Čim se spomene IDS, javlja se asocijacija na iredentizam i autonomaštvo, a vezano uz to nepriznavanja hrvatskog identiteta Istre, ni suvereniteta države Hrvatske nad Istrom.

Na  naslovnoj fotografiji slike su Putovnice Republike Istre, osobne iskaznice, Istrovnice, monete-Šoldo,  amblem  radio postaje istrijanski Radio na internetu i naravno grb-koza kao simbol Istre. Možda će se netko i sjetiti provokacije Borisa Miletića sa Istarskom putovnicom , na FB.

https://narod.hr/hrvatska/miletic-istarska-putovnica-reakcija-je-na-negiranje-antifasizma-u-srbu#google_vignette

Cjelokupna politička, društvena i gospodarska aktivnost IDS-a, od nekorektnog upisa u Registar stranaka 14.veljače 1990. dokazuje to antihrvatstvo. Ponekada otvoreno, ponekada provokativnao ponekada podzemna, ali uvijek konzistentna.

Počevši od Programske deklaracije iz 1991, preko 4 Rovinjske deklaracije do Statuta Istarske Županije.  Te dokumente IDS je usvojio nakon Referenduma o samostalnosti Hrvatske održanog  19. svibnja 1991, kada je na referendum  izašlo 83,56 posto birača. Od tog je postotka njih 94,17 % podržalo državnu samostalnost Hrvatske. Među njima naravno i birači iz Istre. samim time  IDS-ove Rovinjske deklaracije su bile potpuno nepotrebne, jer država Hrvatska ima svoj Ustav, koji svi stanovnici RH moraju poštivati. IDS nije uspio nametnuti svoj regionalni ustroj cijeloj Hrvatskoj. Još uvijek je Istra jedna od 21 županije u RH. Istarski Sabor nije zakonodavno tijelo IŽ, jer je u RH po Ustavu, jedino zakonodavno tijelo Hrvatski Sabor.

„IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!”, pa eto čak ni u njima nikada prežaljenoj Jugopslaviji. Za logo stranke odabran je zeleni krug sa tri koze koje su predstavljale podjelu Istre na tri djela: hrvatski, talijanski i slovenski. Cilj IDS-a je, među ostalim, ta tri istarska djela ujediniti u euro-regiju Istru.

Mnogo je kompromitirajućih materijalnih dokaza nestalo sa Weba , tražilica i platformi o aktivnosti IDS-a, u svrhu sakrivanja neuspjeha i poraza njihove politike.

Projekt Zemlja Istra, Ivana Paulette nestao je sa Weba. Može se naći samo njegove karakteristike spomenute u drugim tekstovima. Samo to da je projekt Zemlja Istra, Ivan Pauletta prezentirao 27.siječnja 1998. u Rimu u Talijanskom parlamentu, govori samo za sebe. Projekt Zemlja Istra počinje rečenicom da je: „Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini“. Konkretno rečeno, pravo na samoupravnu autonomiju i domete “Ograničenje odredit će sami građani Istre”. Precizirano bi to bilo „Da svako služenje vojnih, policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost”, jer da je „necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju u nazadnim i kriminalnim nacionalističkim ratovima”.

Toliko je kompromitirajući za IDS, da ga je dao ukloniti. Međutim Paulettin  duh živ je u IDS-u, nastoje ga barem djelomično realizirati preko lokalne samouprave na kojoj stalno inzistiraju.

Isto tako i Kongres Istrijana, ne postoji na internetskim stranicama IDS-a. Nađu se informacije preko HINE, novinskih članaka i portala.

IDS istrijanstvom koje je ugradio u Statut Istarske županije negira hrvatski identitet Istre i tvrdi  da Istrijani imaju poseban mentalitet, posebnu kulturu i poseban način suživota. Priznaju sve narodnosti, osim  hrvatske. Upornim  zahtijevanjem  demilitarizacije Istre, išli su korak po korak ka proglašenju autonomije.  Uz  statut koji ima karakteristike ustava,  u kojem nema spomena o postojanju hrvatskog naroda u Istri, imali bi zaokruženi teritorij, a u samoj Istri više ne bi bilo hrvatske vojske. Svaka intervencija Hrvatske države bila bi tretirana kao agresija, a onda bi IDS preko svojih mentora i financijera iz svijeta, pozvao u pomoć europske promatrače koji bi uspostavili protektorat na tom  dijelu Hrvatske. Stoga su i zahtjevi IDS-a za regionalizmom tako radikalni i ne ostavljaju mjesta za dogovor i kompromis. Njima se, naime, želi isprovocirati nervoznu reakciju hrvatske Vlade, kako bi onda IDS mogao potražiti pomoć sa strane.

Regionalizam je ugrađen u Ustav RH u smislu lokalne uprave i samouprave, ali samo  do one mjere  koja ne ugrožava opći nacionalni konsenzus i ne dovodi u pitanje funkcioniranje državnog organizma.

Međutim IDS-ov regionalizam odnosno autonomija, dovodi do federalizacije Hrvatske, što je protivno Ustavu RH. Autonomaška politika IDS-a, je time stalno na rubu protuustavnog djelovanja.

U toj funkciji internacionalizacije autonomaške i iredentističke politike IDS-a je bio i Kongres Istrijana,  koji je IDS organizirao prije 30 godina, od 13.do 15. travnja 1995 u hotelu Histria u Puli.

Jedna od glavnih organizatora bila je Loredana Boljun-Debeljuh, tadašnja dožupanica sa ciljem, kako su oni prezentirali povezivanja iseljenika iz Istre iz cijelog svijeta. Moram napomenuti  da su čelnici IDS-a službeno priznavali Hrvatsku vlast, ali na djelu su je neprestano podrivali. To licemjerstvo bilo osobito naglašeno pri najavi sadržaja i ciljeva Kongresa Istrijana!

“Ideja o okupljanju Istrijana iz cijeloga svijeta već je dugo prisutna u Istri, riječ je o našem snu koji se polako ostvaruje”, rekla je dožupanica Bogliun-Debeljuh. Bit je kongresa da se nakon svih strašnih događaja koje je doživjela Istra – a među kojima je kao najstrašniji istaknula egzodus nakon Drugoga svjetskog rata – okupe svi Istrijani koji se nalaze širom svijeta. “Svrha nam je – okupiti se, govoriti o našim temama, o našoj budućnosti, razvoju Istre te o viđenju Istre u budućoj Europi”, izjavila je predsjednica povjerenstva za organizaciju Kongresa i dožupanica Loredana Bogliun- Debeljuh.

O mogućnosti da se taj Kongres ispolitizira, osobito naspram dolaska predstavnika asocijacija esula, kaže da se toga ne boje, “jer smo u Istri jasno rekli da za nas nema tabu tema. (…) Udruženja esula iskazuju jasnu želju da se svima onima koji su morali napustiti Istru vrati oduzeta imovina, odnosno da im se omogući pravo prvokupa. To je staro otvoreno pitanje koje ne možemo riješiti mi na regionalnoj razini, to je predmet međudržavnih pregovora”, dodaje Loredana Bogliun-Debeljuh. O mišljenjima da se to može djelomično riješiti i dvojnim državljanstvom, kaže: “Da, mi za te naše ljude u iseljeništvu tražimo poseban status, kao što tražimo i za Istrane koji borave u Istri. To želimo dati do znanja cijeloj međunarodnoj javnosti, želimo kazati da je Istra problematična i po tome i da ne želimo nikakve diskriminacije naspram državljanstva za Istrane, pogotovo ako je dio tih ljudi bio istjeran iz svojih kuća. Ukazujemo da kroz taj problem ne smijemo stvoriti nove nepravde, jer se dosta toga izmijenilo, i da se jednim smirenim, jasnim radom može doći do zadovoljavajućih rješenja”. Napominje kako se zalažu i za praktično ukidanje granice na Dragonji i objašnjava: “Uglavnom, želimo da se ta nova granica europeizira i da nas ne drže više pod ovakvim režimom. Ta granica, uz ostalo, podijelila je povijesnu Istru, ali isto tako i talijansku etničku zajednicu. Omekšavanje te granice bio bi dobar korak u pravcu poštivanja Memoranduma, koji je Hrvatska potpisala 15. siječnja 1992. u kome se priznaje Talijanima na ovim prostorima pravo na jedinstvenu organizaciju, da imamo jednaka prava svejedno je li riječ o Istri koja je u Hrvatskoj ili onom dijelu što je u Sloveniji. To bi bio početak normalizacije stanja suglasno postojećim europskim standardima”. Drži da će stoga Kongres otvoriti novu epohu u međunarodnoj poziciji Istre. “To što dolazi iz Istre je i na političkom planu stvarno revolucionarno. Ta etnička „convivenza“ kod nas je dio svakodnevne stvarnosti, ona je ušla u politički život, nije samo na riječima, ona se realizira u životnoj svakidašnjici”, objašnjava i ističe kako će se taj suživot, što je i programska orijentacija Kongresa, očitovati i s tehničke strane jer će se on odvijati na tri službena jezika: hrvatskom, talijanskom i slovenskom. (…) Na kraju razgovora dr. Loredana Bogliun-Debeljuh, objašnjava svoju tvrdnju da Kongres Istrijana afirmira hrvatsku državu i kaže: “Internacionalizacija ovoga našega prostora vuče za sobom sve pozitivne posljedice za Hrvatsku. Od toga će naša država uvijek imati dobrobit, pogotovu kada je riječ o turizmu kome stvaramo pozitivnu propagandu, uvijek u znaku otvaranja

https://www.hina.hr/vijest/6489559

Citirala sam cijeli intervju radi razumijevanja konteksta i podvala Kongresa  Istrijana, kao i cijeli niz povijesnih neistina i manipulacija koje je izrekla Loredana Bogliun Debeljuh. Ona i njen tadašnji suprug Dino Debeljuh bili su glavni tvorci Statuta Istarske županije u kojem nema ni spomena Hrvata. To je sam Debeljuh izjavio u intervju portalu Lupiga; „Neki ‘sposobni’ pojedinci su dobrano napunili džepove, a narod u Istri nije dobio ništa“

„Nije, naravno, za zanemariti da je i današnji statut Istarske županije rezultat truda mene i moje tadašnje supruge, Loredane Bogliun. Prvu smo verziju tog statuta učinili tako da smo u njega uspjeli ugraditi sve vrijednosti koje su krasile i još uvijek krase Istru, a to je poštivanje različitosti, multikulturalnost, dvojezičnost, istrijanstvo.“

https://lupiga.com/intervjui/intervju-dino-debeljuh-neki-sposobni-pojedinci-su-dobrano-napunili-dzepove-a-narod-u-istri-nije-dobio-nista

Loredana Bogliun Debeljuh mrzi svaki spomen hrvatskog imena. U ovoj njenoj izjavi nema spomena fašističkog terora Mussolinijevog režima nad hrvatskim stanovništvom Istre od 1920. do  rujna 1943. kada je Italija kapitulirala. Nema spomena egzodusa od 60 000 istarskih Hrvata, koji su pobjegli iz Istre zbog nasilne talijanizacije, jer nisu smjeli govoriti svojim materinjim hrvatskim jezikom.

Istarski Hrvati, koji su prošli golgotu talijanizacije, moraju sada gledati dvojezične natpise, kao nagradu Talijanima, koji istarskim Hrvatima to isto nisu dopustili!

I to je pravda za jedan narod koji je propatio talijanizaciju, fašističku diktaturu, ubijanje, bacanje u jame, da bi svog mučitelja i tlačitelja nagradio dvojezičnosti, koju onda Hrvatima ne priznaju, već smatraju da bi svi trebali znati talijanski, a Talijani ne će govoriti hrvatski! Taj proces odricanja prava istarskih Hrvata na njihov nacionalni identitet, još je u kolektivnoj memoriji kroz talijanizaciju koju je provodio Mussolinijev fašistički režim, samo što se IDS u današnjim uvjetima ne služi nasiljem i zabranama kao Mussolinijev režim, već suptilnijim metodama pritisaka, kroz zapošljavanje, beneficije, medijskim blokadama i manipulacijama…

Za nju je hrvatsko ustavno uređenje problematično  i to žele dati do znanja cijeloj želimo dati do znanja cijeloj međunarodnoj javnosti; „  pogotovo ako je dio tih ljudi bio istjeran iz svojih kuća“

To nije točno! Nitko ih nije tjerao, sami su dragovoljno odlazili, jer nisu htjeli ostati iza željezne zavjese hladnog rata. Rezolucija „Inforbiroa“ također je utjecala na iseljavanje. Teško gospodarsko stanje u FNRJ, prisiljavanje seljaka na zadrugarstvo, osobito jaka talijanska i saveznička propaganda, a i posebno prisilni radovi (tzv.radne akcije) koji su bili ponekad česti. Na primjer prisilni rad na željezničkoj pruzi Lupoglav –  Štalije, sve su to činjenice koje su obilježile ovakav jedan egzodus…

Razlika je između optanata i esula, a to Loredana Boljun prešućuje je što su optanti   potpisali  izjavu da  zadržavaju talijansko državljanstvo, građanska prava uključujući i odštetu za svoju imovinu koja je ostala s druge strane granice. Esuli tj. izbjeglice ta prava nemaju. Italija se obvezala obeštetiti optante kao  svoje građane. Osimskim sporazumom (1975,1977.g) i Rimskim sporazumom (1983.g) Jugoslavija se obvezala isplatiti Italiji 110 milijuna američkih dolara u 13 rata za imovinu koja je ostala na teritoriju Zone B STT-a, a to su područje Bujštine i Koparštine. Tim istim ugovorom u vlasništvu talijanskih građana ostavljeno je 179 dobara. Do raspada Jugoslavije uplaćene su dvije rate svaka po 8.461.536 američkih dolara Ostatak duga su Slovenija i Hrvatska podijelile u omjeru 62:38. Slovenija je svoj dug otplatila preko luksemburških banaka, ali Italija nije podigla uplaćena sredstva, s obrazloženjem da se dug mora isplatiti u cijelosti. Hrvatskoj je ostao dug  od 35 milijuna dolara. U vezi odštete Zagrebu su  iz Rima poručili da bi najbolje bilo da se dug vrati u naravi, što je protivno dosada sklopljenim ugovorima. Poseban problem a o istom se vrlo malo govori predstavljaju osobe koje su otpuštene iz državljanstva, a njihova imovina nacionalizirana. Takvih osoba je 5236, a njih oko 3000 imalo je imovinu. Hrvatska je već djelomično  obeštetila  ili vratila  imovine tim ljudima,

Kojeg li licemjerstva, negirati postojanje Hrvata u Istri, pa onda govoriti o suživotu ili convivenzi!? Koji suživot, koga i  s kim?

Poznata je njena izjava u svezi istarske himne ;“A što misliš, kako je nama, kada moramo slušati “dome roda hrvatskog”?“

Skupština Istarske županije 23. rujna  2002.  donijela je odluku  kojom se utvrđuje  pjesma “Krasna zemljo, Istro mila” kao himna IŽ.

https://ipress.hr/istra/74095-zasto-istarska-himna-smeta-pjesnicima-milanu-rakovcu-i-loredani-bogliun

Deklaracija o Euro-regiji Istri propala je, baš kada je Loredana Bogliun-Debeljuh, zastupala projekt Euroregije Istre i kao podžupanica IŽ je na skupu u Brtonigli 15.i 16. lipnja 1995.godine pod pokroviteljstvom Vijeća Europe, iznijela program u šest točaka o brzom rješenju istarskog pitanja koji je neslavno propao. I to zahvaljujući slovenskim intelektualcima, koji su prepoznali projekt Euroregije Istre kao napad na državni suverenitet i integritet Republike Slovenije. I poslije  su Slovenci na granicu postavili žilet-žicu!

Međutim, pozvali su IDS-ovci na Kongres  talijanske iredentiste i neofašiste, gradonačelnike i načelnike istarskih gradova u “egzilu” !? Slobodne općine  u egzilu, 50-ih godina članovi su  neoiredentističko-neofašističke organizacije Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia (Nacionalni savez Julijanske krajine i Dalmacije), koja je osnovana 1953. i danas još uvijek ima sjedište u Rimu.

IDS im daje politički legitimitet i poziva ih na obilježavanja pojedinih događaja. Tako na primjer na obilježavanje eksplozije na Vergaroli, redovno se pozivaju predstavnici Slobodne općine Pula u „egzilu“

Na to je reagirao gradski vjećnik Petar Ćurić i postavio vjećničko pitanje, na koje naravno nije dobio odgovor:

Uz dužni pijetet koji iskazujemo nesretno poginulima i njihovim obiteljima, postavljamo pitanje gradonačelniku da nam objasni:

– što je to Slobodna Općina Pula u egzilu?

– kakav je to pravni subjekt, nekakva paralelna vlast Pule u Italiji?

– tko je pozvao iredentističku organizaciju na proslavu koja na svoje skupštine nosi tri zastave: zastavu Slobodne općine Pula u egzilu, talijansku državnu zastavu i zastavu Istarske županije na talijanskom jeziku?

– jesu li predstavnici gradskih vlasti svjesni političke odgovornosti koju obnašaju u ovoj državi, Republici Hrvatskoj?

https://direktno.hr/domovina/hdz-ov-vijecnik-iznenadio-miletica-sto-je-to-slobodna-opcina-pula-paralelna-vlast-u-italiji-102086

Taj skandalozni skup, zbog prisustva neprijatelja Republike Hrvatske, “uveličali” su gosti,  Milan Rakovac, Miroslav Bertoša i poznati talijanski književnik Fulvio Tomizza.

Bio je to praktično kongres na kojem nije bilo Hrvatske, nije se svirala ni državna ni istarska  Himna! Na  otvorenju su samo Luciano Delbianco i Damir Kajin govorili  hrvatski.  Umjesto hrvatske himne talijanski glazbenici su izveli djelo talijanskoga skladatelja Tartinija i nije se održala minuta šutnje na otvaranju. Bio je to  kongres  iredentizma, autonomaštva i regionalizma.

Kongres je pozdravio pulski gradonačelnik dr. Igor Štoković, rekavši da je taj skup najbolji dar za 3000-ti rođendan Pule, a zatim su predsjedavajući pojedinih sekcija dali izvješća o svome radu. O radu Sekcije za kulturu govorio je poznati talijanski književnik, rodom iz Istre Fulvio Tomizza (Tomica), te Milan Rakovac, o radu Sekcije mladih Istre Sandro Bonino, o radu Sekcije za gospodarstvo Petar Janko i o radu Sekcije za politiku zastupnik u Županijskom domu Sabora Hrvatske Ivan Pauletta. Na kraju je župan Istarske županije Luciano Delbianco pročitao deklaraciju o Istri, koju donosi prvi svjetski kongres Istrijana, kako se kongres prema službenoj obavijesti organizatora zove. O deklaraciji se nije glasovalo, već je ona samo pročitana. Deklaracija ističe da je Istra europska regija kojoj su dijelovi u sastavu Republika Hrvatske, Slovenije i Italije. Ona poziva te tri države da sankcioniraju pravo na regionalnu samoupravu u skladu s najvišim europskim rješenjima. Također ističe da manjinske nacionalne zajednice moraju imati opća prava kao i većinska, ali i posebna prava potrebna za njihovo očuvanje i razvoj. Dosegnuti stupanj razvoja ne smije se umanjivati, kaže se u deklaraciji, i treba ga ugraditi u pravne akte na lokalnim, regionalnim i nacionalnim razinama. Pozivaju se parlamenti Hrvatske, Slovenije i Italije , da na temelju Europske povelje o transgraničnoj suradnji Vijeća Europe, pokrenu proceduru za konstituiranje trajnog oblika prekogranične suradnje na prostoru “Euroregije Istre”. Deklaracija kao cilj budućeg razvoja Istre ističe harmonizaciju društvenih, političkih, kulturnih i ekonomski standarda, zaštite okoliša te očuvanja i njegovanja povijesnih tradicijskih i kulturnih vrijednosti Istre. Na kraju se traži da građani Istre odlučuju o Istri i njezinu razvoju u sadašnjosti i budućnosti.

Na deklaraciju je pokušao odgovoriti saborski zastupnik Marino Golob, ali mu je to pravo uskraćeno i čak mu je isključen mikrofon ( poznato zar ne?) Nakon toga jedna grupa sudionika kongresa donijela je svoju deklaraciju, a Marino Golob je rekao da Istarska županija kao organizator skupa i župan snose odgovornost za sve ono što donosi deklaracija i za opću atmosferu na kongresu koja je bila sve drugo nego tolerantna.

https://www.hina.hr/vijest/6490396

Naravno da se ni Puljani nisu suglasili sa takvim kongresom, pa se održavao na rubu incidenta.

O troškovima održavanja Kongresa Istrijana malo ima podataka. Kotizacija za sudionike bila je 180 tadašnjih DM.

Ivan Jakovčić je  zanijekao je da će se na organizaciju tog kongresa potrošiti milijun maraka, već će kako je kazao skup stajati 115 tisuća maraka.

https://www.hina.hr/OTS/6486417

Na takav se antihrvatski kongres IDS-ovu pozivu odazvao i Dobroslav Paraga. pozdravljajući skup, rekao da je demokratičan što se, ne bi moglo reći i za hrvatski Sabor!?

Apsurdno! Na kongres protivnika hrvatskog identiteta Istre, odazove se veliki hrvatski nacionalist!?

Reakcije na Kongres bile su različite, već prema političkoj orijentaciji ili stranačkoj pripadnosti

Puna usta Istre, a gdje je Hrvatska?

 “Savjet IDS-a ocjenjuje Prvi svjetski kongres Istrijana uspješnim, tvrdi da ga je grupa protivnika dijaloga predvođena članovima HDZ-a, htjela razbiti, te da su državni mediji prikazali njegov rad iskrivljeno, tendenciozno i lažno

Hrvatska je izabrala put stvaranja nacionalne države, model devetnaestog stoljeća, model prošlosti. U ovom momentu IDS na stvaranje hrvatske države gleda sa jednog drugog aspekta, sa aspekta građanske države, predloška koji danas solidno funkcionira u zapadnim evropskim državama. Mi želimo državu građana, bez obzira na religiju, rasnu pripadnost, boju koze, jezik (…) Spočitavaju nam kao grijeh sto Italija brine za svoju manjinu u Istri. To je normalno jer i mi brinemo o Hrvatima u svijetu. To je imperativ i sankcionirano je u deklaracijama UN-a (…) Pitanje granica je strateško pitanje i to ne ovisi o Istranima, kao sto ni o Hrvatskoj ne ovisi gdje će biti njene granice”.

E tko ih  ne zna i nije osjetio IDS-ovu  totalitarnu, jugo-komunističku, iredentističku i autonomašku vlast iz „21. stoljeća“ možda bi i povjerovao, ali  su to u stvarnosti samo floskule u negiranju  Hrvata u Istri!

U Jugoslaviji nisu smjeli pisnuti o građanskoj Istri! O Rovinjskim deklaracijama mogli su samo sanjati, o istrijanstvu i dvojezičnosti ni sanjati, ali čim je Hrvatska donijela slobodu i demokraciju, onda su IDS-ovci postali, glasni,  agresivni i „liberalni“ u svojim zahtjevima i nametati ih kao vrijednosni sustav cijeloj Hrvatskoj.

Kratko pojašnjenje zbog čega je IDS u prvim godinama imao skoro pa apsolutnu vlast u Istri.

Damir Kajin stalno iznosi podatke koliki je nesrazmjer imovine dužnosnika IDSa i funkcije koju obnašaju i koliki je nesrazmjer u odnosu kada su došli na funkciju i sada, ili kada su neki otišli sa funkcije. Ima podataka o velikim iznosima na bankovnim računima u jednoj Austrijskoj banci na popisu kojih su i dužnosnici IDSa.

Nepotizam , korupcija , kriminal  i narkomafija caruju, dok državne institucije sve to “ne vide i ne čuju”

Pet  “samoubojstva ” i to mladih ljudi već dogodila povezana sa IDS-om, koje li slučajnosti? Damir Kajin bivši IDSov  zastupnik u Hrvatskom Saboru ,sa najdužim stažom saborskog zastupnika stalno iznosi podatke o kriminalu i korupciji u IDS-u. Međutim odgovorne institucije ne reagiraju, već naprotiv njega se sudski proganja.

Citiram iz Programske deklaracije IDSa o Istrijanstvu:

“Istrijanstvo je svijest o pripadnosti slavenskog i latinskog stanovništva Istre zajedničkoj višekulturnoj realnosti Istre”

Nigdje se na spominju istarski Hrvati ni Država Hrvatska!

Moram naglasiti da IDS nije sudjelovao na prvim parlamentarnim izborima u RH 22,travnja 1990 godine .

Proglasio je te izbore nedemokratskim i preporučio svome članstvu  da glasa za SKH-SDP. i ne samo to već se zalagao za :

” Konstituiranje Jugoslavije kao demokratske i legitimne federacije”

Sjećam se letaka koje se bacali iz aviona da se na referendumu ne glasuje za samostalnu Hrvatsku!

Također žestoko su se IDS-ovci bunili ,čak i u Saboru zbog velikog prihvata prognanika i izbjeglica, iz razloga  da će promijeniti strukturu stanovništva!

07. srpnja 1991 godine na Prvom redovnom Saboru IDSa  izabran je za predsjednika Ivan Jakovčić i od tada je konstanta IDS- ove politike neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva.

Kulminacija i legalizacija takve politike događa se na Saboru stranke 23.travnja 1994 godine kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:

-O demokratizaciji Republike Hrvatske

-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske

-O autonomiji Istarske županije i

-O Euroregiji Istri

Svaki član IDSa dužan je postupati po tim deklaracijama!

Istra zamišljena kao država sa zakonodavnom i izvršnom vlasti. A da se zamaskira državotvornost Istre u naslovu su stavili da je Hrvatska nedjeljiva!

Ističem četiri, ,najvažnije činjenice koje su tijekom komunističke vladavine (1945.-1990.) oblikovale ,,istarsko društvo” i koje su se u trenutku promjene pokazale lošim, protivnim, čimbenikom u stvaranju mlade Hrvatske države.

• Prvo, iz Istre je nakon 2 .svjetskog rata, ali i kasnije, protjerano i izbjeglo najmanje polovica stanovništva. To je nesumnjivo smanjilo, gotovo posve poništilo, mogućnost otpora novoj komunističkoj vlasti, tako da se ta vlast mogla ponašati kako je god htjela i biti bezobzirna  prema svim narodnim pravima i pitanjima. Stoga se u Istri nije uspjela oblikovati bilo kakva značajnija narodna oporba komunizmu i Jugoslaviji. Oni koji se nisu slagali, ili su bježali preko granice ili su prestrašeni šutjeli ili su se prilagodili poretku (tih je bilo najviše). Dapače niti povijesne  1971. nije hrvatski narodni pokret našao u Istri značajnije uporište. Sjećam se kako su provjeravali istarske studente  u Zagrebu i bili zadovoljni da su Istrani ostali na partijskoj liniji .Tek pokoji ,svojeglavi pojedinci u Istri su se pobunili , i to uglavnom povezani s Crkvom ili potekli iz njezina kruga. Istovjetno je ili  slično stanje bilo i uoči i tijekom promjena početkom devedesetih. To su, uostalom, pokazali i izborni rezultati  u Istri.
• Drugo,  nastali se gubitak stanovništva u poraću popunjavao velikim dolaskom novog stanovništva u Istru iz prostora cijele ondašnje države. Uz to, došlo je do seobe stanovnika iz hrvatskih sela u gradove. Pula se kao ratna luka ,sa zračnom i morskom lukom, pretvarala u jaki vojni grad, sa svim rodovima vojske i sa visokim vojnim školama ,dolaskom mladih časnika i dočasnika u ,,Jugoslaviju u malom”!  Ti su se mladi časnici i dočasnici ženili sa domaćim djevojkama ,dobivali stanove i osnivali obitelji.Mješani brakovi i djeca ,a danas. i unuci iz tih brakova okosnica su sadašnjeg IDSa. Sam predsjednik IDSa je iz takve strukture stanovnika Pule.
• Treće, u Istri se posljedično gotovo potpuno izgubila hrvatska narodna svijest među istarskim nositeljima tog komunističkog poretka i vlasti, kako kod onih u Partiji (stranci), Savezu boraca, Sindikatu , Omladini, tako i kod onih u drugim pratećim savezima, ustanovama, radnim sredinama medijima i  učilištima. Nemali sloj vladajućih u Istri, u tom i takvom poretku, nije bio odabran na osnovi sposobnosti i pripadnosti svom narodu već uglavnom po izboru, preporuci i zaštiti od strane saveznih tijela i raznih jugoslavenskih saveznih  i tajnih službi. U tom okviru oni su u svemu bili, i ostali,  poslušnici i gorljivi promicatelji jugoslavenizacije!
• Istra je, prema popisima stanovništva iz godina 1981. i 1991., postala hrvatskom pokrajinom s najvećim udjelom Jugoslavena.

Pojava Dr.Franje tuđmana i njegov predizborni skup u Pazinu 11.travnja 1990.

Franjo Tuđman, znanstvenik, državnik, imao je povijesno pamćenje u svezi s Istrom. On je, uz to, godinama dolazio na ljetovanje i u posjet rodbini i prijateljima u Istru. Promatrao je i uočavao stvarno društveno stanje u Istri.

Zbog stanja i duha Istre, koji sam ranije opisala, dr. Tuđman  je za vlast i vladajuće u Istri bilo potpuno neprihvatljivo, neprijateljsko rješenje. Mnogi se sjećaju riječi Ivice Račana, da je HDZ, „ stranka opasnih namjera“ U sklopu priprema za prve slobodne izbore (22. i 23. travnja) Tuđman i njegova stranka najavili su središnji skup (11. travnja) na otvorenom, iza Spomen-doma u Pazinu.

Na širokom se prostoru okupio lijep broj ljudi. Nakon nekoliko uvodničara i izraza potpore pred mikrofon je stao dr. Tuđman. Uz iskaze zadovoljstva i zahvale na toploj dobrodošlici, razvio je prikaz svojih državničarskih stavova oko narodnih i državničarskih odnosa u tadašnjoj ,,Miloševićevoj Jugoslaviji” i ,,šutljivoj Hrvatskoj” i istaknuo potrebu jedinstva hrvatskog naroda na putu samostalnosti i osvajanja vlasti u Hrvatskoj. Već su se tijekom tih riječi  čuli izrazi negodovanja od nekih pojedinaca i skupina, a osobito od jedne, poveće, ,,ušančene” uz sam veliki stakleni ulaz u zgradu Doma. Tada je, opravdano izazvan tim upadicama i zviždanjem , poručio tim istima : ,,Vi tamo, koji zviždite, znajte da ćete (sutra) uskoro morati poslušati volju hrvatskog naroda. Ako pak to ne ćete ili ne želite, onda vam je bolje da si potražite drugu domovinu…” To je izazvalo glasnu potporu  i pljesak mnogih, ali i daljnje njihovo zviždanje i negodovanje.

Jesu li te riječi bile državnički neuljudne ili uperene protiv Istrana (koji nisu ni spomenuti), ili kojih Istrana prosudite sami!

Ali već navečer u kasnim vijestima, i potom u svim medijima idućih dana, proširena je vijest o HDZ-ovu ,,izgredu” u Pazinu i kako je ,,Tuđman izfućkan”. Pripremljene ,,domaće istarske”, obavještajne, snage išle su još i dalje: ,,Tuđman (HDZ) tjera Istrijane iz Istre!” Posve izmišljena – sadržajna laž i gnusna optužba. Oni ,,pravi”, koji su zviždali i organizirali zviždanje, razumjeli su poruku i kasnije su doista i otišli iz Istre, boriti se u dobrovoljačkim odredima JNA protiv Hrvatske i Istre.

Nakon  pobjede Tuđmana na izborima 1990. i zatim nakon stvaranja neovisne države Hrvatske nikom u Istri nije pala ,,ni vlas s glave”  kao dolaskom Tita i komuniata 1945.pak ni mnogima koji tu Hrvatsku nisu mogli niti smisliti.

Taj animozitet prema dr.Tuđmanu  i HDZ-u kao predstavnicima Hrvatske državne vlasti, i Katoličkoj crkvi,  potaknut IDS-ovom politikom istrijanstva održao, pa su na isti način i na istom mjestu 25.rujna 2017. zviždali i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović

Ivan Pauletta

U Feral Tribune, Ivan Pauletta (član predsjedništva IDS-a) pojašnjava: “Stalno upozoravam službeni Zagreb da je autonomija izlaz – i ne samo za Istru (…) Naše vraćanje na koncept jedinstvene Istre ne znaci zadiranje u suverenitet niti jedne od triju država (…) Nitko od nas nije govorio o prodaji Istre, zato smo svjesni da moramo i hoćemo živjeti u skladnom okruženju, ponajprije zbog pedeset godina zajedničkog života”

Notorna neistina. Granice se nisu mijenjale! Od kuda Pauletti 50 godina zajedničkog života?

Pauletta dalje objašnjava;“ “Razumijem stanje u kojem se danas nalaze ljudi u svojoj – dugo očekivanoj – državi. Razumijem da je nacionalizam vrlo jak, ali ga ne opravdavam i otuda i pitanja zašto nije bilo himne. Ja ne znam Kongresa, osim partijskih, na kojima se intonira državna himna. Osim toga, ako se svira himna matične države, onda treba svirati i himne gostiju, a to bi značilo i talijansku i slovensku i himne još barem desetak zemalja svijeta iz kojih su došli naši gosti. Tako bi se ovaj Kongres pretvorio u muzički festival, ali i tada bi se našle primjedbe (…) Zato smo odlučili postaviti hrvatsku zastavu i grb, smatrajući da nas to dovoljno definira”.

Što reći na te nebuloze? Uvijek se svira himna domaćina, ili pobjednika na sportskim natjecanjima!

Ivan Pauletta iznio je niz optužbi na račun Zagreba, odnosno Hrvatske vlasti, pa je čak optužio za paranoju, a ustvari je  obrnuto, IDS je taj koji je neprestano provocirao i izazivao sukobe sa svojim istrijanstvom i nepriznavanjem hrvatskog identiteta Istre. Pauletta je išao čak tako daleko da je krivnju prebacio na istarske Hrvate, koje IDS , ne priznaje do te mjere da ih nema u Statutu Iž! Hrvatska je bila u ratu, pred Olujom , a Pauletta izjavljuje nebuloze! Doista apsurdno!?

“Ova vlast je zadužena za stvaranje klime stalne napetosti i proizvodnu neprijatelja. Sa Slovenijom se odnosi vise ne mogu bitno poremetiti (…) Sa Srbima su u toku pregovori pa ne vjerujem da će doći do otvorenih neprijateljstava, a u Bosni smo izgubili dežurnog krivca. Sada dakle treba naći novog ‘neprijatelja’. Nakon istaknutih intelektualaca i značajnih institucija, sada je konačno na redu Istra, pod optužbom kako se hoće odvojiti od Hrvatske. Ona je i te kakav mamac za privlačenje svega zla, sve srdžbe koju hrvatski narod osjeća zbog stanja u kojem živi, zbog siromaštva i niskog standarda (…) Za sve to je potreban ventil kako bi se mogla održati napetost , a hrvatska vlast i dalje vodi svoju prljavu politiku. Istra je u tom pogledu idealna, ali se zaboravlja tek jedna “sitnica”. Istra prema posljednjem popisu stanovništva, a i po ranijima, ima najveći postotak Hrvata u odnosu na sva ostala područja. Suludo je prema tome i misliti da ti Hrvati imaju nešto protiv Hrvatske, ali je pitanje zašto sadašnja hrvatska vlast nema povjerenja u te svoje Hrvate. To, na žalost, već prelazi u područje paranoje”.

Veliko razočarenje bogaćenjem čelnika IDS-a, korupcijom i kriminalom, koje sakrivaju floskulama o antifašizma, istrijanstva i talijanaštva,  iskazao je sam Ivan Pauletta sa svojim tekstom „Prezirem te“, nakon što  se povukao iz politike!

https://aimpress.forumcivique.org/article/50425-001-pubs-zag

Istarski HDZ

Istarski HDZ iznosio je ozbiljne optužbe  na press konferencijama, sazvanim nakon dva spomenuta incidenta, (ne)odavanje počasti poginulima (na prijedlog Marina Goloba – HDZ) i nakon donošenje Deklaracije o Istri, koja je prema vladajućem mišljenju bila sporna. Čulo se, izmedju ostalog, da je “IDS produžena ruka Memoranduma SANU (…) da su sekcije usmjerene u pravcu rušenja države (…) da je većina ljudi “koji su došli iz Italije pripadnici fašističkih krugova (…) i da je Kongres u stvari talijanski igrokaz “. Istarski HDZ napravio je i paralelnu deklaraciju, čiji dio je pročitan na državnoj televiziji.

Nino Mogorović, sudionik Kongresa

„Sekciju za politiku je vodio Ivan Corrado Pauletta, poznati suradnik KOS-A i talijanskog SISMI- ja ( talijanska vojna obavještajna služba koja je imala u svojoj nadležnosti obavještajno djelovanje na teritoriju na koji Italija pretendira, 2007. njezin rad preuzima, reformom talijanskih obavještajnih službi odobrenom od 1. kolovoza 2007., AISE (Agenzia Informazioni e Sicurezza Esterna). U njoj se za riječ javilo 105 akreditiranih delegata, a ja sam trebao biti peti no, Pauletta mi je uskratio to pravo. Jednostavno me je preskočio i govorio da još nisam na redu, a meni je jedan njegov suradnik rekao da sam bio peti na popisu što ja nisam znao, iako sam bio siguran da sam evidentiran među prvih desetak. Naš cilj je bio da se ne usvoji Deklaracija prvog svjetskog kongresa Istrijana zbog neprihvatljivog antihrvatskog političkog sadržaja za Republiku Hrvatsku u čemu smo uspjeli jer smo činili većinu na Kongresu pa su IDS-ovci odustali od glasovanja te su ju samo pročitali, a što je učinio tadašnji župan Luciano Delbianco. Za mjesec i pol dana obilježiti će se 30. obljetnica od tog antihrvatskog i protudržavnog događaja koji je “zaboravljen” samo zato jer su VRO Bljesak i Oluja preusmjerili za 180 stupnjeva tijek povijesti od onog očekivanog (od neprijatelja hrvatske države) koji je bio, između ostalog, definiran planom Z4.

To je razlog zbog kojeg  taj Kongres treba staviti u pravi povijesni kontekst i nikako ga se ne smije prepustiti zaboravu, a što je u interesu organizatora i njihovih slijednika.“

IDS ne priznaje poraz svoje politike iako je vidljiv.

IDS-ovci i dalje mantraju da „neće dopustiti“

„napad na Istrijanstvo i dvojezičnost“

„Antifašistička borba i dalje traje! Istra je na antifašizmu izgradila svoj identitet i IDS neće dopustiti da se te vrijednosti dovedu u pitanje zbog  jeftinih političkih poteza“

IDS -ovci su još u NOB-u!?

Rezultati lokalnih izbora 16.svibnja 2021.godine šokirali su IDS. Izjava bivšeg IDS-ovog župana Steve Žufića:

„To nije dobro za IDS niti za Istru“ koju sam  parafrazirala u:

„To nije dobro za IDS, ali je jako dobro za Istru“

Kolaps IDS-ove politike, spas je za Istru!…Bilo bi bolje da je nas Istrane poštedio i očuvao od njihove vladavine, manje bi štete bilo počinjeno!

Damir Kajin sa svojih 35 točaka, korupcije i kriminala, kako je izjavio „špilje razbojničke“

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/istra-je-postala-razbojnicka-spilja-pretvorili-su-je-u-zemlju-straha-a-reci-cu-vam-i-sto-je-najsramnije-15079409

Broj Istrijana pao je, dakle, na 5,13 posto, za više od dvije trećine u odnosu na prvi popis 1991. kada ih je bilo 18,21 % posto. Udio osoba koje su se regionalno izjasnile na području Republike Hrvatske tek je 0,33 posto.

Eurorgija Istra je nestala, još 1995. su je Slovenci potopili.

Regionalizam,  a s njim i autonomija  IDS-a su  tako doživjeli  pravi potop. IDS-u  preostaje  da se drže Ustava RH i lokalne samouprave.

U Istarskoj županiji po popisu  2021. od 195.237 stanovnika njih  76,4 posto se izjasnilo Hrvatima po nacionalnoj pripadnosti, 9.784 Talijana (5.01 posto), 5,778 Srba (2.96 posto),4.838 Bošnjaka (2.48 posto) dok je popis zabilježio i 2.055 Albanaca (1,05 posto). Istrijana je 10.025 ili 5,13 posto, što isto dokazuje da ne postoji nikakava multikulturalnost, već da je Istra županija kako u Ustavu i piše većinskog hrvatskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina.

Istrijanstvo je doživjelo potop, iako predsjednik IDS-a neprestano mantra da „neće dopustiti napade na Istrijanstvo, dvojezičnost i njihov licemjerni zločinački antifašizam, kojim sakrivaju svoj

Istra je Hrvatska županija i kako piše u Proglasu istarskih rodoljuba , od 13.rujna 1943. hrvatska će ostati! U Puli je uspješno održan Kongres hrvatskog iseljeništva, usprkos ignoriranju župana Borisa Miletića, čime smo dokazali da se i bez njega  može.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Uoči nedjelje Muke Gospodnje, 12. travnja 2025. u 15 h, počela je  po prvi put pobožnost križnog puta u pulskoj Areni u organizaciji Porečko-pulske biskupije.

Križni put predvodio je porečko-pulski biskup mons. Ivan Štironja uz svesrdnu pomoć generalnog vikara porečko pulske biskupije i župnika pulske katedrale don Rikarda Lekaja,  svećenika i časnih sestara iz cijele biskupije.

Moram naglasiti da su mladi iz više župa koji su činili redarsku službu bili izuzetno susretljivi i spremni pomoći pri dolasku i odlasku, jer su u Areni specifični uvjeti kretanja po starom stepeništu i kamenju.

Arena je posebno mjesto s dvijetisućljetnom poviješću koja, kao i sama pobožnost križnog puta, pobuđuje posebne osjećaje.

Pulska Arena  je jedan od najbolje očuvanih amfiteatara na svijetu, Izgrađena između 1. stoljeća prije Krista i 1. stoljeća nove ere, dovršena je pod carem Vespazijanom, istim vladarom koji je naručio izgradnju rimskog Koloseuma.

Arena je mogla primiti do 20.000 gledatelja, koji  su gledali borbe  između gladijatora i divljih životinja. U Areni su bili mučeni i prvi kršćani.

I nakon pada Rimskog carstva u srednjem vijeku i kasnije  lokalni stanovnici i vladari prepoznali su njezinu važnost i spasili je od potpune devastacije. Zahvaljujući tome pulska Arena danas stoji kao rijetki i potpuno očuvani primjer rimske arhitekture.

Podzemni hodnici Arene, nekad korišteni za smještaj životinja i rekvizita za gladijatorske igre, danas su otvoreni za posjetitelje. U njima se nalaze informativne izložbe i artefakti iz rimskog doba, pružajući turistima priliku da osjete veličanstvo antičkog Rima.

U suradnji Porečko-pulske biskupije, gradonačelnika grada Pule Filipa Zoričića i Arheološkog muzeja Istre, koji upravlja Arenom, ostvarena je i ova ideja, pa se toplo nadam da će postati tradicionalna, kao što je i Križni put u rimskom Koloseumu, koji predvode Pape.

U prepunoj Areni odzvanjala je molitva i zvonki glasovi klape Motovun sa pjesmom „Stabat mater dolorosa“  na hrvatskom je poznat kao „Stala plačuć tužna mati“.  Potresna je to pjesma koja govori o strašnim duševnim bolima koje je Marija osjećala dok je gledala strahotnu muku i smrt svoga Sina, dok je stajala nemoćna pod njegovim križem, dok je u svome krilu držala mrtvo Isusovo tijelo. Teško da bismo mogli zamisliti veću bol od boli majke nad mukom i smrću svoga sina. Tu strašnu patnju opisuje i naša pučka pjesma poznata pod imenom „Gospin plač“.

Bila je ovo prigoda da vjernici upoznaju mons, biskupa Ivana Štironju, koji je prvi ponio križ, a poslije nastavili svećenici, bogoslovi i obitelji sa malom djecom koje su sudjelovale u samom Križnom putu.

Svi mi nosimo križeve, govorio je biskup Štironja; ponekad vrlo teške: bolest, nesreća, smrt voljene osobe, emocionalno razočaranje, dijete koje se izgubilo, posao koji nedostaje, unutarnja rana koja ne zacjeljuje, neuspjeli projekt, još jedno uzaludno čekanje…

Ne možemo ući u ljudsku bol. Nikada ne možemo do kraja razumjeti kako je onome koji na takav način trpi.  Tada pomislimo, koliko je tužnih i pretužnih majki čiji su sinovi nestali u Domovinskom ratu,  a mnoge nisu ni dočekale da barem njihove kosti dostojno sahrane. Tko može utješiti te majke? I ne samo njih  tu su djeca i supruge, braća i sestre… Tko može izmjeriti tu  bol ljudske duše?

Križ je težak: nosi teret poraza, neuspjeha, poniženja, osjećamo se preopterećeno, na meti života i neshvaćen od drugih; kad osjetimo preveliku i frustrirajuću težinu odgovornosti i posla, kad nas pritišće tjeskoba, obuzima malodušje da se  ovoga puta nećemo  ponovno ustati i tada  prateći  Isusa koji je nekoliko puta pao pod teretom križa  i nakon svakog pada ponosno ustao, i mi  ustajemo, podižemo se. Spoznamo da je život pun uspona i padova.

Ali  se kao ljudi, kao vjernici, pitamo: zašto? Zašto Bog i danas dopušta tolike nepravde, nasilje, mržnju, izrabljivanje, pljačke, ubojstva? Ovdje na zemlji nikad nećemo naći jasan odgovor. Ostaje samo vjera. Vjera da Bog vidi, da Bog zna, da Bog upravlja i da će on, na nama neobjašnjiv način, otvoriti put nade i spasenja, jer Bog, , „i po krivim crtama pravo piše“.

„Blagoslovljen Bog,  Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti […]. Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša (2 Kor 1,3-5).

 Uskrsli Krist je jasan znak da zlo nema zadnju riječ. Za tu smo nadu rođeni. Jer, da nema te vjere i te nade, tko bi našao smisla vlastitom životu?

Stoga, je ovaj Križni put za nas  vjernike priprema da preko Muke Gospodnje, imamo hrabrosti vjerovati i neslomljivo ići naprijed u teškoćama. Biti će uistinu Uskrs ako nešto od sebe darujemo u proslavu Njegova slavnog Uskrsnuća.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Nakon što je M.P. Thompson, prodajom  500 000 ulaznica za koncert 5.srpnja 2025. na Hipodromu Zagreb, ostvario svjetski rekord u kratkoći vremena i broju prodanih ulaznica,  sva yugo, orjunaška, autonomaška, LGBTIQ, iredentistička i antihrvatska bulumenta i njihovi mediji ostali su šokirani, konsternirani i jadni!

Nakon prvog šoka, na  sve moguće načine preko svojih medija pokušavaju tu pobjedu hrvatstva omalovažiti, kompromitirati, diskreditirati,  obezvrijediti i kriminalizirati.

Novi šok uslijedio je objavom  sastava kupaca po godinama starosti,  kada su uvidjeli da nije desničarska starčad, nego je čak trećina publike mlađa od 28 godina, a pola cjelokupne publike mlađa je od 32 godine.

https://www.vecernji.hr/showbiz/entrio-otkriva-detalje-o-publici-rekordnog-koncerta-marka-perkovica-thompsona-na-zagrebackom-hipodromu-1851179

To je dokaz da se narodu ne može ubiti dušu,  da politika iako ima vlast, ne vlada narodom. Hrvatski narod prošao je svoju Kalvariju, svoj Križni put, opstao i ostao vjeran Bogu! Ovim je pokazao hrvatskoj i svjetskoj vladajućoj oligarhiji  da je njegov duh nepobjediv!

I to je ono što vladajuća klika ne može shvatiti. Imaju vlast, ali ne vladaju narodom. Andrej Plenković izjavio je kada je došao na vlast;“ Moja je misija promijeniti HDZ, a nakon toga Hrvatsku“ HDZ je uspio promijeniti i podrediti sebi, ali Hrvate nije!

IDS, 30 godina pokušava odnaroditi Istru, od nje napraviti nekakvu bezličnu građansku multikulturalnu  županiju, pa mu Hrvati na popisu stanovništva pokažu da ih ima 76,4 %, dok je  broj njihovih Istrijana pao na 5,13 %.

Hrvati su skoro cijelu svoju povijest bili pod tuđinskom vlasti, ali su zadržali svoj identitet. I sada su vladajućim  jugo-komunistima  i Srbima,  slikovito rečeno dali “ kopun u guzicu“  ili vritnjak.

Masovnom kupnjom ulaznica Hrvati su svima pokazali  da im  se ne može uzeti dušu!

U suočavanju na n1 TV, Hrvoje Klasića i Ante Nazora, A.  Nazor je smireno, staloženo i argumentirano zastupao i iznosio svoje domoljubne, hrvatske stavove,   a Hrvoje Klasić se napeto vrpoljio u stolcu i  vrebao da uskoči i agresivno nameće  svoje deplasirane jugo-komunističke teze.

Svaka rasprava sa Klasićem završava sa ustašama i partizanima. On se ne može odvojiti od te podjele, jer nikako ne može prihvatiti da Hrvati imaju državu. Potpuno je na Titovu putu, kada je „drug Tito“ rekao da će Hrvati imati svoju državu, kada Sava poteče uzvodno! E sada kada Hrvati imaju svoju državu nakon što su pobijedili Titovu Jugoslaviju, odnosno njegovu JNA, ta država Hrvata može biti drugačija osim -„ustaška“

Hrvoje Klasić manipulira povijesnim činjenicama.

Ustaštvo mu je duhovna hrana, svaka rasprava s njim završava ustašama kao lošim momcima, a partizanima kao dobrim momcima. A dobrih i loših bilo je i u jednima i u drugima.

Nije krenuo od povijesnih činjenica hrvatsko -srpskih odnosa, koji su ustvari osnova raspada obje Jugoslavije. Opće je poznato  da je velikosrpski hegemonizam i neprijateljski odnos prema Hrvatima uzrok raspada SFRJ. Hrvati su žrtve velikosrpske svetosavske politike od 1915. do dan danas !

Druga tema koja ga žulja je tipična za jugo-komuniste, a to je Katolička crkva.

Katolička crkva je bila najveći neprijatelj jugo-komunista, jer zašto da narod vjeruje u Boga, oca, svemogućega, kada je sada tu PARTIJA , koja izigrava  Boga. Partija koje je sušta suprotnost Bogu. Bog je ljubav, a partija ZLO.

Nije naveo odnos partizana prema Katoličkoj crkvi i svećenstvu. Partizani su pobili 664 svećenika i 30 časnih sestara, po dokumentiranom Martirologiju don Ante Bakovića.

Bl. Miroslava Bulešića zaklao je 24. 8 1947. u Lanišću, seljak -omladinac iz susjednog sela Brgudac. Nije bio komunist, ali su ga komunisti nahuškali.

Isto tako  je poznato da je ustaški pokret nastao kao reakcija na srpske zločine prema Hrvatima u Kraljevini Jugoslaviji. Evo samo nekih:

• počelo je u Odesi 1915. sa ubijanjem Hrvata koji su bili u Austro-ugarskoj  vojsci i koji nisu htjeli priječi u Srpsku otađbinsku vojsku. Zatim su uslijedile ;
• Prosinačke žrtve, 1918. na Jelačićevu trgu ostalo su izrešetano tijela 15 domoljuba. Pali su kao prve žrtve surovosti režima velikosrpske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
• Sibinjske žrtve  od 19. veljače 1935. kada su u Sibinju pored Slavonskog Broda mučki ubijeni hrvatski seljaci od strane žandara srpskog režima Kraljevine Jugoslavije. Ubijeno je njih osmero,  a dan kasnije još šestero iz obližnje Gornje Vrbe i Ruščice.
• Senjske žrtve od 9. svibnja 1937. U Senju se u organizaciji HSS-a održao narodni zbor u spomen Matiji Gupcu i braći Radić, a okupilo se nekoliko tisuća ljudi. Pjevale su se hrvatske domoljubne pjesme  i u jednom trenutku je to zasmetalo žandarskom zapovjedniku, koji je naredio pucanje po  okupljenom narodu. Mnogi su ranjeni, a sedam Gospićana poginulo je.
• Jugoslavenski režim se nije tu zaustavio, već je i dalje progonio i ubijao hrvatske seljake i domoljube diljem  zemlje, za što nikada nitko nije odgovarao, a  što je stvaralo ogorčenost  i bunt kod Hrvata.
• Atentat u Beogradskoj skupštini 21. lipnja 1928. je bio vrhunac srpsko-jugoslavenskog terora.  Ubijena su dva hrvatska zastupnika, jedan je smrtno ranjen, a još dvojica su teško ranjena, ali su preživjela. Na mjestu su ubijeni Đuro Basariček i Pavle Radić, Stjepan Radić je od zadobivenih rana umro 8.kolovoza 1928.godine.Ivan Granđa i Ivan Pernar su ranjeni, ali su ostali  živi.

Kao reakcija i obrana na progone i ubojstva Hrvata,  u Italiji je 7.siječnja 1929. osnovan ustaški pokret. Prvi pravilnik Ustaškog pokreta sačinjen 1930. a stvaranje prvih oružanih skupina započeto je 1931. godine.

Četnički velikosrpski pokret osnovan je još 1903.a nastao je iz pokreta” crna ruka” Četnici su vojno krilo SPC, koje provodi velikosrpsku i svetosavsku politiku.

Četnici su masovno prelazili  u partizane još od 1942., a najviše u tijeku 1944. Samo su kokardu zamijenili zvijezdom petokrakom. O prelasku četnika u partizane opširno svjedoči Adil Zufikarpašić u svojoj knjizi Put u Foču, 1942, a Tito u kolovozu 1944. proglašava amnestiju za četnike i poziva ih da pređu u partizane. Tada je prešlo u partizane 12 000 četnika, a do kraja rata bilo ih oko 30 000.

I sada Hrvoje Klasić veliča partizanski pokret?

Kaže Klasić, da Pavelićeve slike  nikako ne smiju visjeti po zidovima!?

A Titove slike mogu visjeti i dalje po zidovima ureda i ustanova?  Titove biste po parkovima, trgovima , obalama i ulicama!?  Zločinac koji je u ime klasne borbe  i socijalističke revolucije naredio likvidiranje pola milijuna ljudi i koji se nalazi na popisu najvećih svjetskih zločinaca!?

Ivo Goldstein je kao veleposlanik države Hrvatske, na kaminu držao Titovu sliku. Van pameti!

Ne priznaju komunističke zločine, nameću  Hrvatskoj stigmu ustaštva, a komunizam je po Crnoj knjizi komunizma krivac za smrt 100 milijuna ljudi, više nego fašizam i nacizam zajedno! Ne priznaju ni EU Deklaracije o osudi komunizma, ali ustaša su im  puna usta.

Hrvoje Klasić lupa po ustaštvu, jer su kao negativci-zločinci,  a zar su pozitivci komunisti i partizani ? 45 godina bili smo prisiljeni slaviti masovne ubojice i koljače na čelu sa J. B. Titom i još ga slave i od njega u Kumrovcu i Fažani rade turistički brand.

 24. kolovoza je obljetnica  smrti Bl. Miroslava Bulešića koji je zaklan od partizanske ruke, a Klasić govori o pozitivi i negativi !?

Te koljače i ubojice proglašavali  narodnim  herojima. Častilo ih se i slavilo, a da nitko od njih nije nikada odgovarao za svoje zločine.

Što se Hrvoje Klasić ne ogradi od komunističkih zločinaca?

Njemu su partizani :“… ljudi koji su nam osvjetlali obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata”

Klasić nikako ne želi  priznati da su partizani sami zločinom okrvavili ruke i zaprljali  obraz i time postali zločinci!

Nego i dalje tvrdi da su različiti kriteriji komunističkih i ustaških zločina. Zar po  njemu komunisti smiju ubijat?

EU Parlament je u Deklaraciji od 19.rujna 2019.  izjednačio  zločine,  fašizma= nacizma  = komunizma ! A po Klasiću su to različiti kriteriji?

Ma tko i što je Hrvoje Klasić  da određuje Thompsonu i Katoličkoj crkvi da se trebaju ispričati? Kome bi se to Thompson trebao ispričati?

Jugoslavenima, koji i danas predstavljaju petu kolonu i vrše unutarnju agresiju na Hrvatsku?

Srbima koji su izvršili agresiju na Hrvatsku? Ili Klasiću osobno!?

Jesu li se komunisti i Jugoslaveni ispričali za zločine koje su počinili u borbi za vlast i kasnije u očuvanju vlasti?

Jesu li se Srbi ispričali za ubojstvo Stjepana Radića u Beogradskoj skupštini?

Jesu li se Srbi u Hrvatskoj ispričali za Balvan revoluciju i sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku?

Crna knjiga komunizma

Crna knjiga komunizma navodi kako je otprilike 100 milijuna (94 milijuna) ljudi umoreno od komunističkih vlasti unutar 85 godina.

Knjiga uključuje broj od 20 milijuna mrtvih u Sovjetskom Savezu, a od uzroka zločina navode se:

-smaknuća talaca i zatvorenika bez suđenja te umorstva stotine tisuća radnika i seljaka između 1918. i 1922. godine

-velika glad 1922. s 5 milijuna mrtvih (poglavito u Ukrajini)

-iskorjenjivanje i deportacija donskih Kozaka 1920. godine

-umorstva stotine tisuća ljudi u sabirnim logorima između 1918. i 1930.

-smaknuća 690.000 ljudi tijekom Velike čistke

-deportacija 2 milijuna kulaka između 1930. i 1932.

-smrt 4 milijuna Ukrajinaca i 2 milijuna pripadnika ostalih naroda tijekom Gladomora 1932. i 1933.

-deportacija stotine tisuća Poljaka, Ukrajinaca, Estonaca, Latvijaca, Litvanaca, Moldavaca i pučana Besarabije tijekom 1939. – 1941. te 1944. i 1945.

-deportacija povolških Nijemaca 1941.

-deportacija krimskih Tatara 1943.

-deportacija Čečena 1944.

-deportacija Inguša 1944.

Knjiga također izlaže iduće brojeve po državama i zemljopisnim cjelinama:

-65 milijuna mrtvih u Narodnoj Republici Kini, najviše tijekom gladomora povezanoga s Velikim skokom naprijed

-1.000.000 mrtvih u Vijetnamu

-2.000.000 mrtvih u Kambodži (jedna četvrtina pučanstva)

-1.200.000 mrtvih u SFR Jugoslaviji tijekom Titove vladavine

-1.000.000 mrtvih u ostatku istočne Europe

-150.000 mrtvih u Latinskoj Americi

-1.700.000 mrtvih u Africi

-1.500.000 mrtvih u Afganistanu

-10.000 mrtvih od komunističkih stranaka što nisu bile na vlasti i međunarodnoga komunističkog gibanja

https://hr.metapedia.org/wiki/Crna_knjiga_komunizma

Na osnovu Crne knjige komunizma, Vijeće EU izglasalo je Rezoluciju 1481/2006 o osudi komunističkih zločina.

Na osnovi te Rezolucije Hrvatski Sabor izglasao je;

Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (NN, 76/2006) kojom se podsjeća  hrvatsku javnost;

– s osjećajem iskrenoga žaljenja, pijeteta i sućuti prema svakoj i svim nevinim i nemoćnim žrtvama jugoslavenskoga i hrvatskoga komunizma – na brojne zločine koji su u ime komunizma, klasne borbe i diktature proletarijata, počinjeni nad građanima današnje Republike Hrvatske i Hrvatima izvan Hrvatske,

Sve to povjesničar Klasić dobro zna, ali njemu je osobni svjetonazor iznad znanosti. Njegova osobna mržnja i animozitet prema  hrvatstvu, jača je od svake znanstvene povijesne činjenice i pretvara ga u nevjerodostojnog kvazi povjesničara!

Lili Benčik/hrvatskepravice