Connect with us

Vijesti

D. Marinac: Ruska ciklona na Balkanu

Published

1 godina ago

on

Ogled o utjecaju rata u Europi na Jugoistočnu Europu (I.) Ruska invazija na Ukrajinu utječe i utjecat će na stanje u međunarodnom okružju, s većim akcijskim potencijalom za jugoistočnu Europu.

Mapa: CFR

Stanje u regiji ovisit će, kao prvo, o tome hoće li događanja u njoj biti dio ratnih operacija u Ukrajini ili, kao drugo, samo reakcija na njih, ali i o samim rezultatima i intenzitetu operacija kao treće, te kao četvrto o smjeru, tj. gravitacijskim težištima ratnih operacija. Za sada se, nakon više od tristo dana od početka, može reći kako nisu dokučeni krajnji ciljevi ruske invazije u Ukrajini. Možemo samo nagađati je li to nasilna smjena vlasti  i postavljanje proruske vlade, što se pokazalo kao neuspjeli dio „specijalne operacije“ ili važna pobjeda u Ukrajini koja bi potaknula promjene na međunarodnoj sceni koje bi bile povoljne za Rusiju, i na kraju je li to „samo“ profani energetski interes, tj. zauzimanje istočnog dijela Ukrajine uz Crno more koje je bogato naftom, plinom, litijem i drugim sirovinama.

Rusija u najvećem dijelu „živi“ i jača svoju geopolitičku moć na energetskim i drugim prirodnim izvorima. Aleksandar Dugin, utjecajni ruski geopolitičar, za kojega se govori kako je i Putinov savjetnik, oko posljednjega je rekao da Rusiji u ratnom pohodu na Ukrajinu trebaju „riječi“ (kao legitimacijski okvir, op.a.). Još prije Dugin je rekao kako su proklete one zemlje koje su bogate prirodnim izvorima. Možemo reći kako je ubojstvo njegove kćeri Darije barem „sumnjivo“ i zbog toga što je najvjerojatnije on bio cilj. Sada Dugin kao da je skroz sišao s uma, zanemaruje rat u Ukrajini (valjda jer su počeli veći ruski gubitci) i zaziva Treći svjetski rat, vjerojatno kao sljedeću etapu ruskoga pokoravanja svijeta. Ovo o prirodnim resursima iz povijesti nam pokazuje i primjer Španjolske koja je kao prvorazredna pomorska i vojna sila otkrićem novog svijeta posjedovala znatan dio svjetskog zlata, no nije na duži rok zadržala status velike sile. Dmitrij Medvedev, dugogodišnji Putinov suradnik, „drugo oko u glavi“, bivši predsjednik Rusije i premijer, koji je bio ono što je trebalo, kako bi Putin bio prvi čovjek Rusije, dao je izjavu kako je krajnji strateški cilj Rusije otvorena „Euroazijska unija“ od Portugala do Vladivostoka.

U događanjima oko ruske invazije na Ukrajinu imamo elemente „Tukididove zamke“, makar i izvrnute. Tukididova zamka je pojam (ili ideacijski konstrukt) nastao situacijom kada je Sparta napala rastuću Atenu, koja je počela predstavljati prijetnju. Jedan broj geopolitičara ovim pojmom pravi okvir za današnju situaciju snaženja Kine prema SAD-u, gdje se nigdje ne spominje Rusija. U povijesti je, naime, do najvećeg broja ratova došlo, kada bi dotadašnji hegemon napao hegemona u rastu, upravo u razdoblju kada bi ga ovaj rastući mogao nadjačati. Sada jedan geopolitički akter po snazi ili pada ili transformira svoju moć (SAD), drugi se nakon strmoglavog pada vraća (Rusija u odnosu na SSSR), dok treći iako još javno ne definira ciljeve, ili je nama to nepoznato, postupno kroz duži period snažno i sveobuhvatno raste (Kina). Ovdje imamo elemenata za zaključak kako se Rusija uz svoj rast, koji bi poslije ovoga mogao i ozbiljnije padati,  želi okoristiti još nedefiniranim kineskim ciljevima te indijskim  rastom (UN najavljuje kako će Indija do 2030. g, biti najmnogoljudnija država i treće gospodarstvo u svijetu, iza SAD-a i Kine) u pokušaju stvaranja novih uvjeta u međunarodnim odnosima koji bi za Rusiju bili povoljniji. Ovdje realno postoje rizici da Rusija privuče svojim „uspjesima“ Kinu za ostvarivanje svojih ciljeva, ali nije teško ni zamisliti situaciju kako Rusija postaje slabiji partner Kine u suprotstavljanju SAD-u i stvaranju novoga međunarodnog poretka. No Kina ima svoje interese i odgovara joj stanje mira i stabilnosti kako bi znatnije uvećala svoj rast i utjecaj u okružju i u svijetu, a vrijeme oštrijeg suparništva želi sama vremenski odrediti i modelirati.

Zanimljivo je kako je odmah nakon terorističkog napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku i Pentagon u Washingtonu 11. rujna 2001. Vladimir Putin bio prvi državnik koji je izrazio sućut predsjedniku Georgeu W. Bushu, a možemo reći kako je strateško partnerstvo, unatoč prijeporima oko rata u Iraku, potvrđeno na summitu Putin – Bush 2003. godine. Tako se može reći kako je tih godina Putin iskoristio „globalni rat“ protiv terorizma kako bi bar na neko vrijeme Rusiju približio Zapadu. Ovdje možemo samo postaviti pitanje koji su se strateški ciljevi tada željeli postići.

Geopolitičke akcije u obliku „specijalnih“ ratnih operacija kakva upravo još traje, vraćaju svijet u vrijeme ograničenog suvereniteta koji je legitimiziran nazivom „Brežnjevljeva doktrina“. Mislilo se kako je to bilo okončano Gorbačovljevom „perestrojkom“ (neki to vrijeme zovu i slabošću SSSR-a), ali i konstruktivnim ponašanjem SSSR-a, a poslije i Rusije. Dok su u Poljskoj i Čehoslovačkoj imali Walesu i Havela, kao nositelje demokratizacije društva i mirnog razdruživanja, u bivšoj saveznoj državi imali smo Miloševića. Kasnije je službena Rusija podržala 1992. godine sankcije „Jugoslaviji“. Kako je u to vrijeme SAD bila najveća i jedina supersila u Rusiji, Kini, Indiji i drugim zemljama suparnicama SAD-a sve više se formirala ideja multipolarnog ustroja svijeta i međunarodnih odnosa koja je poznata kao Primakovljeva doktrina. Rusija je kasnije usvojila i  komponirala  hibridno ratovanje i vojnu moć kao njegov dio, protiv Gruzije 2008., Ukrajine 2014., kao i u Siriji 2015. godine, kako bi se za nju izbjegli nepotrebni rizici.

Kako se ozbiljna pozornost vodi za pridobivanje i održavanje jedne razine javne potpore napadu na Ukrajinu, mogli smo vidjeti i u „čistom“ zarobljavanju branitelja Mariupolja iz čeličane Azovstal (što su prenosili mediji) i njihovo smještanje na teritorij samozvane Republike Donjeck, dakle izvan Rusije. Tako su odlučili da bi lakše i izoliranije organizirali njihovo suđenje, jer u Moskvi s dobrim odvjetnicima suđenja bi znatnije utjecala na već tada sve sumnjičavije rusko javno mnijenje. Poslije je pušten veliki dio branitelja Mariupolja.

Ovdje treba reći kako se protiv djelovanja Rusije nedovoljno ističe nelegitimnost, nelegalnost te zločinaštvo takvoga njenog djelovanja. Tako npr. u izvještavanju kako će se već ove školske godine u zauzetim krajevima Ukrajine kao Donbas i dr. učiti po novim udžbenicima, treba isticati kako su se uništavali udžbenici i kako dosadašnji nastavnici vjerojatno nisu živi, otjerani su ili su izgubili posao. Ovo su obilježja totalitarnih režima od fašizma, nacizma do komunizma. Kada se govori o ruskoj invaziji na Ukrajini treba isticati kako je to rat u Europi, a ne samo u Ukrajini. Ovdje imamo odmetnutu državu Rusiju koja je stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, tako da je neminovna reforma pasivnog UN-a, a posebno vetom blokiranog Vijeća sigurnosti. Tu se ne radi o ideološkom sukobu kao u Hladnom ratu, već je ta agresija zločin sam po sebi i ne da se legitimizirati, a kamoli opravdati. To je jednostavno imperijalna ideologija velike Rusije, koja se protivi stabilnosti svijeta u kojem živimo.

Rusija je predugo bila protežirana u svjetskoj povijesti zbog herojske borbe u Velikom domovinskom ratu tijekom Drugog svjetskog rata. Poljski predsjednik Andrzej Duda na dan napada SSSR-a na svoju zemlju u svom tekstu (kolumni) u Jutarnjem listu izjavio je kako je invazija nacističkog Trećega Reicha na Poljsku 1. rujna 1939. godine jedan od događaja koji se svake godine obilježava diljem Europe. Međutim, datum agresije Sovjetskog Saveza na Poljsku – 17. rujna 1939. – nije općepoznat na Zapadu. Završio je mišlju kako zemlje srednje i jugoistočne Europe razumiju Rusiju i njene imperijalne ambicije u različitima oblicima, odnosno ambicije njezinih imperatora.

Izgleda da su svijet i Europa slabo naučili iz povijesti. Civilizacija izobilja koja kao da  nas sprječava vidjeti potpunu istinu. Ne može se biti protiv invazije na Ukrajinu, tj. protiv imperijalnog rata u Europi, a trgovati s agresorom i kupovati „krvave“ energente koji omogućuju rat ratnog imperija koji potiče geopolitički pritisak energetskom krizom uslijed hibridnog djelovanja Rusije primarno prema Europi, ali i drugim dijelovima svijeta. Do sada nije poznato u svijetu aktivno opiranje nekoj agresiji i posredno slanjem materijalne pomoći, ratnog materijala i oružja kao aktivno sudjelovanja u otporu agresoru, a da se od agresora ili one zemlje koja ugrožava mir kupuju energenti ili da se trguje s tom zemljom i očekuje uspjeh od djelovanja djelomičnih sankcija prema pokretaču rata.

Kako su ukrajinske snage počele napredovati prvotno prema istoku, zbog toga što su obmanuli agresora grupiranjem dijela snaga i prema jugu okupiranog područja Ukrajine, intenzivira se psihološki, informacijski i medijski rat, a za Rusiju se sada može reći i propaganda. Treba biti svjestan kako je Rusija gradila medijsku i obavještajnu mrežu kako u svom susjedstvu tako i dalje prema Europi.  Rusija je tako pripremala psihološku situaciju za ovu jesen i zimu, kako bi primarno u Europi posijala „beznađe“ uslijed energetske nesigurnosti, i očekivanog nedostatka energenata, ponajprije plina, kako za industriju tako i za građanstvo za grijanje. To je, kako sada stvari stoje, riješeno i izbjegnut je energetski kolaps, spremnici za plin su puni, Rusija je izgubila europsko tržište, a cijene energenata padaju. Realno je očekivati brojne „spavače“ raznih profila koji će podjarivati zahtjevnu situaciju u Europi.

Opet, s druge strane, i rusko je društvo „napregnuto“ ratom, mobilizacijom, ali i sankcijama koje se mogu činiti poroznima, ali unatoč proklamiranoj ruskoj „samodostatnosti“ one mogu imati kumulativni učinak za koji treba vremena, iako je Rusija velika zemlja s različitim klimama i prirodnim resursima. Osim ratnih operacija imat ćemo sukob koji će sve znatnije određivati kakvoća društava strana u sukobu, kao što je to rekao i Clausewitz, i to društva koje se brani te društva u kojemu mediji žele opravdati invaziju kao i društva koja su direktno uključena u ratna zbivanja, ali i društva zemalja koje trpe direktne i posredne posljedice rata, a geopolitički ovise o njegovim rezultatima. Ovdje su posebno bitna europska društva uslijed povijesnih i drugih događanja. Samo je Ukrajina prema izvješću Vlade (od prije nekoliko mjeseci), Svjetske banke i Europske komisije pretrpjela neposrednu štetu od skoro 100 milijardi dolara, ali bi ponovna izgradnja zemlje bila više nego tri puta skuplja, dok se u izvješću navodi kako su posredne štete u poremećaju ekonomskih tokova i gospodarstvu dosada iznosile preko 250 milijardi dolara.

Human Rights Watch nedavno je objavilo „Svjetsko izvješće 2023“. u kojem se opisuju “poražavajuće brojke ruskih zločina protiv čovječnosti” u Ukrajini. Navodi se da je ovaj rat “uništio život civila” u velikom dijelu Ukrajine i da su zabilježeni ratni zločini poput mučenja i pogubljenja po kratkom postupku. Utvrđeno je da je Rusija “izvodila neselektivne napade na civilna područja i kontinuirano gađala energetsku infrastrukturu, ostavljajući milijune građana bez struje, vode i grijanja”. Ujedinjeni narodi potvrdili su da je tijekom invazije na Ukrajinu poginulo najmanje 6919 civila, a da ih je 11 000 zadobilo ozljede. Lokalno je raseljeno otprilike 6,5 milijuna Ukrajinaca, dok ih je 5 milijuna pobjeglo u druge zemlje.

Darko Marinac/HKV.hr

Related Topics:
Advertisement

Vijesti

Papa Franjo pozvao organizatore Pride-a da u njega uključe i “pedoseksualce”

Published

2 sata ago

on

8 lipnja, 2024

By

Ako ste mislili da Papa Franjo nikako ne može jasnije reći da je on lažni prorok koji aktivno radi na potkopavanju kršćanstva, bili biste u krivu – piše Marijan Leko u Epoha.com.hr.

Ako ste mislili da papa koji je zamijenio konzervativnog papu Benedikta u globalističkom udaru koji su orkestrirali Obama, Clinton i Soros nikako ne može pronaći još sramotnije načine da izda svoje sljedbenike, opet biste bili u krivu.

Pripremite se jer je papa Franjo izrazio podršku da ljudi koji zlostavljaju djecu budu otvoreno prihvaćeni u  društvu.

Papa Franjo ovaj je put nadmašio samog sebe, stavljajući svoje sotonističke karte na stol na najbesramniji mogući način pridružujući se ratu globalističkih elita protiv naše djece.

Organizatori Pride festivala moraju se riješiti svojih predrasuda i uključiti pedofile u LGBTQI+ duginu zajednicu, smatra papa Franjo koji tvrdi da ne smijemo osuđivati ​​takozvane “pedoseksualce” koje djeca seksualno privlače dok se i sami ne nađemo u njihovoj koži.

Franjo tvrdi da moramo povući riječ “pedofil” jer stigmatizira one koje djeca seksualno privlače i tvrdi da njihovo ponašanje može biti “moralno”.

Priča se da Franjo potiče organizatore Pridea da slijede (nebinarnu) profesora/icu sociologije na Sveučilištu Old Dominion Allyn Walkera čija je knjiga  “A Long Dark Shadow: Minor Attracted People and Their Pursuit of Dignity”  napisana za promicanje prihvaćanja pedofila.

Walker je objasnio razloge za svoje misli dok je odgovarao na pitanja u nedavnom prijenosu uživo.

“U naslovu i u cijeloj knjizi koristim izraz maloljetna osoba ili MAP iz više razloga. Prije svega, jer mislim da je važno koristiti terminologiju za grupe za koje članovi te grupe žele da ih drugi koriste za njih, a grupe za zagovaranje MAP-a poput ‘Before You Act’ zagovarale su korištenje izraza MAP. Zagovarali su ga prvenstveno zato što je manje stigmatizirajući od drugih pojmova poput pedofila.”

Propedofilsko stajalište pape Franje razbjesnilo je žrtve seksualnog zlostavljanja svećenika, što je i razumljivo.

Oni koji su preživjeli to iskustvo bijesno su reagirali nakon što je Franjo odbio obećati pristup “nulte tolerancije” svećenicima pedofilima i biskupima koji zataškavaju svoje zločine dok je zatvarao summit u Vatikanu.

Komentari pape Franje izazvali su buru u Vatikanu, ali oni koji su obraćali pozornost na Franjino sve zlobnije ponašanje ne bi trebali biti nimalo iznenađeni.

Ovo je papa koji je započeo svoje papinstvo proglašavajući da je Biblija pogrešna, a da su evolucija i teorija velikog praska stvarne.

Ovo je papa koji je pozvao čovječanstvo da vjeruje osnivaču Svjetskog ekonomskog foruma Klausu Schwabu, izjavljujući da je on sada važniji od Isusa Krista i čovjeka s planom da prirodi vrati njezin položaj primata u svjetskom poretku.

To je isti Papa koji koristi svaku priliku da proglasi da biblijski korpus treba ažurirati Schwabov bezbožni WEF.

Kao suradnik na dnevnom redu WEF-a, papa Franjo tečno govori o bogohuljenju i aktivno radi na potkopavanju kršćanstva i promicanju globalističkih ciljeva.

Ovo je isti onaj Papa Papa koji se založio za tehnokratsko širenje mRNA, izjavljujući da su kršćani koji odbijaju ubrizgati gensku terapiju mRNA “heretici” koje će Bog strogo suditi.

U srpnju je papa Franjo pozvao bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona i Alexa Sorosa da se sastanu s njim u njegovoj privatnoj rezidenciji u Casa Santa Marta. Po plodovima ćete ih prepoznati, prema Mateju 7:16, a trio je proveo poslijepodne raspravljajući o globalizmu prioriteti uključujući potrebu za depopulacijom Zemlje.

Obrnuta verzija kršćanstva pape Franje za mnoge je zbunjujuća, no slika postaje jasna kada shvatite kome papa zapravo služi.

Kršćani imaju svako pravo osjećati se duboko izdanima od strane ovog pape koji je raskinuo sa stoljetnom kršćanskom tradicijom kada je rekao svom stadu da je opasno imati osobni odnos s Isusom.

Što postavlja pitanje je li papa Franjo antikrist?

Godine 2017. papa Franjo pozvao je na “jednu svjetsku vladu” i “politički autoritet”, tvrdeći da je stvaranje jedne svjetske vlade potrebno za borbu protiv problema kao što su “klimatske promjene”.

Govoreći za ekvadorske novine El Universo, Papa je rekao da Ujedinjeni narodi nemaju dovoljno ovlasti i da im se mora dodijeliti puna vladina kontrola “za dobrobit čovječanstva”.

To uključuje i Amerikance, naglasio je, kojima prema papi mora vladati svjetska vlada “za njihovo dobro”.

Sada papa Franjo aktivno prkosi biblijskom pismu radeći na stvaranju “jedne svjetske religije”.

Godine 2019. papa Franjo potpisao je povijesni savez s vođama najvećih svjetskih vjera, gurajući nas mnogo bliže jednoj svjetskoj religiji, jednom od glavnih ciljeva Novog svjetskog poretka.

Prema dokumentu koji je izradio papa Franjo i koji je objavljen na službenim stranicama Vatikana, sve se religije moraju smatrati ravnopravnima, a islam je Bogu prihvatljiv kao i kršćanstvo.

Zatim je šokirao svijet organiziranjem islamskih molitava i recitala Kur’ana u Vatikanu i izvođenjem poganske ceremonije u vrtu u Vatikanu.

U ovom trenutku morate se zapitati što bi još Jorge Bergoglio mogao učiniti da uvjeri svijet da je lažni prorok?

Kako bi bilo s prijenosom ceremonije cijelom svijetu, hvaleći Lucifera, najavljujući njegov skori dolazak i prateći bujicu bogohulne dogme sotonističke vrste?

Papa Franjo nije razjasnio identitet Lucifera, Antikrista, no promatrači u Vatikanu tvrde da papa isusovac misli na sebe.

Od trenutka kada je kardinal Jorge Bergoglio postao papa 2013. godine, “stručnjaci za proročanstva” oglasili su se eterom, tvrdeći da je novi papa “Petar Rimljanin”, ispunjenje “proročanstva sv. Malahije” i da će Franjo biti konačni papa.

Prema sv. Malahiji, irskom svecu koji je točno predvidio prošlih 111 papa prije imenovanja 112. pape, “Petar Rimljanin” će biti antikrist.

Obožavatelji Sudnjeg dana pronašli su načine da svaku frazu povežu s odgovarajućim papom kroz stoljeća. To uključuje Ivana Pavla II., koji je povezan s frazom br. 110, “Od rada sunca”, jer je rođen na dan pomrčine Sunca i također je pokopan na dan pomrčine Sunca . Benedikta XVI., br. 111, navodno je “slava masline” jer su neki članovi ogranka monaškog reda koji je utemeljio sveti Benedikt poznati kao Olivetanci.

Zatim je tu br. 112. Prema sv. Malahiji: “U ekstremnom progonu Svete Rimske Crkve, sjedit će … Petar Rimljanin, koji će hraniti ovce u mnogim nevoljama; kad budu gotovi, grad na sedam brežuljaka bit će uništen, a strašni će sudac suditi svom narodu. Kraj.”

Pa kako se “Petar Rimljanin” povezuje s papom Franjom, koji je rođen u Argentini?

Roditelji su mu bili talijanski doseljenici iz Rima, a njegovo rođeno ime sadržavalo je ime Petar. Teolozi su uvjereni da je Franjo antikrist. Citira se jedan vodeći učenjak, Michael K. Lake , koji je rekao da su “katolički i evangelistički znanstvenici stoljećima strepili od ovog trenutka.”

Svijet je sada na prijelomnoj točki. Bitka bjesni za dušu čovječanstva. Globalisti i njihovi tehno-komunistički snovi o autoritarnoj vladavini prijete pojesti čovječanstvo i uništiti civilizaciju kakvu poznajemo.

Papa Franjo je više nego jasno dao do znanja na čijoj je strani. Njegovo sramotno odbijanje da kazni svećenike koji zlostavljaju djecu i njegova besramna podrška da pedofili budu prihvaćeni u društvu posljednji su čavli u njegovom lijesu.

Trebali bismo vrlo pažljivo pratiti ovog papu isusovca u ovim kritičnim vremenima.

izvor: Epoha.com.hr

Continue Reading

Vijesti

Macelj, zrcalo srama hrvatske Duboke države!

Published

4 sata ago

on

8 lipnja, 2024

By

Ovih dana prisjećamo se žrtava iz Maceljske šume gdje je ubijeno vise od 13.000 Hrvata – vojnika, civila, bogoslova i svećenika. To je samo jedna od 1.500 masovnih grobnica žrtava komunističkog režima do sad, pronađenih u Sloveniji i u Hrvatskoj – piše Željko Glasnović na svom Facebook profilu…

Jedan od egzekutora u Maceljskoj šumi, komandant OZNA-e u Krapini, drug Stjepan Hršak, partizanski poručnik koji se hvalio 96′ godine kako je ubijao svećenike u Maceljskoj šumi i pokazivao okolo svoj pištolj Walther 7.62 mm kojim ih je likvidirao metkom u potiljak, nikad nije optužen za ta ubojstva.

U demokratskoj Hrvatskoj mirno je živio u Zagrebu i umro nekažnjen u svojoj vili na Tuškancu u kojoj ga je posjećivao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić i na taj način, unatoč prosvjedu ljudi, dao mu podršku i abolirao njegove zločine.

Tražio je da se u ‘zaslužne antifašiste’ ne dira. Hršak je ‘zaslužan’ valjda zato što je svojom rukom ubio 21 svećenika.

Hrvatske časnike ubijali su šumarskim sjekiricama udarcima po sljepoočnicama, tako da su odmah mrtvi padali u jamu.

U jednoj jami pronađena su i dva kostura koja su pripadala djeci u dobi od 7 i 15 godina, koja su bila vezana žicom. To je dokaz da su sve te nevine ljude bez ikakve krivice, kao i malu nedužnu djecu, hotimice pobili kako bi se na taj način tome zločinu zauvijek zametnuo svaki trag.

Ali kosti ne lažu.

Unatoč na tisuće izvještaja sa silnom dokumentacijom, i na stotine svjedočanstava iz prve ruke i svim dokaznim materijalima koji su predani ne samo DORH-u nego i Ministarstvu kulture i MUP-u s konkretnim imenima ubojica, istraga protiv zločinaca ovih monstruoznih ubojstava je sabotirana, a oni su abolirani uz pomoć ‘Duboke države’.

Za partizansko-komunistički pokolj, koji se dogodio bez suda i suđenja, još nitko nije odgovarao.

Još 2004. god. MUP je imao evidentiranih preko 900 lokacija s hrvatskim žrtvama, sve dokaze i svjedoke, ali nitko nije procesuiran, nijedna optužnica nije napisana i nitko nije osuđen.

Svi glavni državni odvjetnici od 92′ počevši od Šeksa, Hercega, Olujića, Hranjskog, Živkovića, Zadnika, Ortynskog, Bajića, Cvitana, Jelenića do Šipek nisu ništa učinili po tom pitanju. Koga štite? Zašto ih novinari ne pitaju o tome? Zašto mediji ne istražuju? Tko ih je prisilio da šute i zašto? Jesu li ikad bili plaćeni za zataškavanje? Ako da, od koga, kad i koliko?

Može li se u ovoj Dubokoj državi naći iti jedan pošteni državni odvjetnik, a da nije nasljednik bivšeg režima, mason ili korumpiran?

U Hrvatskoj je nastupila apsolutna inverzija morala, postali smo Orwellova Oceanija gdje je istina postala laž, a laž istina. Oslobođen je Boljkovac, oslobođen je Manolić, oslobođen je Hršak…

Svjedoci umiru, zločinci umiru, a mi i dalje nakon toliko godina svoju djecu odgajamo na falsificiranim podacima.

Do 90-te se o ovome nije smjelo govoriti, a zašto sada šutimo? DORH ne samo da ne procesuira komunističke zločine, nego ne procesuira niti srpske iz Domovinskog rata.

Na isti način se u zaborav gura sve ono što se dogodilo 1991. godine isto kao i ono što se događalo 1945. godine.

Bez lustracije nema istine, a bez istine nikada nećemo biti slobodni ljudi.

Maceljska šuma je danas najveće poznato gubilište i grobište u RH koje svjedoči o komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom koji je kao zarobljenik u svojoj vlastitoj Domovini doživio stravičnu smrt od domaćih partizanskih zlikovaca pomračenog uma, dok u državnim institucijama i dalje sjede njihovi nasljednici koji štite svoje drugove.

Autor: Željko Glasnović/FB

Continue Reading

Vijesti

Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana

Published

17 sati ago

on

8 lipnja, 2024

By

Na poziv Hrvatskog obrednog zdruga HOZ Jazovka, članovi domovinskih udruga organiziraju Spomen pohod na Jazovku, dana 22. lipnja 2024. (subota). Svetu misu predvodi mons. Vlado Košić, biskup sisački.

Procesija iz centra Sošica, uz molitvu svete krunice, krenut će u 10:30 prema jami Jazovka. Nakon mise i pauze za ručak, nastavlja se put za Krašić te posjet župnoj crkvi gdje je boravio bl. Alojzije Stepinac.

Polasci iz Imotskog u 4:00, Ciste Velike – 4:30, te iz Splita, s Lovrinca 5:15. Cijena puta je 50€. Poseban dogovor za ručak. Prijave do 15. lipnja (Željko Pleić, 098 9975 494)

O Jazovki

Masovna grobnica Jazovka je jama koja se nalazi u šumi pokraj naselja Sošice na Žumberku u Republici Hrvatskoj. Obzirom na ratni zločin koji se u njoj dogodio, zaštićeno je kulturno dobro.

Jama se sastoji od ulaznog dijela nalik bunaru dubokog oko 34 m, na čijem se dnu nalazi izduženi kosi dio dugačak oko 15 m.

2020. godine su iz jame ekshumirani ostatci 814 žrtava koje su ondje ubili partizani nakon zauzimanja Krašića u siječnju 1943. godine, te potom vojnici Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945. godine.

Partizanski zločini 1945.

Jazovka je poznata kao mjesto masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata od strane partizana.

Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz zagrebačkih bolnica 1945. godine.

Povjesničarka Blanka Matković izvješćuje 2011. god. o 447 žrtava čiji su podaci pobrojani prigodom speleološkog pregleda jame 1999. godine, koje je predvodio patolog prof. dr. Žarko Danilović. B. Matković iznosi da se prema popisima sačuvanima kod zagrebačkim bolnicama mogu identificirati osobni podatci za čak 4791 bolesnika zagrebačkih bolnica (te u svojem znanstvenom radu objavljuje ime, prezime, godinu rođenja, mjesto rođenja, bračno stanje, vjersku pripadnost, vojni čin i dan prijama u bolnicu za svih njih 4791), – vojnih osoba poraženih vojski koje je Jugoslavenska armija pogubila 1945. godine, uz upozorenje da se intervjuiranjem preživjelih nalaze poimenični podatci o bolesnicima koji se ne nalaze u dostupnim popisima, te se mora zaključiti da u bolničkim arhivima nedostaje dio podataka. Jazovka je samo jedno od mjesta gdje su bacani pobijeni ratni zarobljenici – pacijenti zagrebačkih bolnica. Radi prikrivanja dokaza, pobijen je i dio osoblja bolnica koji je svjedočio zločinu.

Protiv zločinaca još nije počeo sudski postupak, makar su imena nekih počinitelja javno obznanjena.

Za tri časne sestre s. Liphardu Horvat, s. Konstantinu Mesar i Geraldu Jakob, inače njegovateljice u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, koje su bačene u jamu pokrenut je postupak proglašenja blaženima unutar Katoličke Crkve.

Poziv od strane Hrvatskog obrednog zdruga vidite ovdje.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved