Connect with us

Vijesti

BLEIBURG: ŽESTOK HRVATSKI ODGOVOR REPUBLICI AUSTRIJI…

Published

on

Pišem Vam ovo pismo, ponukan Vašim stavom o Bleiburgu, i događanjima oko komemoracije stotina tisuća golorukog naroda i razoružane vojske, hrvatskih žrtava na Bleiburgu i posebno bezbrojnim marševima smrti, čija je sudbina bila stravično mučenje i smrt od strane jugokomunista i velikosrbstva, u vremenu mira koji je nastupio završetkom Drugog svjetskog rata. (U kojem masakru su, nažalost sudjelovali i hrvatski komunisti) – snažno je pismo Mile Prpe austrijskim vlastima.

U dugoj višestoljetnoj povijesti zajedničke nam države Austro-Ugarske, austrijski i ugarski carevi, bili su istovremeno i hrvatski kraljevi. Hrvatska je bila predziđe kršćanstva (Antemurale christianitatis), gdje smo vas mi Hrvati u četiri navrata obranili, vas kao državu Austriju, ali i kao carsko- kraljevsku vlast u Beču.

Dva puta Vas je spasio Nikola Šubić Zrinjski u naletu ogromne vojske Osmanlija prema Beču, treći put — Nikola Jurišić koji je pod Kisegom  zaustavio osmanlijsku vojsku od cca. 150.000 tisuća ratnika koji su krenuli na Beč, a četvrti put je carsko-kraljevsku vlast spasio hrvatski ban  Josip Jelačić Bužimski, kad je u Beču buknula protu carska revolucija usmjerena na rušenja cara i njegove države Austro-Ugarske.

Sve smo to radili u vrijeme kad vas zbog vašeg ponašanja prema nama Hrvatima nismo mogli voljeti, ali smo vam poput najvjernijeg psa i dalje uvijek bili vjerni.

Ubili ste mučeničkom smrću hrvatske političke velikane u Bečkom Novom mjestu Zrinskog i Frankopana, samo zato što su pokušali tražiti malo više hrvatske autonomije i slobode. Opljačkali ste i oduzeli njihove dvorce i cjelokupnu imovinu, uništili ste njihove obitelji. A opet smo Vam ostali vjerni.

Nakon ubojstva prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove trudne supruge Sofije u Sarajevu, išli ste u besmisleni rat, te izazvali svjetski ratni sukob, umjesto da ste objedinili hrvatske zemlje i dali im status ravnopravan s Austrijom i Mađarskom. To bi bila najveća kazna Srbiji! Da ste to učinili ne bi bilo ni Prvog svjetskog rata ni propasti Austro-Ugarske i njihovog carstva. A možda ne bi bilo ni Drugog svjetskog rata.

Kad je Hitler s njemačkom vojskom ulazio u Beč, milijunska masa Austrijanaca dočekala ga uz povike i urlanje Heil Hitler, dižući desne ruke u zrak u znak fašističkog pozdrava, još su mu tepali Dolfi, Dolfi. !

Brojni austrijski mladići obukli su njemačke vojne i SS odre i kao takvi kao pravi nacisti iz Slovenije su istjerivali Slovence. I vi kao takvi nikada, pa ni dan danas, niste se smatrali nacistima, a to pripisujete jednoj maloj mučeničkoj Hrvatskoj. Narodu koji nikada u četrnaest stoljeća svog postojanja nije pod svojim barjakom osvajao tuđe teritorije, i za vrijeme drugog svjetskog rata branili su svoju zemlju od brutalnih neprijatelja- velikosrpstva i komunizma, ali i od talijanskog fašizma i njemačkog nacizma. (To kao hrvatski partizani – nekomunisti!)

A nas Hrvate, najveće mučenike i stradalnike prepustili ste zajedno s Englezima, komunističkim i velikosrpskim noževima, kad je u miru nakon prestanka rata, počevši od Blajburga pa sve do brojnih marševa smrti mučeničkom smrću ubijen svaki šesti Hrvat. Ubijeno je beskrajno mnoštvo i civila, obitelji s djecom, žena, staraca, bolesnika i ranjenika, a vi nas nazivate – nacističkom ruljom.

Nije nimalo čudno, tako su vikali i za Isusa – Razapni ga, jer da je nevin ne bi bio uhapšen. To je moto vašeg postupanja.

Ples mrtvaca poput u Bleiburgu, zaplesat će i u jednoj Rusiji, Ukrajini, Kini, sjevernoj Koreji, u svim onim drugim državama, gdje su crveni bezbožnici, (više divlje zvijeri nego ljudi) posijali bezbrojne masovne grobnice, po ogromnom prostranstvu bivšeg SSSR-a, Kine, Mongolije, Albanije, Mađarske, Jugoslavije, Kube, Kambodže i brojnih drugih država na svijetu. Svi oni imaju svoje male, velike i vrlo velike višemilijunske Bleiburge. Hoćete li i njihovom pobožnom narodu zabranjivati da se okupljaju na molitvu, da se sjećaju svojih mučenika i njihove tragedije. Hoćete li i njih nazivati nacističkom ruljom.

Uzalud Vam svrstavanje na stranu zla, na stranu ubojica, jer ovo su kosti koje spominje Sv. Ivan apostol u svome biblijskom djelu Otkrivenje ili Apokalipsa. Ako ste demokrati, stanite na stranu žrtava, bez obzira tko je njihov masovni ubojica. Ovdje istovremeno upućujem i veliku zamjerku Katoličkoj crkvi u Austriji, posebno njenim biskupima..

Hoćete li, i za te narode, kad budu pohodili svoje Bleiburge, reći – da su nacistički šljam. Ako je itko u ovoj situaciji nacistički šljam to je austrijska politika. Vidjelo se kako su postupali s vjerničkim miroljubivim narodom na terenu. Policajci koje ste poslali da prave mir – bili su pravi politički divljaci.

Zašto ne kažete Poljacima kad pohode Katynsku šumu, tamo se mole, pale svijeće i polažu vijence, na kosti svojih mučenika najdražih i najbližih. Hoćete li i njima reći da su nacistička rulja?!

Samo vama, radi pojašnjenja, navest ću nekoliko povijesnih istina koje nisu ni najmanje sporne ni hrvatskoj ni jugoslavenskoj historiografiji:

1. U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovjed: „Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti“. Iz ovog citata možemo vidjeti da se nije spremala nikakva osveta, već da je Tito spremao strateško  preuzimanje vlasti zločinom.

2. Nadalje, svim protivnicima svog režima najavio je „da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame“.

3. General Kosta Nađ u beogradskom tjedniku „Reporter“ od 13. siječnja 1985 kaže: „Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i „prirodno“ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu „uspehu.“

4. Milovan Đilas je pak izjavio: Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti „jer takvo zlo kakvo smo mi učinili nad Hrvatima, nije poznato u cijeloj povijesti europske civilizacije. Ti ljudi su mahom bili nevini, nepismeni seljaci, i nikome ništa nisu napravili.“

5. Iz izvještaja Aleksandra Rankovića u Beogradskoj skupštini, kao glavešina vojnog i tajnog redarstva, veljače 1951. možemo pročitati: ,,Kroz naše zatvore je između 1945. i 1951. prošlo 3,777,776 zatvorenika ( ovaj broj je očito namješten pet sedmica zaredom nikad se ne može dobiti), ali nije daleko od stvarnog stanja), dok smo likvidirali 586,000 narodnih neprijatelja, od toga 500 tisuća Hrvata.”

Poznato je da su komunisti u svijetu krivi za 150 milijuna žrtava!

Da, poznato je da su komunisti u svijetu krivi za 150 milijuna žrtava.

Pa što god vi mislili – niti jedan jedini njihov zločinac za to nije kažnjen. A malo, malo pa prave javne parade pod zvijezdama petokrakama, a za to se jedna Austrija ne uzrujava.

Nikada niste imali u vidu da na blajburškim komemoracijama nastupaju od strane ljevičara plaćeni provokatori , da nose fašističke oznake i ustaške kape. To se isto događa i na velikim nogometnim utakmicama, tako su neprijatelji Hrvatske na nogometnom igralištu Poljud nacrtali ogromnu svastiku ili kukasti križ, a takvih sličnih podmetanja ima bezbroj – samo ne bi li Hrvatsku prikazali kao fašističku državu i vlast.

To podmetanje je vašim biskupima vrlo dobro poznato, pa nam nije jasan njihov postupak o komemoraciji.

Zato, gospodo Austrijanci, i vi koji sebe nazivate Europejcima, morate znati da mi komemoriramo komunističke i velikosrpske žrtve, a ne možete nas tjerati da, zbog lažnog atifašizma u Hrvatskoj, da mi trebamo komemorirati naše strašne ubojice. Hrvatskom narodu je nanesena smrtonosna rana od koje se ni nakon 73 godine nije oporavio. Među žrtvama je bilo manje od .1% zločinaca.

“Kad nema slobode, vlada tuga, umiru vjetrovi radosti i lahor tâme obavija duše.

Apsolutni suverenitet naroda je najveći stijeg njegove slobode”.

(Codex moralis croaticum)

M.Prpa, izvor: Mreže

Vijesti

Međunarodna konferencija: 1700 GODINA nakon NICEJE – povezivanje istočne i zapadne kršćanske baštine

Published

on

U prigodi obilježavanja 1700. obljetnice Nicejskog koncila, u organizaciji križevačke eparhije, Studija za istočnu kršćansku duhovnost Instituta ”Sv. Ivan Zlatousti” i College ”Sankt Ignatios” iz  Södertälje   (Švedska), u subotu 10. svibnja 2025., održat će se Međunarodna konferencija pod nazivom: ”1700 godina nakon Niceje – povezivanje istočne i zapadne kršćanske baštine”.

Konferencija će se održati u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu, s početkom u 9 sati, a završit će navečer u 18 Velikom večernjom blagdana sv. Ćirila i Metoda, prosvjetitelja slavenskih i suzaštitnika Europe u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda koju će služiti vladika Milan Stipić, biskup križevački.

Na konferenciji će izlaganjima sudjelovati: Ivica Miškulin, dr. Milutin Janjić (Švedska), Zlatko Vlahek, Veljko Birač (Švedska), dr. Michael Hjalm (Švedska), dr. Pantelis Kalaitzidis (Grčka), o. Mihajlo Žikić, dr. Trpimir Vedriš i velečasni Krunoslav Kolar.

Među predavačima iz inozemstva su dr. Pantelis Kalaitzidis, direktor teološkog studija Akademije Volos u Grčkoj i član Izvršnog odbora Europske akademije religija te dr. Michael Hjalm, dekan Ekumenskog  studija Sankt Ignatius College iz  Södertälje-a  u Švedskoj.

U nedjelju, 11. svibnja, na blagdan naslovnika grkokatoličke konkatedrale sv. Ćirila i Metoda, sudionici će sudjelovati na arhijerejskoj liturgiji u 10 sati koju će služiti vladika Milan Stipić.

Continue Reading

Vijesti

Deutsche Welle: Pregovori Irana i SAD-a: pet stvari koje treba znati

Published

on

Što je cilj? Treća runda nuklearnih pregovora između Irana i Sjedinjenih Američkih Država počela je u subotu (26. travnja) u Muskatu, glavnom gradu Omana. Cilj je postići nekakav napredak, što bi imalo velike implikacije na regionalnu i globalnu sigurnost.

Uspješan sporazum mogao bi smanjiti rizik od novog sukoba na Bliskom istoku u kojem bi sudjelovali SAD, Izrael i Iran, ali i obuzdati nuklearne ambicije Teherana. Također bi potencijalno mogao ublažiti američke sankcije Iranu, možda transformirajući njegovo poljuljano gospodarstvo i preoblikujući njegov politički pejzaž.

Što se događa u aktualnim pregovorima?

U dvije dosadašnje runde razgovora, u Rimu i Omanu, dvije strane rekle su da će pregovori biti zasnovani na izgradnji povjerenja i pružanju jamstava u vezi s iranskim nuklearnim programom, u zamjenu za ukidanje sankcija.

Ova, treća runda, početak je prvih razgovora „na stručnoj razini“ između iranskog i američkog tima.

U petak je iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči stigao u Muskat na čelu visokorangirane diplomatske, tehničke i stručne delegacije. Glavni američki pregovarač Steve Witkoff sletio je u subotu, u pratnji tima koji predvodi visoki dužnosnik State Departmenta Michael Anton i stručnjaci iz Ministarstva financija.

Ovi razgovori fokusirat će se na tehnička pitanja, kao što su praćenje iranskih nuklearnih postrojenja, razine obogaćivanja urana, upravljanje zalihama obogaćenog urana i praktična pitanja oko ublažavanja američkih sankcija.

Što je u pitanju?

Prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), do ožujka ove godine Iran je nagomilao više od sto kilograma urana obogaćenog do 60 posto čistoće, što je nešto malo manje od količine dovoljne za oružje. Za nuklearno oružje obično je potreban uran obogaćen do oko 90 posto. Ako se dodatno obogati, trenutne iranske zalihe mogle bi se iskoristiti za izradu nekoliko bombi.

Iran tvrdi da njegov nuklearni program nije namijenjen proizvodnji oružja. Posljednjih mjeseci je  Donald Trump više puta upozoravao da će Sjedinjene Države pokrenuti vojnu akciju protiv Irana ako pregovori ne dovedu do sporazuma.

Teheran je, sa svoje strane, zaprijetio žestokom odmazdom ukoliko bude napadnut i nagovijestio da bi se mogao povući iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT). Ta najava pojačala je napetosti u regiji i potencijalno potaknula druge zemlje da nastave s programima za razvoj nuklearnog oružja.

Iran također kontrolira Ormuški tjesnac, kritičnu točku za globalne isporuke nafte. Također je vojno sposoban ciljati američke vojne baze u Zaljevu i ostatku regije – što su akcije koje bi mogle destabilizirati globalna energetska tržišta i dodatno poremetiti svjetsku trgovinu, ionako narušenu zbog Trumpovih carina.

Iako su Iran i njegovi saveznici pretrpjeli značajne poraze u Siriji, Libanonu i drugim dijelovima Bliskog istoka, Teheran zadržava sposobnost odgovora na vojne akcije, poteze koji bi mogli dodatno eskalirati sukob diljem regije.

Istovremeno, iransko gospodarstvo je pod teretom sankcija, korupcije i lošeg upravljanja, a mnogi Iranci koji se suočavaju s inflacijom i velikim teškoćama nadaju se sporazumu koji bi mogao donijeti ekonomsko olakšanje. U Iranu je posljednjih godina povremeno dolazilo do javnih nemira, a bez proboja u nuklearnim pregovorima moglo bi doći do daljnje političke nestabilnosti.

Kako se došlo do ovdje?

Godine 2015. Iran je postigao značajan nuklearni sporazum sa svjetskim silama, uključujući i Sjedinjene Države. Taj sporazum poznat je pod nazivom Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA). On je ograničio iranski nuklearni program i nametnuo strogi nadzor u zamjenu za ublažavanje sankcija.

Ali, Trump se povukao iz sporazuma 2018. godine tijekom svog prvog predsjedničkog mandata, kritizirajući ga zato što je privremen i zato što ne obuhvaća iranski program balističkih raketa. Trumpova administracija ponovno je uvela Iranu sveobuhvatne sankcije, poznate kao „kampanja maksimalnog pritiska“.

Teheran je uspio djelomično zaobići sankcije prodajom nafte i plina preko neformalnih tržišta zemljama kao što su Kina, Indija i Malezija. Međutim, njegovo gospodarstvo – posebno industrija i tvrtke izvan energetskog sektora – teško je pogođeno sankcijama i stavljanjem na crne liste svjetskih banaka.

Kao odgovor na to, Iran se postupno povlačio iz JCPOA, povećavajući obogaćivanje urana daleko iznad ograničenja od 3,67 posto utvrđenog sporazumom iz 2015.

Nedavni preliminarni razgovori u Omanu i Rimu opisani su kao konstruktivni, a Iran je signalizirao spremnost da se vrati na razine obogaćivanja u skladu s JCPOA-om.

Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei, koji je ranije zabranio pregovore s Trumpovom administracijom, sada je razgovore odobrio i izrazio podršku pregovaračkom timu.

Ipak, duboko nepovjerenje i dalje postoji. Iranski pregovarači navodno su zahtijevali jamstva da Washington neće odustati od budućeg sporazuma, kao što je to učinio 2018. godine.

Koji su izazovi?

Proturječni signali američkih dužnosnika stvorili su neizvjesnost oko stava Washingtona. Neki američki pregovarači iznijeli su ideju da se Iranu dozvoli ograničeno obogaćivanje urana pod strogim međunarodnim nadzorom. Drugi, uključujući državnog tajnika Marca Rubia, zalažu se za to da Iran uvozi obogaćeni uran, a ne da ga proizvodi u svojoj zemlji.

Savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz inzistirao je na potpunom demontiranju iranske nuklearne infrastrukture – zahtjev koji je Teheran odlučno odbio.

U neočekivanom potezu, nakon druge runde pregovora u Rimu, iranski ministar vanjskih poslova Aragči predložio je da se dopuste američke investicije u iranski civilni nuklearni energetski sektor, uključujući i izgradnju do 19 novih reaktora. To bi bila svojevrsna zaštitna mjera protiv naoružavanja.

Predsjednik Trump rekao je da svaki budući sporazum s Iranom „ne će biti kao sporazum iz 2015. godine“ i obećao da će biti „drugačiji, a možda i mnogo jači“. On će, međutim, morati balansirati: dovoljno pooštriti sporazum kako bi smirio kritičare, uključujući Izrael i države Perzijskog zaljeva, a pritom ne prekinuti pregovore.

Deutsche Welle

Continue Reading

Vijesti

OKRŠAJ ORBANA I PREDSJEDNIKA EU PUČANA Weber poziva na “bezuvjetnu” podršku EU Ukrajini

Published

on

Dok predsjednik EPP-a Manfred Weber zagovara ulazak Kijeva u EU, mađarski premijer upozorava na potencijalno razorne troškove. Tome se dodaju katastrofalne posljedice za poljoprivredu i poljoprivredna poduzeća općenito – donosi dr. Peter F. Mayer – za TKP.

Napetosti između Bruxellesa i Budimpešte ponovno su se rasplamsale u utorak nakon što je čelnik Europske pučke stranke (EPP) Manfred Weber ponovno pozvao na ubrzanje puta Ukrajine prema Europskoj uniji.

U govoru pred Europskim parlamentom, Weber je ponovio podršku EPP-a Kijevu i ustvrdio da Ukrajinci trebaju imati iste mogućnosti kao što su ih Mađari imali od pridruživanja Uniji prije dva desetljeća.

„Baš kao što su Mađari imali koristi od unutarnjeg tržišta, političke stabilnosti i slobode kretanja, to bi se trebalo odnositi i na ukrajinski narod“, izjavio je Weber, ponavljajući stav potvrđen na stranačkoj konferenciji EPP-a u Valenciji prošli tjedan.

Komentari su naišli na oštre kritike mađarskog premijera Viktora Orbána, koji je dugo bio skeptičan prema ubrzanju pristupanja Ukrajine EU. Na društvenim mrežama Orbán je optužio Webera da ignorira stvarnost i tvrdio da Ukrajina nije prednost, već rizik za EU.

„Mađarska je primljena u Europsku uniju jer je to bio dobar dogovor za sve, uključujući i Njemačku“, napisao je Orbán. „Ukrajinsko pristupanje nije dobar dogovor. To je teret. Velika je pogreška slati europski novac Ukrajini umjesto da se koristi za jačanje posrnulog europskog gospodarstva.“

Vrijeme je da europski čelnici počnu predstavljati europski narod, gospodine Weber! dodao je.

Dok je Weber predstavljao mađarsko članstvo kao moralni argument za prijem Ukrajine, Orbán je to odbacio iz praktičnih i demokratskih razloga. Tvrdio je da korupcija u Ukrajini, rat koji je u tijeku i krhke institucije trenutno čine njezin prijem neodrživim te je naglasio važnost nacionalnog suvereniteta suočen s onim što je vidio kao sve veći pritisak iz Bruxellesa.

„Mađarski narod neće dopustiti da Kijev ili Bruxelles diktiraju kako bi trebali ostvarivati ​​svoja prava“, izjavio je premijer.

Orbán je nadalje upozorio da bi prijem Ukrajine mogao imati ozbiljne ekonomske posljedice za Mađarsku, čak je išao toliko daleko da je tvrdio da bi to značilo nacionalni bankrot. Pozvao je mađarske građane da izraze svoje mišljenje na referendumu ‘Voks 2025’.

Uništavanje domaće poljoprivrede i agrobiznisa

Ulazak Ukrajine u EU uništit će i poljoprivredu, a Ukrajina će postati novi (i uskoro jedini) proizvođač šećera u EU. Veliki kapital EU profitira od toga, dok tradicionalna domaća proizvodnja nestaje. Kako je izviješteno, to pokazuje primjer tvornice šećera Marchfeld, koja postoji više od 100 godina.

Sada se zatvara tvornica Agrana na vratima Beča. Neće biti jedina proizvodnja šećera u EU koja će bankrotirati – novi proizvođač šećera za EU je Ukrajina: veliki biznisi zarađuju nove rekordne iznose, dok radna mjesta i industrija nestaju u zapadnoj i srednjoj Europi.

Pored tvornice Agrana nalazi se Gasthaus zur Zuckerfabrik, također lokalna institucija stara više od 100 godina. Desetljećima je to bilo mjesto gdje su radnici uzimali pauzu za ručak. Andreas Sinnhuber, koji je prije gotovo 20 godina bio i gradonačelnik, poznat je po svom izbirljivom pristupu politici.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved