Connect with us

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Kronologija, srpanj 1991. – 1995.

Published

on

  • 2. srpnja 1991. napadnuta je policijska postaja u Kozibrodu (općina Dvor na Uni).
  • 3. srpnja 1991. tenkovi JNA ušli u Baranju i istočnu Slavoniju kao potpora pobunjenim Srbima i četnicima u Istočnoj Slavoniji.
  • 4. srpnja 1991. topničko-pješački napad iz Borova Sela i Srbije na Borovo Naselje; hrvatski branitelji protjerali su srpske teroriste i četnike iz Borova Naselja.
  • 4. srpnja 1992. Badinterova komisija potvrdila je da je raspad SFRJ dovršen i da ta država više ne postoji.
  • 7. srpnja 1991. napad JNA i pobunjenih Srba na Ćelije. Tijekom okupacije u

Ćelijama je bila masovna grobnica u koju su bačena tijela 11 ubijenih zatočenika iz zatvora u Dalju te 5 ubijenih civila iz Klise.

  • 7. srpnja 1992. u Bosanskoj Posavini poginuo je Andrija Andabaka (1956. – 1992.), heroj Domovinskoga rata. Zvali su ga „lovac na tenkove“ jer je tijekom 8 mjeseci uništio 30 neprijateljskih tenkova.
  • 7. srpnja 1991. donesena je Brijunska deklaracija kojom je uveden tromjesečni moratorij na Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Republike Slovenije.
  • 9. srpnja 1991. u Hrvatsku su stigli prvi promatrači iz Europske zajednice.
  • 1. – 13. srpnja 1992., operacija „Tigar“ ; deblokada Dubrovnika
  • 15. srpnja 1991. pobunjeni Srbi napali su Topusko.
  • 17. srpnja 1991., napad na Lišane kraj Benkovca
  • 17. srpnja 1991. hrvatske snage protjerale četnike s ulaza u Vinkovce. JNA se

uključila na strani pobunjenih Srba.

  • 17. srpnja 1991. četnička je skupina iz Drljača i Četvrtkovca, nedaleko od Sunje, prvi put vatrom iz automatskoga oružja napala Komarevo kod Siska.
  • 23. srpnja 1991. napadnut Drežnik-grad, na Banovini spaljena sela:  Hrvatski

Čuntić, Struga, Jukinac, Kuljane, Kozibrod i druga.

  • 23. srpnja do 13. kolovoza 1992. u vojnoj akciji „Oslobođena zemlja“ hrvatske postrojbe “očistile” su neprijateljske “džepove” u zaleđu Dubrovnika (od Zavale do Modroglavine) i uspostavile nove obrambene položaje na planinskom vijencu iznad južnoga ruba Popova polja.
  • 23. srpnja 1991. Alois Mock je upozorio na potrebu slanja mirovnih snaga u Hrvatsku da bi se spriječilo krvoproliće, da bi se zaustavilo divljanje četnika po Hrvatskoj.
  • 25. srpnja 1991. izvršen je prvi napad i zločin s teritorija Srbije na Hrvatsku.

Napadnut je Centar za obuku gardista koji se nalazio u Erdutu, na obali Dunava. Centar za obuku je sravnjen sa zemljom i tom prilikom je poginulo 6 gardista, pripadnika prve gardijske brigade, a teško je ranjeno 18 gardista.

  • 25., 26. i 27. srpnja 1991. pobunjeni su Srbi, četnici i JNA, izvršili napadna djelovanja i doveli do izolacije Petrinje i okupacije Gline (27. srpnja 1991.)
  • 25. srpnja do 9.kolovoza 1992. hrvatski sportaši sudjelovali su na Olimpijskim igrama u Barceloni. Hrvatska je osvojila srebrnu medalju u košarci.
  • .
  • 25. do 30. srpnja 1995. izvedena je operacija „Ljeto ’95.“ te su oslobođeni Bosansko Grahovo (28. srpnja 1995.)  i Glamoč (29. srpnja 1995.).
  • 26. srpnja 1991. poginuli su heroji Domovinskoga rata Mile Blažević Čađo i Željko Filipović.
  • 26. srpnja 1991. velika četnička ofenziva protiv Hrvata Banovine pod kodnim

imenom „Žaoka“.  Četnici su u svom pohodu zarobili tri policajca koje su tukli, mučili i na kraju ubili. Također su ubili 9 civila i zarobili 2 policajca koja su brutalno tukli i mučili želeći saznati raspored obrane.

  • 27. srpnja 1991.; minobacački napad na Sunju
  • 30. srpnja 1991. Litva je priznala Hrvatsku.
  • 30. srpnja 1991. bojni zrakoplovi okupatorske JNA napali su Hrvatsku Kostajnicu; tom prilikom uništena je nova škola, zgrada doma zdravlja  i nekoliko stambenih zgrada. Poginuo je jedan policajac, a dvojica su ranjena.
  • 30. srpnja 1991. policajci postaje Vojnić prešli su u takozvanu miliciju takozvane SAO Krajine.
  • 31. srpnja 1991. snage MUP-a RH sa stanovnicima Hrvatske Kostajnice  napustile su grad.

Slika: Spomenik u Erdutu (mj)

Advertisement

Vijesti

Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje

Published

on

Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier

U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.

Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.

Promjena imena i nova knjiga

Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.

Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.

Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.

Nije politička filozofija nego način života

Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.

Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.

U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.

Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.

Korijeni lokalizma

Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.

Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.

Pozivanje na razgovor

Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.

Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.

Vrijednost štedljivosti

Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.

Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.

Fr. Michael Rennier/Altea

Continue Reading

Vijesti

“Crkvene neobičnosti”: Héctor Agüer, ex.nadbiskup La Plate, pokušava razumjeti što se događa u argentinskom episkopatu pod Franjom

Published

on

Odgovarajući pridjev je “čudan” (“rijedak”), koji u rječniku ima nekoliko značenja; Ja biram jedno: neobično je ono što ima malu gustoću i postojanost. Iako se također odnosi na izvanredne i ekstravagantne stvari – piše nadbiskup La Plate u miru Héctor Agüer, na blogu Rorate Caeli.

[La Plata, Argentina: Katedrala Bezgrešnog začeća na središnjem trgu Moreno]

Mislim: čudno je što je Papa Argentinac, čudno je i to što više od desetljeća nije imao brige posjetiti svoju domovinu. Ivan Pavao II. (Wojtyla) i Benedikt XVI. (Ratzinger), čim su izabrani, prvo putovanje odvelo ih je u domovinu, odnosno Poljsku i Njemačku. Pročitao sam u “La Prensa”, novinama iz Buenos Airesa: “Franjo je otkrio da bi želio doći u studenom ili početkom 2025.”. Pod tim naslovom, novine navode da je Papa “komentirao da je u njegovim planovima putovati u Argentinu ili krajem studenog ili početkom 2025. godine”. Po onoj staroj poslovici “misli krivo i bit ćeš u pravu”, usuđujem se pomisliti da neće doći, a razlog mu iznosim: zna da mu baš i neće ići. Možda griješim, naravno, ali ovo moje mišljenje odgovara 46 godina starom poznavanju Jorgea Bergoglia.

Franjin pontifikat pun je neobičnosti. U ovoj ću bilješci skrenuti pozornost na jednu od njih. Monsinjor Gabriel Mestre bio je biskup Mar del Plate, kasnije unaprijeđen u Metropolitansku nadbiskupiju La Plate, gdje je ostao osam i pol mjeseci. Fikcija, koja je uobičajena u rimskim visinama, svedena je na vijest: “Sveti je Otac prihvatio ostavku na pastoralnu vlast Metropolitanske nadbiskupije La Plata, koju je podnio Njegova Preuzvišena Ekselencija, Abp. Gabriel Antonio Mestre”. Nisu dani daljnji detalji. Istina je da je Papa od njega tražio ostavku; grubo rečeno: izbacio ga je.

Ova je vijest ožalostila svećenike La Plate, koji su strpljivo podnosili petogodišnji mandat Víctora Manuela Fernándeza, papinog prijatelja, sada kardinala i koji zauzima dužnost koju je godinama obnašao ugledni teolog Joseph Ratzinger, kasnije Benedikt XVI. Za nešto više od osam mjeseci, Mestre se pojavio kao nadbiskup koji će učiniti ono što Fernandez nije. Znam o čemu govorim: bio sam nadbiskup La Plate dva desetljeća. Pogled koji imam na slučaj nije samo crkveni, nego i politički.

Abp. Mestre, u vrlo iskrenom i srdačnom pismu, prepričava situaciju, neobičnost koja ga je učinila žrtvom: „U Vječnom gradu, nakon što se suočio s nekim drugačijim percepcijama s onim što se dogodilo u biskupiji Mar del Plata od studenog 2023. do danas, Papa Franjo me zamolio da se povučem sa stolice Mar del Plata. S dubokim mirom i potpunom čistom savješću pred Bogom kako sam postupio, vjerujući da nas Istina oslobađa (usp. Iv 8,32) te sa sinovskom i teološkom poslušnošću Svetom Ocu, odmah sam napisao svoju ostavku koja je prihvaćena… i javno objavljena danas (27. svibnja 2024.)”.

Čudno je to što se čini da je odvojen od nadbiskupije zbog onoga što se dogodilo u Mar del Plati dok je Mestre bio biskup. Jesu li onda pogriješili što su ga promovirali? Rimskoj lažnoj laži, koja ima duboke korijene, sada je pridodana isusovačka navika: ta lažna diskrecija rađa ishitrenu sumnju, koja obično ima dvije teme: financijske ili seksualne probleme. Volio bih znati je li kardinal Fernandez, koji je, kao što rekoh, Papin prijatelj, imao ikakve veze s ovom ludom aferom. Biskupi su nasljednici apostola, s njima se ne može postupati kao sa školskom djecom. “Istina nas oslobađa”; sada već bivši nadbiskup ima pravo. Rim se argentizirao, na sramotu Argentinaca, i zamračuje slobodu, koja je Božji dar.

Drugom sam prilikom spomenuo odnos između Petra i Pavla; sinovska poslušnost zahtijeva očinstvo koje je iskreno i poštuje bratstvo. Pavao je priznao Petrov autoritet, ali Petar je zauzvrat priznao jedinstveni poziv koji je Apostol naroda primio od Uskrsloga. Ovdje je problem, a ne u maski toliko hvaljene “sinodalnosti”. Svećenici i drugi vjernici La Plate zaslužuju objašnjenje. Monsinjor Mestre je sentimentalno rekao: “Boli me što odlazim, boli me ostavljam vas kao pastira ove posebne Crkve koja hodočasti u La Plati, ali siguran sam da Bog ima mnogo bolje planove koje danas ne mogu do kraja dešifrirati. Uzdam se u Gospodina jer Krist je naš Mir (Ef 2,14)! Vrlo poštene riječi; Bog koji dopušta zlo ima planove koji nas neizmjerno nadilaze. U tim planovima ima mjesta za neobičnosti.

Sjetimo se tog monsinjora Gabrijela Mestre je biskup od 2017.; bibličar i profesor, dobro pripremljen za providonosnu zadaću u kojoj mitra u sebi nosi krunu od trnja. Bio bi veliki nadbiskup. Napominjem da njegovo biskupsko geslo glasi “Isus Krist je naš mir”. Dao nam je dobar primjer prihvativši u miru samovolju. Ali autori neobičnosti ne mislim da mogu uživati ​​u tom miru.

nadbiskup Héctor Agüer
Nadbiskup u miru La Plate, Argentina

Continue Reading

Vijesti

Je li Ukrajina postala mjesto istrebljenja za vlastiti narod?

Published

on

“Ukrajinski predsjednik Wolodymyr Zelenskyj priznao je probleme u vojsci. S jedne strane postoji nedostatak ljudi, s druge strane treba poboljšati moral, rekao je Zelenskyj. Smatra da bi se to trebalo popraviti novim zakonom o mobilizaciji.” Tako je zvučalo 18. svibnja u vijestima u 8:00 na SRF1.

Istog 18. svibnja stupio je na snagu novi, stroži zakon o općenarodnoj mobilizaciji. No, SRF uopće ne spominje koliko su nemilosrdne mjere i kazne za odbijanje te kakve nove mogućnosti zakon otvara vojsci. Čineći to, SRF je suučesnik u zločinima ukrajinske vlade protiv vlastitog naroda – donosi njemački nezavisni medij KLA.

Brutalne metode skupljanja ljudi kao scenarij iz Orwellianske distopije

Rat u Ukrajini već dugo izgleda vrlo čudno. Sve teče kao scenarij iz Orwellove distopije. [Priča u budućnosti, o zastrašujućem društvenom poretku] Rat je postao izgovor za potpuno oduzimanje građanskih prava i sloboda ljudima. Izgleda kao veliki, okrutni eksperiment na ljudima. Već smo iskusili isti eksperiment tijekom razdoblja Corone. Ali ono što se sada događa s ljudskim pravima u Ukrajini daleko premašuje zločine protiv čovječnosti iz prošlosti piše alternativni KLA.tv.

Zastrašujuće je shvatiti da bi isti scenarij mogao biti u pripremi za cijeli svijet, gurnuvši nas sve u svjetski rat. Sada da vidimo koliko je nisko pala nekad prosperitetna i slobodna država.

Vojno sposobni muškarci više ne smiju napuštati zemlju. Deseci tisuća muškaraca pokušavaju ilegalno pobjeći iz zemlje preko planina i rijeka. Iz rijeke koja graniči s Rumunjskom gotovo se svakodnevno izvlače tijela utopljenika. Razmjeri ovog bijega su ogromni.

Muškarci koji su ostali u zemlji i koji su obavezni da budu mobilizirani, dakle ljudi od 18 do 60 godina, bivaju pokupljeni po ulicama grada, premlaćivani i tjerani na frontu. Razmjeri ovih zločina ne mogu se procijeniti. Održavaju se u svim dijelovima Ukrajine. Na cestama postoje blokade gdje čovjeka mogu nasilno odvesti iz auta direktno u zonu borbenih dejstava, iako mu žena i djeca ostaju u autu.

Vojni povjerenici priopćili su i da im novi zakon o mobilizaciji daje pravo obavljanja kućnih posjeta uz mogućnost provale. Ne regrutiraju se samo obični muškarci, već i saborski zastupnici i mladi koji često nemaju 18 godina. Sve je više slučajeva u kojima muškarci umiru u regrutnim centrima nakon teških batina. Ni predsjednik ni Vlada ne reagiraju na bezakonje policije i osoblja regrutnih centara. Ne samo da se krši Ustav i europske vrijednosti, već i osnovne ljudske norme i moral. Ljudi ne mogu pronaći zaštitu ni na sudu.

Sljedeći snimak nije za one sa slabim srcem.

Ukrajinska vlada transformirala se iz slugu naroda u vladu koja se rješava svog naroda na račun svojih europskih partnera i Sjedinjenih Država. Stalne misije Europske unije poput OSCE-a, UNICEF-a i drugih ponašaju se kao da ne primjećuju ta kršenja ljudskih prava te su tako suučesnici u masovnom uništavanju građana Ukrajine. Budući da čak i vojni generali u svijetu i u samoj Ukrajini shvaćaju da je Rusiju nemoguće vojno poraziti, ovaj rat koji je u tijeku definitivno ima druge ciljeve – fizičko uništavanje ljudi i uništavanje ljudskih prava.

Činjenica je da cijela stvar mora biti strategija, proračunata stvar. Ukrajina je prije nekoliko mjeseci ponovno od SAD-a i europskih partnera zatražila potporu isporukama oružja kako bi se mogla oduprijeti Rusima. Dugo se ništa nije dogodilo. Zatim je 18. svibnja 2024. Werchowna Rada Ukrajine [Vrhovno vijeće, zakonodavno tijelo] usvojila novi zakon za intenziviranje mobilizacije. Nakon toga je američki Kongres izglasao dodjelu novog paketa oružja. Ministar Kuleba [ukrajinski ministar vanjskih poslova] je nedvosmisleno rekao: “Vi osiguravate oružje, mi osiguravamo ljude.” Čini se da oni ne žele brzu pobjedu protiv Rusa, već žele da ovaj rat traje što duže. Iskorištavaju nas kao državu, oružje je dostupno samo protiv ljudi koji su poslani na frontu, a novac je dostupan samo protiv dijelova gospodarstva i protiv zemlje i sirovina.


Kada rat završi i počnu sudovi za ratne zločine, na optuženičkoj klupi često se nađu pogrešni ljudi. Ovi pravi kriminalci do sada su bili vrlo dobri u ostajanju u pozadini. Ljudi, ne budite toliko glupi da ponižavate i ograničavate vlastiti narod! Oni stvarno odgovorni u pozadini žele da ljudi jedni drugima razbijaju glave u slijepom bijesu kako bi mogli djelovati bezbrižno. Ali vjetar se sve više mijenja diljem svijeta. Narodi se sele i vrlo brzo će pravi zločinci biti izvedeni pred lice pravde u svim zemljama. Narod će suditi.

from bb/thb/ab

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved