Connect with us

Vijesti

ČUDESNA PRIČA IZ NIZOZEMSKE Značajni razlozi svetkovine Bezgrješne na 8.12., i njihova poruka danas

Published

on

Još od petog stoljeća slavio se u Jeruzalemu dan rođenja Presvete Djevice osmog rujna. Blagdan se malo po malo širio u druge krajeve diljem kršćankog svijeta. Prema tome, Djevica je trebala biti začeta devet mjeseci prije, tj. osmog prosinca. Uvjerenje da je Gospa, milosti puna, začeta bez posljedica Istočnog Grijeha prisutno je od samog početka širenja kršćanstva, ali kao tolike druge vjerske istine morao je čekati na svečano proglašenje dogmom, ovaj put tek u XIX stoljeću, od Pija IX, 1854. Što ne znači da se nije održavao kroz stoljeća kult Bezgriješnoj.

Ovo štovanje spontano traži formalnu crkvenu podršku mnogo prije, no posebno pred pojavom protestantskih hereza u XVI stoljeću. Nema što Luterove pristaše nisu napale od katoličke vjere, ali nešto što je posebno bolilo bila je uvreda Gospi. Katolici to nisu mogli podnijeti, i njihova privrženost Majci Božjoj jača iz dana u dan. Španjolski Imperij, tada najjače kršćansko kraljevstvo u Evropi, nastoji spriječiti prodiranje protestantizma sa sjevera, i Turaka sa juga koji su prijetili osvajanjem pola ondašnje Evrope. Na moru su Turci bili teško poraženi kod Lepanta 1571, ali na kopnu njihovo prodiranje će ići sve do Beča čitavo stoljeće kasnije. Lutera to nije ništa brinulo, i najezdu Turaka vidio je kao Božju kaznu katolicima. Nešto što se moglo dogoditi upravo zbog vjerskog rata katoličkog španjolskog carstva i protestantskih kraljevstava sjevera.

Baš u to vrijeme događa se velika bitka kod Empela, današnja Nizozemska, u noći između 7-og i 8-og prosinca 1585. Empel, katolički grad, zatražio je pomoć od španjolskog governora Flandesa, Alejandra de Farnesio, nećaka kralja Felipe II. Ovaj šalje 5000 vojnika u obranu Empela, okružana vojno znatno nadmoćnijim neprijateljem. Holak, nizozemski vojskovođa, nudi časnu predaju, ali Francisco Arias de Bobadilla, španjolski zapovijednik daje odgovor koji postaje mitski: „Španjolci, cijenim više smrt nego izgubiti čast. Govorit ćemo o kapitulaciji nakon što izginemo“, što je više manje bila lema ondašnje španjolske pješadije, zvane „tercios“.

Holaku se nije svidio prijedlog, i naređuje srušiti brane koje su okruživale španjolske pozicije za potopiti ih. Španjolci su se morali skloniti na jedinu uzvišicu, izloženi bombardiranju artiljerije. Gladni, promrlzi, očekujući zadnji napad. No, dok su kopali rovove jedan vojnik pronađe sliku Bezgrješne, u čemu svi vide znak poslan od Boga: pobijediti ćemo! Jer Španjolci XVI stoljeća ne samo da su se razlikovali od sadašnjih u svom beskrajnom vrednovanju časti, nego također i po svojoj odanosti Vjeri, sa žarom pobožnosti teško shvatljivom u naše vrijeme. Danas, općenito govoreći, čast i vjera su pali na poziciju prelaska u drugu ligu na ljestvici vrijednosti, ako pretpostavimo da je možemo takvom zvati.

Ali to je bilo 1585. Bezgrješna se molila za njih. I oni su zaklinjali Bezgrješnu. Tako da, protiv svake logike, Španjolska trupa uništava svoje topove, spaljuje zastave, preporučuju se Djevici i pripremaju se za zadnji udar.

I doista, događa se čudo. Te noći počinje iznenada puhati ledeni vjetar koji ostavlja ledeni pokrov na rijeci Mosa. Koja slučajnost! Za samo jednu noć!

Tako da je španjolska pješadija mogla prijeći preko leda i iznenaditi vojsku heretika. Tjerajući ih u obezglavljeni bijeg.

Onog dana Holak je samo mogao mrmljati, pred tako iznenadnim porazom, da je Bog trebao biti Španjolac.

Dovde pripovijest o ovoj provjerenoj povijesnoj zgodi koja je dala povod u Španjolskoj slavljenju Bezgriješne 8-og prosinca. Usput, upravo su španjolski teolozi ponajviše doprinijeli proglašenju dogme o Bezgriješnoj 1854. Odgovaralo je da tako bude. Bog je to mogao učiniti, anticipiranom primjenom plodova negove Muke. Onaj koji cijelu vječnost vidi pred sobom u jednom „danas“. Učinio je. Sada par komentara o ovom događaju i njegovom kontekstu i značenju.

  • Pacifizam nije kršćanska vrijednost. Kršćani su miroljubivi, ali nisu pacifisti. Upravo miroljubiv čovjek prvi će ustati u obranu onog što je dobro. Ali:
  • U ono vrijeme vjera im je bila na prvom mjestu. Služili su kralja, ali kralj se pozivao na Boga na prvom mjestu. Po naravnom zakonu govorilo se Bog, Domovina, Kralj. Ako bi Kralj išao protiv Boga, gubio bi autoritet. Nakon Francuske Revolucije autoritet je navodna volja većine, bila ona kakva bila. A opet, kako će se doći do većine u parlamentima, isto je druga priča. Takav mentalitet potpuno je stran kršćanskoj svijesti Evrope, koja joj je stavila temelje kroz dugi period ranog i kasnog srednjeg vijeka. Za kojeg su nas komunisti, u skladu sa današnjim liberalima, učili i uče da je bilo „mračno doba“. Ne može biti mračno, ono što je životno i što nas je održalo na životu, dajući dušu našoj povijesti. Kad Japanac dođe u Evropu, ne gleda današnje moderne zgrade – ima ih boljih u Japanu – nego katedrale, sveučilišta i gradske centre koje nam ostavi „mračno doba“.
  • „ Bog je Španjolac.“ Ne rugajte se. Holak je u zaprepaštenju dobro rekao. U kontekstu hrvatskog „Bog i Hrvati“. Jer, nije to svojatanje Boga, što bi bilo kao psovka. To je priznanje da Bog bdije nad onim tko se u Njeg uzda. Zato se brine i o Hrvatima, samo ako ga stave na mjesto koje mu pripada: na prvo!
[Dopisnica iz kraja XIX stoljeća]
  • Upravo ne podnošenje domoljubnosti govori mnogo o onom koji ispoljava prezir i krivi prikaz ljubavi prema Domovini, makar ona nekad poprimala neuobičajne izraze.
[Imali vi barem petero, dragi moj. A kome smeta, njemu problem]

Hvala Velečasna! Svjesni smo jedinog Puta za očuvanja onog što jesmo:

Milenko Bernadić, dopisnik za Croativ.net iz Španjolske

Vijesti

Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija

Published

on

Pred predstojeće europske parlamentarne izbore, Hrvatska paneuropska unija – Ogranak Split i Hrvatska udruga Benedikt pozivaju vas sutra (četvrtak), 6. lipnja s početkom u 18 sati na tribinu: Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija: Coudenhove-Kalergi, Stjepan Radić, Mahatma Gandhi. Razmišljanja pred Europske izbore u XXI. stoljeću.

Glavni govornik: akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik Hrvatske paneuropske unije. Prisutnima će se obratiti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske paneuropske unije i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Tribinu će voditi Marija Barić Đurđević, Hrvatska paneuropska unija.

U konferencijskoj dvorani hotela Dioklecijan u Splitu (Splitska kuća zdravlja), Kranjčevićeva 45.

Hrvatska udruga Benedikt

Continue Reading

Vijesti

PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo

Published

on

Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”

Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.

Foto: Drago Sopta/HNS

Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.

Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:

“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.

Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:

“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.

Foto: Drago Sopta/HNS

“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.

Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.

“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.

Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet. 

U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.

“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.

Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!

Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS
Continue Reading

Vijesti

Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje

Published

on

Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier

U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.

Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.

Promjena imena i nova knjiga

Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.

Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.

Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.

Nije politička filozofija nego način života

Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.

Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.

U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.

Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.

Korijeni lokalizma

Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.

Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.

Pozivanje na razgovor

Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.

Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.

Vrijednost štedljivosti

Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.

Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.

Fr. Michael Rennier/Altea

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved