Meni kao okorjelom Dinamovcu poslali su na fejs video u kojem Marko Livaja pjeva “Ako ne znaš što je bilo…”. Livaja ne pjevuši nego pjeva iz sveg glasa. Postavljeno mi je i par pitanja u stilu “što sad kažete?”. Odgovor: Livaja, ne samo što je ponajbolji igrač HNL-a, nego je i najpošteniji. Zašto?
Treba se usuditi pjevati Thompsonov hit u gradu u kojem još uvijek ima puno onih koji slave Miljenka Smoju i postavljaju mu na rivi spomenik… Ipak je to i grad u kojem se oformila legendarna “Četvrta splitska” koja se danas tako rijetko spominje kao da nije ni postojala. Možda stoga što je u tom gradu opet sve glasnija Orjuna, koja je 1921. godine osnovana kao Jugoslavenska napredna nacionalistička omladina ili skraćeno “Orjuna”. Zato kad Hajdukova ikona pjeva pjesme Marka Perkovića u tom gradu hrabro je i pošteno.
Javlja se Tomo Mihanović iz Splita pa kaže: “Dobro me je nategla prije nego je lice zategla!”.
Pogledajte Zagreb. To je na žalost postao grad srpskih cajki i glazbenog smeća. Kad je koncertnu dvoranu “Lisinski” preuzeo “super popularni” gradonačelnik Tomašević, kulturna scena se srozala do dna, a jugofili je pune glazbenim smećem. Na fejsu se javio Zlatko Klobučar koji ne nosi opanke. Zlatko si je dao truda da nas malo “informiše” o narodnoj poeziji naših komšija: “Što ću jadan, ostavi me draga? Biram štreku – bacam se u reku. Drugi nosi dragu preko praga i baca je u postelju meku. Vozim gradom, a netko mi trubi. Na gasu sam, al’ stojim u leru. Moju dragu sada drugi ljubi. Ja se odoh v’ešat’ na banderu. Iz futrole mali pištolj vadim, pucao bih, ali nisam smion. Dok on s mojom dragom svašta radi, ja se odoh bacit’ pod avion. Draga kaže, um’esto galame, gurni ovog, pa zalegni na me…”.
Kad čujem riječi i melos ovakve pjesme odmah mi je jasno da u zagrebačku Arene hrle sve sami pravi “purgeri” zbog ovakve božanstvene poezije. S tom poezijom se ne bi mogao natjecati ni veliki Tin Ujević, ni Arsen, ni brojni drugi na žalost već uglavnom umrli hrvatski pjesnici i skladatelji. U svakom slučaju hvala Zlatku Klobučaru što nas je besplatno uveo u čarobni svet poezije koja već neko vrijeme drma Zagrebom…
Netko mi je poslao video s Oliverom Dragojevićem “Bijeli božić”. To je bezbroj puta bolje i od Mile Kekina – i to prije nego li je postao “svjetska rock zvezda”…
Kad smo već kod glazbe i nekadašnjih pjevačkih zvijezda, danas bi mogla biti godišnjica osnivanja stranke koju je osnovao Drago Diklić, a mogla bi se nazvati Hrvatska flašistička stranka….
Čovjek koji je cijela svoja dva mandata potrošio na ismijavanje i eliminaciju svega što je Tuđman stvarao
Gojko Borić voli pitati: “Kakav bi trebao biti hrvatski predsjednik?”. Odgovor se unaprijed zna. Tuđman je stvorio ovu državu i Hrvati su ga u dva navrata izabrali za predsjednika. Međutim, nakon njegove smrti, vlasti su se dokopali Hrvati iz neke druge lige – Mesić i Račan, pa potom Sanader. Kaže Gojko za Tuđmana: “A i on nije bio baš idealan državni poglavar”. Tuđman se izborio za ostvarenje hrvatske samostalne države, obranio ju od srpske agresije, uveo demokraciju i višestranačje … Ipak se treba složiti s Gojkom.
Idealan predsjednik je došao tek sa Stipom Mesićem, haškim svjedokom protiv vlastite države, čovjekom koji je cijela svoja dva mandata potrošio na ismijavanje i eliminaciju svega što je Tuđman stvarao. Danas bi za Gojka valjda idealna predsjednica bila, recimo, Ivana Kekin. Ona bi nas, onako raščupana i nabrijana, najbolje predstavljala u inozemstvu, a u zemlji bi provodila svoj i stranački program Možemo! tako da bi nas oslobodila “mita” koji za njih predstavlja Domovinski rat.
Spektaklu predizborne predsjedničke kampanje svjedočili smo ovih dana na svim nacionalnim TV kućama. Šest kandidata uglavnom je odgovaralo na glupa novinarska pitanja koja imaju malo ili nikakve veze s predsjedničkim ovlastima. Izgledom, elokvencijom i znanjem odskaču jedino Maria Selak Raspudić i Tomislav Jonjić. Primorac i Milanović su se udostojili pojaviti pred svojim biračkim tijelom samo jednom, na HTV-u, valjda obojica uvjereni u svoju pobjedu. Ostali su uredno pristali doći na sva TV sučeljavanja, a neki kao kandidatkinja Lozo su u zadnjem sučeljavanju na RTL-u čak pokušali diskreditirati neke svoje konkurente. Kandidatkinja Lozo teško sriče rečenice, ali je uvjerena da je jedino ona trebala predstavljati tradicionalnije usmjerene glasače. Ja pak, a nadam se i mnogi drugi, vjerujemo kako je to trebao biti kandidat Jonjić.
Ipak je pitanje što bi ovih šest kandidata trebalo učiniti da pobijede kad je po medijima, anketama i raznim komentatorima izbor sužen na samo dva kandidata koji se ponašaju arogantno i ne šljive što narod misli. Iako je šteta da se desni glasovi birača rasipaju na više kandidata, ipak ne vidim zašto bi itko od njih pristao odustati od kandidature. Bojim se da birači koji su dva puta izabrali “našeg” Stipu, mogu nadmašiti sami sebe i ovaj bi puta mogli izabrati “helio-fizičarku” Ivanu Kekin za predsjednicu. To bi bio vrhunac naše političke tragikomedije.
Svidjela mi se logična i uvjerljiva prognoza GONG-a. Kruži vijest kako je navodno njegova glasnogovornica negdje izjavila da će se prvi službeni rezultati izbora znati dan nakon izbora, a prvi neslužbeni rezultati dan prije izbora…
Max Primorac
Naš ljevičarski Jutarnji, koji zdušno podržava Vladu i Draga Primorca, donio nam je u subotnjem broju veliki intervju s jednim drugim Primorcem – Maxom Primorcem. Čovjek nije gubio godine dok je bio u SAD-u (za razliku od mene). Na prvoj stranici Jutarnji donosi: “Naši ljudi za vezu sa Trumpom”. Znači da svi putevi lobiranja kod Trampa idu preko Maxa Primorca. Kako je onda HDZ kandidirao za predsjednika krivog Primorca. Trebao je kandidirati Maxa, a ne Dragana. Sada kad su “ljudi za vezu s Trumpom” postali važan čimbenik u politici lijevog centra iliti HDZ-a, sad i naš Dragan mora javno objaviti da će stati na kraj “woke” ideologiji, LGBTQ+ zagovornicima, abortusima, migrantskim dolascima u Hrvatsku… Max Primorac nam ležerno objašnjava poteze svog budućeg predsjednika: “U Hrvatskoj više nećete imati veleposlanika koji je aktivist za ‘woke’ agendu, a slično je i u Sarajevu…”. Bili živi pa možda i vidjeli! I sad ti glasuj za Zokija!
U sadašnjim uvjetima prosječna se Hrvatica teško odlučuje na rađanje prvog djeteta, a prosječna Romkinja na rađanje zadnjeg….
Prema izvješću UN-a mali jezici postupno, ali sigurno izumiru. Ostaju samo dugi jezici…
Prije nego li je Mile postao velika riba izrezali su ga na fete…
Kad su ga pitali kako je izdržao četrdeset godina u braku s jednom ženom, branio se šutnjom.
Pod izlikom da je slabo obaviješten, narod, umjesto da položi oružje, vraća oruđe.
Čak i apolitični likovi znaju da svaka država ima svoju “duboku državu”. Takovu dosta “duboku državu” naravno ima i Hrvatska. Tuđmanu je prijetila, optuživala ga, namještala mu, ali ništa mu nije mogla. Tuđman je državu sanjao i stvorio. Pokazao se jači od na sve spremne jugo-nostalgičarske nakupine koja je željela održati Jugoslaviju. Tuđman je davno otišao, ostavio nam je državu zajedno sa žilavom “dubokom državom”. Ta država se pokazala upravo u predsjedničkim izborima koliko je jaka. Iznjedrila je u trenu svog kandidata – Dragana Primorca. On je trebao predstavljati “plutajuću minu” Milanoviću.
Iako priča još nije gotova jer se ide u drugi krug, ali kraj se već nazire. Milanovićeva pobjeda je već ostvarena nadmoćnom većinom glasova birača u prvom krugu. Primorac je kao kandidat vladajućeg HDZ-a negdje na 19 posto. Stoga Milanović može početi s proslavom. Svatko pametan zna da je kandidirati Primorca s takvom biografijom i nevjerodostojnošću kao navodno “nezavisnog” kandidata bilo osuđeno na izborno samoubojstvo.
Mogu samo zamisliti ciničan osmijeh dr. Andrije Hebranga kad je čuo da je Primorac kandidat HDZ-a za predsjednika države. Odmah je galvanizirana kavanska priča da vrhu HDZ-a i Plenkoviću (zbog osobnog rejtinga) više odgovara Milanović od bilo kojeg kandidata HDZ-a. Svaki takav HDZ-ov kandidat pobjedom na predsjedničkim izborima postao bi potencijalna opasnost za Plenkija. To je već “old story”. Milanović se, sportskim rječnikom rečeno, nije pošteno ni preznojio u borbi za još pet godina mandata na Pantovčaku.
Moj “igrač” kolega Tomislav Jonjić prošao je odlično s preko pet posto glasova birača s obzirom da je izbornu trku vodio, a da ga nitko nije ni vidio. Totalno ignoriran od medija, a krajnje marginaliziran kad je izborio kandidaturu. To je samo potvrdilo tezu o postojanju duboke države koja na svaki način ometa i ušutkava istinskog desno orijentiranog kandidata.
Zamislite kakav bi bio Jonjićev rezultat da su mu ljevičarski mediji posvetili samo 10 posto pažnje koju su posvećivali Ivani Kekin. Za Jonjića, koji je u kampanji bio bez ikakve stranačke infrastrukture, nedostupan biračima preko medija (osim putem raznih portala i lokalnih stanica) ovakav rezultat je više nego uspješan.
Opet se vraćam Oscaru Wildeu: “Vlast degradira – kako onog tko je provodi, tako i one nad kojima se provodi”.
Došao mi je klijent. Tužan, iznevjerio je ženina očekivanja. Očekivala ga je kasnije….
Zvonimir Hodak/direktno.hr
