Connect with us

Vijesti

CRNA GORA I SPC Može li hibridni rat isključiti članak 5 NATO-a?

Published

on

Je li bitna razlika između velikosrpskih platformi „Srpskog sveta“ i „Velike Srbije“ u tome što je modus operandi prve u izazivanju „unutarnjeg krvarenja“ (tj. destabilizacije) u tzv. „srpskim zemljama“, dok se kod platforme Velike Srbije radi(lo) o nastojanju za promjenama granica – oružanim putom?

Vjerujemo kako je do izmjene ovih velikosrpskih platformi došlo zbog promijenjenih geopolitičkih okolnosti, što ćemo probati objasniti, uz dodatno projiciranje nešto šire slike ovog izazova…

Dakle, polazeći od jednog komentara s društvenih mreža – koji se pojavio nakon „helikopterskog ustoličenja“ srpskog klerika Joanikija Jovana Mićovića na Cetinju, protivno volji brojnih Crnogoraca, a koji glasi:

„Naravno da mi nismo zadovoljni reagiranjem Saveznika ali da CG nije bila u NATO-u Vojska Srbije i četnici dobrovoljci iz R. Srbije i BiH, uz domaće fašiste, bi ‘uletjeli’ na Cetinje i pobili ljude kao u Vukovaru i/ili Srebrenici, i to pod izlikom ugroženog srpstva! Toga moramo mi Crnogorci biti svjesni! Inače upravo su zbog toga kreatori kaosa u CG – Beograd i Moskva, odlučili izvesti operaciju “unutrašnjeg krvarenja” u tijelu CG!“

(Napominjemo kako je termin „unutarnje krvarenje“, kojom je opisao recentno stanje u CG, prvi uporabio lucidni Tonino Picula – izvjestitelj Europskog parlamenta za Crnu Goru)

Nadalje, u ovom kontekstu ističemo ključnu odredbu Sjevernoatlantskog ugovora:

„Prema članku 5 potpisnice, odnosno članice NATO-pakta smatraju da se oružani napad na jednu ili više njih, u Europi ili Sjevernoj Americi, treba smatrati napadom na sve njih i zato se slažu da će u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, pozivajući se na pravo individualne ili zajedničke samoobrane iz članka 51 Povelje UN-a, pomoći potpisnici ili potpisnicama koje su napadnute, poduzimajući odmah, same i u skladu s drugim potpisnicama, korake koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, da bi povratile i održale sigurnost Sjevernoatlantskog područja.

Svaki takav oružani napad i mjere poduzete kao rezultat tog napada moraju se odmah prijaviti Vijeću sigurnosti. Takve mjere moraju se zaustaviti kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.“

Dakle, članstvo Crne Gore u NATO-u ipak je odvraćanjem Vojske Srbije i drugih velikosrpskih formacija pomoglo Crnogorcima da se izbjegne krvoproliće, čak štoviše, Tonino Picula je u tom kontekstu izjavio i da su crnogorski vojni helikopteri (dakle, države  članice NATO saveza) iskorišteni pri „desantiranju velikodostojnika SPC-a Mićovića i Perića na Cetinje“ kako bi se izbjeglo krvoproliće (ma što god mi mislili o tome)?!

Ujedno, povodom tih događanja na Cetinju EU parlamentarac Picula je u razgovoru za crnogorske Dnevne novine, između ostaloga, poručio prosrpskim vlastima u CG da ne mogu računati na beskonačno strpljenje EU.

Iznio je i da  “nekonzistentnost, improvizacija i neozbiljnost svih oblika političkih institucija i osoba zasigurno neće naići na odobravanje u redovima Europske unije”. S obzirom na gore spomenuta događanja, Picula je kazao i da Crna Gora može očekivati kritike i s domaćih i stranih adresa, ali da, prilikom ocjenjivanja stanja u zemlji, ipak, treba zadržati političku racionalnost i analitičku  odmjerenost.

Prema njegovim riječima, moraju se smiriti političke turbulencije i reducirati prevelika polarizacija, jer su toksične za društvo koje može i treba napredovati. Poručuje i da međunarodna zajednica mora još opreznije pratiti razvoj stanja u Crnoj Gori.

Komentirao je i istupe vladajuće strukture iz Srbije na račun događanja u Crnoj Gori, kazavši kako politika države Srbije ne pridonosi stabilnoj Crnoj Gori.

“Upravo zbog toga EU treba značajnije posvetiti pozornost regiji i ne svoditi politiku proširenja na deklarativno izjašnjavanje ili dozvoljavati da ona služi kao oruđe za političke blokade i ucjene”, poručio je Picula.

Mogući zaključak

Okolnost da je predsjednik R. Srbije Aleksandar Vučić morao pred TV kamerama izjaviti da se odriče „Srpskog sveta“ kao državne politike (kako bi Angela Merkel uopće došla u Beograd, naime, pretpostavljamo da je to bio uvjet kojega je dala svom protegeu), zatim „neposlušnost“ Milorada Pupovca glede njegovog (Vučićevog) zahtjeva/provokacije za isticanjem srpskih zastava u R. Hrvatskoj, te okolnost što je „patrijarh s tri lica“ Porfirije Perić nekoliko dana nakon „helikopterskog desanta“ morao svoj sram i nelagodu spram Boga i svog prvog (tj. zagrebačkog) lica „prati“ u mučeničkom Jasenovcu, te čak dodatno, uz medijsko ubacivane SMS svađe s estradnom zvijezdom Severinom (sa svrhom medijskog zasjenjivanja događanja u Crnoj Gori), može se zaključiti kako sve nabrojano upućuje na vjerojatnost da projekt Male-Velike Srbije nailazi na sve veće poteškoće.

Ali ipak treba istaknuti da se na ovoj platformi, koja se bazira na hibridnim aktivnostima (specijalnom ratu), može destabilizirati još jedna članica NATO saveza – Sjeverna Makedonija. U tom se sklopu možemo prisjetiti i svojedobnog atentata na Kiru Gligorova, kao i pokušaja puča u makedonskom parlamentu 2017. godine. Ante MirićŽ/Geopolitika.news

Advertisement

Vijesti

BiH Vrijeme za hrvatsku nacionalnu drskost?!

Published

on

U okolnostima kada bošnjački gazija sarajevskim studentima povjerava kako je pronašao poštenog Hrvata-nasljednika po svojoj mjeri, a pregovori HDZ-a, Trojke i SNSD-a sve više sliče na one kada se spašavala SFRJ, Hrvati moraju izići iz (dosadašnje) puke retorike i uzeti ono što im pripada.

Dragan Čović: „Ponosni smo što jesmo veliki narod u BiH“.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Prije 13-14 godina, komentirajući političke okolnosti u Bosni i Hercegovini, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić kazao je, pomalo i prkosno, kako hrvatski narod nema fenomen kuhanja žabe – trpjet će samo do određenog trenutka. A, evo, danas, kada je političko ozračje u nas vjerojatno gore negoli je bilo kada je biskup Ratko posegnuo za ovom uistinu ilustrativnom prispodobom, podsjetimo na sindrom kuhane žabe.

Kada, dakle, žabu bacite u vruću vodu, ona bi refleksno skočila van zbog osjećaja topline, odnosno ugroženosti. Kada je pak stavite u hladnu vodu pa je postupno grijete, žaba će mirno čekati da ju skuhate.

Ima još „Komšića“…

Ukoliko uopće postoji ikakva dvojba u kojoj su Hrvati (trenutačno) poziciji, govor Željka Komšića na sarajevskom Fakultetu političkih nauka uoči ovogodišnjeg Dana neovisnosti, zorno pokazuje kako bi i taj bošnjački gazija i njegovo biračko tijelo, u konkretnom slučaju vrlo mlado, tu (hrvatsku) žabu najradije utopili. Odmah! Sad, u hladnoj ili vreloj vodi –  svejedno. Pitali su, naime, sarajevski studenti svoga dragoga gosta, štoviše zamjerili mu: zašto nije spremio nasljednika za iduće izbore, kada ode iz Predsjedništva, da BiH ima koga birati. „Nemojte biti uvjereni kako je to tako. Ali nemojte očekivati, ostale su dvije i pol godine do izbora, da sada govorim o tim stvarima, o tom potom. To je jedna od stvari o kojima razmišljam, neću da kažem da me muče. Mislim da sam pronašao pogodnu osobu. Ostaje mi samo da tu osobu uvjerim da krene u tom pravcu jer mislim kako može pobijediti“, poručio je Ljiljan Zlatni, što je, dakako, izazvalo egzaltiranost, gotovo domoljubni trans mladeži u multi-kulti bastionu podno Trebevića.

I dok je, eto, on tješio „sarajevsku budućnost“ najavom kako ima još „Komšića“, u Mostaru su HDZ, Trojka i SNSD, gotovo u „sudačkoj nadoknadi“, pokušavali ispuniti (briselske) uvjete kako bi sredinom travnja Europska unija konačno amenovala službeni početak pregovora s, više-manje, posljednjom pretendenticom u europskoj čekaonici. O nekoliko je zakona riječ, ali Izborni je, sudeći prema svim dosadašnjim vijestima sa sličnih summita u Sarajevu i/li Laktašima, ono što Hrvatima i Bošnjacima nikako ne ide od ruke. (Srbima je ionako svejedno.) Slijedom čega, a poglavito zbog činjenice kako prijeti realna opasnost da najbrojniji narod instalira „novog Komšića“ – k’o da (već) dvojica nisu dovoljna?! – evo još malo(g) vremeplova.

Nije fer, ali

„Ponosni smo što jesmo veliki narod u BiH. To treba čuti svatko tko misli da može u ime nas donositi odluke. Mi smo danas u prigodi da pošaljemo jasnu poruku, tu smo, razvijat ćemo se, graditi, unatoč pokušajima da nas se zaustavi. Mnogi su se potrudili da pokušaju odgoditi odluku najviše pravne instance države, da onemoguće ono što nam je Ustavni sud definirao – a to je hrvatskom narodu drugi neće birati predstavnike. Jer taj narod je dio BiH, ima svoj ponos, skupo je platio svoj opstanak. Predstavljanje hrvatskog naroda na svim administrativnim razinama vlasti u BiH ustavna je kategorija naše zemlje BiH. Ali koliko god se oni trudili različitim nastojanjima, iz onoga što je ostalo u zakonskim okvirima, kada je u pitanju izborno zakonodavstvoneće moći birati za nas“, naglasio je Dragan Čović 10. kolovoza 2018. na Dan Općine Široki Brijeg.

Lider najjače hrvatske stranke u BiH i dalje je na toj crti. Međutim, od njegova nadahnuta govora u Hercegovini ljutoj, Bošnjaci su još jedanput uspjeli instalirati svoga Hrvata u troglavi državni vrh. A u aktualnim okolnostima, sudeći makar po tomu koliko ovo pripetavanje oko ispunjavanja europske zadaće traje, između Trojke – probosanske kako su se samopromovirali – i SDA nema značajnije razlike u poimanju legitimnog predstavljanja u državi s dva entiteta i tri naroda.

Istina, (tzv.) probosanski lider Elmedin Konaković odmah je nakon posljednjih izbora, u brojnim intervjuima, kazao kako je izbor bošnjačkoga gazije i ustavan i zakonit – ali kako nije fer. Uz to, prisegnuo je, čak i hrvatskim medijima, kako je i osobno bio njegov fan te otkrio – za one koji su to ionako već znali – kako je plan bio da se SDP, preko eto takvog Hrvata, približi hrvatskom narodu u BiH, da se raširi u Hercegovini i Posavini.

Guvernerska manira

„U političkom smislu ne mislim da se učinilo išta dobro ili da je on napravio išta dobro što bi našoj djeci olakšalo budućnost. Također, Komšić je kroz vrijeme potpuno homogenizirao hrvatski narod oko HDZ-a, a politički pluralizam u hrvatskom narodu je vrlo slabo razvijen“, posuo se malo i pepelom taj bivši član SDA, koja je u dva navrata – uz potporu, doduše neslužbenu, Islamske zajednice u BiH – prepisala ovaj socijaldemokratski urnek pa svoga poštenog Hrvata instalirala u hrvatsku fotelju kad je god to mogla.

I nije, dakako, šokantno samo to što je Mostar dobio prefiks (mada…) – bosanski, nego ponajprije to što je zapadni dio toga grada anatemiran kao šovinistički. Baš, uostalom, kao što je u komunizmu (zapadna) Hercegovina stigmatizirana kao – ustaška. I sustavno zapostavljana u ex-SFRJ. Što u znatnoj mjeri baštini bošnjačka politika – uporno radeći Beograd od Sarajeva

Čović je inače kronični optimist glede bosanskohercegovačke europske perspektive. Dojam je, međutim, kako je u posljednje vrijeme (malo) pokoleban. Tako je početkom veljače upozorio kako se eto događa da se partneri usuglase, a onda neki od njih pregovaraju s nekim drugim. Nije, istina, precizirao koji su to drugi. No nije teško detektirati kako je riječ o strancima – zapadnim veleposlanstvima, tim i 30 godina nakon Daytona neizostavno važnim akterima pred i post izbornih procesa u nas. Uostalom, na gotovo svako, a osobito u kontekstu aktualnih sastanaka vladajućih stranka, spominjanje legitimnih predstavnika, oglašava se Veleposlanstvo SAD-a u BiH. Onako baš u sad već kronično guvernerskoj maniri.

I, ne samo to. Slučaj južna plinska interkonekcija, taj, po stavu HDZ-a, strateški interes hrvatskog naroda u BiH, govori kolika su očekivanja sarajevske političke (i ine) čaršije od Washingtona.

Bastion šovinizma?!

Nakon što su se 24. veljače u Zagrebu sastali hrvatski premijer Andrej Plenković, vlasnik (a i novinar) Face TV Senad Hadžifejzović uznemirio je svoje gledateljstvo: „Današnji sastanak Plenkovića i Čovića u Zagrebu je bitan, ali izjava nakon sastanka šokantna. Plenković je javno dao podršku Čoviću za Južnu gasnu-plinsku interkonekciju, ali pod Čovićevim uvjetima. Izjava Plenkovića je totalna kontra Amerikancima.“

Uz to, većina bošnjačkih medija zagrebački je sastanak sestrinskih stranaka sublimirala stavljajući (bezmalo) zajednički naslov: „Ovo se Amerikancima neće svidjeti!“ Gotovo, također, da i nema bošnjačkog portala ili novine koji nisu prenijeli, većina u cijelosti, tekst iz New York Timesa o izgradnji južne interkonekcije koja, veli taj list, izaziva etničke nesuglasice. I baš kao što je gazdu gore rečene televizije šokiralo zagrebačko suglasje Plenkovića i Čovića, tako je, ali uistinu, šokantan članak američkoga dnevnika u komu se uz ino kaže: „Lider bosanskih Hrvata Dragan Čović kaže kako podržava predloženi zapadni plinovod, ali želi ga staviti pod nadzor kompanije koju će voditi etnički Hrvati, umjesto postojećeg operatera plinovoda, BH Gasa sa sjedištem u Sarajevu, a koji vode Bošnjaci. Kompanija koju Čović želi stvoriti nalazila bi se u bosanskom gradu Mostaru, etnički mješovitom, ali dugom bastionu hrvatskog šovinizma“, piše NYT prije 15-ak dana.

Želje i pozdravi

I nije, dakako, ovdje šokantno što je Mostar dobio prefiks (mada…) – bosanski, nego to što je zapadni dio toga grada anatemiran kao šovinistički. Baš, uostalom, kao što je u komunizmu (zapadna) Hercegovina stigmatizirana kao – ustaška. I sustavno zapostavljana u ex-SFRJ. Što u znatnoj mjeri baštini bošnjačka politika – uporno radeći Beograd od Sarajeva – uz potporu tzv. međunarodne zajednice. Tako evo pregovori po FBiH sve više sliče onima iz ranih 1990-ih kada se sastančilo po zbratimljenim republikama kako bi se spasila Jugoslavija. A o čemu je, u biti, riječ, plastično je objasnio prvi u Hrvata na „slučaju plin“.

„…Postoje dva pitanja, jedno je opravdanost svega toga kako bi se strateški izbjegla ovisnost o bilo kome te da imate povezanost i s jedne, druge i treće strane. To poštujemo i želimo, ali ne želimo biti naivni. Ne bih želio da danas, sutra zbog političke krize netko zatvori plinovod iz Sarajeva u Posušju. Okolnosti su u BiH takve da moramo uvažavati entitetsku i županijsku nadležnost“, kazao je Čović, ponovno „šokirajući“ mnoge…

Za što, u biti, nije bilo razloga jer ovo oko (ne)puštanja, Sarajevo je nedavno (umalo) imalo prigodu osjetiti na svojoj koži. Posljednjeg se dana prošle godine oglasio Nedeljko Elek. „Upravo me zvao predsjednik Republike Srpske Dodik. Uvažavajući predsjednikov zahtjev, poduzeće Sarajevo-plin iz Istočnog Sarajeva neće sutra isključiti plin susjedima. Sretnu Novu godinu Sarajlijama želimo uz ruski plin od predsjednika Dodika i kolektiva iz Istočnog Sarajeva“, poručio je (malo…) ironično taj direktor Sarajevo-plina.

Dosta je gutanja

Na to je, dakle, mislio Čović kada je tumačio zašto „hrvatska strana“ inzistira na spoju plinskih mreža Hrvatske i BiH preko Zagvozda s odvojcima prema Mostaru i Travniku što bi ovoj zemlji omogućilo pristup LNG terminalu na Krku.

Nakon svega, spomenimo, a što je u stanovitoj mjeri u vezi i s onom žabom biskupa Ratka i s Čovićevim širokobriješkim nadahnućem, netom objavljenu studiju Sociologija hrvatskog društva dr. Ivana Burića, u kojoj autor, prepričajmo ga, uz ino poručuje kako Hrvati (ma gdje bili) moraju podići razinu pozitivne nacionalne drskosti, inovativnosti i prodornosti. Umjesto (samo) puke retorike. Kredibilitet povijesni i svaki drugi sigurno imaju, pa uistinu nema više potrebe – evo još jedne prispodobe iz životinjskog carstva – gutati žabe.

Zapravo „Komšiće“ – i/li slične mu evo najavljene nasljednike.

izvor: Nedjelja.ba

Continue Reading

Vijesti

Britanski parlamentarac Andrew Bridgen traži smrtnu kaznu za Bill Gatesa zbog zločina protiv čovječnosti…

Published

on

Britanski zastupnik Andrew Bridgen zatražio je da Bill Gates i “Covid elita“ dobiju smrtnu kaznu za navodne “zločine protiv čovječnosti” tijekom pandemije Covida – piše Antonio Klasić na Epoha portalu

Bridgen je uputio poziv tijekom zasjedanja parlamenta u Westminsteru ovog tjedna, navodeći da je uvijek bio protiv smrtne kazne, ali “događaji su me natjerali da preispitam svoj stav”

“Možemo li voditi raspravu o zločinima protiv čovječnosti i odgovarajućoj kazni za one koji produžavaju, kuju urotu i zataškavaju te zločine”, nastavio je Bridgen. “Zločini su toliko ozbiljni da bi konačna kazna mogla biti neophodna.” Pogledajte:

“Vladini čelnici diljem svijeta i drugi među njima sudjelovali su u nečemu što predstavlja izdaju javnosti”, izjavio je Bridgen odgovarajući na licemjernu repliku svoje kolegice Penny Mordaunt (koja je dugogodišnja članica WEF-a).

Bridgen je također kontaktirao načelnika metropolitanske policije Marka Rowleya kako bi organizirao trosatni sastanak na kojem će stručnjaci i zviždači pružiti dokaze da su kriminalne aktivnosti provodili najviši članovi vlade i državne službe u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Prošlog je tjedna Bridgen otkrio da mu je viši ministar u britanskoj vladi rekao detalje plana korištenja turbo-raka za depopulaciju svijeta.

Bridgen je objasnio da se incident dogodio u čajani u Westminsterskom parlamentu, gdje mu je neimenovani viši ministar rekao da će “brzo umrijeti od raka” jer je bio prevaren da uzme cjepivo tijekom pandemije.

“Možete reći što god želite”, rekao je ministar Bridgenu. “Nije važno. Vi ste cijepljeni. Uskoro ćete umrijeti od raka.

Bridgen je bio zastupnik za sjeverozapadni Leicestershire od 2010. Postao je istaknuti glas u borbi protiv globalističkog autoritarizma u Ujedinjenom Kraljevstvu, prosvjedujući protiv obaveznog cjepiva protiv Covida, karantena i obveznog nošenja maski.

Bridgenovo pravodobno upozorenje o vrtoglavom porastu smrti od raka uslijed cjepiva mRNA dolazi u trenutku kada zaposlenici Pfizera počinju širiti vijest o prijevari.

Prema Pfizerovom insajderu koji upozorava da je svatko cijepljen mRNA hodajuća tempirana bomba koja čeka da eksplodira. Pogledajte video:

izvor: Epoha.com.hr

Continue Reading

Vijesti

Podcast Velebit – Zdenko Lozo: Tko su ruski igrači u Hrvatskoj?

Published

on

Gost u Podcastu Velebit je novinar i geopolitički analitičar Zdenko Lozo.

Tijekom služenja vojnog roka u Bijeljini 1986. godine, uhićen je od KOS-a i suđen na Vojnom sudu u Sarajevu na 2 godine zatvora. Istragu je vodio general Aca Vasiljević.

Sudionik je Domovinskog rata u operacijama od Kupresa, Zapadne Bosne i Južnog sektora do Oluje. Nakon osamostaljenja je radio u HIS-u, a potom u SOA-i kao analitičar za gospodarske analize i energetiku, te s njom povezane transportne pravce i skladištenje, preradu, eksploataciju, istraživanje, prodaju ugljikovodika i analizu ruskih planova energetskog pokoravanja Europe.

Zajedno s Tomislavom Jonjićem uređivao je Imotsku krajinu i 7Dnevno. Objavljuje u portalima Kamenjar i Dalmacija danas.

– Sve o energetici kao geopolitici.

– Ruska priča na Balkanu i u RH te u Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj i Sloveniji. Njene namjere i uspjesi penetracije.

– Milanović kao ruska marioneta. Način njihova targetiranja, pridobivanja i financiranja.

– Hrvatske energetske kompanije INA, HEP, JANAF i Plinacro.

– Političke stranke, poglavito tzv. desnica. Načina nastajanja, planovi, gazde…

– Svjetski geopolitički tektonski pomaci.

Pogledajte i poslušajte na Podcastu Marka Juriča i Projekta Velebit

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved