Connect with us

Vijesti

COVID-19 KAO ORUŽJE GLOBALNOG SUKOBA Rusi kažu da su SAD dužne svima platiti odštetu!

Published

on

U kontekstu globalnog geopolitičkog sukoba triju mega-država, SAD-a, Rusije i Kine, čini se kako na površinu opet izbija privremeno potisnuto pitanje tko je kriv za pojavu zlokobnog koronavirusa Covid-19 koji je gotovo pune dvije godine (2020. i 2021.) doslovno paralizirao svijet i obezvrijedio svjetsku ekonomiju.

Štoviše, ovo pitanje pojavljuje se i smješta u kontekst aktualnog narativa o postojanju američkih bioloških laboratorija na tlu Ukrajine kojeg je plasirala Moskva, a svesrdno prihvatio Peking – što izaziva ljutnju Washingtona, koji izjave toga tipa naziva ruskom propagandom i negira postojanje svojih bioloških laboratorija na tlu ruskog zapadnog susjeda. Također upozorava Peking da ne sudjeluje u takvoj kampanji koja je u Kini itekako uzela maha – piše Zoran Meter.

Zoran Meter

Dakle, evo o čemu je riječ:

Nakon što je prošli tjedan, na konferenciji izvjesnog think-tanka u Španjolskoj, profesor Columbia University i predsjednik komisije za koronavirus uglednog britanskog i svjetskog medicinskog časopisa The Lancet, Jeffrey Sachs, izjavio da je virus Covid-19 stvoren u laboratoriju, a da je za njegovo stvaranje možda korištena američka biotehnologija – znalo se kako tako nešto neće ostati bez odjeka ne samo u Moskvi i Pekingu. Poglavito u ovom potonjem, koji i dalje u svojoj zemlji provodi striktne mjere zatvaranja od širenja koronavirusa što negativno utječe na kinesko gospodarstvo i to u vrijeme ionako krajnje složenih geo-ekonomskih odnosa zbog nikad većih geopolitičkih napetosti u svijetu.

Ova izjava čelnika najuglednijeg svjetskog znanstvenog časopisa iz sfere medicinskih znanosti tim je značajnija s obzirom kako je već ranije američka obavještajna zajednica objavila deklasificirane izvatke iz izvješća predsjedniku Joeu Bidenu o podrijetlu koronavirusa, koji ukazuju da kineska vlada nije imala informacije o koronavirusu  prije izbijanja pandemije, a što sve skupa itekako ide u prilog poznatih kineskih stavova da oni s tim virusom nemaju nikakve veze.

Svi se još dobro sjećaju namjera bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa da međunarodna zajednica osudi Peking kako zbog pojave virusa, tako i zbog zataškavanja informacija o početku epidemije na svom tlu što je pridonijelo nespremnosti „ostatka svijeta“ za borbu s njom. Trump je tada govorio kako će Kina morati isplatiti financijske kompenzacije svim zemljama pogođenim tom pandemijom – kako u sferi ekonomije tako i po pitanju rodbine žrtava Covida-19.

Taj „damaklov mač“ nad glavom Pekinga time je u međuvremenu uklonjen (rezultatima istrage američkih obavještajaca) ali čitava priča nije i službeno završena pa tako uvijek postoji teoretska mogućnost za njeno novo pokretanje.

Međutim izjava Jeffreyja Sachsa Pekingu je stigla kao „melem na ranu“. Ali isto tako i Rusiji (iako ona nije bila na „optuženičkoj klupi“ poput Kine po pitanju porijekla zlokobnog koronavirusa) koja se sada nalazi pod svekolikim američkim i zapadnim sankcijskim i političkim pritiskom pa sigurno traži načine na koje može zagorčati život svojim suparnicima (čitaj neprijateljima) u bilo kojem segmentu života i u bilo kojem dijelu svijeta.

Dokaz tome je i današnja izjava predsjednika donjeg doma ruskog parlamenta (Dume) Vjačeslava Volodina, koji se proteklih tjedana svojim izjavama prometnuo u jednog od najvećih jastrebova ruske vanjske politike – skupa s tajnikom ruskog Vijeća nacionalne sigurnosti i bivšim premijerom i predsjednikom zemlje Dmitrijem Medvedevom.

Tako je Volodin, u srijedu, 6. srpnja, izjavio ni manje ni više nego da su Sjedinjene Države krive za širenje koronavirusa i da su zbog toga dužne nadoknaditi gubitke zemljama pogođenim pandemijom (vijest prenose ruski mediji). Pritom se pozvao upravo na izjave spomenutog američkog znanstvenika.

Jasno je kako će riječi ruskog političara od Washingtona biti proglašene čistom glupošću, ako uopće i budu predmetom komentara odnosno ne budu ignorirane. Jer američki znanstvenik, uostalom, nije predočio bilo kakve konkretne dokaze na temelju kojih bi se ovako nešto moglo potraživati.

Ali u današnjem svijetu, opterećenom ubrzanom eskalacijom sukoba najvažnijih geopolitičkih igrača, svaka, pa i najmanja prilika za napad i nanošenje štete protivniku – financijske, političke, moralne i svake druge prirode – sigurno će se iskoristiti. A s obzirom kako međunarodno pravo funkcionira još samo na papiru i da se svatko od moćnika na njega poziva samo onda kada mu to odgovara ili ga pak tumači na način kako njemu paše – jasno je kako će ovakve i slične „igre“ biti samo „pucnjevi u prazno“.

Međutim i kao takve sigurno će pridonijeti  dodatnom „ukopavanju u svoje rovove“ vječnih antagonista – odnosno novoj blokovskoj podjeli svijeta tj. novom hladnom ratu.

Zoran Meter/Geopolitika.news

Vijesti

Legenda o Ludbergi

Published

on

Ludberga je rođena 1. travnja 1141. godine, nedaleko od Varaždinskih Toplica kao kćerka upravitelja imanja grofa Bele II. Stasala je u prelijepu i obrazovanu djevojku kad ju je zaveo vitez Ulrik piše Selo.hr.

Pokajavši se, Ludbrega je požrtvovno brinući se o svom sinčiću Theobaldu živjela isposničkim životom, pomažući siromašnima i bolesnima. Pokajnički život prekinuo je ponovno nečastivi u liku eremita i zaveo je po drugi put. Bježeći pred njim, našla je utočište u jednoj od malenih vinogradarskih kućica pokrivenih slamom koje još od rimskih vremena ukrašavaju vinorodna brda iznad Iovie. Ludberga je počela obrađivati vinograd i postala je vješta i poznata vinogradarka.

Svoje je vino darivala crkvama, kapelicama i samostanima za sveti obred, a legenda kaže da je njeno vino jednom čak ubrzalo izbor pape u Viterbu, jer je kardinal iz Budima, čudotvorno točivši vino iz nepresušne bačve skratio vrijeme konzistorijuma. I Theobald je postao vinogradar koji je svoje umijeće usavršio u dalekoj Burgundiji gdje je nastavio tradiciju pravljenja najboljih vina. U svojim zrelim godinama Ludberga je još uvijek bila izrazito lijepa i nečastivi je odlučio opet je staviti na kušnju.

Pojavio se u liku prebogatog grofa koji ju je htio zavesti i preoteti joj vinograd. Ali ovaj put se nije dala prevariti. Sav jed zbog bijede i nesreća proživljenih u mladosti kulminirao je u furioznom naletu bijesa. Nečastivog je pomoću drvenog križa takvom silinom zabila u zemlju da je na suprotnoj strani zemljine kugle eksplodirala Antipodravina i od nje je preostao samo vulkanski otočić Antipodes.

Na taj događaj ukazuje izvor slane vode koja se i danas može zapaliti jer dolazi iz samog središta Zemlje.

TZ Ludbreg

Continue Reading

Vijesti

Bivši gradonačelnik iz Zelenih o uspjehu AfD kod mladih: Svakodnevno doživljavaju što znači ilegalna migracija

Published

on

Masovne migracije kao jedan od razloga uspjeha desnice kod mladih. Popularni gradonačelnik njemačkog Tübingena Boris Palmer uspjeh stranke Alternativa za Njemačku (AfD) među mlađim glasačima propisao je posljedicama masovne migracije.

Zanimljivo je da je Palmer bio dugogodišnji član stranke Zelenih, no izbačen je kada je počeo upozoravati na masovne migracije – donosi Narod.hr.

“Svakodnevno doživljavaju što znači ilegalna migracija. Prije svega, mladići koji su došli sami mijenjaju životnu sredinu mladih. U parku, u klubu, na ulici, u autobusu, na kolodvoru, u školskom dvorištu”, napisao je Palmer na Facebooku u ponedjeljak.

Palmer je nekoć bio gradonačelnik iz redova Zelene stranke. No kako je postajao sve poznatiji po svom javnom izražavanju protiv masovne imigracije i drugih političkih tabua, stranka je radila na njegovom izbacivanju. Unatoč tome, ostao je toliko popularan među građanima svog grada da su ga izabrali kao neovisnog gradonačelnika, što znači da Tübingenom upravlja neovisno o bilo kojoj političkoj stranci, prenosi Remix.

Tvrdi da ljevica šteti zaštiti klime

Upozorio je da svatko tko je u kontaktu s mladim ljudima u Njemačkoj zna da oni opetovano primjećuju “njihov strah od sklonosti migranata prema nasilju”, ali da se to stajalište ne shvaća ozbiljno ili “diskreditira kao rasizam”.

Georg Pazderski (L), Chairman of Berlin section of German right-wing ‘Alternative for Germany’ (AfD) party, AfD co-leader Alexander Gauland (3-R), Beatrix von Storch of AfD (2-R) and AfD co-leader Joerg Meuthen (R) take part in a march of the ‘Alternative for Germany’ (AfD) party in Berlin, Germany, EPA/OMER MESSINGER

Palmerovu tvrdnju podupiru podaci o kriminalu u zemlji iz federalnog ministarstva unutarnjih poslova. Oni pokazuju da je nasilni zločin dosegao rekordne razine 2023., pri čemu su stranci počinili šest od deset nasilnih zločina. Njegov stav o nasilju migranata u vlakovima također je potkrijepljen podacima. Što se tiče školskog sustava, štetan učinak migranata, uključujući i nasilje, otvorena je tema u njemačkim medijima.

Nadalje, Palmer ukazuje na “dogme budnosti i otvorenih granica” koje ne odgovaraju stvarnosti života mladih ljudi. Kao rezultat toga, “oni se preorijentiraju i glasaju za stranku koja barem ne odbacuje njihovu zabrinutost kao lošu i pogrešnu od samog početka.”

Palmer tvrdi da AfD neće “riješiti problem” i kaže da većina mladih nije “dovoljno glupa” da vjeruje da AfD to može učiniti. Međutim, ti mladi ljudi neće glasati za stranke koje ih pokušavaju označiti kao rasiste ili kao dio problema.

Rekao je da ljevica samo šteti zaštiti klime, jer borbu protiv klimatskih promjena povezuje s borbom protiv desnice.

AfD je nakon nedjeljnih izbora za EU postao druga najveća njemačka stranka u Europskom parlamentu osvojivši 16 posto glasova. AfD je obećao deportirati milijune migranata, boriti se protiv migrantskog kriminala i osigurati njemački školski sustav.

izvor: Narod.hr

Continue Reading

Vijesti

Zanemareni dragulj u tradicionalnom rimskom misalu: Euharistijsko srce Isusovo

Published

on

Ako ste se ikada rano pojavili u crkvi i zatekli sebe kako tiho listate svoj ručni misal – recimo, pretisak Dnevnog misala Svetog Andrije iz 1945. – možda ste naletjeli na dio formulara mise koji vam možda nije poznat zbog rijetkosti njegove upotrebe.

Neke od njih bit će identificirane kao zavjetne mise, poput Mise Muke Gospodinove, Mise za razrješenje raskola, Mise za oproštenje grijeha ili Mise za sretnu smrt. Kako bih volio da naši svećenici češće koriste ove zavjetne mise – piše Peter Kwasniewski, u OnePeterFive.

Drugi se pak mogu nazvati “blagdanima koji se drže u nekim vjerskim zajednicama i na nekim mjestima” ili “lokalnim svetkovinama”, poput sv. Ivane Orleanske 30. svibnja, Prečistog Srca Blažene Djevice Marije, sv. John Fisher i Thomas More 9. srpnja, sv. Petar Claver 9. rujna, sveti Ivan de Brébeuf, Isaac Jogues i drugovi 26. rujna ili, intrigantno, blagdan svetih relikvija koje se čuvaju u crkvama biskupije 5. studenoga Sveti Ivan Nepomuk 16. svibnja, sveta Rita od Cascie 22. svibnja, Spomendan svih svetih papa 3. ili 4. srpnja (datumi se razlikuju) i Gospa od Čudotvorne medaljice 27. studenog bili bi daljnji primjeri.

Stariji misali mogu imati još egzotičnije mise, kao što su misa Presvetog lica Isusova, misa svetog koplja i čavala, misa pet svetih rana. Neke od njih mogao bi koristiti svaki svećenik, dok bi za druge bilo potrebno posebno dopuštenje. Misal je nekoć bio ispunjen tim dubokim “pobožnim” misama, koje su (nepotrebno je reći) racionalistički progresivistički liturgičari mrzili. “Tako srednjovjekovno! Tako pijetetski! Tako nebiblijski! Tako…”

Sve što treba učiniti je proučavati ove mise uz molitvu da bi se vidjelo koliko je glupo i štetno ovo ideološko odbacivanje. Oni su, zapravo, duboko svetopisamski, duboko katolički – ali u duhu Tridentskog sabora, u duhu liturgijsko-sakramentalne mistike. Možda su zato odbijeni.

U ovo doba liturgijske godine, kada Sveta Majka Crkva slavi, po zapovijedi samoga Gospodina Isusa, svetkovinu Presvetoga Tijela Kristova (Corpus Christi), nalazimo jednu takvu jedinstvenu misu koja zaslužuje da bude oživljena u naše vrijeme: svetkovina Euharistijskog Srca Isusova, koja se slavi u četvrtak unutar oktave Presvetog Srca – to jest pretposljednjeg dana osmine.

Ovaj je blagdan prije nešto više od stotinu godina, 9. studenog 1921. godine, ustanovio papa Benedikt XV. Njegovo pravo – antifone, molitve, čitanja, čak, čini se, i predslovlje – izuzetno je lijepo, bogato materijalom za meditaciju. Za one koji imaju dnevni misal sv. Andrije, misa se nalazi na str. 1840. Radi lakšeg snalaženja, ovdje sam uključio stranice oltarnog misala iz 1952. tiskanog u New Yorku, kao i stranice Liber Usualis na dnu ovog članka.

S obzirom na ono što sam gore rekao, nitko se neće iznenaditi kada čuje da je ova misa, s trinaest sličnih, uklonjena iz misala iz 1962. dekretom izdanim 14. veljače 1961., nakon novog kodeksa iz 1960. rubrike Ivana XXIII. (Ovdje je ispričana cijela priča.) Razlozi navedeni za potiskivanje toliko su slabi i sumnjivi koliko se može zamisliti. Međutim, s osjećajem olakšanja primjećuje se da čak i dekret iz 1961. čini iznimke iz “doista posebnih razloga”. E sad, to je moj koncept otvorenog kraja! Uistinu poseban razlog danas je taj što živimo u razdoblju iznimne desakralizacije koja iziskuje povećanje pobožnosti prema otajstvima našega Gospodina, Gospe i svetaca. Štoviše, Benedikt XVI. dao nam je “sveto i veliko” načelo.[1] Takve mise pobožnosti ne trebaju nikakvo izvanjsko opravdanje za svoje oživljavanje. Opravdani su svojim autoritativnim uvodom, poviješću upotrebe i svojim intrinzičnim sadržajem: justificata in semetipsa. Štoviše, moglo bi se dodati da je Liber Usualis često uključivao pjesme za blagdan Euharistijskog Srca čak i nakon 1961., i, štoviše, da Baronijev misal, koji je, ako ništa drugo, pretjerano nalik na 1962., također uključuje pravila za to (vidi str. 1752). Ovdje se razaznaju jasne oznake sensus fidei fidelium.

U međuvremenu, u zemlji čudesa, američki biskupi najavili su “Nacionalnu euharistijsku obnovu” od 2022. do 2025. godine. Ovaj birokratski napor, koji će uključivati ​​Euharistijski kongres vrijedan 28 milijuna dolara, osuđen je na neuspjeh sve dok se temeljni uzroci uobičajene euharistijske ravnodušnosti i nevjerice — naime, pričest koja se daje u ruke ljudima koji stoje u redu, pričest nezaređeni službenici i automatska pričest za sve, uključujući otvoreno zagovornike pobačaja – ostaju neriješeni.

A ova se zla ne mogu poništiti dok se ne riješi njihov temeljni uzrok, naime, oblik mise potpuno odgovarajući u svojim rubrikama i podložan izboru ad libitum svojih slavljenika. Zato će statistike, kad dođe 2025., pokazati iste depresivne rezultate kao i prije; osim što se sa sigurnošću može predvidjeti da će više katolika nego ikada pomagati u TLM-ovima. Tu se događa i odvijat će se euharistijsko oživljavanje koje planira Božja Providnost.

Ono što je potrebno nisu blistavo pakiranje, sinodalni procesi, dijeljenje i briga, uglađeni YouCats i ostala previše ljudska rješenja za koja je USCCB specijaliziran. Ono što je potrebno je i izazovnije i lakše dostupno: ponovno poniranje u mistične dubine Presvete Euharistije putem tradicionalnih liturgijskih obreda Crkve, zajedno s euharistijskim ozdravljenjem za grijehe počinjene protiv Gospodina u Presvetom Sakramentu… Ta je naknada, uostalom, bila razlog zašto je naš Gospodin zatražio, preko svete Margarete Marije Alacoque, poseban blagdan dan nakon osmine Tijelova, što danas nazivamo blagdanom Srca Isusova.

Riznica naše katoličke vjere već je prepuna svim sredstvima za popravak i obnovu. Nemojmo sjediti i jadikovati što su zli ljudi pokušali uzeti ovo blago; umjesto toga, ustanimo i budimo proaktivni u njihovom vraćanju.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved