Vijesti
CINIZAM I POLITIČKA PERVERZIJA: Nakon 40 centara koji će ‘promovisat’ ‘srbski svet’ sad i obnova spomenika iz NOB-a
![](https://croativ.net/wp-content/uploads/2024/02/hodak-e1709067586788.jpg)
U Lijevoj našoj “dejstvuje” okupacija u četrdeset slika. Tek što smo jedva dočekali početak gradnje 40 srpskih kulturnih centara kao glavno jelo nam je servirana i obnova spomenika iz NOB-a – piše Zvonimir Hodak na Direktno.hr.
Prevedeno – spomenika o svim zločinima i svim zločincima nad Hrvatima u novijoj povijesti. Destrukcija za destrukcijom. To je zaista na rubu pameti. Pobili su nas više nego što su to učinile dvije atomske bombe u Hirošimi, a mi im gradimo utvrde iz kojih mogu potpuno legitimno da “dejstvuju” u bliskoj budućnosti. Likvidirati 180 tisuća ljudi od 1945. do 1950. godine pa sve to ležerno pretvoriti u “spomeničku baštinu”, to je cinizam i politička perverzija. Nema više Bude, Bakarića, Blaževića i ostalih komunističkih “drugova”, ali nasljednika koji nastavljaju njihovu rabotu ima nažalost k’o pljeve.
Lako je kad se cilj opravdava tuđim sredstvima.
Recimo, dragi i antipatični splitski gradonačelnik Ivica Puljak, neuspješni političar i preobraćenik u ateista, “navro” je da se postavi “spomen ploča” Sašku Gešovskom, kolateralnoj žrtvi iz redova JNA. Srbi su puni mudrih izreka. Jednoj me je poučio moj pokojni šahovski partner Igor Mandić, također uvjereni jugofil: “Ej, bre Stavro, kud si navro”. Puljak bi mogao ubrzo predložiti i da se na splitskoj rivi postavi maketa razarača Split koji je ušao u antifašističku “istoriju” jer je s njega u Domovinskom ratu bio granatiran grad Split. Bilo je i mrtvih, a to je po Puljku sigurno dovoljno za “spomen obilježje”. Jel’ to sve zajedno predstavlja tzv. spomeničku baštinu!? Komunjarama i jugofilima sigurno. Nas druge nitko ni ne pita. Ima još dovoljno mjesta za razne druge komunističke i jugofilske “veličine” da im se podignu spomenici kraj Miljenka Smoje. Samo naprijed, druže Puljak!
Joško Čelan misli da sve to predstavlja “divljanje jugovića na svakom koraku”. Zanimljivo da su se prvi oglasili i jedini otvoreno protestirali članovi Torcide i to porukom Puljku i ekipi da im neće dopustiti da blate hrvatske branitelje. Možda nije loše citirati Torcidinu poruku: “Gradonačelniče, dogradonačelniče, i svi ostali klošari skriveni iza raznih vijeća, odbora i inicijativa, imamo poruku za vas! Nikada, ali baš nikada, nećemo vam dozvoliti da blatite i cipelarite hrvatske branitelje, njihove obitelji i sve druge Splićane i Hrvate ni da javni prostor koristite za pokušaje odvratnog skupljanja političkih bodova i to na način da obezvređujete vrijednosti i žrtve Domovinskog rata postavljanjem spomenika ročnicima neprijateljske i zločinačke vojske”. Zanimljivo da od svih brojnih navijačkih skupina u zemlji jedino Torcida objavljuje svoje domoljubne stavove. BBB u pravilu ne ulaze u bilo kakve političke vode. Oni se “ne bi šteli mešati”! Najblaže rečeno jadno…
Dvostruki moral
Bivši članovi partije, a danas saborski zastupnici, k’o dosljedni komunisti, ne daju se krstiti argumentima…
Naši saborski zastupnici mogu se podijeliti u dvije kategorije. Neki su nemoralni, a neki imaju dvostruki moral…
Opća opasnost je na vidiku. Država je paralizirana jer jedan opasni klinac prijeti krajnje ozbiljno institucijama države. Ugrožena su njegova dječja prava! Ministri se smrtno ozbiljno pojavljuju na TV ekranima. Kunu se da su napravili sve što mogu i znaju, a možda i više, ali jednostavno ne ide pa ne ide. Loptaju se s gradom Zagrebom oko odgovornosti da se napokon nešto djelotvorno poduzme kako mladac ne bi onemogućavao da se sva ostala djeca iz razreda ponovno vrate na nastavu u školu. Znaju naši ministri da se treba čuvati nepisanih zakona. S pisanima je uvijek lakše. Klinac je, kažu neki, monstruozan. Takvi su u pravilu neodgojeni desetogodišnjaci. TV, radio i tisak pumpaju napetost u iščekivanju nekog rješenja. Možda uvođenja izvanrednog stanja?
Roditelji druge djece iz istog razreda svjesni su da je stanje “stani, pani”. Ako ih klinjo uzme “na zub” nema im spasa. Znaju to i naši ministri, oni državni kao i gradski. Sabor bi mogao ovim povodom planirati jednu izvanrednu sjednicu na kojoj bi možda zastupnik Josip Jurčević tražio da NATO-a pošalje svoje spacijalne jedinice za spas Hrvateka od malog “monstruma”. Za trajanja ove melodrame druga djeca koja ne idu u školu (što njih sigurno teško pogađa) uskoro će trebati ozbiljnu psihološku pomoć. Učitelji su u komi. Sjede kod kuće i primaju plaću, a ništa ne rade. Relevantne institucije također. Vjećaju danju i noću. Neki zlobnici predlažu da Mate Granić smisli neko spasonosno rješenje. On ionako sve zna, ima odlično pamćenje svojih političkih uspjeha i uvijek je svima na usluzi pa bi sigurno bez problema iznjedrio neko prihvatljivo rješenje za malca koji terorizira cijelu školu. Ni Dinko Dedić ne može vjerovati da je klinjo paralizirao državu.
To je postala kvadratura kruga. Sjetih se davnih pedesetih godina i jednog drugog klinca, također starog kobnih deset godina. Klinjo je bio bez oca, majka je naporno cijele dane radila, a klinac je naporno ljenčario i pao razred. Majka je otišla u Centar za socijalni rad i problem je bio u roku od pola sata riješen. Predloženo je majci da izabere u koji popravni dom želi poslati zločestog klinca – Ravnu Goru ili Glinu. Bez da je klinca bilo tko što pitao, kocka je pala na Ravnu goru jer se Glina majci činila preblizu Zagrebu.
“Nepopravljivi” klinac se u roku odmah našao u Gorskom kotaru sa 700 drugih likova koje je također tada pratio pridjev “nepopravljivi”. Kako je bilo u domu nije ni važno, ali klinac je u dvije godine sve nadoknadio, završio srednju školu, vratio se u Zagreb, završio gornjogradsku gimnaziju, upisao Pravni faks, diplomirao, položio pravosudni ispit, otvorio odvjetnički ured, i da ne nabrajam dalje… Zahvaljujući popravnom domu u Ravnoj gori danas, između ostalog, potpisuje i ovu prilično čitanu kolumnu..
Ako je ona bivša država mogla davnih pedesetih godina riješiti jednog tvrdoglavog klinca u roku od pola sata onda bi to trebao biti putokaz i ovoj našoj demokratskoj državi. Samo tada nisu postojali toliki dušobrižnici za ljudska tj. dječja prava neodgojenih klinaca. Da stvar dovedem do apsurda, prisjetih se kako su u Rusiji za vrijeme Josifa V. Staljina demokratski standardi bili skoro pa “savršeni”. Tvrdoglavi klinci su također rekordnom brzinom bili poslani u popravne domove, ali uz neke razlike. Naime, s njima su obično išli na preodgoj i njihovi roditelji. Od kada postoje škole, djeca su se uvijek znala potući, uvijek je bilo zločestijih i boljih đaka, većina je bila kako tako odgojena, ali je bilo i onih neodgojenih pa se znalo kako s njima izaći na kraj. Naši ministri i gradska bulumenta to očito danas ne znaju. Netko će reći da vrijeme čini svoje. Slažem se, ali vrijeme čovjeka ne liječi nego promijeni.
Kad su mu se sva vrata otvorila, ubio ga je propuh.
Orjunaška narav
Sjećam se kako je režiser Paolo Magelli režirao djelo Iljfa i Petrova “Dvanaest stolica” koji se tada zvao “Dvanaest polica” i odigravao se u praznoj NAMI u koju publika nije imala pristupa. Svi koji predstavu nisu vidjeli, tvrde da je to bilo nešto neviđeno!
U Splitu je novinar Joško Čelan napisao knjigu “Spomenik izdaji”. Glavni lik je famozni Miljenko Smoje, kontroverzni novinar i pisac kojeg jugonostalgičari slave, a domoljubi jednostavno preziru. U dane obljetnica njegova rođenja ili smrti u Slobodnoj i drugim jugonostalgičarskim medijima čitamo ode o velikom novinaru i književniku. Na rivi mu je podignut i spomenik. Veliki jugonostalgičar ima svoje mjesto na rivi, a Četvrta splitska brigada nema. U knjizi Čelan secira k’o skalpelom lik i djelo Miljenka Smoje. Opisuje ga kao običnog denuncijanta ljudi hrvatske orijentacije, osobu kojoj je srce bilo u Beogradu, a samo tijelo u Splitu. Na 588 stranica Joško Čelan je demaskirao Smoju za sva vremena. Čelan ima i presudu s Prekršajnog suda u Splitu na kojem je osuđen taksist kojeg je Smoje prijavio jer je u ležernom razgovoru, vozeći drukera Smoju, ismijavao “samoupravni socijalizam”.
Čelan kaže u knjizi: “Smoje je cijeli život bio režimski novinar koji je i pisao režimski, nije tek bio režimski miljeniik, već njegov stup, njegov medijski egzekutor, pa je tako bio i tretiran”. Smojin ideološki profil najbolje opisuje jedan događaj iz 1985.g. Klasika! Utakmica između Hajduka i Crvene Zvezde i navijački neredi nakon utakmice. Smoje piše pismo isprike prijateljima u Beograd i kaže: “Krive su tešte kvadrate, one hrvatske horde koje su se u fini, crveni, jugoslavenski Split spustile s druge strane brda…” Smoje je podržavao svaku ideologiju koja je kontra Hrvatske. Dragi su mu bili i autonomaši, Slobodan Milošević… Što više, kritizirao je i tadašnje političko vodstvo Splita što nije bilo u prvim redovima mitinga koje je Milošević organizirao po Jugi. Ne skrivajući svoju orjunašku narav Smoje je pisao: “A baš Split ne smi švigavat, nego mora biti na poprištu svake bitke za Jugoslaviju”. Gledajući objektivno Smoje je dio one splitske projugoslavenske političke tradicije koju su izgradili Ivo Čipiko, Niko Bartulović, Đuro Vidović, Mirko Korolija, Ćiro Čičin Šain, Sibe Miličić… o kojima je Ivan J. Bošković napisao klasično djelo “Orjuna”.
Nakon čitanja te knjige mnogi su progledali. Usprkos tomu, “Smojina djeca” i dan danas zauzimaju centralni medijski prostor u Splitu, a “nacionalisti” padaju u “drugu ligu”. Tito se “oživljava”, a uz “bratstvo i jedinstvo” veličaju se likovi kao Matvejević, Šerbeđije, Frlići, Štulići dok mnogi iz Domovinskog rata čekaju presude. Zato i ne treba čuditi što srpska političarka Adrijana Arnautović šalje preko TV ekrana poruku koja bi oduševila Miljenka Smoju: “Možemo zapaliti Hrvatsku i osloboditi RSK-u”. Komšije se naoružavaju i preko Adrijane šalju vatrene poruke. Znači, ne trebamo se brinuti za grijanje. Zagrebačka i Čakovečka plinara tako dobivaju ozbiljnu konkurenciju u Zagrebu. Međutim, Adrijana je zaboravila pročitati zadnju knjigu Slobodana Miloševića koju je napisao u Haagu. Knjiga se zove “Život i izručenje”…
Kad se pametan penje prema vrhu uvijek razmišlja kako će sići.
S istoka nam dolaze “tople” poruke “Možemo zapaliti Hrvatsku…” Sličnost sa ’45. godinom je namjerna. Na vrhu zapovjednog lanca za pokolje bio je Tito. On je Dalmatinsku brigadu popunio Crnogorcima. Zapovjednik brigade bio je Savo Burić, a naslijedio ga je Obrad Egić. Zapovjednik Prve partizanske bojne koja je ušla u Dubrovnik bio je Savo Četnik. Stalni asistenti bili su partizani Hrvati – Dušan Stipanović Guzina, Ante Eterović Vili, Marin Cetinić, Crnogorac Milovan Đilas i čovjek koji se naročitom isticao – Ante Jurjević Baja. To su uglavnom Hrvati i Crnogorci koji su se naročito isticali u nastojanjima da se dođe do mračne cifre od 180.000 ubijenih. Više ubijenih nego da su na Hrvatsku bačene dvije atomske bombe.
Oni se drže one stare :”Ne zaključujte da vas ne zaključaju”.
Muškarce koji trče za svakom suknjom treba poslati u Škotsku na rehabilitaciju.
Doznali bi što Škot ima ispod kilta…
Samo muškarcima u braku probni rad traje doživotno.
Neprijavljeni strani radnici mogu štrajkati samo na crno….
S Kornata javljaju da se izlov prstaca nastavlja, dok netko ne dobije čekićem po
prstima.
Zvonimir Hodak/direktno.hr
![](https://croativ.net/wp-content/uploads/2019/02/croativStyleCooperBlack-OL-White-Transp.png)
Vijesti
Anušić: Srbija se naoružava brzinom svjetlosti, Hrvatska najugroženija
![](https://croativ.net/wp-content/uploads/2024/11/Anusic-1na1.jpg)
Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić u HTV-ovoj emisiji “1 na 1” rekao je da se Srbija “naoružava brzinom svjetlosti”. Osvrćući se i na rusku agresiju na Ukrajinu, izjavio je da je Hrvatska “ponovno u najugroženijoj situaciji” te naglasio važnost NATO-a i savezništva sa SAD-om.
Anušić je odbacio kritike oporbe i predsjednika Zorana Milanovića zbog nabave njemačkih tenkova Leopard po cijeni od 25 milijuna eura po komadu, kao i tvrdnje da se Hrvatsku kroz NATO uvlači u sukob s Rusijom.
Anušić je rekao da se oni kojima nije jasno gdje Hrvatska živi i koji ne hvataju poruke iz zemalja u okruženju i onih dalje, koje vode i podupiru agresiju na Ukrajinu, ne bi trebali baviti ozbiljnom politikom. Izjavio je da je riječ o najmodernijim i najboljim tenkovima na svijetu te da su zato i među najskupljima, ako ne i najskuplji.
– Koliko košta život jednog vojnika? Koliko vam košta kvadratni kilometar, metar okupirane hrvatske zemlje? upitao je kritičare.
– Sigurnost nema cijenu, poručio je Anušić.
Rekao je da Hrvatska ne poseže za tuđim teritorijem.
– Ali… Ja ne znam imamo li mi uši i oči, slušamo li komentare, kada govorimo o Hrvatskoj, ljudi s kojima smo nedavno završili jedan oružani sukob koji je bio krvav i dug? Slušamo li poruke koje šalje (ruski predsjednik Vladimir) Putin?, rekao je Anušić.
Dodao je da Hrvatska isključivo radi na pozicijama odvraćanja i da ne nabavlja ofenzivno, nego obrambeno oružje.
“Da nije bilo Amerikanaca 1995., ne bi to baš tako lagano završilo”
Osvrćući se na otpor predsjednika Milanovića i drugih hrvatskih političkih snaga prema hrvatskom sudjelovanju u NATO-ovoj misiji potpore Ukrajini NSATU, Anušić je među ostalim rekao da se radi o ozbiljnom udarcu za hrvatsku vjerodostojnost te da je NATO bio jedan od temeljnih ciljeva neovisne Republike Hrvatske.
– Ovo je trenutak kada se ne okreće leđa savezniku koji je 1995. godine bio s tobom. Znači, Amerikanci su 1995. godine bili s nama u Oluji. Da nije njih bilo, ne bi to baš tako lagano završilo, rekao je Anušić.
Na pitanje zašto se to pretvorilo u prvorazredni politički problem odgovorio je: “Samo zbog izbora.”
Govoreći o svojem odnosu s Milanovićem, rekao je da poštuje instituciju predsjednika, ali da se on mora ponašati kao predsjednik države. – On ne poštuje Ustav i ne poštuje zakon, rekao je.
No dodao je da moraju surađivati oko Oružanih snaga te da je u tom pogledu uvijek spreman sjesti i razgovarati.
Odlučno je odbacio tvrdnje da se Hrvatsku uvlači u sukob s Rusijom.
– Ovim potezima koje mi radimo idemo upravo na ruku Rusiji. Ne samo Rusiji, idete njihovim proksijima ovdje u Europskoj uniji, koji su jasno definirani kao takvi, rekao je Anušić.
– Svi znamo koje su to države, dodao je.
“Srbija se naoružava brzinom svjetlosti”
Anušić se dotaknuo i Srbije, rekavši da se na tamošnjim televizijskim kanalima Hrvate naziva ustašama.- Srbija se u ovom trenutku naoružava brzinom svjetlosti, rekao je.
– Ne znam zašto se naoružavaju, nemam pojma, ali ako se Srbija naoružava u ovom trenutku tom dinamikom, i to dinamikom koja traje već punih deset godina, onda zasigurno postoji nekakav razlog zbog čega se oni naoružavaju. Zbog čega je Rusija krenula u ovaj rat u koji je krenula? Postoji nekakav konačni plan u tome, a to je potpuno nova geopolitika i nova težišta centara moći, rekao je Anušić.
Dodao je da je Hrvatska kao granica istoka i zapada ponovno u najugroženijoj situaciji te da zato naše politike moraju biti jasno definirane i da se ne smije ljude dezinformacijama dovoditi u zabludu.
– Hrvatska ima prijatelje koje ima, ti prijatelji su joj pomagali od samostalnosti do dandanas i s tim ljudima moramo ostati i jasno definiranu politiku imati. Sve drugo je izravno rad protiv budućnosti Hrvatske i hrvatskog naroda, u to budite sto posto sigurni, poručio je Anušić.
Prva godina mandata
Anušić, koji će uskoro obilježiti prvu godišnjicu na čelu Ministarstva obrane, izrazio je zadovoljstvo mandatom, navevši, među ostalim, podizanje vojničkih plaća i opremanje helikopterima Black Hawk, borbenim vozilima Bradley i topničkim sustavima HIMARS.
– Mislim da imamo nevjerojatne predispozicije da postanemo jedna mala, ekstra snažna, brza i jaka, opremljena oružana sila, poručio je.
Anušić je rekao da je 2000. počelo uništavanje Oružanih snaga – kadrovski, vojno, operativno i na druge načine – te da se taj proces zaustavio tek 2016.
– Imamo još jako puno posla, ali na dobrom smo putu, poručio je.
U rat sa 17 godina
Anušić je u ožujku 1991., kao 17-godišnjak, napustio srednju školu u trećem razredu kako bi se priključio obrani svojeg Antunovca i Hrvatske. Rekao je da ga je motiviralo nekoliko stvari, uključujući povijest njegove obitelji, koja je, kako je izjavio, stradavala od Drugog svjetskog rata naovamo, “a posebno u Drugom svjetskom ratu na Križnom putu”.
Naveo je kako je nakon Slavonije prošao brojna bojišta, a kao najgore iskustvo istaknuo je Velebit, gdje je proveo dvije zime.
– Odradio sam sve što sam trebao odraditi za ovu domovinu, za Hrvatsku. Bio sam pozvan da to učinim i taj poziv bio je u meni, dodao je Anušić.
Rekao je da je lakše ranjen za pada Antunovca 5. prosinca 1991. te da mu je 16. prosinca poginuo brat, ali da bi “išao ponovno u to sve kada bi trebalo Hrvatsku braniti”.
Vijesti
“NEMA VEĆEG EGZORCIZMA ZA NEKO MJESTO OD KAPELA TRAJNOG KLANJANJA”
![](https://croativ.net/wp-content/uploads/2024/11/Lafuedo-e1730882112408.jpg)
Svećenik Justo Lofeudo je misionar Svete Euharistije i već godinama putuje cijelim svijetom promičući euharistijsko klanjanje, a posebno otvaranje kapelica za trajno klanjanje – objavila je Zrinka Požežanac u Vjera.hr
Zahvaljujući njegovoj nesebičnoj predanosti ovoj misiji, zahvaljujući velikodušnosti brojnih vjernika koji su danonoćno bili na raspolaganju, otvorene su brojne kapelice u gradovima i mjestima raznih zemalja.
Tijekom vremena plodovi su vidljivi u ljudima koji tamo dolaze moliti, ali i u okruženju u kojem se te kapelice nalaze. U intervjuu za ReL zadubljuje se u svoje poslanje i odnos koji postoji između bogoslužja i nove evangelizacije:
![](https://vjera.hr/wp-content/uploads/2022/07/25809275847_63a6131ff1_b-1.jpg)
Nekima se može činiti kontradiktornim, kakav odnos postoji između nove evangelizacije i Trajnog klanjanja?
Odnos između nove evangelizacije i trajnog klanjanja je prisan i potpun jer evangelizacija uvijek podrazumijeva poslanje, a kako nas podsjeća Drugi vatikanski sabor, Euharistija je izvor i vrhunac poslanja Crkve i njezina duhovnog života. Prava evangelizacija počinje euharistijom, slavljenom i razmatranom i na nju se sve vraća.
Što se tiče Trajnog euharistijskog klanjanja, evangelizatorsko poslanje je dvojako: s jedne strane, postoji poslanje uspostaviti i promicati trajno klanjanje u mjestu, odnosno prepoznati stvarnu prisutnost Božanske osobe Isusa Krista i klanjati mu se se bez prekida (kako na nebu tako i na zemlji), a s druge, evangelizacijsko djelovanje samog trajnog klanjanja.
Štovatelji, koji idu jedni za drugima danju i noću, daju svjedočanstvo koje izaziva svijet, privlači one koji su u potrazi za Bogom i privlači pažnju onih koji su daleko od Gospodina da Mu se približe ostajući prisni sa svojim Gospodarom i pozivaju i druge da to otkriju. Mnogo puta s riječima oduševljenja svjedoče o skrivenom blagu koje su otkrili. Drugi put bez riječi jer, na primjer, tko primi mir klanjanjem, postaje nositelj mira, a budući da svi čeznemo za mirom, uvijek će biti onih koji dolaze u kapelicu trajnog klanjanja kako bi i oni primili taj jedinstveni dar Uskrsa. Kristov dar.
Što ove kapelice mogu doprinijeti ljudima, mjesnim crkvama i gradovima u kojima su postavljene?
Sve je to istina iz čisto ljudske perspektive, ali nedostaje ono najvažnije: božansko djelovanje. Kad je Presveti Sakrament izložen u klanjanju, Gospodin zrači svojim milostima i te milosti ne samo da dopiru do onih koji dolaze u kapelu, nego prolaze i kroz zidove i sežu izvan tih uskih okvira.
Ono što govorim nisu riječi nego realnost koju provjeravamo svaki dan. Postoje mnoga svjedočanstva o obraćenjima, o potpuno udaljenim ljudima koji su jednoga dana ušli u kapelu trajnog euharistijskog klanjanja ne znajući zašto i iz nje izašli preobraženi ili pronašli nepoznati mir i vratili se izvoru tog mira.
Sve se to može dogoditi i zapravo se događa na mjestima gdje se slavi Gospodin u njegovoj euharistijskoj prisutnosti, ali ako je uz to klanjanje bez prekida, to jest trajno, mogućnost da netko ima susret je apsolutna i nije ograničen na određeni trenutak i možda određeni dan kada je crkva ili oratorij otvoren i Presveti Sakrament izložen. I, usuđujem se dodati, da je sila milosti veća tamo gdje se dan i noć klanja. Gospodin se, ne zaboravimo, uvijek odaziva našoj vjeri, a velika je vjera zajednice koja odluči uvijek štovati svoga Gospodina.
Iz iskustva znam da tamo gdje je uspostavljeno trajno euharistijsko klanjanje postoji prije i poslije i da nema boljeg egzorcizma za neko mjesto nego imati kapelu trajnog klanjanja.
Mislite li da postoji veza između krize u Crkvi, sekularizacije društva i militantnog sekularizma koji je generiran prezirom prema Euharistiji i misi?
Bez sumnje. Odnos je vrlo izravan. Devastacija liturgije bila je odlučujući faktor u gubitku vjere. Svakako se obje stvari hrane jedna drugom, što je vjera niža, kult više opada, a kult koji prestaje biti kult ne slavi vjeru nego nešto drugo. No, povijesno možemo reći da je sve krenulo od liturgije. Slavimo svoju vjeru. Drugim riječima, naša se vjera odražava u liturgiji. Ako nema znakova, na primjer, klanjanja Euharistiji, kako vjerovati da je Euharistija ista Kristova osoba? Ako se s njime postupa kao s objektom, onda ne može biti vjere.
Vijesti
Fox: Trump je novi predsjednik SAD-a
![](https://croativ.net/wp-content/uploads/2024/11/Fox-Trump-new-president.jpg)
Nakon do sada prebrojenih glasova, Trump uvjerljivo vodi s 270 elektora, dok Harris aostaje sa 194 elektora.
Trenutni rezultati (270 elektora za pobjedu)
- Donald Trump (246 elektora) – Kentucky (8 elektora), Indiana (11 elektora), Zapadna Virginija (4 elektora), Florida (30 elektora), Tennessee (11 elektora), Alabama (9 elektora), Oklahoma (7 elektora), Missouri (10 elektora), Južna Karolina (9 elektora), Arkansas (6 elektora), Južna Dakota (3 elektora), Sjeverna Dakota (3 elektora), Wyoming (3 elektora), Teksas (40 elektora), Louisiana (8 elektora), Montana (4 elektora), Utah (6 elektora), Mississippi (6 elektora), Ohio (17 elektora), Kansas (6 elektora), Iowa (6 elektora), Idaho (4 elektora) i Sjeverna Karolina (16 elektora), Nebraska (3 elektora), Georgija (16)
- Kamala Harris (194 elektora) – Massachusetts (11 elektora), Maryland (10 elektora), Washington D.C. (3 elektora), Vermont (3 elektora), Delaware (3 elektora), Illinois (19 elektora), Rhode Island (4 elektora), New York (28 elektora), Colorado (10 elektora), Kalifornija (54 elektora), Oregon (8 elektora), Washington (12 elektora), Connecticut (7 elektor) i Virginija (13 elektora), Havaji (4 elektora), New Mexico (5 elektora
Donald Trump u pobjedničkom govoru imperativno izjavljuje: “Neću ja nikakve ratove započinjati nego okončavati”
Sudeći prema dosad prebrojanim glasovima, Trump je skoro s “obje noge” u Bijeloj kući…
Donald Trump nadomak je velike pobjede na američkim predsjedničkim izborima. Izbornu noć proveo je na svom imanju Mar-a-Lago na Floridi, no njegovi pristaše su onda prebačeni u kongresni centar u West Palm Beachu gdje je Donald Trump održao govor. Sudeći prema dosad prebrojanim glasovima, Trump se vraća u Bijelu kuću.
-Želim vam svima mnogo zahvaliti, tisuće prijatelja su ovdje okupljeni, ovo je nevjerojatan pokret – kazao je Donald Trump koji je na pozornicu došao uz pjesmu ‘God Bless The USA’, a tisuće pristaša su uzvikivale ‘USA, USA’. Kazao je da će ovaj trenutak “pomoći zemlji da ozdravi”.
– Ovo je politička pobjeda koju naša zemlja nikad prije nije vidjela, zbog toga želim zahvaliti američkom narodu što sam izabran za vašeg 47. predsjednika. Svakom građaninu govorim, borit ću se za vas, vaše obitelji, vašu budućnost. Neću prestati dok Amerikancima ne damo zemlju koju zaslužuju, ovo će biti zlatno doba Amerike. Ovo je veličanstvena pobjeda za američki narod koja će nam omogućiti da Ameriku ponovno učinimo velikom – rekao je, a prenosi Hina.
– Vratili smo Senat, pa to je odlično. Sve te države je osvojio pokret ‘maga’, pa to je veličanstveno. Čini se da ćemo zadržati kontrolu nad Zastupničkim domom – kazao je.
I novi potpredsjednik Amerike postat će JD Vance. On se također pridružio Trumpu na pozornici te mu je odao počast zahvalivši mu na prilici da bude uz njega.
– Mislim da smo upravo svjedočili najvećem političkom povratku u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Pod vodstvom predsjednika Trumpa, nikada se nećemo prestati boriti za vas, za vaše snove, za budućnost vaše djece. I nakon najvećeg političkog povratka u američkoj povijesti, predvodit ćemo najveći ekonomski povratak u američkoj povijesti – pod vodstvom Donalda Trumpa – kazao je JD Vance.
– Ovo će se pamtiti kao dan kada su Amerikanci opet dobili kontrolu nad vlastitom zemljom – kazao je Trump koji je u svom govoru spominjao i rad Elona Muska i zahvaljivao mu, dao je riječ Dani Whiteu, šefu UFC-a… – Neću ja nikakve ratove započinjati nego okončavati. Želimo otvoriti Ameriku za sjajnu budućnost. Mi ćemo zemlju učiniti boljom nego što je ikad bila. Mnogi su mi ljudi rekli da je Bog poštedio moj život s razlogom, a taj razlog je bio da spasimo našu zemlju i vratimo je veličanstvenosti – rekao je Trump te govor zaključio s konstatacijom da će Amerika biti bolja, sigurnija i naprednija država nego što je bila.
Pratite i dalje razvoj situacije na Croativ.net-u
-
Vijesti3 tjedna ago
STUDIJA S OXFORDA POTVRDILA Miokarditis i perikarditis samo kod djece s Pfizerovim cjepivom
-
Vijesti3 tjedna ago
“O četiri šamara pape Franje” u članku Ivice Šole
-
Vijesti2 tjedna ago
Vlč. Dražen Radigović, Molitvom spasimo svoju Hrvatsku!
-
Vijesti3 tjedna ago
Kina sve zabrinutija! Umjetna inteligencija bira mete u Gazi
-
Vijesti3 dana ago
Trupilo Bross… ovih datuma prije 106 godina stvoren je najveći monstrum u jugoistočnoj Europi
-
Istaknuto1 tjedan ago
Otvoreno pismo Miloradu Pupovcu
-
Vijesti1 tjedan ago
Šefu Pfizera mogući zatvor u Nizozemskoj, koji je uz Bill Gatesa jedan od glavnih optuženih?
-
Istaknuto3 tjedna ago
OKUPACIJA U 40 SLIKA Gradnja srpskih kulturnih centara u Hrvatskoj