjednika unutarnji je politički događaj. Stoga je bilo neumjesno da su se u dvorani ustoličenja našli predsjednik jedne države i premijerka druge. Na novo ustoličenje Donalda Trumpa htio je doći i svenazočni Volodimir Zelenski, čiji je zahtjev za nazočnost prema svjedočenju Trumpova sina Donalda odbijen tri puta.

Peto, Trump je izričito rekao da želi uspostavu mira u svijetu. Za razliku od svih dosadašnjih upravnih ustroja demokrata koji su tražili i izazivali sukobe među državama i narodima, predsjednik Trump je naglasio da on želi biti zapamćen kao mirotvorac. Amerika ima ozbiljnih domaćih nevolja da bi si mogla dopustiti tratiti vrijeme, ljudske sile i novac na stvaranje vanjskih sukoba.

Očito je da se u Americi sučeljavaju dva svijeta, dvije zamisli o uređenju životnih zajednica, dva svjetonazora i dvije politike: jedna nacionalna i jedna kozmopolitska. Demokrati su bili opako sredstvo kapitala za potkopavanje naroda ili za podrivanje životne zajednice. Predsjednik Trump u svojem je govoru suprotstavio dvije oprečne politike: jednu državotvornu i narodotvornu te jednu koja ide samo za daljnjim nakupljanjem kapitala, koje vodi sve većem jačanju vlasti privatnog kapitala. Riječ je o obračunu naroda i kapitala koji razara Zapad već stoljećima.

Prve izvršne zapovijedi novog predsjednika SAD

Predsjednik Trump odmah je po povratku u Bijelu kuću potpisao više od dvjesto pedeset izvršnih zapovijedi. Među najzapaženijima su bile:

• povlačenje SAD iz Pariškog klimatskog sporazuma,
• proglašenje hitnog stanja na južnoj kopnenoj granici SAD što omogućuje uporabu vojske u sprječavanju nezakonitog ulaska u SAD,
• okončanje prava na stjecanje američkog državljanstva djeci koja su u Americi rođena nezakonitim useljenicima,
• davanje oprosta osobama koje su osuđene za provalu u Kongres 6. siječnja 2021. godine i za snovanje urote za promjenu političkog sustava SAD, kao i preinaku nekih presuda,
• odgodu zabrane uporabe sustava TikTok za 75 dana,
• ponovnu uspostavu naziva Planina McKinley u čast predsjedniku Williamu McKinleyu (1897.-1901.) koji je objavio rat Španjolskoj u kojemu je bio osvojio Kubu, Filipine i Portoriko te koji je zagovarao kopanje Panamskog kanala,
• povlačenje SAD iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koncem ove godine po isteku već uplaćene ovogodišnje članarine,
• proglašenje meksičkih zločinačkih udruga (kartela) terorističkim organizacijama što će Americi omogućiti izravan napad na te udruge i izvan SAD,
• prestanak u tijelima američke savezne uprave programa „raznolikosti, pravednosti i uključenosti“ (DEI) pod čim se smatra promicanje LGBTQ+,
• privremena zabrana iznajmljivanja priobalnih morskih plićina za postavljanje vjetrenih turbina,
• opoziv dopuštenja za pretraživanje sustava podataka tajnih službi osobama koje su bile neprimjereno uključene u izborni postupak 2020. godine i posebice Johnu Boltonu,
• preispitivanje američke pomoći inozemstvu,
• objava nacionalnog hitnog stanja u području proizvodnje energije
• preimenovanje Meksičkog zaljeva u Američki zaljev,
• preusmjeravanje vode iz slijeva rijeka Sacramento i San Joaquin u druge, sušne dijelove Kalifornije
• zaštita granica SAD,
• preispitivanje programa primanja prognanika i izbjeglica,
• oslobađanje pristupačnih i pouzdanih prirodnih izvora,
• pojašnjenje uloge američke vojske u zaštiti granica
• vođenje politike „Amerika prije svega“ na dobrobit američkih radnika, tvorničara, ratara, uzgajivača stoke, poduzetnika i poslovnih sustava….

Očito je da je predsjednik Trump svojim izvršnim zapovijedima nastojao smanjiti podjele u američkom pučanstvu i ujedno osloboditi prirodne izvore za stvaranje blagostanja ljudi i za jačanje Amerike kao države. Demokrati su oduvijek Amerikance dijelili pogodujući manjinskim skupinama takozvanim „pozitivnim razlučivanjem“. Oni su po svojem svjetonazoru slabili američku državu za račun kapitala, ali su zato i jačali ulogu države u upravljanju građanima i poslovanjem.

Republikanci su nastojali pučanstvo homogenizirati ili ga učiniti istovrsnim te na potrebnu mjeru ograničavati ulogu države u postupanju s građanima i s poslovanjem. Sukob demokrata i republikanaca obračun je između svjetskog ili kozmopolitskog i domaćeg ili nacionalnog kapitala. Predsjednik Trump očito smatra kako je njegovom izbornom pobjedom došlo vrijeme da se zauvijek napravi prevaga zadovoljenja potreba i očekivanja naroda nad prohtjevima privatnoga svjetskog kapitala.

Ima li Trump dovoljno vremena za provedbu svojeg nauma?

Pojava Donalda Trumpa u američkoj politici je jedinstvena. Trump je drugi predsjednik u povijesti SAD koji je izgubio izbore pa bio ponovo izabran. Prvi je bio demokrat Grover Cleveland koji je bio izabran za 22. predsjednika Amerike 1884. i za 24. predsjednika 1892. godine kao što je Trump izabran za 45. i 47. predsjednika. Grover Cleveland prvi je predsjednik-demokrat koji je bio izabran poslije Građanskog rata (1861.-1865.) i ubojstva republikanskog predsjednika Abrahama Lincolna 14. travnja 1965. godine. Ipak, tad su bila drukčija vremena u kojima mediji nisu odlučivali o izboru predsjednika.

Izuzetnost i jedinstvenostt pojave Donalda Trumpa u američkoj politici kaže da će republikancima biti teško dobiti sljedeće predsjedničke izbore, a Trump ima na raspolaganju još samo četiri godine. Donald Trump prve je izbore dobio protiv ranjive demokratske kandidatkinje Hilary Clinton, iako su matični američki mediji na Trumpa bili potvorili političku ovisnost o Rusiji. Demokrati su poslije 2020. godine Trumpa mnogokratno nastojali pravosudno udaljiti iz politike, pa čak ga dati osuditi i utamničiti.

Za predsjedničkog izbornog pothvata 2024. godine Trumpa se nastojalo i tjelesno ukloniti napadom u kojemu je napadač Trumpu prostrijelio uho. Sad je Donald Trump u sedamdeset devetoj godini života, a tko jamči da predsjednik Trump neće doživjeti sudbinu predsjednika Lincolna? Zato je primjereno pitati: Je li 45. i 47. američkom predsjedniku sadašnje predsjedničko razdoblje dovoljno za stvaranje američke veledržave od Američkog zaljeva do Grenlanda i za nužno stvaranje američkog naroda?

Pojmovi prostora i vremena najvažniji su pojmovi u umnoj vrsti homo sapiens. Donald Trump može budućoj američkoj veledržavi namaknuti potreban dodatni prostor, ali jedinstveni Donald Trump nema dovoljno vremena da se nova američka država ustali i da novi američki narod pusti korijenje u vlastitu zemlju. Mogu li demokrati, njihove mudrosne zaklade i njihovi mediji podrezati žile američkom narodu koji je Donald Trump počeo stvarati?

(hkv)