U zadnje vrijeme primam sve više ”drugarskih kritika” kako su mi kolumne  jednosmjerne i jednolične – samo ustaše i partizani, lijevi i desni. Navodno malo ili nikako ne pišem o klimatskim promjenama, koliko smo dječjih vrtića mogli otvoriti da nam Francuzi nisu uvalili polovne ”avijune” i kakve slike Maja Šuput objavljuje na fejsu i instagramu. Kao pravi ”uverski” Hrvatek odlučio sam se posipati pepelom po glavi… Mislim si, još uvijek ću proći bolje nego Ante Tomić – donosi Hodak u Direktno.hr.

Čitam trenutno sjajnu biografiju Winstona Churchilla, iz pera Borisa Johnsona, aktualnog britanskog premijera. Knjiga je puna anegdota i glorificiranja uloge Churchilla u pobjedi saveznika. Njom se forsira znanstveno i dijalektički ”sumnjiva” teza ”da je Drugi svjetski rat osvojen ruskom krvlju i američkim novcem”. Naš Boris kao da nikada nije čuo za šumu Brezovica kraj Siska. Odred su osnovali ludo hrabri Hrvati koji će se četiri godine boriti za Jugoslaviju, a protiv (stare) Jugoslavije i hrvatske države. Prvi smo svijetu pokazali da smo mi Hrvati, dok su drugi još spavali, 1941.g. krenuli u šumu – Brezovica.

To što su Hitler i drug Staljin još puno prije, 1938.g, podijelili Poljsku, Češku i baltičke državice za sada se ne računa. Ameri su, koliko se zna, u Drugom svjetskom ratu imali oko 400.000 poginulih, a Rusija oko 25 milijuna ljudi. SAD je imala višak novaca, a SSSR previše ljudi, pa se sad nekom sumnjivom teorijom nastoji podcijeniti šumu Brezovicu i naše heroje Franju (ratno ime Njofra) Habulina, Savu Kovačevića, Miku Špiljka, Budu Lončara, Vladimira Nazora, Gorana Kovačića… Sad sam miran kad sam objavio svijetu da su naši partizani prvi započeli rat. Pa neka se sad Johnson i ostali, koji to ne znaju, posipavaju pepelom na glavi. Vidite da je kod mene ”dejstvovalo”.

Nema više klišeja ”njihovi” i ”naši” nego u igru ulazi nova tema – tzv. ustaško groblje. Grad je odlučio da se uredi dio groblja na Mirogoju na kojem leže partizani, domobrani i, zamislite, ustaše. Javio se prvi Franjo Habulin, predsjednik antifašističkih boraca RH. Franjo je rekao hrabro i direktno u lice svima istinu i samo istinu. Onako kako je to radio u svih sedam neprijateljskih ofanziva. Mali problem je u činjenici da je naš Franjo o ustašama i ratu učio u školi. Valjda onoj životnoj, s obzirom da je rođen desetak godina nakon što je zadnji ustaša  bačen u neku od 750 jama u sjverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji.

”Nikako se ne smije prihvatiti to da su ustaše bili ‘hrvatska vojska”.

Ivica Granić pije im ‘krv na slamčicu’…

Evo nama još jednog povjesničara uz Klasića, Jakovinu, Goldsteina… Neće nama ”žrtvoslovne udruge” određivati tko su Hrvati! Toliko ih treba mrziti da se ne smiju smatrati ni Hrvatima. Prijedlog je prihvaćen jednoglasno. Valjda i uz glas Katarine Peović koja je vjerujem sigurna kako ustaše nisu i ne smiju biti Hrvati. Dobro, tu treba biti pomalo oprezan… I naš Njofra i Kate su ozbiljni povjesničari. Dakle, po njima je jedna stvar za sada dijalektički utvrđena. Hrvatima se mogu smatrati samo antifašisti. Oni su se četiri godine žestoko borili za – Jugoslaviju, a protiv – hrvatske države.

Ivica Granić na Fejsu zločesto podmeće pitanjem: ”Što su bile ustaše? Možda Finci, Suomi…?”. Frka nastaje što se iz povijesti Hrvata ne mogu baš sasvim lako izbrisati domobrani. Smiju li se bar oni ubrojiti među Hrvate iako su ih partizani proglašavali ”narodnim neprijateljima”, ubijali ih i oduzimali im imovinu? E, sad! Nakon što su ”internacionalne antifašističke brigade” pobijedile i u Drugom svjetskom ratu, pa i u Domovinskom ratu, sad bi htjeli na Mirogoj. Pa, zašto im to ne bismo omogućili? Zaslužili su da budu na Mirogoju! Nema sumnje.

Sada se još samo čeka plenarna sjednica naših antifašističkih boraca i prezentacija ključnog dokaza kako ustaše nemaju blage veze s Hrvatima pa im treba prekopati grobove i izbaciti ih s Mirogoja. Ivica Granić i dalje im pije krv na slamčicu pa nabraja krovne organizacije koje su obilježile Hrvate od 1941-45.g. ”AVNOJ, SKJ, SKOJ, FNRJ, SFRJ; JNA; SSOJ; KNOJ. U svakoj od ovih skraćenica strši slovo ‘J”.

Naša pobjeda u Domovinskom ratu sve više sliči na ”Pirovu pobjedu”. Da sad ne objašnjavam legendu o Piru, objasnit ću je na primjeru pravog ”Hrvata” – Borisa Dežulovića i njegove zadnje enciklopedijske definicije Republike Hrvatske: Kaže on: ”Živimo u državi koja je organizirani zločinački pothvat”. Dakle, ovako: Bora, ili od milja Boris, je tipična jugoslavenčina. Dobio je ”šimecki” iz svjetonazorski mu slične Slobodne Dalmacije pa ga je zaposlio Pupi u svojim Novostima. Da nema države koja je ”organizirani zločinački pothvat” Pupi bi davno, u prostoru u kojem se u uređuju Novosti, prodavao ćevape jer ta država u cijelosti financira Novosti, Pupija i Boru Dežulovića… Sada vam je valjda jasno što znači Pirova pobjeda u ratu.

Hrvati i Pirova pobjeda

Sada samo čekamo da se teorija pretvori u praksu pa da jednog lijepog dana, a možda i prije, Pupi zavapi u Hrvatskom državnom saboru da su njegovi napaćeni sunarodnjaci ugroženi jer smo tamo davne 1995.g. izborili (Pirovu) pobjedu… Snovi se ponekad ostvaruju pa možda da Pupi odmah ode na spavanje. Javio se iz Splita ”generalni sekretar” Udruge splitskih antifašista Ante Roje koji u ime udruge ”s gnušanjem” iskazuje ”nepremostivo nezadovoljstvo”, jer … ”ustaški krvnici”… ”možda među njima ima i četnika”. Zdravko ne zna. On možda nije bio u selu Ba kod Draže, ali mnogi ”antifašisti” iz Dalmacije jesu. To, međutim, kod mnogih drugih izaziva ”nepremostivo zadovoljstvo”. Osobito kod preživjelih članova 11. Dalmatinske brigade.

Prema neprovjerenim izvorima Milorad Pupovac je na međunarodnoj konferenciji ”Izazovi manjinske politike u Hrvatskoj danas” navodno izjavio kako su se na prošlom popisu stanovnika mnogi Srbi izjasnili kao Hrvati iz straha da u njih ne upru prstom oni u koje su oni upirali puškom.

Zgodna vijest za naše pravosuđe s posebnim potrebama. Europski sud za ljudska prava donio je jednu lijevo-globalističku odluku. Procesni ”Veliki prasak”! Već je ofucana fraza u kaznenim postupcima je da onaj koji nešto tvrdi, mora to i dokazati. Tako jedino nije bilo u bivšem SSSR i socijalističkoj Jugi. Međutim, ”omiljeni” Sud za ljudska prava (ESLJP) u Strassbourgu sad najednom šalje poruku Lijevoj našoj da je teret dokaza za one koji su bili ubijeni tijekom Oluje na Republici Hrvatskoj.

U praksi to bi izgledalo ovako: netko tuži RH da je u akciji Oluja ubijen neki šofer, kuhar, čuvar straže u SAO Krajini… Po mudrim sucima ESLJP-a teret dokaza da to nije tako je na državi.  Zanimljivo je da se ”slavni sud” pri tome pozvao na praksu našeg Vrhovnog suda Hrvatske. Presumpcija da onaj koji tuži mora i dokazati svoje tvrdnje, koja vrijedi u svim normalnim europskim nacionalnim pravnim sustavima, nije djelovala uvjerljivo na globalističke umove. Za Strassbourg ne znam, ali za naš VSH slutim. Sve je počelo negdje krajem 1992. g kad je sudija ”Opštinskog suda u Prijedoru” postao Predsjednikom Vrhovnog suda Hrvatske, a nakon toga i Glavni državni odvjetnik. Ili obratno. Više se točno ne sjećam.

Sada treba samo malo mašte kako biste odgonetnuli tko je bio taj koji je pokojnom predsjedniku Tuđmanu preporučio ”sudiju” iz Prijedora za dvije najviše pravosudne funkcije u tada okupiranoj državi.

Kaže naš narod: uvijek otrovno stablo daje otrovne plodove.

Između ostalog, to je i jedan od razloga zbog kojeg Pupovac danas prijeti generalu Žaljku Sačiću u Saboru: ”Ti si se izvukao…”. Kad je Sačić bio lišen slobode za branitelja je izabrao mene. Kad se dogodilo ubojstvo u Gruborima iz stanja spisa bilo je vidljivo da se general u to vrijeme nalazio u Zagrebu na nekoj sahrani. DORH mu je, među ostalim, kao pritvorski razlog stavio i tzv. točku četiri, a to su “naročito teške okolnosti izvršenja djela”.

Pazite, čovjek je bio 300 km udaljen od ”izvršenja djela”. Nije imao ni pojma da se nešto dogodilo. Žalbu je pisala njegova kćer, moja pripravnica, i ona je u cijelosti uspjela. Dakle, Sačić je pravomoćno oslobođen, a sad mu se Pupi prijeti. Po stavu ESLJP-a sada više ne bi DORH  bio dužen nešto dokazati nego bi okrivljeni (Sačić) morao dokazivati da nije počinio zločin. Nije li vam to slično pravosudnoj koroni s još nezamislivim posljedicama. Globalističko pravo snažno pazi na sve nas. Veliki brat nas svih gleda… Nakon ove pomalo suspektne “hrabrosti” našeg Milorada nitko, baš nitko, od HDZ-ovih zastupnika ni da je muknuo…

Tko će se brinuti za dignitet Domovinskog rata?

Nedavno je na N1 gostovao sudac Ivan Turudić i otkrio “toplu vodu”. Naime, on je izjavio: “Ispada da je suđeno puno više hrvatskih branitelja nego počinitelja ratnih zločina s druge strane…” Logično, kad je stranka koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić koalicijski partner sadašnjeg, vladajućeg HDZ-a.

Ivan Turudić je zanimljiva osoba. Jednom je predložio donošenje zakona kojim bi se “zaštitio dignitet Domovinskog rata”. Kaže se: “Sam pao, sam se ubio”. Nakon tog “ispada”, Indeks, Telegram, Net.hr. i ostala uglavnom lijeva medijska falanga drže čudnog “sudiju” na oku. Ima tko će se brinuti za “dignitet Domovinskog rata”. Tu su “moderni” HDZ, Kajtazi, Slavica Lukić, Pupovac,Klasić, Jakovina, Markovina, Raukar, Mile Kekin, Mladićev snimatelj Zoran Erceg, Buda Lončar i da ih dalje ne nabrajam jer mi ne bi ostalo mjesta da išta dalje napišem.

I tako je Turudić dirnuo u “osinje gnijezdo” te za kaznu ostao bez fotelje predsjednika Visokog kaznenog suda. Izbran je sudac koji se istakao presudom jednom branitelju iz Osijeka. Za Turudića zlobnici šuškaju kako je kao aktivni dragovoljac nagrađen sudačkom stolicom. Mislim si, ako je to špranca, što je sve morao za svoje “stolice” napraviti kadija iz Prijedora – Krunislav Olujić koji je s mjesta opštinskog suda u Prijedoru bio lansiran odmah za Predsjednika VSH i za Glavnog državnog odvjetnika. Usput, bio je i šef hrvatske Security and intelligence Agency… Kadija iz Prijedora je sigurno morao biti u ratu heroj nad herojima?!

Pitanje: je li sisanje vesla zanimanje ili školovanje? To ćemo definitivno doznati kad potpišemo EU sporazum o priglupljivanju!

‘Država nam je puna mutnih likova’

Hidajet Biščević, veleposlanik RH u Beogradu, dao je intervju za međunarodni časopis “Diplomacy and Commerce”. Naš ambasador je nazvao Domovinski rat “građanskim ratom”. Na tu izjavu skočilo je na zadnje noge sve zatucano i retrogradno. Sve je to “protivno  službenom stavu Hrvatske i povijesnoj istini…” Ha, ha, ha! Pitajte malo koalicijske partnere HDZ-a što oni misle o tome, što oni pričaju. Pitajte npr.: Deana Jovića, “doživotnog” savjetnika Mesića i Josipovića.

Država nam je doslovna k’o košnica puna mutnih likova koji  se klatare po lijevim portalima s pričama o “građanskom” ratu, nepotrebnom ratu, promašenoj, državi, državi koja je zločinački pothvat itd. Pitajte o tome Igora Mandića ili Miljenka Jergovića ili čitajte kolumnistu 24 sata. Tko je toga svega svjestan ne čudi se  “skandaloznom intervjuu” Hidajeta Biščevića. Napokon, zar Dean Jović i Buda Lončar nisu predavači na Visokom vojnom učilištu RH? Mogu samo zamišljati što oni misle o Domovinskom ratu i kako usmjeravaju svoje “školarce”. Za njih je možda i “Domovinski pokret” tek nekakav “Građanski pokret”. Skačem možda malo isforsirano natrag na slučaj neizbora suca Ivana Turudića zbog njegovog pokušaja zaštite digniteta Domovinskog rata. Kad je Državno sudbeno vijeće glasalo o izboru predsjednika Visokog kaznenog suda, što mislite za koga je glasovao predstavnik SDP-a u tom vijeću? Odvjetnička komora RH nema svog predstavnika u DSV-u, ali SDP ima. A u SDP-u ima još puno onih koji smatraju kako je Domovinski rat bio tek “građanski rat”. Pa zašto bi onda osuđivali Hidajeta?

U Nizozemskoj je legalizirana prostitucija. Sad će kurve rata moći legalno štajgati pred Haškim sudom. Kod nas je politička prostitucija još uvijek u ilegali pa se naše prostitutke bave populacijskom politikom. Ona je toliko mlohava da ćemo uskoro u Hrvatskoj imati, uz manjak djece, višak pedofila.

U seksu sam sve bliže onoj olimpijskoj: važno je sudjelovati….

Autor Zvonimir Hodak