Neuspjeli atentat na bivšeg predsjednika i aktualnog predsjedničkoga kandidata Donalda Trumpa nije samo događaj koji će odrediti ili barem supstancijalno utjecati na rezultate američkih izbora. To je događaj koji će utjecati na politički razvoj i budućnost demokracije u Americi, kao i na buduće političke trendove u svijetu koji dijeli zapadne, demokratske vrijednosti. Uključujući i Europu.

.No pitanje je u kojem će smjeru ići utjecaj: u smjeru širenja straha, potonuća u kaos i u konačnici kraja demokracije? Ili u smjeru ujedinjavanja oko temeljnih nacionalnih interesa, prema politici koja se neće iscrpljivati demonizacijom protivnika, već se vratiti sadržaju, a sadržajne će razlike regulirati demokratska procedura? Ukratko, alternativa kaosu povratak je demokraciji kakva je nekad bila, piše Višnja Starešina za Lider.

Obje su opcije i dalje otvorene. Još koji nepredvidivi metak, poput onih koje je prema bivšem predsjedniku Trumpu na predizbornom skupu u Butleru iz zasad još neutvrđenih motiva ispalio mladi atentator Thomas Matthew Crooks, može okrenuti tijek povijesti. No istinski vjerujem u ovu drugu opciju, opciju pozitivnog razvoja i povratka demokracije kući. Jer, nikomu od političkih aktera nije u interesu samouništiti se, odvesti zemlju u ponor građanskog sukoba i kaosa koji su izazvale politike koje svoj sadržaj iscrpljuju u etiketiranju i demonizaciji političkih protivnika. No od ruba ponora do povratka demokraciji kakva je nekad bila dug je, kompleksan i neizvjestan put.

Metak otrežnjenja

Prvi učinci atentata na predsjedničkoga kandidata Trumpa otvaraju put prema pozitivnom razvoju. Kao da se u američkome političkom vrhu dogodilo otrežnjenje, svijest da su na rubu ponora. Predsjednik i (zasad i dalje) demokratski predsjednički kandidat Joe Biden pozvao je naciju na jedinstvo poručivši da političkom nasilju nema mjesta u Americi. Odmah nakon atentata nazvao je svoga republikanskog protukandidata Trumpa. Prva dama Jill Biden nazvala je svoju prethodnicu Melaniju Trump. Donald Trump promijenio je svoj govor za Republikansku nacionalnu konvenciju davši prednost jedinstvu nacije pred obračunom s Bidenom. Retoriku su drastično promijenili čak i lijevo-liberalni mediji, praktički cijeli medijski mainstream, koji su bili udarna šaka demokrata za demonizaciju bivšeg predsjednika Trumpa i njegovih političkih sljedbenika. Obavještajno-sigurnosna zajednica, čije je slabosti atentat razotkrio na najdrastičniji način, ubuduće će, sigurno, biti mnogo budnija u prevenciji takvih iznenađenja…

Međutim, izborna kampanja koja se zahuktava podrazumijeva nesmiljenu političku bitku glavnih takmaca. To je bit demokracije kakva je nekad bila. Tako će i ovi umirujući pozivi na jedinstvo nacije nužno biti relativizirani u sljedećih nekoliko mjeseci. Poziv na jedinstvo odnosi se samo na zaštitu temelja države i poretka, a nadgradnja je poprište političke borbe u kojoj su nakon atentata Trumpu i republikancima širom otvorena vrata za izbornu pobjedu. Prisebnost, hrabrost i borbenost koje je na javnoj sceni Trump pokazao neposredno nakon atentata, snimke događaja u stvarnom vremenu, uključujući i onu ikonsku fotografiju okrvavljena bivšeg predsjednika s borbeno stisnutom šakom ispod američke zastave, otvaraju prostor Trumpu da se u nastavku kampanje postavi kao spasitelj i ujedinitelj nacije. To je prije samo tjedan dana izgledalo nemoguće. S oslabljenim Bidenom, unutarstranačkim bitkama za novoga kandidata i personalno siromašnim bazenom mogućih nasljednika, demokratima je nakon atentata dodatno sužen manevarski prostor za izbornu pobjedu.

‘Bijeli Obama‘

Trumpov tim otišao je i korak dalje prema budućnosti imenovavši za svoga potpredsjedničkoga kandidata 39-godišnjeg Jamesa Davida Vancea, koji je prema Trumpovim riječima – oživotvorenje američkog sna. J. D. Vance, dječak iz disfunkcionalne radničke obitelji u američkoj provinciji koji je doktorirao pravo na Yaleu, bio marinac u Iraku, s trideset godina napisao autobiografiju koja je postala bestseler, postao uspješan poduzetnik za rizična ulaganja usmjerena na gospodarski i socijalni oporavak američke provincije, da bi s 37 godina bio izabran za senatora (Ohio), danas ima velike izglede postati republikanski ‘bijeli Obama‘, suprotnoga političkog predznaka, za četiri godine. Kad se odmaknemo od dnevnih vijesti, izgleda kao da dolazi vrijeme velikoga američkog reseta pod republikanskom administracijom. Dakako, uvijek se treba čuvati – metka (Višnja Starešina/Lider)

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Croativ.net.

Hrvatski znanstvenik dr. Ivan Marušić u društvu Ruđera Boškovića

Vodeći svjetski znanstvenik iz područja mehanike fluida Hrvat je dr. Ivan Marušić, rodom iz Širokoga Brijega, a ove godine primljen je i u prestižno Londonsko kraljevsko društvo koje je osnovano 1660. Njezini su članovi bili Newton, Darwin, Einstein i Bošković. Marušić je prodekan na Sveučilištu u Melbourneu za strategiju, politiku i savjetovanje za istraživačku infrastrukturu sveučilišta. U Australsku akademiju znanosti primljen je prije deset godina, a australski časopis »Research Magazine« proglasio ga je 2021. jednim od vodećih znanstvenika Australije.

Rođen je 1965. u Širokom Brijegu, u zaselku Ćoši, u selu Dobrkovićima. »Rođen sam u kući, u istoj sobi gdje je rođen i moj otac, jer nismo tada išli u rodilište«, svjedoči dr. Marušić. »Kada sam imao samo tri godine, emigrirao sam s obitelju, s roditeljima i starijom sestrom, u Australiju. Moji roditelji odlučili su emigrirati u potrazi za boljim životom za svoju djecu – i ekonomski i kako bismo odrasli u slobodnoj demokraciji, daleko od komunizma. Moji roditelji doživjeli su pravo siromaštvo i teškoće tijekom svojega djetinjstva. Otac je bio jedno od dvoje preživjele djece od njih sedmero i izgubio je oca dok je bio mlad. Radio je puno radno vrijeme kao radnik od jedanaeste godine, u borbi za preživljavanjem kako bi podupro svoju majku i sestru.«

Čuvali svoje korijene

O svojem odrastanju u Australiji te koliko su se osjećali strancima u tuđini dr. Marušić kaže: »Australija je prekrasna zemlja i s vremenom je prihvatila višekulturnost. Tijekom odrastanja uvijek sam se deklarirao kao Hrvat, a moj prvi uzvratni posjet Hercegovini bio je sa 17 godina. Tada sam shvatio da nisam ni odande ni odavde, pa je to bilo dosta konfrontirajuće u meni. S vremenom sam naučio slaviti svoje hrvatsko i australsko državljanstvo.«

Ističe da su šezdesetih doživjeli veliki val hrvatske emigracije u Australiju pa je odrastao u velikoj zajednici u Melbourneu, koja se često družila u klubovima, športskim organizacijama i crkvama. »To je bila živa i angažirana zajednica. Odrastao sam igrajući nogomet za hrvatski klub i bio sam aktivan član lokalnih i nacionalnih hrvatskih studentskih organizacija. Tu smo bili jedni drugima potpora, a čuvali smo svoje korijene.«

Od katoličke škole do Kraljevskoga društva

Opisujući svoje školovanje, zatim prepoznatljivost talenata i koliko je znanost neovisna u svjetskim razmjerima njegova djelovanja, dr. Marušić ističe: »Budući da moji roditelji nisu imali priliku nastaviti obrazovanje nakon osnovne škole, bili su odlučni da njihova djeca pohađaju sveučilište, iako nisu razumjeli što to podrazumijeva. Upisali su nas u lokalnu katoličku školu u siromašnom radničkom predgrađu. To nisam shvatio sve do dolaska na sveučilište. Kao učenik isticao sam se u predmetima poput matematike, u čemu sam mogao samostalno učiti, ponajprije koristeći se udžbenikom. K tomu, imao sam izvanrednoga nastavnika matematike u devetom i desetom razredu. On me jednostavno poticao da samostalno rješavam zadatke i stalno me usmjeravao da radim više, pa sam kao takav rješavao probleme barem jednoga razreda ispred sebe. Tu sam uspio dobiti dovoljno visoke ocjene za upis na prestižno Sveučilište u Melbourneu i upisao sam se na studij strojarstva iako nisam stvarno znao što to znači. Upisao sam se uglavnom zato što su predmeti izgledali zanimljivi, a rečeno mi je da ima puno poslova u inženjerstvu toga smjera. Tijekom svojega studija učio me profesor A. E. Perry, svjetski poznat stručnjak za mehaniku fluida. Tako sam zavolio ili, bolje rečeno, zaljubio sam se u predmet i istraživanje. Bilo mi je jako privlačno to područje na kojem sam želio nastaviti svoju buduću karijeru.«

Uz Newtona, Darwina, Einsteina…

Na pitanje kako ga je ljubav prema znanosti dovela do vodećega svjetskoga znanstvenika iz područja mehanike fluida, zapravo u čemu se sastoji taj rad i što mu je najveće postignuće u znanosti, sugovornik kaže: »Mehanika fluida je proučavanje strujanja plinova i tekućina. Moje istraživanje usmjereno je na turbulentno strujanje, što je dugotrajan problem u fizici i inženjerstvu. Ustvari, moj glavni doprinos uključuje otkriće neočekivano velikih koherentnih pokreta kada se turbulencija događa blizu površina, što je promijenilo način na koji se ta strujanja modeliraju. Takva su strujanja uobičajena u mnogim primjenama, od zrakoplovstva i pomorstva do strujanja u rijekama i obalnim okruženjima.«

Kao znanstvenik prof. dr. Marušić postao je član Kraljevskoga društva koje je osnovano je 1660., što ga čini najstarijom postojećom znanstvenom akademijom. Njezini su članovi od početaka vodeći znanstvenici, među kojima su Newton, Darwin, Einstein i Hrvat Bošković. Sad još jedan Hrvat – Marušić. Što to znači za hrvatski narod, ali i za svjetsku znanost? »Velika je čast biti izabran za člana Kraljevskoga društva i apsolutno sam oduševljen što primam to priznanje na više razina. Ta čast ima duboko osobno značenje za mene, uključujući i neizmjeran doprinos mojih suradnika i suradnica. To uključuje moje doktorske studente, poslijedoktorske istraživače te kolege i kolegice diljem svijeta s kojima sam imao povlasticu provoditi svoja istraživanja. Također se nadam da taj uspjeh ima značenje za Hrvate jer očituje našu prisutnost među globalnim liderima u znanstvenom djelovanju. Na skroman, ali značajan način to je priznanje proslava Hrvatske i njezina naroda.«

Bolna sjećanja na ubijene fratre

S obzirom na to da je podrijetlom iz Širokoga Brijega, dr. Marušić je odgovorio i koliko poznaje povijest svojega rodnoga kraja, posebice iz vremena komunističke diktature. »Ponosan sam na svoje hrvatsko i hercegovačko podrijetlo, posebno na Široki Brijeg, koji ima bogato kulturno i duhovno bogatstvo i naslijeđe koje čuvamo i baštinimo. Ono što je bolno i što svi nosimo kao sjećanje jesu masakri hrvatskoga naroda, posebno fratara tijekom Drugoga svjetskoga rata u Širokom Brijegu. To su bolna sjećanja iz prošlosti, ali važno ih je komemorirati za budućnost kako bismo osigurali da se takvo zlo nikad više ne ponovi te da živimo u miru oslobođeni od svakoga zla.«

Povezati Hrvate izvan Hrvatske

U svojem promišljanju o tome kako povezati hrvatske znanstvenike ili one koji su podrijetlom iz Hrvatske, bi li bilo prikladno napraviti enciklopediju po kontinentima, u najmanju ruku u digitalnom izdanju, dr. Marušić kaže: »Doista, enciklopedija koja bi dokumentirala značajne doprinose Hrvata bila bi vrijedan izvor, ne samo za očuvanje njihovih postignuća, nego i za poticanje čvršćih veza između Hrvata u inozemstvu i njihove domovine. Takva bi kompilacija mogla poslužiti kao sveobuhvatan zapis hrvatskih postignuća u različitim područjima, od znanosti i akademije do umjetnosti, kulture i gospodarstva. Ističući postignuća Hrvata diljem svijeta, ta bi enciklopedija mogla probuditi ponos i osjećaj zajedništva u hrvatskoj dijaspori, a istodobno promicati suradnju i razmjenu znanja s Hrvatskom.«

Nadalje navodi da hrvatski znanstvenici mogu dati doprinos Hrvatskoj u svijetu, njezinoj prepoznatljivosti. »Za tako malu zemlju iznenađujuće je vidjeti koliko dobro čini na međunarodnoj sceni, ne samo u športu, nego i u kreativnim umjetnostima, kulturi i znanosti. Australijska akademija znanosti, koje sam također član i na što moram biti ponosan, ima šest članova hrvatskoga podrijetla, što daleko nadmašuje naš udio u populaciji u odnosu na našu brojčanost. I to je hrvatski ponos.«

Sve je od Boga

Član prestižnih društava i akademija dr. Marušić djeluje na području fizike, filozofije, geografije i inih znanosti, a kada to stavlja u kontekst vjere i Boga, govoreći o tome je li Bog dokučiv znanosti i koliko je neizreciva tajna čovječanstvu, kaže: »Ja sam osoba vjere i to je za mene vrlo važno. Neki vide sukob između znanosti i religije. To osobno ne vidim na taj način jer moje najvažnije ideje i otkrića dolaze iz trenutka inspiracije, koje smatram darovima od Boga. Mogu reći sa sigurnošću riječima pape Franje koji opisuje znanost i vjeru kao ‘usklađeni par koji djeluje ujedinjeno na zajedničkom putu prema istini, obogaćujući i podupirući jedan drugoga’. Potpuno se s time slažem i uvjerenja sam takvoga, jer sve je od Boga.«

Vlado Čutura
Glas Koncila

Mudre minijature velikog glumca… Morgan Freeman na djelu – poslušajte:

“Ako netko moli za strpljenje, misliš li da im Bog daje strpljenje…? Ili im daje priliku da budu strpljivi?”

Ako su molili za hrabrost, da li im Bog daje hrabrost? Ili im pruža prilike da budu hrabri?

“Ako netko moli da mu obitelj bude bliža …misliš li da ih Bog ‘pogađa’ s bolima i čudnim osjećajima? Ili im pruža priliku da se vole?”

…

Poslušajte cijeli clipp…