Connect with us

Vijesti

Cvjetnica – Veliki Tjedan: Veličanstven doček, postavljanje zasjede, proglašenje nastranim i osuda na sramotnu smrt

Published

on

Svake godine iznova, nedjelja palmi (Palmsonntag) i maslinovih grančica. Svečani Isusov ulazak u Jeruzalem. Klicanje i mahanje palminim grančicama uz klicanje i pljesak ”Hosana Sinu Davidovu”.

To radosno klicanje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Isusa slave kao kralja. Rekli bismo današnjim rječnikom, doček iznad svih očekivanja. Veličanstveno. Ne može bolje ni svečanije. Zaslužio je takav doček kao Spasitelj svijeta.

Ali, to ne traje dugo, kao ni jedan ljudski aplauz. Ubrzo stiže kruta ljudska realnost. Pravednik ne može dugo opstati ”čist i proslavljen” među svjetinom koja ne trpi ljude koji su drukčiji od nje. Postavljaju zasjede jer Isus smeta. Previše je drugačiji i bolji od običnih smrtnika. Previše govori o grijehu, o slabim moralnim točkama naroda. Spočitava im da su zanemarili odgoj. Kritiku je teško podnijeti i prihvatiti.

”Postavimo zasjedu pravedniku, jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj“ (Mudr 2,12). Zašto? Biti drugačiji izuzetno je teško. Plivati protiv struje opasno je. Boriti se s vjetrenjačama često je bezuspješno. Isus je odabrao put biti drugačiji, biti čovjek, rušiti krive i uhodane klišeje ponašanja. Zanima ga čovjek i njegovo duhovno i fizičko zdravlje. Britak je u verbalnom sučeljavanju s čuvarima Zakona. Čini čuda, smatra se Sinom Božjim. Narod ga izuzetno voli, a to uvijek smeta bahatim predvodnicima naroda koji misle da samo njima pripada ta čast i zasluga. Teško je to priznati.

Rađa se mržnja i pomisao na proglašavanje Isusa čudnim i nastranim. Smeta nam i psihološki i fizički, pomišljaju farizeji, pismoznanci i dio primitivnog puka koji se ponaša kao rulja kojoj je potrebno kruha i igara. I ništa više ni manje od toga. ”Mučno nam je i pogledati ga. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano“ (Mudr 2,14-15).

Pregorka Muka i Judina izdaja

Isus sve to vidi i osjeća. Zna što mu predstoji. Apostoli su u zabludi, misle da će pljesak dugo trajati, da će Isusa proglasiti Kraljem Židova. Ne predosjećaju psihološki obrat rulje koji slijedi, koja će vikati onako kako je vladarima milo. Isus se često povlači u osamu, moli u Velikom tjednu njegove pregorke Muke koja počinje Judinom izdajom nakon Posljednje večere.

Ali, prije te Muke doći će teška psihološka iskušavanja, ispitivanja Isusove strpljivosti. Istražitelji će nemilosrdno postavljati pitanja kojima će tražiti da im Isus odgovori je li on uistinu kralj i Sin Božji. Svjetinu ne zadovoljava ni jedan Isusov odgovor. Razjarena rulja ne razumije Isusove odgovore. Željna je osvete, zaboravila je svako učinjeno Isusovo čudo ozdravljenja i navještaj Božjeg milosrđa po kojemu smo svi griješni i potrebni obraćenja.

Teško se od čovjeka nadati spasenju

Svjetina se po ne znam koji put u povijesti ponaša kao krdo. Vođena stihijom bez puna razuma i osjećaja traži suđenje Isusu i sramotnu smrt. ”Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli doći Izbavljenje“ (Mudr 2,20).

Što nakon svega reći? Kako gledati na Cvjetnicu, nedjelju Muke Isusove? Kako gledati vjerničko – duhovnim očima na Veliki tjedan, na čovjeka, na Isusa, na apostole, svjetinu i Pilata. Narod zna reći: ”Upao si kao Pilat u Vjerovanje”. Beznačajni Pilat postaje poznata osoba, ulazi u kršćanski Credo. Apostoli pokazuju i dokazuju da nisu tijekom tri godine druženja s Isusom postali malo bolji. Juda izdaje Isusa za novac, Petar ga je tri puta zatajio govoreći da ga ne poznaje.

Samo apostol Ivan i Marija, Majka Isusova, dolaze do križa Isusova na Golgoti. Zar samo jedan apostol? A gdje su drugi? Kada si u neprilici, svi bježe od tebe. Skrivaju se, lažu, petljaju, spašavaju svoju kožu, svoju glavu. ”Teško se od čovjeka nadati spasenju!“, zapisano je u Bibliji.

Sramotna smrt? Isus umire na najsramotniji način, raspet na križu. I to ne sam. Društvo mu prave dva razbojnika, također raspeta na križu. Takvu sramotnu smrt mogu prirediti samo bezdušni ljudi, karijeristi poput Pilata, oni kojima čovjekov život ne predstavlja ništa. ”Bolje da jedan čovjek umre za narod“. Umirimo narod smrću jednog čovjeka, teza je koja se provlači kroz povijest čovječanstva sve do naših dana.

Prvi su kršćani nekoliko stoljeća zbog toga izbjegavali Isusa prikazivati na križu. Tek u četvrtom stoljeću križ dobiva veće značenje u kršćanstvu. Prema predaji, car Konstantin naložio je iskapanja na Kalvariji. Isusov je križ pronašla careva majka, sv. Jelena Križarica. A tek od 6. stoljeća nastaju razne varijante križeva – latinski, grčki, Petrov, Andrijin, papinski, malteški, ruski. Bilo je potrebno čak šesto godina da križ postane od sramote simbol kršćanstva. Križ se potom širi na raskrižja, postaje liturgijski predmet – Misa, sprovodi, procesije, blagoslovine. Može ga se naći na oltarima, grobljima, crkvenim tornjevima. A oko vrata počinju ga nositi crkveni dostojanstvenici. Sramotni predmet postao je simbol i više od simbola.

Križeve se tijekom dvomilenijske povijesti od Milanskog edikta cara Konstantina postavljalo, rušilo, pa opet postavljalo. Ne zaboravimo divljačko rušenje križeva Francuske revolucije, Oktobarske revolucije u Rusiji, devastaciju crkava i manastira te ubijanje svećenika slamanjem ruskog carstva, devastaciju crkava i katedrala pojavom anglikanske vjere za vrijeme Henrika VIII. i poslije njega u Engleskoj i Irskoj. Povijest se ponavlja. Mijenjaju se samo glumci u toj drami koju zovemo Cvjetnica.

U nas su komunisti poslije Drugog svjetskog rata išli tako daleko da su mijenjali imena mjesta ispred kojih je bio pridjev ”svet”. Pa je tako Sveti Križ prozvan samo Križ. Jednaku je sudbinu doživio i Sveti Ivan Zelina, Sveti Juraj u Trnju. Miči sve što podsjeća na sakralno. Iznesimo sve križeve iz javnih prostorija – učionica, sudova, kaznionica.

Križevi bi mogli nekoga iritirati? Pogotovo manjinu koja tiranijom vlada nad većinom. Izbacimo vjeronauk iz škola. Zar to ne miriše na Cvjetnicu, Veliki tjedan? Nekima je i danas mučno pogledati križ. Smeta im, iritira ih, provocira.

Promijenimo Vatikanske ugovore. Iskušavajmo Crkvu u Hrvata i samog papu i Vatikan, koji je među prvima priznao hrvatsku samostalnost. Budimo rulja, svjetina koja zaboravlja dobro, čudo kojim je hrvatska postala samostalna. Zašto bismo bili Veronika, ili Šimun Cirenac? Odbacimo, poput EU-a, i Boga i kršćanstvo kao temelj europske civilizacije, jer povijest je počela s nama, 1945.

Ne damo sadašnjost ni budućnost Onome koji je raspet na Križu. A još manje njegovim nasljedovateljima.

Poznati urugvajski pisac Eduardo Galleano napisao je 1971. knjigu ”Otvorene vene Latinske Amerike“. U Hrvatskoj bi netko trebao napisati knjigu ”Otvorene vene Crkve u Hrvata“.

Na Cvjetnicu će palminim i maslinovim grančicama mahati razni Pilati, Jude, ali i Veronike, Šimuni Cirenci, Konstantini, čak neki ”prosvjetitelji“, revolucionari. Nije nam prvi puta da Isusu i nama postavljaju zasjede, da nas kao Isusa žele proglasiti čudnima, nastranima, nazadnima.

”Tko na čvrstoj stini svoju povijest piše, tom ne može nitko povijest da izbriše“. Naša je stijena Krist raspeti, Krist Uskrsli. A Cvjetnice i Velikog tjedna duboko smo duhovno svjesni, jer znamo da će doći svjetla zora Uskrsnuća (Direktno.hr).

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić

Advertisement

Vijesti

Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija

Published

on

Pred predstojeće europske parlamentarne izbore, Hrvatska paneuropska unija – Ogranak Split i Hrvatska udruga Benedikt pozivaju vas sutra (četvrtak), 6. lipnja s početkom u 18 sati na tribinu: Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija: Coudenhove-Kalergi, Stjepan Radić, Mahatma Gandhi. Razmišljanja pred Europske izbore u XXI. stoljeću.

Glavni govornik: akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik Hrvatske paneuropske unije. Prisutnima će se obratiti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske paneuropske unije i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Tribinu će voditi Marija Barić Đurđević, Hrvatska paneuropska unija.

U konferencijskoj dvorani hotela Dioklecijan u Splitu (Splitska kuća zdravlja), Kranjčevićeva 45.

Hrvatska udruga Benedikt

Continue Reading

Vijesti

PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo

Published

on

Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”

Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.

Foto: Drago Sopta/HNS

Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.

Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:

“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.

Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:

“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.

Foto: Drago Sopta/HNS

“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.

Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.

“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.

Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet. 

U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.

“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.

Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!

Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS
Continue Reading

Vijesti

Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje

Published

on

Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier

U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.

Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.

Promjena imena i nova knjiga

Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.

Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.

Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.

Nije politička filozofija nego način života

Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.

Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.

U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.

Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.

Korijeni lokalizma

Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.

Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.

Pozivanje na razgovor

Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.

Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.

Vrijednost štedljivosti

Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.

Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.

Fr. Michael Rennier/Altea

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved