Hrvatski pravoslavci slave Božić po Novom kalendaru, 25. prosinca. S malim zakašnjenjem (isprika arhiepiskopu Aleksandru!) objavljujemo Njegovu božićnu poslanicu u cijelosti.

„Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

(Мt. 1:21)

Ljubljeni u Kristu, braćo i sestre,

Veliko je otajstvo Kristovo Rođenje! Božja ljubav i briga za grešni ljudski rod je neizgovorena! Nebeski Otac stoljećima je pripremao čovječanstvo za rođenje Krista Spasitelja, a kada se vrijeme ispunilo, on je »dao svoga jedinog osnažećeg Sina, da svaki tko vjeruje u njega ne će propasti, već će imati život vječan« (Ivan 3:16). Nanovo rođeni Sin Božji ponizno nas poziva da ga primimo. Očekuje, da ćemo se poput pastira Njemu pokloniti i da ćemo poput mudraca s Istoka, darove Njemu podnijeti.

Nije slučajno da se Bog pojavio u svijetu kada se grijeh umnožio, jer: “Kada se grijeh umnožio, milost se pojavila u velikom izobilju, kako grijeh vlada, uzrokujući smrt, tako da milost može vladati pravom za život vječni, kroz Isusa Krista, našeg Gospodina” (Rim. 5:20-21).

Citat iz zadnjeg javnog govora njemačkog protestantskog pastora Martina Niemöllera iz 1937. godine, dan prije no što je uhićen i strpan u logor:

„ Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam pobunio jer nisam bio komunist.

Zatim su došli po Židove, a ja se nisam pobunio jer nisam bio Židov.

Zatim su došli po sindikaliste, a ja se nisam pobunio, jer nisam bio sindikalist.

Zatim su došli po mene, a do tada više nije bilo nikoga da se pobuni.“ (Martin Niemöller)

Taj njegov govor jest poziv da budemo budni u svako vrijeme, tako i današnje kad se povijest ponavlja, samo su akteri drugih imena, ali je kontekst i duh antikrista isti, represija vlasti u ime „viših ciljeva“ prema drukčijem mišljenju. Kao i u totalitarnom komunizmu, u liberalnoj demokraciji zavladao je verbalni delikt na osnovi kojeg su farizeji osudili Gospodina našeg, Isusa Krista. Tko nije s nama, naš je neprijatelj i mora biti ušutkan. Raspoloženje kao i tada stvaraju moćni vladajući, a šire svemoćni mediji, zvijer se razmahala.

Što kad jedna zemlja poput Hrvatske ima zakon o zabrani diskriminacije, a vladin stožer uvede diskriminaciju necijepljenih na osnovi COVID-potvrda, s kojima ih se, usput rečeno, obilježava!? Što kad Ustavni sud opravda i odobri diskriminaciju s digitalnim COVID-potvrdama, a hrvatskim Ustavom su pobrojena ljudska i građanska prava, navodno neotuđiva, koja se diskriminacijom u pandemiji krše, kako bi se napravio pritisak na necijepljene da se cijepe. Što kada se na necijepljene pravi nedopušteni pritisak prijetnjama otkazom ugovora o radu, jer nisu cijepljeni i im se na ovaj način ugrožava egzistencija. Kad će doći po tebe?

Navodno je cijepljenje dragovoljno, da bi se na kraju ljudi cijepili kako bi se mogli kako-tako slobodno kretati po vlastitoj zemlji. Koliko dugo traje sloboda za cijepljene, koliko mjeseci – 12, devet, šest, tri mjeseca, do sljedećeg „dragovoljnog“ cijepljenja? To su pitanja koja vape do neba. Gdje je uopće sloboda? Vjera daje odgovor i na to: „Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.“ (2 Kor 3:17) Gdje nema slobode, nema Duha Gospodnjeg. Koliko ima Duha Gospodnjeg u Hrvatskoj, koncem 2021. godine nakon Krista?

Već su pune dvije godine bezbožnici postavili svijet na koljena, a na koljenima čovjek može biti samo pred Bogom!

U ovim teškim vrjemenima puno je onih, koji su izgubili smjer zaboravljajući da samo Bog može pružiti utjehu. Nemojte moliti za to da je Bog na vašoj strani nego molite da ste vi na njegovoj strani, tj. ostanite Božji.

Puno je crkava, koji su zatvorili vrata vjernicima. „On line” liturgija, „on line” pričest, „on line” ispovijed, „on line” sveta voda … sve je to svetogrđe! Mi, koji se držimo Svetog pisma i crkvenih kanona takve odluke nismo donosili i ne ćemo donijeti.

Liturgija je simbol, ali darovi nisu, oni su stvarni. Oni ispunjavaju sakrament euharistije (pričesti). Kršćanin zajedništvom potvrđuje svoje članstvo u Crkvi, jer smo kao pojedinci u Duhu Svetomu članovi cijelog tijela, jednog tijela u Kristu i Božansko-ljudskog organizma Crkve. Čak i kad bi to htjela, crkvena hijerarhija ne može iz crkvenog života izbaciti vjernike – bez crkvene hijerarhije nema Crkve, ali ni bez vjernika nema Crkve. Možda je baš to i cilj – uništavanje Božje Crkve, koja je dom Boga ali i dom svakog kršćanina.

Kad je bila kuga, crkve su bile pune vjernika, zdravi na jednoj strani, bolesni na drugoj strani, nitko nije bio izopćen. Je li se Isus Hristos odricao kužnih? Je li se odricao zdravih? Pojava Sina Božjega u svijetu stavlja svaku osobu do koje je doprlo Kristovo blagovješće pred sudbonosni izbor. Izbor u kojem nam Bogomladenac daje blagodatnu priliku da sami izaberemo svoj put, odnosno da volimo Boga i slijedimo njegove zapovijedi, ili da ostanemo u varljivom spokoju grijeha i strasti. Grijeh ne samo da nas udaljava od Boga. On je neposluh prema Njegovoj riječi. On je također smrt, jer samo je Bog onaj koji sve oživljava. Stoga je dolazak Sina Božjega na svijet zapravo naš povratak našem Stvoritelju i ljubavi prema Nebeskom Ocu, nasljeđivanje vječnog života i stjecanje spasenja.

Isus Hristos reče, „Caru carevo, a Bogu Božje“ (Mt. 22:21). Što ako car želi sve, i ono što je Božje? U tom trenutku je dužnost kršćana da ustanu u obranu Božijeg. Kada vlast želi naše duše, onda prekoračuje svoje ovlasti, onda krši Božji zakon jer tako Zvijer postiže da se svima „… udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina“(Otkr. 13:17), onda vjernik treba ustati i ne dati se tlačiti, jer inače ide protiv Božijeg. Zna se da »Tko god se klanja Zvijeri … te primi žig na čelo ili ruku, pit će vino gnjeva Božjega…! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim.« (Otkr. 14:9-11). U đavoljem sustavu istina nije bitna ali je opasna, samo laž je dobra i društveno prihvatljiva. Zato je vaša dužnost ostati Božji i odabrati istinu, koja će vas osloboditi (Ivan 8:31-32).

Jesmo li otvoreni za svjetlo ili za tamu, za istinu ili za laž, za ljubav ili za mržnju? Izbor je na svakome od nas. Neka nam Bog pomogne u ovim po Božjeg čovjeka vrlo opasna vremena kada car grabi Božje u ime Zvijeri. „Šutnja znači i slaganje i odobravanje. U ovakvim prilikama šutjeti znači ne imati hrabrosti i ponosa. Za vjernike to znači i ne priznavati Boga.“ (Djela 18:9 i 2. Kor. 4:13).

Svi vi, kojima je Bog odredio slobodnu volju budite oprezni, sve propitkujte i “Pazite, da vas tko ne zavede!“(Mt. 24:4) kako biste mogli ostati Božji.

Nastojmo biti otvorena srca za Božju ljubav. Vjerujmo Bogu koji voli čovjeka i ne ostavljajmo mjesta sumnji u njegovim mislima i srcima za nas.

„Rođenje Tvoje, Kriste Bože naš, zasjalo je svijetu kao svijetlo razuma.“(Tropar blagdana)

Blagodat i mir rođenog Bogomladenca neka je sa svima vama!

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR