Tri Kralja danas jaše! Danas je Badnjak, Badnji dan ili Badnja večer, dan prije Božića.

Božićni blagdani počinju postom i nemrsom na Badnjak. Postiti znači da se toga dana dovoljno jednom do sita najesti, a ne mrsiti znači ne jesti ništa od mesne hrane. Iako Crkva ne propisuje post i nemrs na Badnjak, narod se toga pridržava donosi Narod.hr. Djelomično prenosimo.

Ilustracija: X profil Illyria – Croatia

Jede se, u prvom redu riba. U konzumaciji ribe skrivena je i simbolička vrijednost Kristova imena IHTUS (grč. riba, ali i Isus Krist Božji Sin Spasitelj).

Bakalar i fritule

Uz more se obično priprema za objed morska riba, na kopnu riječna, bakalar se nađe na mnogim stolovima, a uštipci, fritule ili prikle, neizostavna su posna slastica na badnji dan.

Post završava nakon ponoćke, mise koja se služi o ponoći s Badnjaka na Božić, poslije koje slijedi slavlje s pečenjem (većinom perad), slasticama i vinom.

Naziv Badnjak nosi prema panju ili panjevima koji se na taj dan unose u kuću i stavljaju na ognjište, a neki taj naziv dovode u vezu s riječju bdjeti jer se tada bdije pobožno iščekujući Kristovo rođenje. U nekim se krajevima u kuću unosi jedan, a u nekima tri panja.

Tri su panja simbol Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući.

Panjevima koji tinjaju obično bi se dodavalo malo hrane s blagdanskog stola i vina koje se pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.

Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Postavljala se pod stol uz zvukove božićnih pjesama. Na slami se sjedilo i pričalo sve do odlaska na polnoćku, a često se na njoj i spavalo.

Običaj postavljanja jaslica

Danas se malo gdje u Hrvatskoj zadržala takva tradicija, ali je ostao običaj postavljanja jaslica koje vjernicima približavaju događaj Božića, rođenja Isusova.

Najstarije se hrvatske jaslice nalaze se u vrtnoj kapeli franjevaca na otočiću Košljunu uz otok Krk, koje je načinio nepoznati majstor još u 17. stoljeću, a u kućama se jaslice postavljaju tek od 19. stoljeća.

Kad se unese slama i badnjaci, započinje bdijenje.

Domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić: Faljen Isus! Na dobro vam došla badnja večer! Na taj pozdrav slijedi odgovor: I s tobom zajedno! Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica! Odgovor glasi: Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada! U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva, a odgovara se: I vi živi i zdravi bili!

Na Badnjak se unosi i ukrašava božićno drvce

Na Badnjak se u kuću unosi i kiti božićno drvce. U prošlosti je to bio poganski običaj, ali ga kršćani prihvaćaju i to postaje tradicionalni božićni običaj.

Ukrašavanje božićnog drvca počelo je najvjerojatnije u Njemačkoj u 17. stoljeću, a u Hrvatskoj se drvca počinju kititi u 19. stoljeću, iako su se i prije toga hrvatski domovi oko Božića kitili zelenilom, voćem, slasticama i svakojakim ukrasima koje su najčešće djeca izrađivala.

Drvca su najčešće crnogorična, nekada kićena jabukama, narančama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je tko imao. Usto, stavljani su papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenutcima…

Žene na Badnjak pripremaju bogati božićni jelovnik, a ručak je na sam Božić svečan i bogat te za stolom okuplja cijelu obitelj…

Poslije ručka odlazi se čestitati rodbini i prijateljima. U prošlosti se činilo koledanje ili čestitarenje pjevajući tradicionalne božićne pjesme, a čestitare bi se često darivalo. Mladići su djevojkama kao tradicionalni božićni dar darivali ukrašenu jabuku, tzv. božićnicu.

Darivanje je i danas božićni običaj, iako danas djevojke ne bi bile oduševljene da im mladići daruju jabuke!

Gdje god bili, ne zaboravite rođenje Isusovo dobro, ali dostojanstveno proslaviti! I nek’ Vam je čestit i blagoslovljen Božić!

Ekonomist Kaldor 1971. je s milimetarskom preciznošću objasnio zašto bi urušio sustav euro-a, dakle prije 53 godine, kada je isti bio tek u embrionalni projekt…

U božićnom duhu predlažemo ovaj članak koji je 2013. reproducirao ulomak ekonomista Nicholasa Kaldora.

Sljedeći članak je star 53 godine: datira iz 1971. godine. Foto: Kaldor

Ovaj je tekst napisao mađarsko-britanski ekonomist i ekonomski savjetnik Nicholas Kaldor 1971. (kada je euro bio tek embrionalni projekt, koji će postati stvarnost 3 desetljeća kasnije) u “Dinamičkim učincima zajedničkog tržišta” izvorno objavljenom u New Statesmanu 12. ožujka 1971. i ponovno tiskano (kao poglavlje 12, str. 187 – 220) u “Drugi eseji o primjenjenoj ekonomici” – svezak 6 Zbirke ekonomskih eseja Nicholasa Kaldora.

Kaldor je točno predvidio uzroke krize eura: trgovinsku i platnobilančnu neravnotežu zbog režima fiksnog tečaja uz izostanak harmonizacije tržišta rada i poreznog sustava i mehanizama transfera.

Impresivno je primijetiti da je prije 53 godine bilo savršeno jasno s čime će se europske zemlje suočiti uvođenjem jedinstvene valute, prije političke i fiskalne unije: s “katastrofom periferije” nakon koje će uslijediti raspad cijelog sustava. Sada proživljavamo “katastrofu polu-eurozone”, a “raspad sustava” tek slijedi.

Jednog će dana europski narodi biti spremni ujediniti svoje nacionalne identitete i stvoriti novu Europsku uniju – Sjedinjene europske države. Ako i kada to učine, bit će europska vlada koja će preuzeti sve funkcije koje pripadaju saveznoj vladi Sjedinjenih Američkih Država, ili Kanade ili Australije. To će podrazumijevati stvaranje “pune ekonomske i monetarne unije”. Ali čini se opasna pogreška vjerovati da politička i monetarna unija može prethoditi političkoj uniji ili da će djelovati (kao što čitamo u riječima Wernerovog izvješća) “sredstvo za fermentaciju za stvaranje političke unije od koje dugo traje u svakom slučaju neće moći bez toga.” Budući da ako stvaranje monetarne unije i kontrola Zajednice nad nacionalnim proračunima budu takvi da stvaraju pritiske koji vode do sloma cijelog sustava, jasno je da će razvoj političke unije biti otežan, a ne promican.

Ostali odlomci:

stranica 202

Događaji posljednjih godina – u kojima je istaknuta potreba za revalvacijom njemačke marke i devalvacijom francuskog franka – pokazali su nedostatnost Zajednice s obzirom na trenutnu razinu ekonomske integracije. Sustav pretpostavlja potpunu konvertibilnost valuta i fiksne tečajeve između država članica, prepuštajući monetarnu i fiskalnu politiku diskreciji pojedinih država. Prema ovom sustavu, kao što su događaji pokazali, neke će zemlje težiti ostvarivanju rastućih (i neželjenih) trgovinskih suficita sa svojim trgovinskim partnerima, dok će druge gomilati rastuće deficite. To sa sobom nosi dva neželjena učinka. Prenosi inflatorne pritiske s jednih članica na druge; i stavlja suficitarne zemlje u poziciju da automatski osiguravaju financiranje deficitarnih zemalja u rastućem opsegu.

Stranica 205

…. Ovo je još jedan način da se kaže da se cilj pune monetarne i ekonomske unije ne može postići bez političke unije; a drugi pretpostavlja fiskalnu integraciju, a ne puku fiskalnu harmonizaciju. Zahtijeva stvaranje vlade Zajednice i parlamenta koji će preuzeti odgovornost za barem većinu potrošnje koju trenutno financiraju nacionalne vlade i financirati je kroz poreze koji se jednako dijele među članovima zajednice. Integriranim sustavom ove vrste bogatija područja automatski financiraju siromašnija, a područja s padom izvoza automatski se rasterećuju plaćajući manje, a dobivajući više od središnjih poreznih vlasti. Kumulativni uzlazni i silazni trendovi tako se kontroliraju pomoću fiskalnog stabilizatora ugrađenog u sustav koji omogućuje da suficitara područja automatski potpomogne deficitarna.

Stranica 206

…ono što Izvješće ne prepoznaje je da je postojanje središnjeg sustava oporezivanja i potrošnje mnogo moćniji instrument za pružanje “regionalne pomoći” od bilo čega što osim “posebne intervencije” za razvoj regija mogu pružiti .
S druge strane, aktualni plan Zajednice je kao ona kuća koja “podijeljena protiv sebe ne može postojati”. Monetarna unija i kontrola Zajednice o proračunima spriječit će svaku pojedinačnu državu članicu da provodi autonomne politike pune zaposlenosti – da intervenira kako bi nadoknadila padove u razini proizvodnje i zaposlenosti – osim koristeći potporu snažne vlade zajednice koja je sposobna očuvati svoje građane s najgore posljedice.

Stranica 192

Myrdal je skovao izraz “cirkularna i kumulativna uzročnost” kako bi objasnio zašto stopa gospodarskog razvoja različitih područja svijeta ne teži stanju ravnomjerne ravnoteže, već, naprotiv, teži kristaliziranju u ograničenom broju visokog – područja rasta čiji uspjeh ima učinak kočenja razvoja drugih područja. Ova tendencija ne bi mogla djelovati kad bi varijacije novčanih plaća uvijek bile takve da kompenziraju razliku u stopama povećanja produktivnosti. Međutim, to nije slučaj: iz razloga koji možda nisu u potpunosti razumljivi, disperzija u stopama rasta plaća između različitih područja uvijek ima tendenciju biti znatno manja od one koja se odnosi na promjene u produktivnosti. Iz tog razloga u zajedničkom valutnom području, ili u sustavu konvertibilnih valuta s fiksnim tečajevima, područja koja rastu teže stječu kumulativnu konkurentsku prednost u odnosu na područja koja rastu po nižim stopama. “Učinkovite plaće” (izračunate kao omjer između novčanih plaća i produktivnosti) će, prirodnim tijekom događaja, težiti smanjenju u prvoj skupini zemalja u usporedbi s drugom – čak i u situaciji u kojoj su u dvije skupine novčane plaće imaju tendenciju da se istovremeno povećavaju u apsolutnom smislu. Upravo zbog povećanja razlika u produktivnosti, usporedni troškovi proizvodnje u područjima s najvećim rastom imaju tendenciju pada tijekom vremena u usporedbi s onima u područjima s najnižim rastom i posljedično povećanju konkurentske prednosti prvih. (Od GPG Imperatrice, Mail: [email protected])

raduzione by Keynes Blog: I difetti dell’euro spiegati 30 anni prima che nascesse dall’economista keynesiano Nicholas Kaldor

Facebook di GPG Imperatrice

Segui Scenarieconomici.it su Twitter

Božićna pjesma, “Tiha noć”, možda je stavila grad Oberndorf u Austriji na kartu, ali kapelica u spomen na omiljenu pjesmu glavna je atrakcija grada.

Najbolje vidljiva prekrivena snijegom, mala kapelica osmerokutnog oblika, samo 13 milja od Salzburga, turističko je odredište u bilo koje doba godine.

Tekst jedne od najpoznatijih božićnih pjesama napisao je 1816. godine austrijski svećenik Joseph Mohr, a dvije godine poslije uglazbio je Franz Gruber

Foto: Berhtesgaden

Priča o “Tihoj noći” počinje u prekrasnom gradu Salzburgu u Austriji. U ljepoti tog baroknog grada, kojim je vladao princ nadbiskup, živjela je tkalja Anna. Anna je bila sama na svijetu i veoma siromašna pa su šanse da poboljša svoj životni standard ili se uda bile veoma male. Jednoga se dana zaljubila u vojnika koji je bio na službi u Salzburgu. Tijekom afere, Anna i vojnik su začeli dijete i ono je rođeno 11. prosinca 1792. Vojnik nije preuzeo odgovornost za dijete te je Annu ostavio da se sama brine o njemu. Unatoč tome, Anna je djetetu dala vojnikovo prezime i nazvala ga Joseph Mohr. Kao majka djeteta koje nije začeto u braku, Anna je u društvu bila prezirana i odbačena. Kum malom Josephu bio je gradski krvnik.

Anna je o Josephu brinula najbolje što je mogla, no shvaćala je da će mu jedino dobro obrazovanje dati nadu za bolju budućnost. Lokalni je svećenik prepoznao Josephovu inteligenciju i sposobnost pjevanja. Uredio je da Joseph pohađa poznatu školu u opatiji Kremsmunster. Ondje je mladi Joseph briljirao. Kasnije je spoznao poziv za svećeništvo i sa 16 godina ušao u sjemenište. Konačno, kada je u dobi od 22 godine bio spreman za ređenje, Joseph je trebao posebno odobrenje s obzirom na to da nije imao oca.

Joseph Mohr postao je kapelan u crkvi sv. Nikole u Obendorfu, otprilike 16 kilometara sjeverozapadno od Salzburga na rijeci Salzach. (Crkva sv. Nikole uništena je u poplavi 1899., ali na njezinu mjestu danas stoji memorijalna kapela.) Župa je bila veoma skromna, a svećenik veoma strog i štedljiv.

Ondje je otac Mohr postao prijatelj s Franzom Gruberom. Gruber je bio sin tkalca koji nije cijenio glazbu. Očekivalo se da će Franz poći stopama svog oca u izboru zanimanja. No unatoč očevu neodobravanju, Franz je počeo svirati gitaru i orgulje. Župni je svećenik Franzu čak dopuštao da vježba u crkvi. Njegove su talente prepoznali pa su ga poslali u školu kako bi zadobio formalno glazbeno obrazovanje. Franz se na kraju skrasio u Oberndorfu, radeći kao učitelj glazbe i podižući svoju obitelj s 12 djece. Mohr i Gruber dijelili su ljubav prema glazbi i obojica su svirala gitaru.

Dana 23. prosinca 1818., otac Mohr je otišao posjetiti svoju majku i njezino novorođeno dijete. Pri povratku s tog putovanja, stao je kraj rijeke i meditirao o prvom Božiću. Napisao je pjesmu o tom velikom vjerskom događaju i nazvao ju “Tiha noć, sveta noć”. U svojoj je kompoziciji zahvatio neopisiv misterij utjelovljenja i rođenja našeg Gospodina, svetog djeteta Isusa, koji je Krist Spasitelj, Sin Božji, i Svjetlo Ljubavi, koji je rođen od Marije i koji je svijet ispunio otkupljujućom milošću.

Po povratku u župu, rečeno mu je da su orgulje uništene. Lakomi miševi su progrizli mjehove, onemogućivši sustav zraka nužan da bi cijevi proizvodile glazbu. S obzirom na to da se približavao Božić, a župa nije imala dovoljno novca da orgulje popravi, ljudi su se bojali da će polnoćka biti tiha. Otac Mohr je požurio svom prijatelju Franzu i podijelio s njim svoju brigu. Gruberu je dao riječi pjesme koju je napisao na obali rijeke i zamolio ga da napiše melodiju za sviranje na gitari. Gruber je zadatak završio na vrijeme i te polnoćke, 1818. godine, svijet je prvi put čuo jednostavnu ali duboku pjesmu koju mi znamo kao Tiha noć.

Pjesma je bila dobro primljena i ubrzo se proširila po cijeloj Austriji. Fridrik Wilhelm IV., pruski kralj, Tihu je noć čuo u Berlinu i naredio da se diljem kraljevstva pjeva na božićnim priredbama i službama. Ironično, skladba je postala poznata a da nitko nije znao tko ju je napisao. Neki su čak mislili da je njezin autor Michael Haydn, brat poznatog skladatelja Franza Josepha Haydna. Kralj je zbog toga zatražio istragu i potragu za pravim autorima.

Jednog su dana kraljevi agenti stigli u samostan sv. Petra u Salzburgu i raspitivali se o autorima Tihe noći. Felix, sin Franza Grubera, ondje je studirao te im je ispričao priču o skladbi. Usmjerio ih je prema svom ocu koji je u to vrijeme bio voditelj zbora u nekoj drugoj župi. Otada pa nadalje, Mohr i Gruber su prepoznati kao autori skladbe.

Otac Joseph Mohr umro je od tuberkuloze u dobi od 56 godina, 4. prosinca 1848. Gruber je umro u 76. godini života.

Dok se pripremamo za proslavu Božića, primimo u svoje srce riječi Tihe noći i neka njezina poruka odjekuje u našim mislima, riječima i djelima. Svakom čitatelju ovog teksta želim veoma blagoslovljen i svet Božić.

Tiha noć

1. Tiha noć, sveta noć!
Ponoć je, spava sve,
samo Marija s Josipom bdi,
divno Djetešce pred njima spi,
rajski resi ga mir,
rajski resi ga mir.

2. Tiha noć, sveta noć!
Pjesmica anđelska
miljem otajnim napunja zrak,
bajna svjetlost rasvjetljuje mrak,
kraj pretvara u raj,
kraj pretvara u raj!

3. Tiha noć, sveta noć!
Pastiri, amo svi
pjevat Isusu anđela poj,
s Majkom poklon prikazat mu svoj,
srce dat mu na dar,
srce dat mu na dar.

Izvor: Arlington Catholic Herald | o. William Saunders