Bergogliansko doba u brojkama: u starim kršćanskim zemljama, ali ne samo u njima, broj katolika opada – piše francuski časopis Paix Liturgique.

foto: shutterstock

Naravno, postoje mnogi razlozi za to, kao što su sekularizacija, urbanizacija, konkurencija suparničkih ideologija i religija, te raspadanje obiteljskih zajednica i tradicionalnih vrijednosti na mnogim mjestima. No statistike ukazuju na zabrinjavajuće ubrzanje od početka pontifikata pape Franje, osobito u mjestima gdje se biskupi i zapravo Crkva u cjelini ponose svojim progresivizmom i svojim ulaskom u prekrasnu sinodalnost.

Njemačka, predvodnik katoličkog progresivizma, gubi 500.000 katolika godišnje

Najbolji primjer je Njemačka, predvodnica progresivizma u Crkvi, čije su biskupije, uz SAD, glavni izvor novca Vatikana. U kolovozu 2024. Riposte Catholique objavio je statistiku o “izlascima iz crkava” u Njemačkoj, pokazujući da dok njihovi biskupi bježe naprijed sve manje katoličkim “sinodalnim putem”, njemački katolici gube interes za svoju religiju:

“Odlasci iz crkve su se smanjili u odnosu na prošlu godinu: 402.694, u usporedbi s brojkom iz 2022. od 522.821 odlaska, ali statistički ured napominje da je to ipak druga najveća brojka u povijesti statistike odlaska iz crkve. Ako se pribroji ‘smrti, ulasci i selidbe’, broj članova Crkve u Njemačkoj pao je za 591.718. Na nacionalnoj razini statistike još uvijek broje oko 20,3 milijuna katolika na referentni datum 31. prosinca 2023. Godinu dana ranije brojka je još uvijek iznosila 20,94 milijuna.

LAPIDES CLAMABUNT Mons Viganò: “Treba spriječiti bergogliansku deep state da i slijedeći pontiff bude njihov”

Budući da u Njemačkoj također ima 18,56 milijuna protestanata, većina Nijemaca više nije kršćana – odnosno više nije službeno privržena jednoj od glavnih kršćanskih crkava u zemlji. Podsjetimo, Njemačka je 2020. godine još imala 22 milijuna katolika i 20 milijuna protestanata na 83 milijuna stanovnika. Opadanje katoličkog stanovništva može se vidjeti iu drugoj statistici, koju je Katolisch.de prenio 9. srpnja: „U Njemačkoj su 2011. još uvijek bila 23 grada s katoličkom većinom. Sada su ostali samo Münster, Paderborn, Bottrop i Trier. U Regensburgu i Ingolstadtu, na primjer, udio katolika pao je za gotovo četvrtinu.

Iznad svega, ubrzavaju se odlasci iz crkava, u skladu s dinamikom „Njemačkog sinodalnog puta“, a time i sa smjerom razmišljanja koji promiče papa Franjo: „ako je 2010. 181.000 katolika i 141.000 protestanata napustilo svoje crkve, 2020. bilo ih je 221.000 odnosno 220.000.

Godine 2011. bilo je 24,07 milijuna katolika i 23,37 milijuna protestanata – te dvije vjere tada su činile 60% Nijemaca”.

I naravno, manji broj katolika znači manji porez preraspodijeljen Crkvi, a time i biskupijama, a posljedično i Vatikanu – vratit ćemo se na ovo: „u 2023. godini prihodi 27 njemačkih biskupija iznosit će 6,51 milijardu eura. To predstavlja 330 milijuna eura ili 5% manje nego 2022. godine. Kad se uzme u obzir inflacija, pad je još izrazitiji.”

U susjednoj Belgiji

Jednako progresivno, praksa je pala ispod 1% stanovništva, au nekadašnjoj Flandriji koja je više prakticirala, do 2022. godine 70% dokumenata koji registriraju zahtjeve za eutanaziju bilo je napisano na nizozemskom – jeziku flamanske manjine. Iznad svega, ostalo je jedva 30 sjemeništaraca za cijelu zemlju, kako je voditelj sjemeništa u Namuru objasnio parlamentarnoj komisiji za zlostavljanja u Crkvi u ožujku 2024.: „u sjemeništu Ivana XXIII. u Louvainu trenutno studira 15 sjemeništaraca za pet flamanskih biskupija, a u Namuru 17 sjemeništaraca studira za francuski govorni dio zemlje [uključujući 5 iz Liège i 8 iz Bruxellesa 2023.].”

Švicarska: 34 000 manje katolika godišnje

U Švicarskoj nije ništa bolje – statistike za 2022. objavljene na internetu od strane Riposte Catholique pokazuju 10% ubrzanje izlaska iz Katoličke crkve u usporedbi s prethodnom godinom, a prije svega veću prevalenciju izlaska u najnaprednijoj biskupiji, onoj u Baselu:

“U 2022. godini 34.561 osoba napustila je Katoličku Crkvu u Švicarskoj, otprilike isti broj kao i 2021., ali znatno više nego prethodnih godina (u 2021.: 34.182; 2020.: 31.410; 2019.: 31.772), bilježi SPI u izvješću objavljenom 30. listopada 2023.; u usporedbi s 1080 onih koji ulaze u Crkvu i 910 u 2021. Na kraju 2022. članstvo u crkvi iznosilo je oko 2,89 milijuna (2021.: 2,96 milijuna). Kantoni s najvećim gubicima su Basel-Stadt (3 od 100), Aargau (2,7 od 100) i Solothurn (2,2 od 100).

Italija: mladi na rubu izumiranja

U Italiji se vjerska praksa ustalila… ali ne među mladima, a prestanak slavlja tijekom pandemije bio je faktor ubrzanja… kao i podvrgavanje mnogih talijanskih biskupa zdravstvenim mjerama koje su koliko nametljive toliko su bile promjenjive i neučinkovite.

Kako je slobodno zidarstvo planiralo Drugi vatikanski sabor i Franjin progresivni pontifikat

U kolovozu 2023. Riposte Catholique preveo je izvješće Talijanskog instituta za statistiku (Istat), koji je uzeo u obzir toliki pad – i nisku stopu nataliteta u Italiji:

“Tijekom proteklih dvadeset godina vjerska praksa u Italiji je u stalnom padu, na samo polovicu: od 36,4% stanovništva 2001. koji su se izjasnili da ‘prakticiraju’, na manje od 19% prošle godine, dakle manje od jedne od pet osoba. Najveći ‘skok’ zabilježen je između 2019. i 2020. godine, uz gubitak 4 boda masovnih posjetitelja. Ovo je bila godina pandemije, tijekom koje su mise ‘licem u lice’ bile obustavljene, ali je dopušteno prisustvovanje crkvi.”

Prema posljednjim podacima Milanske biskupije, jedne od najvećih u svijetu, krštenja su pala sa 37-38.000 u 2000-ima na 20.000 danas. Čak i ako uzmemo u obzir pad nataliteta, ta je brojka niska. Što se tiče sklopljenih brakova u biskupiji, oni su s 18.000 godišnje u devedesetima pali na 4.000 danas.

Crkve se postupno prazne u svim dobnim skupinama, no najočitiji je pad među mladima (18-24) i tinejdžerima (14-17). Dok je ukupna vjerska praksa pala za 50% u posljednjih dvadeset godina, za ove dobne skupine pad je dvije trećine”.

Poljska, Južna Koreja: zvanja prepolovljena

U dekristijaniziranim, ostarjelim biskupijama stare Europe, gdje je stopa nataliteta često niska, poljski ili čak južnokorejski svećenici često nude alternativu afričkom ili indijskom Fidei Donum. Ali koliko dugo još? Ove dvije zemlje bilježe drastičan pad zvanja.

U srpnju 2023. Riposte Catholique izvijestio je da je okupljanje oko 1400 poljskih sjemeništaraca u svetištu Jasna Gora stablo koje skriva šumu zvanja koja se urušavaju:

“U 2021. upis u poljska sjemeništa pao je za 20%, Poljska je pretrpjela dvostruki šok nakon Amoris Laetitia i zatvaranja biskupijskih crkava tijekom Velikog tjedna 2020., pod izlikom Covida i takozvanih ‘zdravstvenih’ ograničenja nakon toga – nešto što se nikada nije dogodilo, čak ni pod komunističkim režimom. Uvođenje pričesti rukom i druge inovacije inspirirane Rimom također nisu pomogle.

“Otac Piotr Kot, predsjednik Konferencije rektora velikih sjemeništa u Poljskoj, rekao je za katoličku novinsku agenciju KAI da je 356 sjemeništaraca započelo studij 2021. To je u usporedbi s 441 u 2020., što je pad od oko 20%. Brojke su bile 498 u 2019. i 828 u 2012. To je pad od polovice (57%) od 2012.”

U Južnoj Koreji nije ništa bolje, izvještava Fides u veljači 2025. – ne samo zbog najlošije stope nataliteta u svijetu (0,72), ali ne samo zbog nje, broj sjemeništaraca pao je za 40% u deset godina, a broj krštenih pada kako su generacije sve mlađe: “prema podacima Dikasterija za evangelizaciju, 2013. bilo je ukupno 1264 glavna sjemeništaraca u raznim biskupijama korejske Crkve. Deset godina kasnije, 2023. godine, bilo je 790 sjemeništaraca, što je pad od oko 40% u deset godina. Pogledamo li još uzvodnije na broj krštenih katolika, u službenoj statistici Korejske biskupske konferencije (do 2023.), vidimo da krštena djeca u dobi od 0 do 4 godine predstavljaju 1,8% korejskog stanovništva; u dobi od 5-9 godina krštena je djeca 3,9%; i između 10 i 14 godina, oni predstavljaju 5,8% ukupnog korejskog stanovništva. Usporedimo li ove brojke s ukupnom brojkom, prema kojoj katolici predstavljaju 11,5% cijele korejske nacije, možemo vidjeti da kako generacije prolaze njihov broj opada.”

U Argentini upola manje sjemeništaraca i 80% manje pristupnika u 25 godina

Statistički podaci o padu svećeničkih zvanja još su izrazitiji u Argentini, domovini Pape i kardinala Fernandeza. Moralne afere ne pomažu: papa Franjo pokušao je osloboditi svećenika pedofila dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, oca Julia Cesarea Grassija, osuđenog na petnaest godina zatvora 2009. i zatvorenog od 2013. (baš kao što je do gorkog kraja zaštitio biskupa Zanchetta iz Orana, Argentina, koji je bio prisiljen dati ostavku 2017., ali kojeg je odmah ponovno zaposlio kao savjetnika vatikanske uprave baštine Apostolske Stolice, ali koji je 2025. godine osuđen na četiri godine i šest mjeseci zatvora zbog silovanja sjemeništaraca, što je potvrdio i Žalbeni sud).

Rezultat sekularizacije i Franjinog učinka je kolaps u zvanjima: „dok je zemlja imala 2260 sjemeništaraca 1990. godine, prema američkoj web stranici The Pillar, 2024. godine bit će samo 481 biskupijski sjemeništarac. Iako broj redovničkih sjemeništaraca nije dostupan, valja podsjetiti da ih je 2020. godine bilo 351. Može se procijeniti da će u Argentini biti manje od 900 sjemeništaraca. Jasan je dakle pad zvanja, što se očituje i u malom broju upisa u sjemeništa. Ove godine, tamo bilo je samo 57 ulazaka u biskupijska sjemeništa. Podsjetimo, 1997. godine bilo je 256 upisa, što je pad od gotovo 80% u dvadeset i pet godina.”

Latinska Amerika postaje evangelistička

Izdanje časopisa Hérodote iz travnja 2018. pruža statistiku potkontinenta u cjelini i osvrće se na veliku promjenu: Latinska Amerika… više nije toliko latinska.

“Ako je ranih 1970-ih 90% Latinoamerikanaca tvrdilo da su katolici, danas je ta brojka samo 65%. Ovaj pad katolicizma ima tri glavna oblika. Prvo, pad broja katolika popraćen porastom broja evangelika. To je slučaj u najmnogoljudnijim zemljama u regiji, Brazilu i Meksiku, gdje je udio katolika pao s 95% na 61%, odnosno 99% na 81% između 1970. i 2014.”

Ovaj pad je tim više upečatljiv s obzirom da su to dvije zemlje u svijetu koje još uvijek imaju najveći broj katolika: Brazil sa 172,2 milijuna krštenih, odnosno 26,4% katolika u Americi, a slijedi Meksiko sa 110,9 milijuna krštenih. Pad broja katolika u Brazilu prati značajan porast pripadnika protestantskih i evangeličkih crkava, koji čine 26% stanovništva.

Drugi oblik propadanja katolicizma je transformacija vjerskog krajolika u zemljama Srednje Amerike, gdje je katolicizam postao manjinska religija. Sve te zemlje sada imaju manje od 50% katoličkog stanovništva u usporedbi s preko 90% u 1970-ima. Pad katoličanstva u Nikaragvi, El Salvadoru i Gvatemali još je upečatljiviji s obzirom na jake korijene teologije oslobođenja u 1980-im i 1990-im godinama, te ulogu koju je imala Katolička crkva u praćenju žrtava zlostavljanja od strane vojnih diktatura i sandinističke vlade u Nikaragvi. Ove tri zemlje, plus Honduras, također su jedine u kojima bi evangeličke crkve s vremenom mogle postati većina: u Nikaragvi im se pridružilo 30,4% stanovništva; u Salvadoru 35,3%; u Gvatemali, 38,2; a u Hondurasu 43,9%. Konačno, u Čileu na vlasti ne jačaju evangelisti nego ateisti, sa 16% stanovništva, dok katolika opada.

Kao rezultat toga, 2014. godine, zemlje koje su još uvijek bile monolitno katoličke 1950. i preko 90% u ranim 1970-ima izgubile su 20% vjernika u Argentini, 34% u Kostariki, 31% u Brazilu, 43% u El Salvadoru, 47% u Hondurasu – polovica ukupnog broja, 43% u Nikaragvi, 15% u Meksiku, 31% u Portoriku i 20% u Venezueli. I od tada broj katolika pada.

Karta koju je 2024. objavio Centar za pravoslavne novinare pokazuje da dok Paragvaj još uvijek ima 89% katolika, a Meksiko 74%, kao i Kolumbija, Ekvador i Peru 70%, u Brazilu ih ima samo 57%, u Čileu 52,5%, u Argentini, sada jednoj od najmanje katoličkih zemalja u Latinskoj Americi, 49% i u Urugvaju 37%. U međuvremenu, Gvatemala, Honduras, El Salvador i Nikaragva sada imaju između 36% i 43% evangelika, Venezuela 23%, Brazil 25%, Meksiko samo 4,5% i Argentina 7%.

Inače, Argentina je s trona skinula Čile i po broju ljudi koji se izjašnjavaju kao agnostici ili ateisti – 40% stanovništva. I 13% u Brazilu, 5% u komunističkoj Venezueli i 16% u Meksiku. Gotovo polovica katoličkog stanovništva u zemlji koja je 1970. bila 91% katolička: 40% ateisti, nereligiozni ili agnostici – efekt Pape Franje u Argentini je u punom jeku, pravi hit.

Hoće li veliki pad katolika utjecati na Afriku?

Suočeni s tako katastrofalnom slikom, neki bi željeli vjerovati da je Afrika kršćansko utočište koje se odupire propadanju. Istina je da zvanja ostaju na visokoj razini i mnoge afričke biskupije pobratimljene s biskupijama stare Europe koje nemaju zvanja šalju im sjemeništarce i đakone kako bi im omogućili da geografiju župe drže na dohvat ruke. Doduše, Afrika je prednjačila u odbijanju Fiducia supplicans, a kardinal Ambongo spomenuo je “gubitak u smislu vrijednosti, kulturnu i moralnu dekadenciju Zapada” kojemu je od Kinshase u DR Kongu 16. siječnja 2024. želio “sretnu smrt”.

Ipak, neke su biskupske konferencije već zabrinute. U Gani je broj katolika pao za trećinu između dva popisa stanovništva 2010. i 2021., Biskupska konferencija je upozorila 2023.: “Članovi Katoličke biskupske konferencije Gane (GCBC) predlažu razvoj dobro strukturirane kateheze i programa formacije, među ostalim prijedlozima, kako bi se riješio problem sve manjeg broja katoličkih vjernika” u ovoj zapadnoafričkoj zemlji. Popis stanovništva i domaćinstava iz 2021. u Gani pokazuje da je broj katolika pao s 15,1% na 10,0% od popisa iz 2010. (Preneseno s Rorate Caeli)