Početak božićnog razdoblja mogli bi nekako smjestiti uz blagdan Svete Barbare (4. prosinca). Sveta Barbara je jedna od adventskih glasnica, koja nam naviješta Božić – donosi Narod.hr.

Blagdan Sv. Barbare u sebi sadrži neka folklorna obilježja tipična za božićno vrijeme. U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija i zazeleni se do Božića (drugdje se ovaj običaj veže uz dan Sv. Lucije), ide se u ophodnje djece po selu, uz darivanje i blagoslivljanje. U nekim su krajevima manje grupe djece ujutro obilazile selo od kuće do kuće, recitirajući prigodnu pjesmu, koja se ponavlja i za božićnih ophodnji, a ukućani su ih darivali jabukama, sušenim voćem ili sitnim novcem. Upravo zbog toga i ne iznenađuje podatak da za Svetu Barbaru ponegdje u puku postoji naziv Mali Božić (Mikleuš).

„Početak Božića”

Božićno doba u selima kajkavskih krajeva počinje danom svete Barbare jer stari govorahu: „Sveta Barbara – početak Božića“. U Međimurju i drugdje, rano ujutro još za mraka, u kuću dolazi dječak ili više njih čestitati sv. Barbaru. Obično pod prozorom pjeva, zapravo nabraja sva ona dobra koja želi da budu u toj kući. Kad završi obično biva nagrađen jabukama, suhim voćem, bombonima, suhim mesom, a u zadnje vrijeme to biva novcem.

Zbog toga dječaci osobito vole blagdan svete Barbare, i dugo još o njemu pričaju, hvaleći se koliko je tko dobio darova…. Na žalost danas taj običaj sve više nestaje.

Spomendan svete Barbare značajan je i u Slavoniji

U nekim krajevima, posebno pod utjecajem njemačke kulture, na taj se dan odreže grana trešnje (višnje, šljive…) i stavi u vodu, kako bi procvjetala do Božića.

Spomendan svete Barbare značajan je i u Slavoniji, pa je tako još uvijek ponegdje običaj u slavonskim selima, a i drugdje, da susjedi porane i jedni drugima odlaze u čestitare, ovako se međusobno blagoslivljajući: „Hvaljen Isus! Čestitam vam Sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, ždrijebilo se, prasilo se, janjilo se, macilo se i leglo se! Živi i zdravi bili!” Domaćin bi na to odgovorio: „Živ i zdrav i ti bio!”, a onda bi se počastili domaćom kobasicom.

Prema predaji, Barbara je rođena u 3. stoljeću ili u Heliopolisu u Egiptu ili na području grada Kaira. Otac joj je bio bogat i ugledan poganin, trgovac purpurom, koji je iz silne ljubavi prema kćeri i pretjerane brige da ju netko ne oženi i odvede od obiteljske kuće, odlučio sazidati za kćer raskošnu kulu s dva prozora i postavio čuvare koji su budno pazili da joj se tko ne približi.

Otac se razbjesnio jer je prešla na kršćanstvo i predao ju je vlastima

Ona je pak saznala za kršćanstvo i ono ju je zaintrigiralo pa se obratila pismom Origenu, poznatom crkvenom ocu, a ovaj joj je uputio svećenika Valentina, preobučena u liječnika, koji ju je tajno poučavao u vjeri i kasnije krstio. Osnažena iskustvom ljubavi Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, naredila je radnicima, dok joj je otac bio odsutan, da probiju u zidu još jedan otvor i naprave treći prozor, a s nakanom da ju oni stalno podsjećaju na otajstvo Presvetoga Trojstva. Također je dala da se na vratima ureže križ.

Kad se otac vratio s puta, pitao ju je zašto je to napravila, a kad mu je rekla kako duša upija svjetlo kroz tri duhovna prozora: Oca, Sina i Duha Svetoga, te da se obratila na kršćanstvo, otac se razbjesnio i predao ju vlastima. Djevojka je bila podvrgnuta velikim mukama, a na očev zahtjev na kraju su mu odobrili da joj on sam odrubi glavu. Kad se vraćao kući počela je velika grmljavina, pa ga je pogodila i ubila munja. Zbog toga se svetu Barbaru smatra zaštitnicom od nevremena i gromova.

U umjetnosti se Barbara prikazuje s mačem i kaležom u ruci te kulom ispod njezinih nogu.

Prosječan IQ svjetske populacije, koji je od kraja Drugog Svjetskog Rata do kraja 90-ih konstantno rastao, u posljednjih dvadeset godina je pao – piše Ivan Pletikos na svom profilu!

Taj je preokret nazvan u znanosti Flynn efektom. Da stvar bude alarmantnija, čini se da se razina inteligencije koja se mjeri testiranjem smanjuje najbrže i najviše baš u najrazvijenijim zemljama. Mnogostruki mogu biti uzroci ove pojave. Jedan od njih bi mogao biti permanentno osiromašenje jezika.

Nekoliko studija ukazuje na smanjenje leksičkog kapaciteta znanja i osiromašenje jezika: ne radi se samo o smanjenju korištenog vokabulara, već i o jezičnim suptilnostima koje omogućuju obrađivanje i formuliranje kompleksne misli. Postupni nestanak vremena (subjektivni, nesavršeni, spojeni oblici budućnosti, prošlih participacija) ukazuje na porast korištenja sadašnjeg vremena – prezenta. Kada je sve ograničeno na trenutak: potpuno se onemogućuju mentalne projekcije. Pojednostavljenje gramatika, nestanak kapitalnih slova i interpunkcija su primjeri ‘smrtonosnih udaraca’ preciznosti i raznolikosti izražavanja. Samo jedan primjer: eliminirati riječ “djevojka” ne znači samo odustati od estetske riječi, već i nesvjesno promovirati ideju da između djeteta i žene nema srednjih faza.

Manje riječi i manje konjugiranih glagola podrazumijevaju manju sposobnosti izražavanja emocija i manju mogućnosti obrade misli. Istraživanja su pokazala kako do nasilja u javnosti i privatnoj sferi dolazi izravno iz nesposobnosti da riječima opišete svoje emocije. Bez riječi za izgradnju razuma, kompleksna misao je nemoguća. Što je jezik siromašniji, sve više misli nestaje. Povijest je bogata primjerima i opisana u mnogim knjigama, ako knjige još uopće netko čita, (Georges Orwell-1984; Ray Bradbury – Fahrenheit 451) su jasno opisali kako su svi totalitarni režimi oduvijek ograničavali misao, samim tim i slobodu, smanjenjem broja i značenja riječi. Ako nema misli, nema ni kritičnih misli. I nema misli bez riječi. Kako možete bez uvjeta izgraditi hipotetsko-deduktivnu misao? Kako možete uzeti u obzir budućnost bez konjugacije za budućnost? Kako je moguće uhvatiti privremenost, slijed elemenata tijekom vremena, bilo prošlost ili budućnost, i njihovo relativno trajanje, bez jezika koji razlikuje ono što je moglo biti, što je bilo, i što će biti nakon onoga što se moglo dogoditi, i na koncu je li se stvarno dogodilo?

Dragi roditelji i učitelji: učimo našu djecu, naše učenike, razgovarati, čitati i pisati! Podučavanje i vježbanje jezika u svojim najrazličitijim oblicima presudno je važno. Normalno je da se njima čini kompliciranim, ali pogotovo ako je komplicirano, i naporno, a jeste, u ovom naporu krije se ono najvažnije – sloboda. A to nije samo naša niti njihova sloboda, za koju su ginuli i na druge se načine žrtvovali naši preci, to je pitanje opstanka budućnosti ljudskog roda.

Oni pak koji idu niz mainstream dlaku “potrebe” da pojednostave pravopis, popuštaju u jezik razna kvarenja, ukidaju vrste, rodove, vremena, nijanse, sve što stvara kompleksnost, pravi su kreatori siromaštva ropstva ljudskog uma.

“Nema slobode bez nužnosti. Nema ljepote bez mišljenja ljepote.” (Christophe Clavé)

Hvala prijatelju Ervinu Vlačiću

P.S.: Naslovna slika samo je ilustrativne naravi i kako samo upozorenje na njoj stavlja u pitanje metodologiju pa i vrijednost, više pokazuje stupanj obrazovanosti stanovništva koje obuhvaća, tj onaj tip inteligencije koji uključuje edukaciju, “kvizaške inteligencije”, po kojpoj su pametniji onaj moj Istranin Kotiga i onaj iz Radničke fronte, nego li stvarne sposobnosti koje se definiraju inteligencijom/ama. Uopće nisam uvjeren da je prosječna populacija u istočnim dijelovima Europe manje (pogotovo toliko manje) inteligentnija od one na zapadu ili sjeveru.

Stručnjaci upozoravaju da će za neizbježni lažni teroristički napad u Londonu biti okrivljena Rusija – prenosi Filip Turkalj na portalu Epoha, pozivajući se na stručnjaka sigurnosti Alexa Krainera.

Autor sigurnosti Alex Krainer kaže da je nakon gledanja YouTube videa pod naslovom “ Zašto su SVE web kamere u LONDONU izvan mreže…? “, počeo je istraživati ​​što britanske obavještajne službe namjeravaju.

Skoro sam bio izbezumljen: g. Houston pregledao je stotine web kamera diljem Londona i nije mogao pronaći nijednu koja emitira uživo. Uvjerite se sami  ovdje  i  ovdje ! To je krajnje čudno: jasno je da je netko  donio odluku da ih sve isključi – nisu mogle sve slučajno propasti.

Jedna od web kamera iznad Westminsterskog mosta prikazala je posljednju sliku koju je snimila: bilo je to 2. rujna 2024. u 16:51, što nam daje barem naznaku kada je Srce tame zamračilo svijet. Jučer sam objavio komentar o ovome u svom TrendCompass izvješću i jedan od čitatelja pronašao je web kameru koja radi na Abbey Roadu. Ipak, to je jedan od stotina koji su još mračni.

Zašto bi netko odlučio isključiti sve web kamere je misterij, i to zloslutan. G. Houston nije ponudio nikakva objašnjenja, što je razumljivo s obzirom da živi u Britaniji gdje vas pjevanje, “kung fu borba” ili tiha molitva na pločniku mogu dovesti do uhićenja. Ali gdje je odbio kročiti, usudio bih se nagađati.

Planiraju lažan napad za kojeg će okriviti Rusiju?

Mislim da je to jedino objašnjenje koje meni ima smisla: oni planiraju teroristički napad pod lažnom zastavom na London za koji će okriviti Rusiju, kako bi mogli pokrenuti sveobuhvatnu mobilizaciju cijelog društva sve zapadne sile protiv Rusije. Sada, ako se ovo čini nategnutim, sada postoji nekoliko važnih elemenata koji se koherentno uklapaju u ovaj scenarij, počevši od općeg geopolitičkog stanja stvari.

Zapadno carstvo, a posebno Velika Britanija, snažno su se kladili na Ukrajinu i izgubili. Situacija je do sada postala koliko neporeciva koliko i beznadna. Ali zapadne sile ne pokazuju nikakvu sklonost rezati i bježati, kao što su učinile s Vijetnamom u ožujku 1972. ili Afganistanom u kolovozu 2021.

Zapad se danas suočava s najvećom svjetskom nuklearnom silom s uspostavljenom eskalirajućom dominacijom u regiji i visoko motiviranom, dobro uvježbanom, borbeno osposobljenom i dobro opremljenom silom, uključujući s novim, razornim konvencionalnim oružjem koje zasjenjuje sve što Zapad ima u svom istrošenom stanju arsenala. Unatoč tome, oni i dalje eskaliraju. Pitanje je zašto?

U Ukrajini je cijeli svijet na kocki

Ukrajina im je previše važna i ulozi ne mogu biti veći. Sa stajališta imperijalne kabale, nagrada je zapravo cijeli svijet. U svom radu, “Democratic Ideals and Reality,”  Sir Halford Mackinder  je napisao da, “ Tko vlada Istočnom Europom, zapovijeda Heartlandom; tko vlada Heartlandom, zapovijeda Svjetskim otokom; tko vlada svijetom-otok kontrolira svijet. ”

 
Pod svjetskim otokom Mackinder je mislio na euroazijsko kopno. Njegov teorijski okvir ostao je temelj vanjske politike za britansku i američku vladu sve do danas, kao što smo nedavno 2018. saznali od Wesa Mitchella, pomoćnika državnog tajnika predsjednika Trumpa za europska i euroazijska pitanja. U  brifingu Odboru za vanjske odnose Senata SAD-a , izričito je rekao da je “središnji cilj vanjske politike administracije obraniti dominaciju SAD-a nad euroazijskom kopnenom masom kao najvažniji interes američke nacionalne sigurnosti i pripremiti naciju za ovaj izazov .” 

Mitchell je također rekao da administracija ” radi s našim bliskim saveznikom UK-om na formiranju međunarodne koalicije za koordinaciju napora na ovom polju .” Ova stajališta nisu samo prazna razmišljanja akademika ili zabava za think tankove. Stvarnost na terenu potvrđuje da imperijalna kabala doista tako gleda na ishod bitke za Ukrajinu. Od početka rata nekoliko njihovih poručnika izrazilo je uvriježeno mišljenje:

• ” Ako izgubimo u Ukrajini, svjetski poredak koji smo stvorili prije 80 godina će se srušiti” –  rekao je tada šef američkog stožera  Mark Milley,  travanj 2022.
• “Ako izgubimo u Ukrajini, izgubit ćemo svijet desetljećima. Poraz u Ukrajini mogao bi biti početak kraja zlatnog doba Zapada.” –  Mateusz Morawiecki , poljski premijer u TV obraćanju, travanj 2023.
• “Ako Ukrajina izgubi, svjetski poredak će uspostaviti naši neprijatelji” – bivši glavni tajnik NATO-a (1999.-2003.) i član Doma lordova britanskog parlamenta George Robertson u The Telegraphu, siječanj 2024.
• “Ako Ukrajina padne, to bi bila katastrofa za Zapad, bio bi to kraj zapadne hegemonije i nećemo imati koga kriviti osim sebe.” –  Boris Johnson , u  kratkoj video poruci , travanj 2024

Malo je vjerojatno da će interesi carstva tiho prihvatiti ovu “katastrofu”. Zbog toga eskaliraju provokacije protiv Rusije, očajnički se nadajući da će Rusi napasti državu članicu NATO-a, stvarajući izgovor za pozivanje na članak 5 NATO ugovora i oslobađanje jedinstvenog odgovora gdje bi se kolektivni Zapad suprotstavio Rusiji u cijelosti- društvenog napora i, nadamo se, izvući pobjedu iz ralja poraza.

Ponekad provokacije uspiju i pokrenu željeni odgovor. Primjer je bio napad na RMS Lusitania 1915., a drugi napad na Pearl Harbor, koji je potaknuo nevoljne Amerikance da se pridruže Drugom svjetskom ratu. Najnovija je bila kriza koja je ubrzala trenutni ukrajinski rat.

Stvorite koristan val nacionalnog gnjeva!

Ali postoje okolnosti kada se mora orkestrirati poticajni događaj da detonira veći sukob, a popis poznatih primjera kroz povijest je vrlo dugačak. Evo samo nekoliko slučajeva:

• Incident u Mandžuriji ili “Mukden”. U rujnu 1931. japanske trupe pokrenule su malu eksploziju na željezničkoj pruzi u vlasništvu japanske tvrtke, a zatim su za to okrivili Kinu kako bi opravdali invaziju na Mandžuriju.
• Napad na radio postaju Gleiwitz  u rujnu 1939.: nacisti su granatirali postaju i optužili poljske trupe za djelo, dajući Hitleru izgovor da pokrene invaziju na Poljsku
• Granatiranje Mainile  u studenom 1939. Sovjeti su granatirali rusko selo Mainila i okrivili Fince, što je izazvalo napad SSSR-a na Finsku
• Operacija Northwoods  u ožujku 1962. Operaciju je obustavio predsjednik Kennedy, ali je Združeni načelnik stožera SAD-a planirao kampanju terora protiv civilnih ciljeva u Miamiju kako bi “stvorio koristan val nacionalnog ogorčenja” i doveo do američke invazije od Kube.
• Incident u Tonkinškom zaljevu  u kolovozu 1964. Dva američka razarača stacionirana u Tonkinškom zaljevu javila su radio vezom da su ih gađale sjevernovijetnamske snage, što je navelo Kongres SAD-a da donese “Rezoluciju Tonkinškog zaljeva” i ovlasti predsjednika  Johnsona  da ide “u potpunosti” ” u Vijetnamu.

• Teroristički napadi “11. rujna”  2001. Pomogli su Bushevoj 43 administraciji da pokrene svoj izvrsni Globalni rat protiv terorizma i radikalno smanji građanske slobode kod kuće
• Kemijski napad na Ghoutu  u kolovozu 2013. Orkestriran od strane zapadnih posredničkih snaga uz pomoć Bijelih kaciga predvođenih Britancima i ISIS-om, za kemijski napad na civile u Ghouti okrivljene su snage Bashara Al Assada. Da je optužba zapela, prešla bi se “crvena linija” za intervenciju SAD-a i NATO-a u Siriji

Primjeri su vrlo brojni. Novi napad pod lažnom zastavom, s ciljem pokretanja Trećeg svjetskog rata protiv Rusije, ne bi bio neobičan u kontekstu povijesti. Ako je stanovništvo zatečeno i ljudi istinski vjeruju službenoj priči o napadima, to neizbježno stvara “korisne valove nacionalnog ogorčenja”, dopuštajući čelnicima zemlje da se omotaju zastavom, obećaju pravdu pod svaku cijenu i početi nepovratno pomicati dijelove prema željenoj vojnoj eskalaciji.

Vjerujem da je to razlog zašto zapadne sile potiču Ukrajinu da svojim projektilima udari na Rusiju, iako se time gotovo ništa ne može dobiti. Takva eskalacija samo ih izravno uključuje kao zaraćene strane u sukob. To je nevjerojatno zašto SAD iznenada raspravlja o opskrbi Ukrajine nuklearnim oružjem. Možda se nadaju da će Rusija odgovoriti impulzivno, ali znaju da Vladimir Putin gotovo sigurno neće zagrizti mamac. Tu dolazi lažna zastava, vjerojatno u obliku detonacije nuklearnog oružja u Londonu.

Ne mogu zamisliti kako bi se to moglo izvesti. Trebao bi postojati vrlo rigorozan lanac nadzora nad svakom bojevom glavom uskladištenom u bilo kojoj zapadnoj sili. Ali kada bi se takvo oružje dalo Ukrajini, tu bi se lanac nadzora završio. Odatle bi nuklearne naprave mogle slobodno lutati i otplutati natrag u Srce tame kako bi služile svojim lažnim svrhama, možda na posebnim letovima CIA-e ili MI6, ili možda u običnim transportnim kontejnerima.

Pretpostavimo da je takva naprava detonirana iz transportnog kontejnera na brodu, vlaku ili kamionu, neka web kamera bi mogla snimiti događaj. Ali ako su sve web kamere u mraku, vijesti – koje će svoje priče unaprijed napisati – mogu izvijestiti da je to bio ruski projektil, a bilo bi vrlo malo vjerojatno da bi itko mogao dokazati suprotno. Ako bi se takve slike ikada pojavile, gotovo bi ih sigurno bilo malo i moglo bi im se brzo ući u trag i ukloniti iz optjecaja.

Tog puta glumci su svoje replike čitali izvan niza, otkrivajući da su vijesti bile napisane unaprijed.

Isključivanje svih web kamera u Londonu ne može biti slučajan događaj. Zahtijeva objašnjenje. Moje je samo nagađanje, ali ako postoji drugačije koherentno objašnjenje zašto su se sve londonske web-kamere ugasile početkom rujna, ne mogu to ni zamisliti.

Vrijeme je da budete hrabri…

Danas je Dan zahvalnosti i gotovo me boli dijeliti ova mračna razmišljanja. Kao prvo, mogao bih biti u krivu – to je očito. A onda je to pad – nema razloga za zahvalnost. Ali ako sam slučajno u pravu… Jedini način na koji događaji pod lažnom zastavom mogu propasti je ako ih javnost prozre.

Planeri pod lažnom zastavom moraju postaviti ljude u zasjedu i šokirati ih s vedrog plavog neba. Spektakularan događaj poput 11. rujna imat će snažan utjecaj na emocije ljudi i u tom će trenutku biti podložni varljivim pričama. Taj “korisni val ogorčenja” će se materijalizirati. Ali ako je javnost unaprijed upozorena i očekuje da bi moglo doći do lažne zastave, mogli bi posumnjati da je to bio “posao iznutra”, a napad bi se mogao vratiti u lice zavjerenicima. Stoga sam odlučio riskirati da svojim čitateljima upropastim dugi vikend i također riskirati da se osramotim.

U jeku pandemije Covida 19,  dr. Mike Yeadon  – jedan od pravih stručnjaka koji je prozreo prijevaru i nije se bojao progovoriti o njoj, rekao je da je ovo vrijeme za hrabrost. Nije rekao da bismo trebali izaći i obračunati se s policajcima ili jurišati na tenkove s molotovljevim koktelima. Govorio je o preuzimanju rizika da pogriješi, da se osramoti. Lakše je i sigurnije o svemu tome šutjeti. Cijeli tekst pročitajte ovdje

izvor: Epoha.com.hr