Connect with us

Istaknuto

Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u istarskom vjerničkom puku

Published

on

Godine Gospodnje 2021.  centralna proslava svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo ili u narodu Velike Gospe za Istru je u Božjem polju kraj Vižinade.

Veličanju i značenju proslave za istarske vjernike  pridonijela je  i Hrvatska radiotelevizija direktnim prijenosom  svete mise s Božjeg polja,  na otvorenom koju je predvodio  mons. Dražen Kutleša, nadbiskup koadjutor Splitsko-makarske nadbiskupije i apostolski administrator Porečke i Pulske biskupije.

Dogmu o Marijinu Uznesenju donio je 1950. papa Pio XII., kako bi se slavilo njeno uzdignuće dušom i tijelom na nebo, da zajedno sa Isusom Kristom slavi Boga i zagovara nas kao Isusova majka i majka svih nas Hrvata. Hrvati su je primili kao svoju zaštitnicu, Kraljicu majku, Kraljicu Hrvata, Kraljicu mira,  utječu joj se mnogim pjesmama i hodočaste u Marijanska svetišta u njenu slavu. Marija, sveta i bezgrešna, najsavršenija slika i prilika Presvetog Trojstva, svoj život je živjela u izvornom dahu. Zahvaljujući Duhu Svetomu, kojem je bila u potpunosti poslušna u svakom trenutku svog života, Marija nije poznavala nikakvu podjelu između svog duha, duše i tijela. Da nije bila toliko zaposjednuta Duhom Svetim, ne bi mogla biti Majka Isusa Krista, Spasitelja čovječanstva.  Marija je u nebu i zovu je Kraljicom Neba, ali, budući da je Majka čovječanstva, vrlo često nas posjećuje ovdje na zemlji kako bi nas podsjetila da smo stvoreni za nebo. Ona nas neizmjerno voli. Majčinsko srce želi vidjeti cijelo čovječanstvo u istoj slavi kojom je Ona zaogrnuta za cijelu vječnost.

Kršćanska, Katolička Istra

Istra je duboko u povijest  vezana uz kršćanstvo, pojavom  ranokršćanskih  mučenika  među kojima su najpoznatiji sv. Mauro i sv. German iz druge polovini 3. st. O ranom kršćanstvu svjedoče ostaci  starokršćanskih  bazilika iz 4. i 5. st., u  Poreču i Puli ( Eufrazijeva bazilika u Poreču i bazilika Sv. Marije Formose u Puli, od koje je sačuvana samo južna kapela)

Kršćanskom crkvom upravljali su biskupi, a Crkveno-upravno uređena je 524.godine  nakon suglasnosti pape Ivana I., bizantinskog  cara Justinijana i italskoga kralja Teodorika. Tada su zakonom uređene biskupije sa sjedištem u Poreču, Puli, Pićnu, Novigradu, Kopru i Trstu.

Poznati su istarski sabori,  placiti; lat. Placitum: skupština, sud, ili zaključci takvih skupština, sačuvani u razdoblju 643–814.godine, a sačuvani je zapis sa Rižanskog sabora, održan  804.godine na rijeci Rižani kraj Kopra,  na kojem su se okupili predstavnici istarskih  gradova i kaštela, biskupi, patrijarh Fortunat iz Grada te izaslanici Karla Velikoga i njegova sina Pipina. Zapis o tom saboru smatra se jednim od najvrjednijih dokumenata za razdoblje vladavine Karla Velikog i važnom ilustracijom funkcioniranja franačke uprave u Istri,  Ivan je na pusta zemljišta u Istri naseljavao Slavene kako bi osnažio obranu prema Avarima (  glava Atile na crkvi Sv. Marije u Božjem polju).

Tijekom povijesti na prostoru Istre dodirivali su se, prepletali i sukobljavali različiti europski  utjecaji,  ali je unatoč svim različitostima, od razdoblja pretežne slavenizacije Istre dolaskom Hrvata, postojala i težnja za njezinim jedinstvom. Kršćanstvo je bilo konstanta koja je taj prostor duhovno ujedinjavala, ostavljajući u njemu tragove u spomeničkoj vjerskoj baštini. Tome svjedoče pored velebnih bazilika, katedrala i malene crkve, kapelice i križevi  uz polja i puteve. Paralelno se pored  mletačkog  i germanskog utjecaja, razvijala  glagoljica i  potom šćavetska (robovska, kmetska, seljačka)  hrvatska predaja. Život Crkve bio je obilježen vezanošću s istarskim  zaleđem  Domaći kler, najdublje povezan sa hrvatskim  pukom, imao je i u dijelu Istre pod mletačkom  upravom i u dijelu pod austrijskom  vlašću ulogu koju su u drugim  krajevima imali plemstvo i građanstvo: bio je svijest naroda. Združenost naroda i svećenstva osobito se očitovala u doba velikih društvenih  kriza..

Jačanje nacionalne  svijesti obilježava vrijeme biskupa Jurja Dobrile: njegov molitvenik Otče budi volja tvoja i knjige, list  Naša sloga i druge tiskovine,  snažno su poticali nacionalno  i vjersko osvješćivanje. Otvaranje čitaonica i hrvatskih škola osnažilo je i ojačalo nacionalni utjecaj. Crkvenim  sredstvima izgrađena je zgrada (sadašnji Pazinski kolegij) za dom i odgoj učenika pazinske, tada jedine hrvatske gimnazije u Istri. Između 1. i 2. Svjetskog  rata, preko svećenika i knjiga koje je u Trstu izdavao Božo Milanović, Crkva je zaslužna  da Hrvati u Istri nacionalno opstanu. Nakon 2. Svjetskog  rata razdoblje biskupovanja Dragutina Nežića obilježeno je poglavito borbom za ljudska i vjerska prava. To je bilo vrijeme zatvaranja crkvenih  ustanova, progona svećenika i vjernika. U sjemeništu s klasičnom  gimnazijom, otvorenom 1945.godin u Pazinu  brigom Bože  Milanovića, školovalo se mnogo budućih svećenika, ali i intelektualaca i djelatnika u različitim područjima političkog, gospodarskog  i kulturnog  života. U vrijeme biskupa Antuna Bogetića, Crkva se u Istri uključila u primanje i karitativno zbrinjavanje izbjeglica Domovinskoga rata, otvorila je misijsko sjemenište u Puli   Redemptoris Mater (1991), dovela pavline u Sv. Petar u Šumi (1993), otvorila Pazinski kolegij – prvu kat. školu u Hrvatskoj (1993).

U tako dinamičnoj povijesti položaj je Katoličke crkve u Istri specifičan: mučeništvo početaka kršćanstva nastavlja se sve do najnovijih vremena kroz pokušaje zatiranja hrvatskog  identiteta i osjećaja narodne pripadnosti, fašističkog progona i podjele ljudi prema genima, stasu ili boji, komunističkih progona vjerskih i crkvenih  ustanova i dr. Simbol mučeništva posljednjih stoljeća za Crkvu u Istri sluga je Božji svećenik  Bl. Miroslav Bulešić Bl. Francesco Bonifacio,  te mnogi svećenici koji su u 2. svjetskom  ratu i u poslijeratnom razdoblju svojim životom posvjedočili vjernost Crkvi i narodu.

Crkva Svete Marije u Božjem polju kraj Vižinade

Na mjesnom groblju Vižinade nalazi se crkvica. Uz nju je svojedobno bio samostan. Osnovali su ga 1119. templari, a Božje Polje postalo je centar templara u Istri. U narodu su  templare zvali „ Božjacima“ i  zato je Božje polje.

Nakon što je francuski kralj Filip Lijepi, pomamivši se za novcem templara, kojima je bio dužan,  u petak 13. listopada 1307. organizirao masovni lov na templare, templarski red u Francuskoj gotovo je preko noći nestao. Templarski red polako je nestao i u Istri.

Templare su naslijedili Ivanovci – malteški vitezovi pa je i crkva na Božjem Polju postala njihovo vlasništvo. U 16.st. Ivanovce nasljeđuju Franjevci trećoreci (1536-1806)

Crkva je građena prije templarskog samostana, negdje u 11. st, ali je naknadno preuređena. Nad crkvenim vratima nalazi se kamena glava Atile, ugrađenom tijekom obnove 1441., koja prema predaji prikazuje hunskog vojskovođu Atilu, za kojeg se govori da je nastradao upravo u ovom dijelu zapadne Istre od strane pastira koji ga je kamenom iz praćke pogodio u glavu.

Crkva također ima kasnogotičke freske nastale oko 1480. godine, a temeljito obnovljene u 18. stoljeću. Pretpostavlja se da ih je oslikala radionica Ivana iz Kastva, a čini se da je ovo njezin prvi i najkvalitetniji rad. Kastavski Ivan (15. stoljeće) vjerojatno je slikarsko obrazovanje stekao u radionici Vincenta iz Kastva, kojemu je stil bio vrlo blizak. Freske prikazuju Isusa Krista, četiri evanđelista, likove apostola i anđela. Freske su na zidovima svetišta, iza oltara i na zidovima lađe.

Važno je  spomenuti da iz ove crkve potječu najstarije istarske orgulje iz vremena franjevaca trećoredaca, slika Bogorodice sa svecima slikara Zorzija Venture (16./17. St.) Koja se čuva u župnoj crkvi sv. Jeronima u Vižinadi i drveno raspelo s Kristovim tijelom na oltaru južnog zida, koje pokazuje stilske sličnosti s lokalnim slikama i skulpturama.

Današnja gotička jednobrodna crkva potječe iz 15. stoljeća, a kao crkva Gospe od Polja smatrana je čudotvornom, pa su k njoj hodočastili vjernici Poreštine, ali i šireg područja.

Zanimljivost ovog groblja je cisterna uz crkvu Blažene Djevice Marije koja se nekada nalazila u središtu klaustra templarskog samostana koji je ovdje djelovao. Naime, sjedište templara u Istri bilo je upravo tu na Božjem polju gdje su redovnici vitezovi osnovali samostan sa zadaćom čuvanja hodočasničkih putova prema Jeruzalemu. Templari su svoje sjedišta imali na svim važnim mjestima uz prometnice, a  uz Božje polje  vodila je važna prometnica od Trsta prema Puli, via Flavia, koju su trasirali još stari Rimljani.

Župa Vižinada

Srednjovjekovni gradić Vižinada nalazi se na sjeverozapadu Istre, a u statusu općine prema statistici zauzima površinu od 36 četvornih kilometara te po popisu ima oko 1100 stanovnika. Uz drevne kuće koje su isprepletene vilama ispod staroga gradića, Vižinadu  krase vinogradi sa Vinskom cestom,  maslinici i obrađeni vrtovi  U crkvenoj ustrojbi Vižinada pripada Porečkoj i Pulskoj biskupiji, a župom sv. Jeronima upravlja župnik Leonardo Krakan, koji je rođen 1967. u Splitu. Bogoslovni studij pohađao je u Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Puli za članove Neokatekumenskoga puta, zaređen 1999.godine.

„Župa Vižinada tvori jedinstvenu pastoralnu cjelinu s obližnjom župom sv. Vitala u Ritošinu Brigu. Stoljeće već župnici iz Vižinade ili njihovi kapelani upravljali su objema župama. Povezanost pojačava i činjenica da je većina te župe administrativno u općini Vižinada, a dio učenika pohađa i osmogodišnju područnu školu u Vižinadi.  Župljani se druže, zajedno se uključuju u akcije, zajedno putuju, vesele se i tuguju. Dobra je suradnja i s drugim okolnim župama, posebice sa župom Kaštelir, čiji župljani redovito pješke hodočaste na Božje polje. Posljednjih se godina hodočašća organiziraju na razini Porečkoga dekanata ili biskupije, a ranije je hodočašća organizirao prof. Valter Baldaš za župljane Vižinade, Ritošina Briga i njihove prijatelje. Još i danas rado se prepričavaju iskustva, obraćenja i druženja s hodočašća u Padovu, Međugorje, Ludbreg, Sinj, Vepric, Mariju Bistricu, ali i nama dragi Svetvinčenat i Lanišće. Uz redovite nedjeljne mise, vjernici se rado okupljaju na poslijepodnevnim pobožnostima, posebice u svibnju i listopadu na molitvi krunice i na euharistijskom klanjaju, a u korizmi moli se križni put u crkvi i barem jednom godišnje uz drvene postaje prema Svetomu Tomi. Još uvijek održavaju se i pobožnosti prvoga petka. Župa se može pohvaliti i tjednom jubileja koji se održava početkom rujna na Božjemu polju, kada se svake večeri moli krunica, litanije i slavi misa prema privilegiju koji je vezan za tu nekadašnju franjevačku samostansku crkvu i priliku za dobivanje potpunoga oprosta. Procesije se održavaju za Tijelovo po Vižinadi i za Svetoga Marka na Božjem polju, kada se blagoslivlja zemlja, te za kvatrene nedjelje. Sve župne aktivnosti i rast u vjeri nemoguć je i nepotpun bez osobne i obiteljske molitve. Posebno je drago nedjeljom vidjeti roditelje koji s djecom dolaze u crkvu, zajedno s njima sjede, mole i pjevaju u crkvi. Takve obitelji pružaju nam nadu u bolje sutra«, priča  župnik Krakan.

Aktivni župljanin Valter Baldaš po struci je profesor povijesti i geografije, zaposlen na radnom mjestu nastavnika u osnovnoj i srednjoj školi. „Živim u Vižinadi i dugo sam godina uključen u život župe svetoga Jeronima. Taj je angažman trebao trajati kratko vrijeme, dok se nekoga ne nađe. Zadužen sam za više zadaća, poput otvaranja i zatvaranja crkava, pripreme za liturgijska slavlja, zvonjenje, organizaciju hodočašća, pomoć vjeroučitelju oko ministranata, a posebno prilikom nečije smrti kada često treba organizirati ispraćaj pokojnika na mjesno groblje. Zato se veći dio mojih dužnosti odnosi na Božje polje, gdje se još ručno javlja za nečiju smrt, jer tada je zvuk tih naših zvona jedinstven, a na različite se načine javlja za smrt muškaraca, žena ili djece, te nadalje navečer i ujutro, bez obzira na vremenske (ne)prilike sve do završetka pogreba. U slobodno vrijeme bavim se proučavanjem zavičajne prošlosti, patrologije i čitanjem.“ Aktivni župljanin Baldaš autor je više znanstvenih radova i nekoliko knjiga, a u rukopisu su materijali za prošlost mjesta i župe Vižinada. Na izdavačkim projektima surađuje s mjesnom biskupijom.

Profesor Baldaš ističe da prema strukturi aktivnoga stanovništva dio populacije živi od poljoprivredne proizvodnje u mjestu, a dio je sezonski zaposlen u Poreču ili njegovoj okolici. „Iza nas su teške poslijeratne godine kada je većinsko talijansko stanovništvo otišlo iz Vižinade pa su ognjišta opustjela i kuće se zatvorile, a s razvojem turizma stanovništvo se počelo seliti prema mjestu rada, prema moru. Jedan je novinar sedamdesetih godina izjavio da je Vižinada od gradića postala selo. Danas je taj trend zaustavljen i Vižinada i njezina okolica postaje zanimljiva i za useljenike, a stanovništvo više ne napušta svoje domove, nego svakodnevno odlazi na posao i vraća se u svoj kraj. Otvoreni mentalitet stanovništva svakoga prihvaća.“

Govoreći o zanimljivostima vezanim uz Vižinadu, Baldaš ističe da su se uz povijesno i kulturno bogatstvo u Vižinadi vrlo rijetko mijenjali župnici. Jedna smo od rijetkih župa koja je u 114 godina promijenila samo tri župnika. Župom je od 1900. do 1950. upravljao Giovanni Cecco, od 1950. do 1979. župom je upravljao Josip Sinožić, a od 1979. do 2014. Alojzije Baf. Nakon toga župom su upravljali Geremia Massa, Vladimir Brizić te mons. Sergije Jelenić. Već petu godinu u župi služi župnik Krakan. Zanimljivo, u Vižinadi je rođena poznata balerina Carlotta Grisi, a Vižinada se spominje u romanu Julesa Verna „Matthias Standorf“

Vjeroučitelj Goran Drenjančević završio je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. „Došao sam iz Đakovačke Satnice, oženjen sam i otac djevojčice Marte. Nakon završetka studija i položenoga stručnoga ispita ‘bacio’ sam se u potragu za poslom. Put me doveo do župe Vižinada u čijoj područnoj školi i radim. Po dolasku u župu javio sam se župniku, dodijelio mi je dužnost čitača u župi, kao i vođenje ministranata i župnoga vjeronauka za prvopričesnike. Nakon određenoga vremena, kad smo se malo bolje upoznali, odlučio mi je povjeriti i župni vjeronauk krizmanicima.“

Ističe da je izvrsno prihvaćen u novoj sredini, a poticanjem dolaska djece na misu s njima su počeli dolaziti i njihovi roditelji. „Tako su djeca postala evangelizatori svojim roditeljima i svima ostalima. Ima prostora za napredak i ostvarenja kroz mnogo toga kao što su hodočašća, župne kateheze, crkveni zborovi i pokazivanje njihovih kvaliteta u natjecanjima. Tu su još i različiti oblici druženja, samo je uvijek potreban netko s karizmom i voljom tko će to sve ‘potegnuti’, poput našega župnika koji se trudi ovu divnu župu oplemeniti ne samo po svom veličanstvenom izgledu crkve kao zgrade, nego i Crkve kao zajednice vjernika“, svjedoči Drenjančević.

Zagovor Blažene Djevice Marije potreban nam je u današnje vrijeme više nego ikad

Blažena Djevica Marija na izvanredan način pokazala nam je kako je moguće ostati postojani u vjeri do kraja. Crkva nam kroz lik Blažene Djevice  Marije poručuje kako je veličina te jednostavne i malene žene u tome što je vjerovala Bogu, u svemu i bezuvjetno. Marijin hvalospjev je stoga zahvala Bogu za život, za narod, ona nas time uči da i mi kao ljudi imamo zašto zahvaljivati Bogu, za život, za roditelje, za prijatelje, za križeve koji nas, ako ih nosimo s ljubavlju, približavaju Bogu. Naša zahvala Bogu mora ići i za Uznesenje Marijino jer nam to govori da smo i mi stvoreni i pozvani sjediniti se u Vječnosti sa Svevišnjim. Najveći dokaz Božje ljubavi prema čovjeku je činjenica da je poslao Sina, po Blaženoj Djevici Mariji, da dobro pobijedi zlo. Mi smo pozvani slijediti Isusa Krista, a na tome putu nam Bog daje izvanrednu pomoć, daje nam uzore, Blaženu Djevicu Mariju i svece, i naše pokojne na nebu koji nas zagovaraju. Isus nam je s križa dao svoju Majku kao majku Crkve, i ona u Nebeskoj slavi zagovara i brine se za svakoga od nas. Upravo slijedeći Isusa, te znajući da ono što ne možemo svojim snagama možemo uz Božju pomoć i uz zagovor Nebeske Majke, moguće nam je ostati postojani u življenju svoje vjere. Kršćanin je čovjek nade, koji treba nastojati činiti dobro, širiti dobrotu, plemenitost, darivati svoje vrijeme najpotrebitijima. Ako iz dana u dan nastojimo činiti dobro onima kojima je pomoć potrebna, činimo dobro i sebi, nagrada nas čeka u Vječnosti, ali i već ovdje na zemlji, jednostavno zbog saznanja da smo učinili dobro djelo, tako se postiže nutarnji mir i zadovoljstvo. Neka po našem činjenju dobrih djela, po našem nasljedovanju Kristova nauka, svijet postane mirniji, spokojniji i bolji, jer je to ovome svijetu uistinu potrebno, budimo “suspasitelji” ovoga svijeta!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Istaknuto

SRAMOTAN GOVOR Bezlične individue bi trebale prvo pročitat “Ministar i pokolji” N. Tolstoya…

Published

on

Preporuka Urški Raukar, zastupnicima( 10)   političke platforme Možemo,  njihovim biračima, osobito onima 2431  koji su joj dali preferencijalni glas neka pročitaju knjigu „ Minister and the Massacres“-   MINISTAR I POKOLJI, koju je  još 1986. godine napisao Nikolaj Tolstoj (80), ruski grof i engleski povjesničar.

U svojoj knjizi Tolstoj, naime, tvrdi da je Britanska armija zarobljenike izručila sovjetskoj, odnosno, jugoslavenskoj armiji, a one su ih, pak, masovno likvidirale. Odgovornima za to, Nikolay Tolstoy proglasio je britansku armiju i, konkretno, Harolda Macmillana, tada ministra-rezidenta britanske vlade pri Savezničkoj komandi za Sredozemlje, kasnijeg premijera. Ocjenjujući njihovu odluku da se zarobljeni neprijatelji i druge izbjeglice predaju sovjetskoj i jugoslavenskoj armiji, kao nehuman i nedostojan čin, on je izravno odgovorne britanske oficire, zapravo, optužio za ratni zločin. Lord Aldington je dao ključnu naredbu koja je  odredila sudbinu kozaka i otkrila ulogu Britanaca u titovom masakru hrvatskih žrtava. Lord Adlington ga je tužio, Tolstoj je izgubio pravnu bitku, proglašen je  krivima za klevetu, engleski  sud kaznio ga je sa dva milijuna funti globe,  koju je Europski sud za ljudska prava poslije  povukao.

Knjiga je bila cenzurirana u Britaniji. Sve javne knjižare dobile su službenu naredbu britanske vlade da unište svoje primjerke. Međutim istina uvijek nađe put, ma koliko je zabranjivali i sakrivali!  Englezi prema britanskim propisima, nakon 30 godina skidaju embargo s najvećeg dijela diplomatskih spisa, korespondencija vlade i Foreign Officea, te dokumenata Ministarstva rata. Međutim, dio najpovjerljivije dokumentacije,  vojne i obavještajne, zadržava se pod embargom 75 godina, pa je trebala biti dostupna istraživačima 2020. godine! Ali  Englezi su za još 20 godina produžili tajnost dokumentacije o Bleiburgu!

Titovi zločini konačno su otkriveni unatoč sakrivanju, bezočnom kultu ličnosti i strahu koji je nametnut ljudima ako progovore.

Sramotan, diskriminacijski i isključiv govor suprotan je:

  • Rezolucijama Vijeća EU 1096  i 1481/2006, 
  • Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. – 1990. godine, NN 76/ 2006 i
  • Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) koje nisu novijeg datuma pa da se za njih ne zna.

Slobodan govor saborska  zastupnica  Urška  Raukar Gamulin svojih je pet minuta iskoristila kako bi progovorila u ustaškim zločinima 1945. godine za vrijeme NDH.  Izjednačavanje Republike Hrvatske sa NDH je  neprestana mantra jugonostalgičara  koji se ne mire sa samostalnom RH , iako sveobuhvatno koriste sve blagodati koje im ta današnja Hrvatska pruža.

Zastupnica Raukar Gamulin je istaknula kako je na godišnjicu Bleiburga, govoreći o ustaškim vojnicima, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Tomo Medved uz prisustvo predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, rekao kako će Vlada Republike Hrvatske danas i ubuduće komemorirati žrtve i iskazivati im počast i zahvalu. “Na isti dan je ministar Ivan Anušić objavio kako su 1945. godine ubijani hrvatski vojnici.” – dodala je zastupnica Raukar Gamulin. Zastupnica Raukar Gamulin je također istaknula kako ministar Anušić vojnike fašističke i kvislinške NDH naziva hrvatskim vojnicima što je suprotno Ustavu Republike Hrvatske.

Naravno da su bili hrvatski vojnici, kao što su bili njemački ili talijanski. Ne može im se brisati narodnost, bili su Hrvati, kao što su bili Hrvati i mnogi partizanski zločinci!

Zločin je zločin ma tko ga počinio, s time da Urška Raukar osuđuje Hrvate NDH kao fašističke i kvislinške vojnike , a zločine partizana Hrvata kao vojnike  iz bivše Titove NOB i Jugoslavije ne osuđuje.

Točno joj je odgovorio predsjednik Hrvatskog sabora porušivši joj kako je napravila ozbiljnu zamjenu teza jer je bio prisutan na komemoraciji, čiji je pokrovitelj Hrvatski sabor, gdje je iskazan pijetet prema žrtvama koje su ubijene bez suda.

Žrtva je žrtva ma od koga zločin počinjen, jer da je po pravdi i pravednosti, svi koji su se predali na Bleiburgu trebali su biti tretirani kao ratni zarobljenici  po Ženevskoj konvenciji o predaji ili zarobljavanju vojnika,  zaštiti zarobljenika u logorima i  pomoći ranjenicima i bolesnicima u vojskama na bojnom polju od 27. srpnja 1929.

Međutim Englezi su prekršili tu konvenciju, zato su i proglasili tajnost dokumentacije vezano uz Bleiburg i kada je istekla 2020 produžili za još 20 godina.

Tito uopće nije poštivao ni primjenjivao nikakve međunarodne konvencije.

O temi Bleiburga opširno i dokumentirano pisao je još 1989. Darko Bekić „Slučaj Bleiburg”: nova istraživanja, nova iskušenja

Institut za suvremenu povijest, Zagreb, SFRJ

https://hrcak.srce.hr/file/315367

Hrvatski Sabor prihvatio je  na temelju notifikacije o sukcesiji (“Narodne novine – Međunarodni ugovori”, broj 1/92,   bez posebnog sporazuma sve Međunarodne Konvencije u slučaju ratnih sukoba i njihovih posljedica NN 5/1994

Svi  zastupnici u Hrvatskom Saboru,  prema poštivanju institucije Sabora,  kao najviše zakonodavne institucije države Hrvatske, trebali bi proučiti rad i dokumente koje je Hrvatski Sabor u tijeku svoga djelovanja donosio i izglasavao, da se ne dogodi ovakva blamaža i neznanje koje je kao zastupnica pokazala  Urša Raukar -Gamulin!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Zar su Novosti SNV-a medijska „sveta krava“ u Hrvatskoj?

Published

on

U Hrvatskom Saboru 17.travnja 2024. potvrđena je nova Vlada RH.

SDSS više nije dio vladajuće koalicije, pa je zanimljivo pratiti izjave predsjednika Milorada Pupovca i naravno pisanje njegovih glasnogovornika u glasilu Novosti.

Milorad Pupovac je na osnivačkoj skupštini Sabora rekao da se u Hrvatskoj  mora “graditi vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/pupovac-ovu-vladu-necemo-podrzati-sanitarni-kordon-oko-sdss-a-je-opasna-politika-foto-20240517?meta_refresh=1

Licemjerno,  podlo  i pokvareno,  čak i od plači mačka Pupovca, koji živi od prošlosti, proziva i uspoređuje  sadašnju  Hrvatsku sa NDH, koji nikada nije rekao lijepu riječ o Hrvatskoj, a gradio bi „vedro i optimističko društvo“

Plačljivim glasom i tužnim izrazom lica, prijetvorno priča o govoru mržnje u saboru,  kako je on često meta  govora mržnje i vrijeđanja i kako  mu je rečeno da ne bi trebao biti u Hrvatskoj.

“Zato govor mržnje u ovom saboru, kakav smo jučer čuli, sraman je bio, nedopustiv je bio. Govorim to zato jer sam bezbroj puta dobio sličnu poruku. Govorim to zato jer sam i nedavno dobio poruku da mi nije mjesto u Hrvatskoj”, rekao je.

“Mi nećemo moći podržati ovaj program niti ovu vladu, iako se s najvećim dijelom programa slažemo”, rekao je Pupovac.

Milorad Pupovac bi  se „ okrenuo“ budućnosti i izgradnji  vedrog i  optimističnog  društva!?  Stoga je potrebno  malo osvježiti pamćenje hrvatskoj javnosti o okretanju budućnosti Milorada  Pupovca,  njegova SNV-a , SDSS-a,  njegovih Novosti,  govoru mržnje i prošlosti.

Miloradu Pupovcu uputila sam više otvorenih pisama i upozoravala na govor mržnje SNV-ovih medija! I ne samo u Hrvatskoj, nego širenja i plasiranja  neistina o Hrvatskoj po svijetu. Ali  umjesto pristojnog odgovora „demokratski“ sam  dobila  blokadu pristupa svim SNV-ovim medijima na platformi Facebook.

Znači da nisu mogli ničim  osporiti ili opovrgnuti aktivnosti na koje sam upozoravala kao nedopuštene i neprimjerene demokratskom društvu, pa su pribjegli ušutkavanju kao metodi cenzure.

Međutim ta blokada je smiješna, jadna i  neučinkovita metoda cenzure u ovoj eri neograničenih mogućnosti interneta.

Sve aktivnosti SNV-a, SDSS-a i Milorada Pupovca kao isturenog i nametnutog predstavnika srpske nacionalne manjine, dakle sve, baš sve u suštini se svode pod zajednički nazivnik, nepriznavanje prava  Hrvatima na  državu sa njihovim hrvatskim i katoličkim identitetom!

Hrvatska po njima najprije ne bi ni trebala postojati, ali kada je već tu onda joj treba nametnuti  njihov svetosavsko-velikosrpsko-jugoslavenski identitet.

I to naravno sredstvima iz Proračuna RH koji pune svi porezni obveznici u državi Hrvatskoj, zlorabeći Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Nije problem u pravima nacionalnih manjina, ( u Ustavu su taksativno nabrojene 22 nacionalne manjine) problem je u zloupotrebi tih prava protiv domicilnog hrvatskog naroda.

  1. Financiranje srpske nacionalne manjine iz Proračuna RH

U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora te programa kojima se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, Vlada RH  sufinancira sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Za raspodjelu sredstava zadužen je Savjet za nacionalne manjine kao dio Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.

Evo pregled sredstava za 2024. godinu koja  je dobio SNV ( uz napomenu da je Milorad Pupovac član Savjeta za nacionalne manjine, pa je u sukobu interesa, što sam 4.prosinca 2023.  i prijavila Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, odgovor još nisam dobila)

Pod kulturne manifestacije koje predstavljaju kulturni identitet srpske nacionalne manjine SNV ubraja ;

  • – Obilježavanje prve ustaničke puške i pokolja u Banskom Grabovcu – Banski Grabovac, Petrinja
  • – Obilježavanje godišnjice zločina nad pravoslavnim Srbima kotareva Glina i Vrginmost – Glina 
  • – Komemoracija u Gudovcu i Grubišnom polju – Spomen područje Gudovac
  • – Dan sjećanja na Jadovno 1941. – Jadovno, Trnovac, Gospić
  • – Godišnjica partizanskog proboja obruča na Biljegu – Petrova Gora, Selakova Poljana, Vojnić
  • – Komemoracija za žrtve dječjeg ustaškog logora u Sisku – Park Diane Budisavljević, Sisak    
  • – Dan ustanka naroda Hrvatske – Srb

Prvo,  to nisu kulturne manifestacije za održavanje kulturnog identiteta srpske nacionalne manjine, nego su lažne i zlonamjerne komemoracije sa namjerom stigmatizacije Hrvata i države Hrvatske sa NDH ( što SNV-ovi mediji neprestano rade) a  drugo,  jesu li komemoracije iz 2.svjetskog rata način na  koji Pupovac preporučuje za okretanje  budućnost ?

Obična laž i manipulacija!

“Pokušaji da se oko SDSS-a napravi sanitarni kordon, je naopaka, zla i za hrvatsku destruktivna i opasna politika. Mi smo ponosni predstavnici srpskog naroda u Hrvatskoj, mi, zastupnici SDSS-a, mi kojima je Hrvatska domovina, kao što je bila našim precima, kao što je bila brojnim generacijama, 200 godina najmanje zajedničke borbe za istu slobodu, da bi danas netko danas takvim nasljednicima i takvim ljudima rekao gdje mogu, a gdje ne mogu biti, gdje im je mjesto, a gdje im nije mjesto. Mi nećemo moći podržati ovaj program i ovu Vladu, iako se s najvećim dijelom slažemo”, rekao je u emotivnom govoru Pupovac.

  • Srpsku  demokratsku samostalnu stranku-SDSS treba brisati iz registra stranaka u RH, a ne samo napraviti sanitarni kordon oko nje.

Evo i zbog čega: “SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac.

Pupovac prvi put izjavljuje da je Hrvatska njima domovina! Zar sa glavnim gradom Beogradom? Jer poznata je njegova izjava da je glavni grad Srba iz Hrvatske-  BEOGRAD!

Simbolički ili ne to je ono čemu oni teže! Da glavni grad Hrvatske bude Beograd!

https://bljesak.info/vijesti/politika/grabar-kitarovic-hrvatskim-gradanima-je-glavni-grad-zagreb-a-ne-beograd/284162

SDSS je posvećen miru!? A osnovali su ga ratni zločinci u okupiranom Vukovaru u tzv. Republici Srpskoj Krajini!

SDSS su osnovali Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac i Vojislav Stanimirović optuženi ratni zločinac, koji usprkos živih svjedoka nije osuđen od Hrvatskog ne lustriranog pravosuđa.

Kako je 1997. osnovan SDSS, opisao je Antun Ivanković, tadašnji predsjednik udruge Dr. Ante Starčević iz Tovarnika:

“Što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: u članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće:

U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK-a.

Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS). Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok Nadzorni odbor ima 3 a Statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela“, objavile su okupacijske

„Vukovarske novine“ u broju 90 od 15. 03. 1997.

Obraćajući se tada 5. marta 1997. godine na osnivačkoj skupštini nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj, ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS-a okupe svi Srbi jer je trenutačno najvažnije srpsko jedinstvo”.

Vojislav Stanimirović je u intervjuu tjedniku Novosti od 13. ožujka 2015.godine , povodom punoljetnosti stranke obmanuo hrvatsku javnost vezano za osnivanje stranke: „Ako se uzme u obzir da smo osnivačku skupštinu SDSS-a imali 5. marta 1997.godine, možete shvatiti da smo za pripreme izbora imali manje od mjesec i pol dana. U toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac, i Srpske demokratske stranke, čiji sam bio predsjednik, osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka.“

Stranka je onda po tim riječima osnovana neregularno u tzv. Republici srpskoj krajini, na okupiranom području RH. Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997.godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba.

Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) kako sam prije opisala 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka, a osnovana u okupiranom području RH?

Vojislav Stanimirović tada je izjavio; „Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“

Znači da ne poštuju Ustav RH. To je protuustavna odluka.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613

  • O govoru mržnje

Kada jedan saborski zastupnik bijesno nazove druge zastupnike koji drugačije razmišljaju“ “neostvarenim, neiživljenim pederima u moralnom i svakom drugom smislu riječi” nije li to govor mržnje?

A kada uz to prozove i hrvatski narod;“ Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe problem, problem su oni sami. Ne znaju tko su, što su, kuda će i kako sa sobom. Pa tako kao što su jučer pljuvali po Beogradu, danas pljuju po Bruxellesu. A sebe nikako da pogledaju tamo gdje se treba pogledati – u očima drugih ili u ogledalu”

Eto koliko Pupovac poštuje hrvatski narod, a traži da se njega i njegov narod poštuje i uvažava!?

  • Narod koji se herojski obranio od velikosrpske i JNA agresije i još pri tome abolirao 20 641 četnika i agresorskih  vojnika,
  • Narod koji je izglasao Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, i dao Srbima veća prava koja  ga ustvari diskriminiraju  u odnosu na manjine,
  • Narod koji hrani njegove prohtjeve, koji plaća njegovo iživljavanje  i zgradnju 40 srpskih „kulturnih“ centara- odnosno „četničkih štabova“
  • Narod koji plaća Pupovčeve SNV medije koji pljuju po tom istom narodu

Taj narod Pupovac optužuje da su sami sebi problem, da ne znaju tko su i što su i kuda će i kako sa sobom?

Taj narod, hrvatski narod pokazao je da zna što hoće, miran je i strpljiv, ali i strpljenje ima granice, pa  kada je tom hrvatskom narodu dosta ponižavanja, nametanja vrijednosti koje je odbacio,  zbog kojih je krv prolio i pretrpio ogromna razaranja, onda su Milorad Pupovac i njegova bulumenta u Novostima opetovano UGROŽENI.

Čim osjete da bi mogao presahnuti izvor novca, odmah zapljušte tipične agitprop optužbe za „ustaštvo, koncentracione logore“ a  srpska manjina postaje žrtveno janje!?

Od agresora do žrtvenog janjeta u 30 godina koji je to kameleonski preokret!

O da ispleo je i umrežio SNV sa Novostima, na svojoj platformi uništavanja hrvatskog identiteta, države Hrvatske i hrvatskog naroda i stvorio cijeli sustav udruga, portala, tiskanih medija i društava, kojima nadzire hrvatski medijski prostor.

Od Gonga koji je osnovao Faktograf, do cenzure na društvenim mrežama, vojskom trolova koji bilježe svaki usklik ZDS, svaku sliku i svaku riječ u kritici velikosrpske politike, do Biltena u kojima ih poslije podvaljuje kao dokaz srpske ugroženosti u Hrvatskoj.

Pridruženi su Antifašistički Vjesnik, SABA RH, Tačno.net, Autonomna ženska kuća

Autograf, BIRN, Kulturpunkt, Lupiga, MAZ, Novi plamen, P-portal

Prosvjeta, Srbi.hr, Udruženje Krokodil, Radnička prava, Aktiv…

I sada kada DP traži da se iz državnog Proračuna ne  financiraju Novosti,  već da se financiraju sami izlaskom na tržište, digli su veliku medijsku viku, obraćaju se svjetskoj javnosti, i primitivno nasrću na legalno osnovanu hrvatsku stranku.

Viktor Ivančić se zbog Novosti obrušio na Ivana Penavu i Domovinski pokret: „Za njih je koncentracioni logor idealna verzija društva.“  Evo još jedna optužba koncentracioni logori, Jasenovac,  tipični velikosrpski agitprop, adut uvijek kao Joker.

Nevjerojatno kako mržnja izbezumi čovjeka. Analiza njegova novinarskog djelovanja svodi se pod tri riječi -mržnja, mržnja i opet mržnja prema državi Hrvatskoj i Hrvatima.

Sve njegove kolumne ispunjene su mržnjom i prezirom prema svemu hrvatskom.

I ne samo njegove, nego svih novinara i kolumnista Novosti; Borisa Dežulovića, Hrvoja Šimićevića, Tihomira Ponoša….

Po Viktoru Ivančiću Novosti su kritički medij, oni mogu i smiju u skladu sa slobodom  mišljenja i slobodi medija o svemu kritički pisati, samo se njih ne smije kritizirati, jer ako se dirne u Novosti, onda se odmah dirne u prava Srba, njihov opstanak u RH, onda je to „ paket šovinističkih prohtjeva“, onda je to „ politika otvorene diskriminacije i siledžijskog napada na slobodu štampe.“

„Zahtjev da se obustavi financiranje Novosti uključuje paradoks tipičan za hrvatski nacionalizam: depeistima su, naime, Srbi nepoželjni isključivo zato što su Srbi, a Novosti zato što nisu isključivo srpske. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Netočno, manipulativno i zlobno podmetanje. Ne smetaju Novosti zato što su srpske, nego zato što su jedine koje se financiraju iz Proračuna RH. Ne smetaju Hrvatima zato što su Hrvati  nacionalisti, nego upravo obrnuto što su Srbi nacionalisti i velikosrbi koji u njima pišu, mrzitelji države Hrvatske i hrvatskog naroda koji ih financira.

Zašto je spomenut 10.travnja 1941. a sada je 2024.godina? Dakle nakon 83 godine! Kakve veze taj datum ima sa sadašnjom Hrvatskom, nakon 2.svjetkog rata 1941-1945 , nakon Domovinskog rata 1991-1995.? Nema, ali u mržnjom obuzetom mozgu Viktora Ivančića očito ima!

Po čemu su to  Novosti nedodirljive, posebne i zaštićene u državi Hrvatskoj?

Po čemu, po UCJENJIVANJU. Jer dirne li se u Novosti mi ćemo vas po cijelom svijetu optužiti za šovinizam , nacionalizam , fašizam , ustaštvo, klerofašizam i još niz izama.

ČISTA UCJENA!

https://www.portalnovosti.com/dupe-u-sjecanju

Sa ovakvim tekstovima Milorad Pupovac gradi „  vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“ !?

Eto koliko je Milorad Pupovac vjerodostojan i politički korektan!

I zbog čega bi se Novosti morale financirati iz Proračuna RH?

Zbog čega hrvatska javnost ne smije preispitati kako se koriste sredstva koja poklanja?

Jesu li Novosti zato što su srpske „sveta krava“ da se ne smije dirati u njihovo financiranje i njihov rad?

Zar se u Hrvatskoj ne smije preispitivati rad SNV-a, SDSS-a i srpske nacionalne manjine?

Jesu li i povlašteni Srbi u Hrvatskoj zaštićene „svete krave“ da se ne smije ukazivati na njihovu subverzivnu djelatnost neprestanog potkopavanja Hrvatske državotvornosti, suverenosti i integriteta?

Zar nije to rušilački udar na same temelje RH „. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Da hrvatsko Pravosuđe štiti suverenitet i integritet RH ovakvo bi pisanje bilo sankcionirano barem po osnovi  32.glave Kaznenog zakona RH, članak 349, Kaznena djela protiv ugleda RH.

Viktoru Ivančiću strašno smetaju riječi Tomislava Karamarka „”morat će se poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”

U tome je bit, sam je to razotkrio u ovom tekstu;

  • SNV, SDSS žive u Hrvatskoj, koriste sve blagodati i novac naravno od države Hrvatske koji daju hrvatski porezni obveznici,  ali je ne priznaju kao državu hrvatskog naroda!
  • Ne priznaju Domovinski rat kao temelj na kojem je nastala RH, već ga neprekidno podrivaju sa 1941.godinom i optuživanjem za NDH.
  • Umjesto Domovinskog rata,  za njih  je „građanski rat“ koji po definiciji građanskog rata briše velikosrpsku agresiju i izjednačava krivnju za rat.

Domovinski rat po Ustavu RH je temelj Republike Hrvatske, a SNV i  SDSS ne priznaju Domovinski rat. To je PROTUUSTAVNA , neprijateljska djelatnost i narušavanje ustavno-pravnog poretka! DORH bi se trebao uključiti da to spriječi, jer im je dužnost štititi ustavno-pravni poredak RH.

Agresivni  medijski rat koji vode ne samo Novosti nego i svi mediji pod kontrolom SNV-a narušavaju ustavno-pravni poredak RH.

To su Novosti, Bulletin i TV VIDA

To je neprestana subverzivna  neprijateljska djelatnost i medijski rat protiv RH. Ne samo preko Novosti u Hrvatskoj, nego i preko Biltena koji podjele po svim svjetskim medijskim kućama i veleposlanstvima.

Bilten nitko ne spominje, jer nije toliko medijski eksponiran, ali je još štetniji po RH od Novosti. Do sada su  izdana isto novcem iz Proračuna RH 22 broja Biltena

https://snv.hr/vrsta_publikacije/bilteni

Milorad Pupovac prijeti i hrvatskom Pravosuđu  u svezi zahtjeva da se očituje o ubojstvu dr, Šretera, za što ga je izravno prozvao Slavko Degoricija u svojim memoarima. Citiram njegovu izjavu objavljenu u  Večernjem  listu od 19.siječnja 2019. godine; “Mene da se dovodi u vezu s ubojstvom nekoga, da sam nekom dlaku s glave skinuo, uzeo tuđi papir ili da sam potaknuo da uradi neko zlo, to može samo naopak i bolestan um uraditi. Ovo je stvar koja je utuživa i budući da je utuživa tako će biti od mene tretirana. Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svagda će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”

Znači drug Pupovac će po onoj Titovoj izreci da se suci ne drže zakona kao pijan plota „ jednom za svagda“ naučiti hrvatske suce kako trebaju suditi? Osilio se čovjek! Vidi da može i da mu prolazi bez sankcija!

A ako ne nauče lekciju po njegovim kriterijima, ima onda Milorad Pupovac u rezervi međunarodnu zajednicu i veleposlanstva diljem svijeta, kojima će optuživati Hrvatsku za bujanje fašizma, za  neoustaštvo, za pokrštavanje 11 000 srpske djece 1991.godine, ugroženost Srba u Hrvatskoj i sve ostale njegove floskule.

Zaboravio je Milorad Pupovac kakvu su “satiru” napisali novinari njegovih Novosti! Odvratnu i gadljivu  “satiru ” na Hrvatsku himnu! I himna, Lijepa Naša Domovino, pretvorena je u Lijepa naša haubico!

Osjeća li se Milorad Pupovac doista toliko moćan u Hrvatskoj, da naređuje hrvatskom Pravosuđu i Policiji, ili će ga hrvatsko Pravosuđe i Policija po slovu Zakona tretirati jednako, kao i sve hrvatske građane?

I jest moćan i privilegiran! Sve tužbe protiv njega DORH ekspresno odbija. Pravosuđe u štrajku, svi predmeti stoje, ali meni dođe ekspresna odbijenica tužbe za nenamjensko trošenje sredstava i sukob interesa protiv Milorada Pupovca.

Kaznena prijava zaprimljena 11.12 2023.  a Rješenje kojim se odbija 16.siječnja 2024.

Ali odgovor na prijavu o sukobu interesa Milorada Pupovca nisam još dobila, a podnijela sam je 4.prosinca 2023.

4.Milorad Pupovac nikako ne može biti predsjednik Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru, jer je u dvostrukom sukobu interesa

I nakon svega navedenog doista se nameće zaključak da su  SNV i  SDSS „svete krave“ u državi Hrvatskoj! NEDODIRLJIVI !

Do kada? Odgovor imaju Vlada i Sabor RH.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Don Anđelko Kaćunko u Puli

Published

on

Predstavljanje knjige Otmica nevjeste 31.05 2024.

Dobra večer svima!

Predstaviti ću vam Don Kaćunka, kako ga ja zovem, a on neka govori o svojoj novoj knjizi.

Sa radom i djelovanjem Don Kaćunka upoznata sam bila preko medija.

Osobno smo se upoznali prigodom izlaska knjige hrvatske pjesnikinje koja živi u Australiji gđe Marije Dubravac.

Suprug i ja vraćajući se iz Zadra kući u Pulu  preko Like, došli smo preuzeti njenu novu knjige kod njega u Kompolje.

Srdačno nas je dočekao i upoznao sa župom i tim slabo naseljenim krajem Gacke, kako on mene ispravlja kada kažem Like.

Naravno upoznala sam Gacku i posjetila Otočac više puta;

  • Mlinice na Majerovu vrilu u Sincu iz kojeg teče Sinačka pučina, najveća desna pritoka Gacke i
  • Ribogojilište u Sincu ( dobila sam recept za pripremu pastrve, pržene na domaćoj masti , uvaljane u kukuruzno brašno pomiješano sa malo slatke crvene paprike)
  • svetišta Majke Božje Karmelske – Kuterevo

Kratki životopis

Anđelko Kaćunko rođen je u Splitu 31.srpnja 1954.Potječe iz brojne obitelji ponosne Poljičke Republike ( devetoro djece)

Nakon osnovne škole u Docu Donjem i sjemenišne klasične gimnazije završio je Teološki fakultet u Splitu i 24.lipnja 1979. zaređen za svećenika.

1980 u Zagrebu upisuje na Filozofskom fakultetu studij klasične filologije, a 1989 studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti.

Paralelno sa studijem angažiran je u Katoličkom zboru MI, gdje je bio direktor lista mladih i izdavačke djelatnosti zajednice MI.( Zajednica MI predstavila je u Puli 2019. je knjige Milovani-Mate Krajine)

1999, preuzeo  je dužnost kancelara  u Vojnom ordinarijatu, bio kapelan u MUP-u i Ravnateljstvu policije, da bi od 2008 bio premješten u Gospičko-senjsku biskupiju i od 2011-2021 bio župnik u Župi Kompolje, Brlog i Vratnik. Sada je na dužnosti  župnog vikara u Župi Presvetog Trojstva u Otočcu.

Njegov  literarni opus je veoma bogat, od brojnih članaka i kolumni  u Fokusu, Hrvatskom slovu, Vjesniku, Areni  do Hrvatskog tjednika.

Aktivan je i u Katoličkim medijima; IKA, Glasu Koncila…

Sudjelovao je u izradi monografije „ Vojni ordinarijat u RH“ (2007) i monografije „ Kompolje-mjesto i župa“ (2021)

Napisao je samostalno dvanaest knjiga, neke ćete imati prigodu kupiti nakon predstavljanja,  a sa akademikom Josipom Pečarićem knjige o pjesnikinji Mariji Dubravac i biskupu dr.sc. Mile Bogoviću.

U svezi sa akademikom Pečarićem moram spomenuti da smo akademik Pečarić i ja  u suradnji napisali dvije e-knjige:

  1. Dopisivanje s Lili Benčik o Istri

file:///C:/Users/Lili/Documents/BENCIK%23%20knjiga.pdf

  • knjigu PUPOVAC, o radu i protuhrvatskom djelovanju predsjednika SNV-a i SDSS-a Milorada Pupovca

pupovac2-1.pdf (hrvatskepraviceblog.com)

Moram napomenuti da se don Kaćunko bavi i glazbom. Uglazbio je pjesmu Marije Dubravac HIMNA VATRENIMA

Čitanje pjesama  Marije Dubravac o don Kaćunku iz zbirke pjesama DOK MU HRAŠĆE BURA VIJE,  izdane uz pedesetu obljetnicu života u tuđini.

Don Anđelko Kaćunko

Puku zbori „MOLI -RADI-RODI…To je njegova preporuka kao duhovnika!

U to je zbirci i pjesma posvećena meni pod naslovom „ Jednoj lijepoj ruži Hrvatskoj“

Lili Benčik, tajnica Udruge KRIŽ

Osvrt fra Đure Hontića, župnika Župe Sv. Ivana Krstitelja u Puli:

U samom predstavljanju knjige „Otmica nevjeste“, don Kaćunko je najprije spomenu kako je došlo uopće do ideje da je on kao novinar počeo pisati knjige, bilo je to na poticaj profesorice Manje Kostelac-Gomerčić, čija je „Baštinica“ izdavač knjige „Otmice nevjeste“.

U prvom dijelu Kaćunko donosi deset pripovijedaka. Prvih osam priča nastalo je u okviru literarnog ciklusa Otočki koronameron (kao nastavak projekta Otočki dekameron), u kojem je dvadesetak sudionika pisalo priče tijekom korona pandemije, a dvije zadnje napisane su poslije. Cijelo ovo djelo možemo svrstati u žanr književne satire i književnog humora. U drugom dijelu ove knjige, Kaćunko pod pseudonimom ženskog autora vrlo dojmljivo komentira društvena, politička i crkvena zbivanja u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Riječ je o deset jedinstvenih pripovijedaka, koje su “pisane pretežito u dijalektu, jednostavno, prohodno, živahno i aktualno. Ovdje je riječ o kolumnama, a one su bile svojedobno objavljene u mjesečniku grada Solina.

Nadalje spomenuo je don Kaćunko da je u tome drugom dijelu nazvanom Cro Nikine priče-kolumne, koje je autor godinu dana pisao za Solinsku kroniku pod pseudonimom Cro Nika, izuzetno zanimljive i duhovite, a ostvarene su trima elementima. Uzevši naoko ‘slabi’ lik, srednjoškolsku profesoricu koja često govori da nešto ne zna ili ne razumije, dobio je lik s kojim se većina nas može poistovjetiti, jer ni mi često ne razumijemo što se to događa u svijetu oko nas i tko zapravo vuče konce. S druge strane dobio je osobu koja može javno reći ono što većina ljudi misli, dakle zagovarati vrijednosti, one kršćanske, domoljubne, obiteljske, i čuditi se, a ponekad i plašiti, nadolazećim rušenjima svega toga.

Budući da don Kaćunko kao svećenik – što je u našem društvu doživljeno kao pozicija moći i kome se svaka riječ procjenjuje kao da je Božja objava pa i kada neprestano napada – u svojemu nastupu ne može na taj način istupati, on to čini kroz ženski ‘alter ego’.

Don Anđelko, u prvi plan stavlja ono bitno: dobro čovjeka, dobro bližnjega, što je uvijek prva zadaća kršćanina, poglavito katolika, bio laik ili svećenik. Ovdje nam je dao svježu i poletnu misao, sazdanu od različitih motiva i tema okupljenih oko intrigantna naslova „Otmica nevjeste“.

Na kraju je don Kaćunko protumačio, da je u stvari ta nevjesta rijeka Gacka, na što nas navodi slika rijeke na naslovnici. Jer rijeku Gacku neki su htjeli oteti, ali zapravo ta nevjesta je naša Hrvatska, koja prolazi kroz različite poteškoće na području vjere i morala, obiteljskih i socijalnih odnosa, ali i svih drugih područja ljudskoga, narodnog i crkvenog života. Stoga na nama nije samo da kukamo nego da postanemo svjesni svoga kršćanskog dostojanstva i poziva na suradnju s Bogom za dobro čovjeka i ovoga svijeta.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved