Što se događa s crkvom u Njemačkoj? ‘Deset godina nakon ove ‘pobjede’ obilazit ćemo ruševine njemačke crkve’

Posljednjom općom skupštinom sinodalnog puta, njemačka crkvena kriza postigla je novu razinu. Naime, većina biskupa u Njemačkoj izglasala je da želi promjenu nauke po pitanju: ređenja žena, promjenu katekizma po pitanju homoseksualnosti i blagoslova homoseksualnih parova, ali i promjenu katekizma po pitanju kontracepcije, što je sve u teškom sukobu naukom Katoličke Crkve. Postavlja se pitanje je li njemačka crkva ovime već upala u raskol s Katoličkom Crkvom? Augsburški teolog, autor knjige i inicijator Youcata, Bernhard Meuser upozorava na drmatično stanje njemačke crkve,  za kath.net, kaže da jest i da osim pokajanja i priznanja zamračenja ovih biskupa, nema drugog puta da se ponovno stupi u jedinstvo.

S nedavnim događajima na sinodalnom putu, jesmo li zapravo došli do statusa “raskola”?

Bernhard Meuser: Nisam kanonski odvjetnik, pa mogu ponuditi samo svoju amatersku procjenu. I rekao bih: s posljednjom Generalnom skupštinom Sinodalnog puta, njemačka crkvena kriza dosegla je novu razinu. Manje se radi o tome što skupina crkvenih neovlaštenih ljudi podrazumijeva pod većinom kazališne grmljavine unutar i izvan crkve i blizu kamere. U najboljem slučaju, ovo je 1. stupanj raskola: zajednička manifestacija učenja koja su u suprotnosti s univerzalnom crkvom.

I jesmo li prošli ovu razinu?

Meuser: Da – nažalost, sada je dostignuta razina 2 od 3: Prava većina katoličkih biskupa u Njemačkoj sudjelovala je u rezolucijama i pristala na izjave koje su jasno u suprotnosti s trenutnom doktrinom. Time su javno prekršili obećanje posvećenja.

Što je to obećanje posvećenje?

Meuser: Dotični odlomak glasi: „Jeste li spremni prenijeti vjeru koju su predali apostoli, a koja se uvijek svuda čuvala u crkvi, čista i neoštećena?“ Odgovor: „Spreman sam“.

Što je “vjera crkve”?

Meuser: Za to postoji latinski izraz depositum fidei. To je najbolje prevesti kao sveto blago (pohranjeno u crkvenom arhivu), sadržaj koji se ne smije dirati jer bi se petljanjem u njega oštetila supstanca objave. “Dobra vjera” mora se zdušno braniti. Biskupi bi trebali biti čuvari te riznice, tj. nasljednici apostola- u obliku u kojem se to kroz vijekove u apostolskoj tradiciji predstavljalo u crkvi kao ono što je potrebno. Ukratko: To je srž, temelj sadržaja Katoličke Crkve. Inače, crkvena molitva također je dio baštine vjere – kao što su molitve hvale, kakve činimo na svakoj svetoj misi. To također uključuje vjerovanje da je crkva – unatoč svim zločinima – božansko otajstvo i stvarna Kristova prisutnost. Tu je promišljena riječ engleskog povjesničara stoljeća Arnolda Toynbeea – on je bio anglikanac – koji je jednom rekao: Katoličkom crkvom je kroz vijekove vođen takav zlobni idiotizam da činjenica da još uvijek postoji, svjedoči o njezinoj božanskoj obdarenosti.

I ovo uvjerenje su sada potkopali biskupi u Njemačkoj?

Meuser: Tako mi se čini, na zastrašujući način.

Da, nije li onda raskol zapravo počinjen?

Meuser: Već je tu. Zapravo, nedostaje samo korak 3: Službena crkvena izjava o ovom kršenju ugovora s Bogom i Crkvom. Neće ostati podalje od toga jer ne može ostati podalje. Biskupi, vjerujući da moraju slijediti teološke zvučnike koji su ih stjerali u kut, očito se daju u iluziju da će se, plima promijeniti u Rimu – a ne oni Crkva u Njemačkoj.

Zar se to ne bi moglo dogoditi?

Meuser: To se neće dogoditi – i to ne samo zato što za to nema većine u univerzalnoj crkvi, nego radije iz unutarnjih razloga. Osim toga, crkveni nauk se može proširiti, precizirati i produbiti, ali ga se ne može zamijeniti novim učenjem – prema geslu: “1. siječnja odlučili smo da to i to više nije grijeh i da se više ne ispovijeda.” To se ne događa tako.

Kako?

Meuser:Ono što kršćani vjeruju u smislu sadržaja odnosi se na objavu jer nam se prvo obraća Božja riječ u Svetom pismu. Biblija je “norma normans non normata”, ali sama bi bila kamenolom za sve (Shakespeare: “Da dostigne svoj cilj, čak i vrag citira iz Biblije.”). Zato Biblija svoju nedvosmislenost i jasnoću dobiva tek kroz zajedničko čitanje Crkve, koje se proteže kroz vijekove i narode. Pozivajući se na Riječ Božju u katekizmu, Crkva postavlja ono što se u sadržaju treba vjerovati kao “sigurnu normu za učenje vjere”. Ono što se teološki misli unutar ove norme ne smije se sumnjati od samog početka, inače bi vjera bila mrtvi kamen. Da biste ga mogli produbiti i učiniti preciznijim, morate stalno razmišljati o njegovom značenju i onome što govori. Na taj način teologija može biti od pomoći u sve boljem razumijevanju suštine vjere. Ono što sada imamo (kada, na primjer, neke feminističke teologinje sigurno znaju da je Isusov spol “nebitan”) je dogmatizacija privatnih mišljenja; ali nitko ne može zahtijevati vjersku poslušnost za svoja privatna mišljenja.

Ako postoji raskol, kako se može izliječiti?

Meuser: Pretpostavimo da je raskol tu. Nije ga dovršio Lieschen Müller, nego biskupi koje je imenovala crkva (!), pa ga mogu vratiti samo ti biskupi – naime priznavanjem svog “zamračenja” i time se vraćaju u zajedništvo sa univerzalnom crkvom.

Inače oni uskoro više formalno neće biti rimokatolički biskupi. Tada bi morali dati tiskanu novu etiketu za svoju sektu – nešto poput “Njemačke katoličke crkve”. Zamislite samo: Kölnska katedrala kao srce njemačke katoličke crkve.

Može li se to poželjeti?

Meuser: Ne, to bi bio vrlo ozbiljan grijeh. Nitko ne bi trebao željeti rascjep Kristova tijela. Međutim, priznajem da nisam imun na iskušenje da zaželim ovu želju.

 Pisali ste 3000 biskupa diljem svijeta?

Meuser: Da, pisali smo im: “Činjenica da je papa Leo X. jednom odbacio teze Martina Luthera kao nebitne ‘redovničke prepirke’ možda je bila pogreška s najozbiljnijim posljedicama u crkvenoj povijesti. Točno 500 godina kasnije, Rimokatolička crkva ponovno je na točki da umanji i zanemari teološku raspravu u jednoj ne tako dalekoj zemlji kao njemački problem. Sljedeći raskol u kršćanstvu je pred vratima. I vratit će se iz Njemačke. Ovaj put zarazit će sve mjesne crkve duhom pobune i izdaje evanđelja ako univerzalna crkva sada ne potvrdi temelje jedne, svete, katoličke i apostolske vjere i iznova je ne predstavi vjernicima u Njemačkoj.”

Jesu li biskupi diljem svijeta reagirali?

Meuser: O da. Tek što smo poslali e-mailove, stigle su reakcije iz Amerike, Australije i Indije. A odobrenje se nastavlja. Važno je znati da Učiteljstvo Crkve nije samo u Rimu. Povjereno je zajedništvu biskupa. Ova zajednica je uznemirena – i to ne samo zbog naše male dobrovoljne inicijative.

Može li se pročitati što ste napisali biskupima?

Meuser: O da. Sve što trebate učiniti je otići na www.neueranfang.online , gdje ćete pronaći kampanju #Sedam pitanja. Tamo se također možete prijaviti za newsletter kako biste uvijek dobivali najnovije vijesti. Preporučio bih ga svima koji, poput nas, vide “zlostavljanje” u njemačkom sinodalnom putu. Srećom, sve više katolika počinje vidjeti svjetlo. A luda stvar je da nas puno evanđeoskih kršćana podržava u našem otporu. Podsjećaju nas na propast njihove vjerske zajednice kroz “samosekularizaciju” i mole nas: “Nemojte napraviti istu grešku!”

Dakle, vi ste grupa otpora?

Meuser: U međuvremenu jesmo. Pokretačka snaga njemačkog sinodalnog puta su funkcioneri i ljevičarski teolozi, a neki od sinodalista širom otvaraju usta, za koje se može sa sigurnošću pretpostaviti da nikada nisu vidjeli katekizam iznutra, a vjerojatno čak i bogomolju rijetko kada gledano iznutra. Nema ni duha ni snage i srušit će se poput kuće od karata kada se dim ugasi i pokroviteljstvo crkvenog poreza presuši. Deset godina nakon Pirove pobjede obići ćemo ruševine. Tada je vrijeme za obnovljenu crkvu onih koji u središte stavljaju Isusa – a to već čine sa spokojem i unutarnjom radošću. Naglašavam: Ovo se događa preko denominacijskih granica! Oni koji sada traže Isusa prepoznaju se kao učenici. Ja mislim da je nije tako teško prepoznati Božji rukopis u događajima. Bog ne griješi. A možda je ono što nam se trenutno čini katastrofalnim i zaprepašćujućim čudesan obrat milosti. Autor: Vjera/Dnevno