Connect with us

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Referendum o hrvatskoj samostalnosti, 19. svibnja 1991.

Published

on

Slika 1. Plakat za referendum o neovisnosti (Wikipedia)

Proglas hrvatskom narodu u povodu referenduma o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske

Hrvatskom narodu!

Svim građanima Republike Hrvatske!

U okolnostima završnih razgovora o rješenju krajnje zaoštrene državnopolitičke krize jugoslavenske zajednice vrhovništvo Hrvatske donijelo je Odluku o provedbi referenduma 19. svibnja ove (1991.) godine.

Opći referendum treba nam dati vaš odgovor na glavno sporno pitanje između republika dosadašnje SFRJ.

Drugi put u godini dana hrvatski narod, i svi građani Hrvatske, imaju mogućnost da na najdemokratskiji način slobodno izraze svoju volju o budućnosti svoje domovine.

Kao državljani i slobodni ljudi, pozivate se da se izjasnite kojim će putem naša Republika Hrvatska, koju smo svojim Ustavom odredili kao samostalnu i suverenu državu – dalje u budućnost.

Referendum nam daje mogućnost – a naša nas nacionalna i građanska svijest obvezuje – da odlučno očitujemo svoju volju jesmo li za to:

  • da Republika Hrvatska kao suverena država može stupiti u Savez suverenih država s drugim republikama,
  • ili pak da ostane u sastavu Jugoslavije, koja bi bila federativna jedinica država.

Opredjeljenje za to da suverena i samostalna Hrvatska može stupiti u Savez s drugim suverenim državama znači zahtjev za oživotvorenje onih temeljnih odredbi Ustava Republike Hrvatske koje predviđaju da Hrvatska ima i svoj međunarodni subjektivitet i svoje oružane snage.

A opredjeljenje za Jugoslaviju kao saveznu federativnu državu značilo bi suglasnost da toj jedinstvenoj jugoslavenskoj državi pripada i međunarodni subjektivitet i da ona ima jedinstvene oružane snage.

Ovo je, dakle, povijesni, sudbonosni trenutak iskazivanja vaše demokratske volje. Na temelju rezultata referenduma vrhovništvo Republike dobit će – nakon prvih slobodnih izbora – novu legitimaciju i novi nalog za postupanje i odlučivanje u sadašnjim i budućim pregovorima o rješenju neizdržive jugoslavenske državne, političke i gospodarske krize. Rezultat referenduma imat će snagu ovlasti, ali i obveza, za donošenje konačne odluke u okviru vrhovnih tijela Republike Hrvatske.

Hrvatska je nedvojbeno već na prošlogodišnjim prvim višestranačkim izborima kazala što želi i kamo želi ići. Upravo na temelju tako iskazane volje Hrvatski je Sabor u prosincu prošle (1990.) godine donio Ustav Republike kojim su položeni temelji novoj demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj. Vodeći državnu politiku slijedom ustavnih naloga i zadaća, da se i u stvarnosti oživotvori puna suverenost i samostalnost Hrvatske, vrhovništvo Republike izradilo je nacrt za pretvaranje dosadašnje SFRJ u savez suverenih i samostalnih država-republika. Prijedlog za takav savez temelji se na prosudbi da tako možemo demokratskim putem ostvariti cilj suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, u skladu sa sadašnjim općim prilikama i odnosima u Jugoslaviji, a i s imperativima i okolnostima međunarodnog poretka u Europi, pa i svjetskim čimbenicima.

Istodobno smo odlučno navijestili, da bi u slučaju da je nemoguć sporazum o takvome savezu suverenih i samostalnih država jedina razumna alternativa mogao biti samo razlaz sa sadašnjom jugoslavenskom državom.

I jedno i drugo rješenje ponudili smo kao politički odgovoran, demokratski i razuman način rješenja duboke krize koja je zahvatila jugoslavensko društvo i državu. Vrhovništvo Republike Hrvatske nije prihvatilo prijedlog da se izlaz iz krize traži u okviru postojećeg, ili nekog novog “demokratsko” federativnog uređenja Jugoslavije, jer imamo dovoljno iskustva i spoznaja da su bilo kakvi prijedlozi o održanju jedinstvene jugoslavenske države – za Hrvatsku neprihvatljivi.

Dugi i zamorni pregovori između vrhovništva jugoslavenskih republika i saveznih tijela do sada nisu, nažalost, urodili zadovoljavajućim rezultatima. Vrhovništvo Republike Hrvatske, i ja osobno, ulagali smo najveće napore da se stvore sigurni, jasni i određeni temelji za uređenje novih odnosa u okviru mogućeg za nas prihvatljiva saveza suverenih država, po uzoru na Europsku zajednicu. U tome smo polazili od spoznaje da samo slobodni i suvereni narodi mogu trajno živjeti u miru i prijateljstvu, ili barem dobrosusjedstvu. Samo narodi koji su svoji na svome mogu slobodno, bez ikakve vanjske ili unutarnje prisile, graditi svoje uzajamne državne, gospodarske i sve druge odnose i spone.

U mogući savez suverenih država Republika Hrvatska bila bi spremna stupiti pod pretpostavkom da ga i drugi prihvaćaju kao oblik demokratskog suživota samostalnih republika pod istim uvjetima koji važe za sve.

U skladu s općim dogovorom između jugoslavenskih republika u referendumu je pružena i druga mogućnost: da se po svom uvjerenju izjasnite jeste li za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao federativnoj ili jedinstvenoj saveznoj državi, što je izvorni prijedlog Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore.

Obraćajući se svim građanima Republike Hrvatske, posebno bih želio ovom prigodom pozvati Srbe u Hrvatskoj, kao i pripadnike svih drugih nacionalnosti – Muslimane, Talijane, Mađare, Čehe, Slovake, Židove, Albance i druge – da se na referendumu izjasne za suverenu Republiku Hrvatsku, i da budu uvjereni da će im ona osigurati i jamčiti svestran kulturni razvitak, sva građanska prava i punu sigurnost i gospodarsko blagostanje, u zajednici s hrvatskim narodom i sa svim državljanima Republike!

Prema tome, konačna odluka o državno-pravnom položaju samostalne i suverene Republike Hrvatske mora biti izraz volje većine njezinih građana.

Vaša volja bit će poštovana. Ona obvezuje vrhovnu hrvatsku državnu vlast da je bezuvjetno ostvari. Radi toga vaš izbor mora biti slobodan i odgovoran, a odluka će biti dokaz naše odlučnosti da budemo gospodari vlastite sudbine o kojoj neće odlučivati ničija sila i nikakvi drugi interesi do interesi hrvatskog naroda i svih građana naše Republike. Takav demokratski postupak, i odluku koja iz njega proizlazi, prihvatit će naravno i sav slobodni svijet. Uvjereni smo da će nam kao i do sada sva europska i svjetska demokratska javnost pružiti potporu u našim nastojanjima da osiguramo svoju slobodu i suverenost Republike Hrvatske, jer i svjetsku će javnost rezultat našeg referenduma na to obvezivati.

Stoga vas pozivam, dragi Hrvati i Hrvatice i svi poštovani građani Republike Hrvatske, da iziđete svi do jednoga na referendum radi učvršćenja tek izvojevane slobode i demokracije, i oživotvorenja pune suverenosti naše domovine.

Neka referendum protekne slobodno i demokratski, mirno i dostojanstveno, onako kako dolikuje slobodnom narodu i svjesnim ljudima koji odlučuju o sudbini svoje Hrvatske!

Predsjednik dr. Franjo Tuđman je 25. travnja 1991. godine donio odluku o raspisivanju referenduma 19. svibnja 1991. Na referendumu su građani odgovarali na sljedeća pitanja:

„1. Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?”

„2. Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?”

Na referendum je izašlo 83,56% hrvatskih glasača, a čak 94,17% zaokružilo je “ZA” na prvom pitanju. Za drugo pitanje tj. za ostanak u Jugoslaviji glasovalo je samo 1,2% glasača. Srbi su većinom bojkotirali referendum.

Nakon službenih rezultata referenduma predsjednik Republike objavio je 23. svibnja 1991. sljedeće:“1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. 2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi.“.

Sukladno rezultatima referenduma Sabor RH mogao je 25. lipnja 1991. donijeti Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.

Zbog međunarodnog pritiska odluka je bila odgođena do 8. listopada 1991. Toga dana  prekinute su sve državno-pravne veze s Jugoslavijom.

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Vijesti

Mali protestant molio ZDRAVO MARIJO i dogodila se MILOST O KOJOJ BRUJI SVIJET: ‘SVE DUGUJEM GOSPI’

Published

on

Šestogodišnji protestantski dječak često je slušao svoje kolege katolike kako mole Zdravo Marijo. Toliko mu se svidjela da ga je zapamtio i molio svaki dan. “Vidi, mama, kako lijepa molitva”, rekao je jednom svojoj majci.

“Ne ponavljaj”, odgovori majka. “To je praznovjerna molitva katolika koji štuju idole i misle da je Marija božica. Ona je žena kao i svaka druga. Hajde, idemo. Uzmi ovu Bibliju i pročitaj je. Sadrži sve što moramo znati.” Od tog dana, dječak je prestao moliti svoju Zdravo Marijo svaki dan i više je vremena proveo čitajući Bibliju.

Pronašao istinu o Mariji

Jednog dana, dok je čitao Evanđelje, ugledao je odlomak o Navještenju anđela Djevici. Pun radosti, dječak otrči svojoj majci i reče: “Mamice, našao sam Zdravo Marijo u Bibliji: ‘Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom: blagoslovljena ti među ženama’.

Zašto to nazivate praznovjernom molitvom? Nije odgovorila.

Drugom prilikom naišao je na prizor Elizabetinog pozdrava Djevici Mariji i prekrasnog Veliča, u kojem je Marija najavila: ‘od sada će me svi naraštaji zvati blaženom’.

Majci nije ništa rekao i počeo je moliti Zdravo Marijo svaki dan iznova, kao što je nekada činio. Osjetio je zadovoljstvo reći te prekrasne riječi Majci Isusovoj, našem Spasitelju.

Kad je napunio četrnaest godina, jednog dana je čuo kako njegova obitelj priča o Gospi. Svi su govorili da je Marija bila obična žena. Dječak, nakon što je čuo njihovo pogrešno razmišljanje, nije mogao više podnijeti i, pun ogorčenja, prekinuo ih je govoreći: “Marija nije kao nijedan drugi sin Adamov, umrljan grijehom. Ne! Ne! Ne! Anđeo ju je nazvao punom milosti i blagoslovljenom među ženama. Marija je Majka Isusova i samim tim i Majka Božja. Nema većeg dostojanstva kojem stvorenje može težiti. Evanđelje kaže da će je svi naraštaji zvati blaženom, dok je ti pokušavaš prezirati. Tvoj duh nije duh Evanđelja ili Biblije za koju tvrdiš da je temelj kršćanske religije.”

Utisak koji su dječakove riječi ostavili na majku bio je toliko dubok da je često neutješno plakala: “O, Bože, bojim se da će ovaj moj sin jednog dana ući u katoličku vjeroispovjest, religiju pape!

Obraćenje sestre i obitelji

“I zaista, kratko vrijeme kasnije, sin je bio uvjeren da je katolička vjera jedina autentična, prihvatio ju je i postao jedan od njegovih najstrašnijih apostola. Nekoliko godina nakon preobraćenja, protagonist naše priče pronašao je svoju sestru već udatu. Htio ju je pozdraviti i zagrliti, ali ona ga je odbila i ogorčeno rekla: “Nemate pojma koliko volim svoju djecu. Kad bi netko od njih htio postati katolik, prvo bih mu zabila bodež u srce nego dopustila da prihvate vjeru pape.”

Njezin bijes i narav bili su jednako bijesni kao i oni sv. Pavla prije njegovog obraćenja. Međutim, ona će se uskoro predomislila, kao što se dogodilo sv. Pavlu na putu za Damask. Desilo se da se jedno od njene djece teško razbolilo.

Liječnici nisu dali nadu za njegov oporavak. Čim je njen brat saznao, potražio ju je u bolnici i s ljubavlju razgovarao s njom govoreći: “Draga sestro, ti prirodno želiš da tvoje dijete bude izliječeno. Vrlo dobro, onda učini ono što tražim od tebe. Pomolimo se zajedno Zdravo Marijo i obećajmo Bogu, ako se tvoje dijete oporavi, proučit ćeš katoličku doktrinu. I u slučaju da dođete do zaključka da je katoličanstvo jedina prava religija, prihvatit ćete je bez obzira na žrtve koje to podrazumijeva.”

Njegova sestra u početku nije bila voljna, ali je htjela da joj se sin oporavi, pa je prihvatila bratovu molbu i molila s njim Zdravo Marijo. Sljedećeg dana, njezin sin je potpuno ozdravio. Majka ispunila obećanje i počela proučavati katoličku doktrinu. Nakon intenzivne pripreme, krštenje je primila u Katoličkoj crkvi zajedno s cijelom svojom obitelji. Koliko je zahvalila bratu što joj je bio apostol.

Ovu priču je ispričao otac Francis Tuckwell u jednoj od svojih propovijedi. “Braćo”, zaključio je, “protestantski dječak koji je postao katolik i preobratio sestru u katoličanstvo, cijeli život posvetio službi Bogu. On je svećenik koji vam se sada obraća. Koliko sam dužan Blaženoj Djevici, Gospi!

I vi, draga moja braćo, posvetite se u potpunosti služenju Gospi i ne dopustite da prođe niti jedan dan a da ne izgovorite prekrasnu molitvu Zdravo Marijo kao i svoju krunicu. Zamolite je da prosvijetli umove protestanata koji su odvojeni od istinske Kristove crkve osnovane na stijeni (Petru) i protiv koje ‘vrata pakla nikada neće prevladati’. “

izvor Zrinka Požežanac/Vjera.hr

Continue Reading

Vijesti

KRAH FRANCUSKE Danas u eri univerzalnih ljudskih prava, uzimaju si „pravo“ na oduzimanje ljudskog života

Published

on

Papinska akademija za život izrazila je potporu čvrstom protivljenju Francuske crkve ustavnom amandmanu koji bi Francusku učinio prvom državom koja je uvela pobačaj kao ustavno pravo.

Predloženi zakon koji je predstavila vlada predsjednika Emmanuela Macrona odobrili su i Nacionalna skupština i Senat, a o njemu se u ponedjeljak, 4. ožujka raspravljalo na zajedničkoj sjednici Parlamenta za očekivano konačno odobrenje tropetinskom većinom.

U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, 4. ožujka Papinska akademija za život ponovila je stajalište Francuske biskupske konferencije da se abortus, koji ostaje napad na život ne može promatrati isključivo iz perspektive prava žena, te se pridružila biskupima izražavajući žaljenje što se u prijedlogu ne spominju mjere potpore onima koji bi željeli zadržati svoje dijete.

Papinska akademija za život inzistirala je da u eri univerzalnih ljudskih prava ne smije postojati „pravo“ na oduzimanje ljudskog života.

Sve vlade i vjerske tradicije, rekli su, trebaju učiniti sve što mogu kako bi u ovoj fazi povijesti zaštita života postala apsolutni prioritet, s konkretnim koracima u korist mira i socijalne pravde te s učinkovitim mjerama za univerzalni pristup resursima, obrazovanju i zdravstvu.

Posebne životne situacije te teški i dramatični konteksti našeg vremena trebaju se rješavati alatima pravne civilizacije koja prije svega gledaju na zaštitu najslabijih i najranjivijih, istaknula je Papinska akademija za život.

Citirajući papu Franju, Papinska akademija za život istaknula je da za Katoličku Crkvu obrana života nije ideologija, već je stvarnost, ljudska stvarnost koja uključuje sve kršćane.

Riječ je o djelovanju na kulturnoj i odgojnoj razini kako bi budućim naraštajima prenijeli stav solidarnosti, brige, dobrodošlice, dobro znajući da kultura života nije isključiva baština kršćana, nego pripada svima onima koji radeći na izgradnji bratskih odnosa prepoznaju vrijednosti svake pojedine osobe, stoji u objavljenom priopćenju.

izvor: Vatican News

Continue Reading

Vijesti

Nakon što je po naputku WEF-a pokušao uništiti nizozemske farmere, hoće li biti grobar NATO-a?

Published

on

V. Starešina: Sada je već izgledno da će Mark Rutte biti novi glavni tajnik NATO-a

Dvije vijesti objavljene proteklih dana daju naslutiti budućnost NATO-a kao europskoga obrambeno-sigurnosnog saveza – piše Višnja Starešina na Lider.hr

. Vijest prva: na pariškome ad hoc europskom samitu potpore Ukrajini francuski predsjednik Emmanuel Macron pomalo je iz vedra neba poručio kako ne treba isključiti ni slanje zapadnih vojnika u Ukrajinu. I predvidljivo je osvojio glavne naslove u medijima. Vijest druga: na istom je samitu, nakon što je dobio potporu ključnih država članica, sudjelovao i sada već izgledni budući glavni tajnik NATO-a Mark Rutte; doduše, još kao nizozemski tehnički premijer na odlasku.

Rutte slovi kao majstor tihih kompromisa, jedan je od najdugovječnijih europskih premijera, a na njegove osobine asocira i nadimak – Teflon. Budućnost NATO-a, a onda i europske obrane, metaforički ovisi o uspješnosti integracije tih dviju krajnjosti: političkih predstava i nadmetanja (Macron) i tihe dogovorne izgradnje europske obrambene (infra)strukture (Rutte).

Novi prijatelj Ukrajine

Bombastične Macronove izjave i potezi koji se tiču europske obrane i sigurnosti nisu novost. Uz naslijeđenu francusku ideju o samodostatnoj europskoj vojsci koja isključuje SAD iz europske obrane predsjednika Macrona osobito pamtimo kao političara koji je proglasio ‘moždanu smrt NATO-a‘ (2019).

Da bi nakon ruske invazije na Ukrajinu NATO ‘uskrsnuo‘, Europi potrebniji nego ikad. Sjećamo ga se i kao velikog europskog mirotvorca koji je pohitao tada već duboko izoliranom ruskom predsjedniku Putinu, dva tjedna prije invazije, da razgovorom riješi ono što SAD i UK ne mogu. A ondje ga je Putin smjestio na kraj dugoga bijelog stola da bi mu kao dječarcu održao predavanje iz ruske povijesti.

Putin je barem uvijek znao kolika je čija specifična težina u međunarodnoj politici. Pa se sjećamo kako je preko noći Macron od gorljivog zagovornika europske energetske suradnje s Rusijom postao gorljivi podupiratelj ukrajinske obrane, doduše, više na riječima nego na djelima, i zagovornik njezine potpune suverenosti. Kao novi prijatelj Ukrajine i njezina predsjednika Zelenskog sazvao je i taj ad hoc pariški europski samit, tek tjedan dana nakon završetka tradicionalne Minhenske sigurnosne konferencije, koja je glavni forum za projekcije europske obrambene i sigurnosne strategije. I s njega je uputio ta bombastična upozorenja o mogućem slanju zapadnih vojnika u Ukrajinu i mogućnosti da Rusija napadne neku od NATO-ovih članica.

Budući glavni tajnik NATO-a imat će zadatak primiriti, koordinirati i uključiti sve političke perfomere i egotripove, motivirane osobnim ili državnim interesima, u izgradnju novoga europskog obrambenog sustava. A taj sustav uključuje znatno jačanje europske vojne industrije i NATO-ove europske vojne komponente. Dakako, uza zadržavanje američke glavne uloge u NATO-u. Jer kao što je i ruska invazija na Ukrajinu pokazala, Europa nema kapacitet sama preuzeti brigu o svojoj obrani ni kad je riječ o političkom odlučivanju, a ni kad je riječ o vojsci i naoružanju.

Umijeće šaptanja političarima

I zato ne začuđuje što su UK i Njemačka zajednički predložili, a SAD podupro, na kraju i Francuska uz niz drugih država članica, kandidaturu Marka Ruttea, sivoga političkog brokera, dugovječnoga nizozemskog premijera kojega ne pamtimo i nećemo ga pamtiti po slikovitim izjavama. Ovih su mu dana kao jednu od prednosti izvukli kako je spasio NATO od raspada u prvoj godini Trumpova predsjedničkog mandata, kad je nakon Trumpove prozivke Merkel i drugih europskih saveznika zbog premalog izdvajanja za obranu navodno nešto šapnuo američkom predsjedniku, nakon čega je izbjegnut raskol. Riječ je, dakako, o pretjerivanju, kao što je i Trump pretjerivao u prijetnjama da će SAD izići iz NATO-a, koje su se ipak pokazale prilično djelotvornima u povećanju europskih izdvajanja za obranu. No to umijeće ‘šaptanja‘ političarima dobro će doći budućemu glavnom tajniku baš kao i nizozemska tradicionalna politička pozicija: članica EU-a, vanjskopolitički bliska UK-u, pouzdana saveznica SAD-a u obrani, politički bliska s Njemačkom, bez ozbiljnih konflikata s Francuskom…

Ni Macronove se objave ne mogu bezuvjetno svrstati u rubriku ‘nerealno‘ ili ‘neozbiljno‘. Uostalom, nije rekao kada bi i pod kojim uvjetima poslao francuske vojnike u Ukrajinu. Možda kao čuvare dogovorenog mira jednoga dana? Jer izgradnja nove europske obrambene arhitekture, za države koje imaju ambicije i prepoznaju vrijeme, iznad svega je – prilika.

Višnja Starešina/Lider

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved