Postkoncilska se kriza prenijela i na nedužnu mučenicu iz četvrtoga stoljeća koja je trebala poslužiti kao ogledni primjer dodvoravanja svijetu i obračuna iskompleksiranih naprednjaka sa štovanjem svetaca
Sveta Filomena je ranokršćanska mučenica pred kojom teško itko, bilo vjernik ili nevjernik, može biti ravnodušan. I kao što je Isus bio i ostao, prema proroštvu starca Šimuna, znak osporavan (Lk 2,34) tako se događa i u slučaju ove njegove vjerne službenice.
Relikvije
Zemni ostaci sv. Filomene pronađeni su u katakombama svete Priscile u Rimu 1802. u zasebnom grobu na kojem se nalazi natpis upisan na tri opeke LUMENA /PAX TE/ CUM FI ili Lumena mir s tobom u kojem je fi višak. Izmjenom redoslijeda nadgrobnih opeka dobiva se posve logični natpis PAX TECUM FILUMENA, u prijevodu: Mir s tobom Filomena. Uz natpis se nalaze i urezane slike palmine grane, tri strijele, sidra i ljiljana. Iz čega se jasno iščitava da je bila djevica (ljiljan) i mučenica (palmina grana) te da je njezino mučeništvo uključivalo strijele i sidro. Otvaranje groba zbilo se u prisutnosti čuvara relikvija mons. Giacinta Ponzettija.[1] Pronađena je ampula s krvi, mala lubanja i kosti koje su ukazivale na djevojčicu od nekih dvanaest ili trinaest godina starosti. Ovo je i više nego dovoljno da znamo da se radi o svetici i da je stoga kao takvu trebamo častiti. U skladu s time je Crkva i postupila stavivši njezine ostatke u kutiju koja je bila zapečaćena od biskupa i pohranjena na dolično mjesto u Vatikanu. Nekoliko godina poslije svećenik don Franjo di Lucia, zatraživši relikvije za svoju župsku crkvu, dobio je upravo zemne ostatke Filomene. Preuzevši relikvije, župnik ih je donio u Mugnano 9. kolovoza 1805. gdje su se počela događati razna čuda preko kojih se brzo širila pobožnost prema svetici. Veliki odjek posebno je imalo čudo umnažanja njezina praha o kojem se osvjedočila i Kongregacija za bogoštovlje.[2] Tako je Bog preko čuda proslavljao davno stradalu djevojku.
Posebnost svete Filomene jest što su se nakon nekih dvadesetak godina pojavile i podudarne privatne objave o njezinu životu i mučeništvu od tri različite osobe na raznim mjestima. Najdetaljnije i najpoznatije je svjedočanstvo sestre Marije Luize koja je bila utemeljiteljica redovničke družbe i umrla na glasu svetosti. Njezina objava o svetoj Filomeni od 13. kolovoza 1833. dobila je imprimatur od Kongregacije za nauk vjere nekoliko mjeseci poslije (21. prosinca 1833.) i tako je bilo dozvoljeno njezino objavljivanje.[3]
Štovanje
Dodatni poticaj čašćenju svete Filomene daje čudesno ozdravljenje Pauline Jaricot. Ova blaženica, poznata po svome plodnom apostolatu širom katoličkoga svijeta, smrtno bolesna dolazi iz Francuske u Italiju kako bi molila za ozdravljenje na grobu svete Filomene. U Rimu je posjećuje papa Grgur XVI. koji procjenjuje da joj nije ostalo još mnogo vremena pa se preporučuje u njezine molitve kada dođe u nebo. Paulina ga tada pita ako ju ozdravi sveta Filomena da dopusti njezino službeno čašćenje.[4] Papa odgovara potvrdno. Blaženica odlazi u svetište u Mugnano gdje tri dana moli pred oltarom svetice i tamo u nazočnosti mnoštva ljudi biva trenutno ozdravljena 10. kolovoza 1835., upravo na dan Filomenine mučeničke smrti. Papa je na povratku zadržava godinu dana u Rimu da bude siguran da je ozdravila. Na temelju ovoga i drugih nadnaravnih znakova papa 13. siječnja 1837. odobrava štovanje svetice i ustanovljuje njezin spomendan 11. kolovoza.[5] Da bi Crkva nekoga proglasila blaženikom ili svecem, traži potvrdu od Boga preko čuda. U slučaju mučenika to nije potrebno. Ipak kod svete Filomene imamo i mučeništvo i brojna čuda.
Svetica postaje poznata po cijelom svijetu a ujedno rastu i brojna milosna uslišanja koja se njoj pripisuju. Uz običan puk štuju je i mnogi sveci: sv. Antun Marija Claret, sv. Franciska Saveria Cabrini, sv. Petar Chanel, sv. Petar Julian Eymard, sv. Damjan de Veuster, bl. Bartul Longo, bl. Anna Maria Taigi i mnogi drugi. Sveti Ivan Marija Vianney čak je ustvrdio kako je sve što je od Boga tražio posredstvom svoje „male svetice” to i dobio.[6] Sve su to dodatna i brojna jamstva autentičnosti posebno značajna jer dolaze od svetaca. Sveci kao Božji miljenici se teško mogu prevariti u svome sudu, a naročito u ovako velikom broju.
Sliku upotpunjuje i javno očitovanje više papa koji su Filomenu uzdigli raznim priznanjima među najveće svetice Katoličke Crkve. Blaženi Pio IX. hodočastio je u Mugnano i proglasio je suzaštitnicom Napulja i dozvolio misu u njezinu čast. Lav XII. joj je posvetio jednu crkvu, Grgur XVI. ju je imenovao zaštitnicom Žive krunice, a Pio X. je uzdigao njezinu nadbratovštinu na najvišu razinu međunarodne nadbratovštine.[7]
Progon
Unatoč svim naravnim i nadnaravnim dokazima, u jednom trenutku sve je bilo dovedeno u pitanje i svetica je doživjela pravo progonstvo. Još 1902. arheolog Orazio Marucchi je postavio hipotezu da je na opekama ime Filomena, ali da je natpis prethodno pripadao nekom drugom grobu te da pronađena ampula nije sadržavala krv nego miris. Ovu je hipotezu 1905. opovrgao arheolog Giuseppe Bonavenia koji je, za razliku od svoga kolege, osobno proučio opeke i ustvrdio da nisu bile prethodno korištene i da ampula sadrži ostatke krvi.
Kongregacija za bogoštovlje u jednoj bilješci unutar dekreta od 14. veljače 1961. nalaže, bez ikakva obrazloženja, brisanje spomena svete Filomene iz kalendara pa se već godinu dana poslije ne pojavljuje u novom misalu.[8] To je bila samo „liturgijska direktiva” a nikako nijekanje Filomenine svetosti ili njezina štovanja.[9] Pohvalno je i očekivano da se Crkva zauzima za istinu, no u ovom slučaju nije bilo nikakva valjana razloga koji bi ukazivao da se u čašćenju svetice potkrala neka pogreška. Ova odredba ubrzo se zloupotrijebila, posebno od svjetovnih medija koji su Filomeninu popularnost iskoristili da diskreditiraju štovanje svetaca. Ishod je bio da su mnogi unutar Crkve sveticu počeli prešućivati i skrivati gdje su god mogli pa je tako u njezinoj kapeli u Lionu bio uklonjen svaki spomen na nju. Pomutnja među vjernicima bila je tako velika da su neki zaključili da Filomena nije nikad ni postojala. Tako se postkoncilska kriza, koja je trebala poslužiti kao ogledni primjer dodvoravanja svijetu i obračuna iskompleksiranih naprednjaka sa štovanjem svetaca, prenijela i na nedužnu mučenicu iz četvrtoga stoljeća.
Obnova štovanja
U pozadini ovih zbivanja ostalo je nepoznato da se Crkva nikad nije odrekla svete Filomene.
Već u travnju 1961. godine mjesni biskup Adolfo Binni, potaknut razvojem događaja, osniva komisiju u cilju dobivanja smjernica od Vatikana. Kongregacija za bogoštovlje mu je odgovorila: „Nastavite kao dosada.” Dodatno pojašnjenje ista Kongregacija je dala i 1964. upravitelju svetišta: „Uklonjeno je liturgijsko štovanje, ostalo je nepromijenjeno pučko štovanje. Svetica može biti čašćena i štovana i sa izvanjskom proslavom i sa misom.”[10] Doista, bilo bi nelogično i pogrešno da ono što su tolike pape odobravali i promicali sada bude ukinuto na osnovi jedne liturgijske odredbe. Zato je razumljiva i očekivana hermeneutika kontinuiteta koje se Crkva drži.
Arheolog Antonio Ferrua 1963. je potvrdio tvrdnje Bonavenie i ponovno pobio hipoteze Marucchija te zaključio da su opeke bile pogrešno raspoređene jer vjerojatno radnici nisu znali čitati. Upravitelj svetišta u Mugnanu 2000. je zatražio dodatna proučavanja koja su izvela dvije znanstvene ustanove pod vodstvom profesora Carla Lallija koji su nedvojbeno utvrdili da opeke nisu bile prethodno drugdje ugrađene, što potvrđuje i isti tip malte, te da ampula sadrži ostatke krvi.[11] Tako je i znanost dokazala da je čašćenje ove mučenice utemeljeno. Sv. otac Pio ju je štovao još od djetinjstva i zvao je „princezica raja”, a onima koji su se usuđivali osporavati njezino postojanje poručivao je da te sumnje dolaze od đavla ponavljajući: „Može biti da se ne zove Filomena! Ali ova svetica je učinila čuda, a nije ih ime učinilo!”[12]
Otkad su otkrivene njezine relikvije do danas Filomena je nastavila činiti čuda diljem svijeta onima koji su se njoj utjecali. Zahvaljujući tome, posebno ozdravljenju gospođe Mirele Madunić, i kod nas je pokrenuta obnova štovanja ove svetice. U Molvama je tako ozidan njezin oltar i ta crkva postaje središnje mjesto u Hrvatskoj za čašćenje Filomene. U splitskoj crkvi svetoga Filipa Nerija, smještenoj usred palače njezina mučitelja Dioklecijana, gdje se nalazi njezin kip slavi se sveta misa u njezinu čast 25. svibnja. Ona je istinska svetica trećega tisućljeća jer razotkriva herezu racionalizma zorno pokazujući zbilju nevidljive stvarnosti i osvjetljava ljepotu kreposti čistoće u vremenu koje veliča blud.
Masovnim skupom u Beogradu, navodno većim čak i od prosvjeda koji su prethodili svrgavanju Slobodana Miloševića, takozvani studentski prosvjedi u Srbiji prošle su subote dosegnuli dosadašnji vrhunac.
Iako taj pokret, kojem je formalni povod bio rušenje nadstrešnice na novosadskome željezničkom kolodvoru, pri čemu je poginulo petnaestero ljudi, traje već puna četiri mjeseca, iako je od novosadsko-beogradskoga narastao do svesrpskoga, iako je od studentskoga prerastao u studentsko-narodni, i dalje ostaje enigma tko su njegovi stvarni organizatori i koji su njegovi istinski ciljevi. Jer, na kraju, pokreti se ipak ne organiziraju radi čišćenja i ozdravljenja institucija, što je deklarirani studentski cilj, nego, u pravilu, ponajprije podrazumijevaju promjenu vlasti. Ali ne svode se samo na promjenu režima.
No čini se da ni nakon četiri mjeseca prosvjeda čak ni svemoćni srpski vožd Aleksandar Vučić, koji kontrolira baš sve u Srbiji, još ne zna tko ga zapravo želi natjerati na odlazak s vlasti, i to u trenutku kada sa svim ključnim geopolitičkim subjektima naizgled ima stabilne odnose, a s nekima i izvrsne (SAD, Rusija, Kina, Turska), tko bi trebao postati zamjena njegovoj političkoj kliki i s kojim ciljem. To što glavne organizatore prosvjeda vidi u ‘neprijateljskim‘ hrvatskim obavještajnim službama, samo potvrđuje da ne zna dokraja što se zapravo događa u Srbiji.
Pitanja traže odgovore
Iz načina na koji su se prosvjedi dosad vodili jasno je da je riječ o suvremenom i vrlo organiziranom prosvjednom konceptu koji nikako ne izgleda kao da je nastao u Srbiji i koji ne mogu osmisliti, organizirati i voditi studenti, čak ni kad im se pridruže njihovi profesori. Ali mogu ga provoditi. Izabran je povod koji može dirnuti i pokrenuti ljude: pogibija putnika na novosadskome kolodvoru kao posljedica koruptivnog sustava gradnje.
Tempo širenja prosvjeda na cijelu državu i cijelo društvo bio je besprijekoran, uključujući baš sve: od zelenih aktivista preko četničkih barjaktara do običnih ljudi koji žele samo pravdu i bolji život. Inzistiranjem na demokratskim standardima i funkcioniranju institucija spriječili su da prosvjed politički instrumentalizira Vučićeva (dogovorna) oporba. Dosad nemaju profilirane vođe koji bi mogli postati meta režima. Imaju vrhunski PR koji uključuje i čišćenje grada nakon prosvjeda. Ostavljaju dojam drukčije Srbije. Politički i korupcijski devastirana Vučićeva Srbija iznimno je povoljan teren za takve prosvjede. Ali iz svega toga i dalje ne znamo – tko upravlja njima?
Prema dosad prikazanom, možda je prosvjedima u Srbiji najbliža ‘franšiza‘ koja je ljetos primijenjena u Bangladešu. Prosvjedi protiv korumpiranih institucija počeli su kao studentski, prerasli su u narodne i tek nakon toga istaknuti su politički ciljevi i kandidati. Prerasli su u ‘narodnu revoluciju‘ i nakon režimskog nasilja preuzeta je vlast formiranjem tzv. prijelazne vlade, a bivša dugogodišnja premijerka šeika Hasina natjerana je na bijeg u Indiju. Je li to i scenarij za nastavak srpskih prosvjeda? Vrlo moguće. No zanimljivo je da stvarni organizator ‘narodne revolucije‘ u Bangladešu nikada nije pouzdano ustanovljen.
Očito je da su oko nove – i dalje prijelazne – vlade vrlo aktivno angažirane međunarodne mreže nevladinih udruga. U nekim se analizama spominje da iza ‘narodne revolucije‘ politički stoji Kina. I sve je to u sferi nagađanja. Ali odgovore traže sljedeća pitanja: Jesu li međunarodne NGO-ove mreže koje je iznjedrio zeleni globalizam postale samoodrživi politički subjekti na svjetskoj razini? Je li s pomoću njih danas moguće naručiti i provesti ‘demokratske obojene‘ prevrate i ‘narodne revolucije‘, koje su nekad provodile obavještajne službe? Tko sve može biti naručitelj revolucija nakon političkog zaokreta u Washingtonu i uskrate financijske potpore NGO-ovim mrežama?
Opasnost od prelijevanja
U Hrvatskoj je to osobito važno znati, ne samo zbog budućnosti Srbije koja uvelike određuje regionalnu sigurnost nego i zbog mogućnosti, zapravo opasnosti, da se ‘revolucija‘ prelije u Hrvatsku, u uvjetima geopolitičkih promjena u kojima je iznimno važno zadržati stabilnost. Potpora hrvatskih ogranaka zelenih i radikalno lijevih NGO-ova studentskim prosvjedima u Srbiji i aktiviranje raznih studentskih ‘plenuma‘ na sveučilištima dodatan su poziv na oprez. A valja i pratiti hoće li tragični požar u diskoteci u Kočanima u kojem je poginulo šezdesetak mladih ljudi dobiti nastavak u – studentskim prosvjedima u Sjevernoj Makedoniji.
Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.
U knjizi je ispisano sljedeće:
Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)
Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.
Zidanje Solomonovog hrama
“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.
“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!
Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači? Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.
Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.
Treći Hram
Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.
(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.
Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)
Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …
… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.
Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …
Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”
“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.) Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:
“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”
Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.
S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.
… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?
Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.
Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?
Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.
Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.
“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “. Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.
Z. K./dnevno.hr
Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)
Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.
Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:
“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”
Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”
Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.
“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.
Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.
Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.
Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije
Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.
“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.“
I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.
Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:
“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.
Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”
Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”
Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:
“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”
Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.
Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.
Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.
Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.
Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.
Zašto Veliki reset?
Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.
Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.
Schuman je jednom napisao:
“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”
Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.
Web stranica croativ.net koristi cookies kako bi poboljšali iskustvo. Nastavkom korištenja ove stranice slažete se sa našim uvjetima korištenja. PostavkePRIHVAĆAM
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
Vijesti1 tjedan ago
Vijesti2 tjedna ago
Vijesti6 dana ago