Connect with us

Vijesti

DANAS JE KRIST KRALJ! Propovijed nadbiskupa Lefebvrea za blagdan Krista Kralja (28.10.1979.)

Published

on

DOBRO VAM DOŠAO BLAGDAN KRISTA KRALJA! Tim povodom penosimo propovijed nadbiskupa Lefebvrea na blagdan Krista Kralja 28.10.1979.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Draga moja braćo,

u veličanstvenoj Enciklici Quas Primas Njegove Svetosti Pape Pija XI. kojom je uspostavljen blagdan Krista Kralja, Papa objašnjava zašto je naš Gospodin Isus Krist uistinu kralj i daje dva posebna i duboka razloga. Doista postoje mnogi dokazi iz Svetoga pisma. Upravo smo čitali evanđelje u kojemu se Gospodin naš Isus Krist proglasio kraljem. Postoje mnogi odlomci iz psalama i u Novome zavjetu koji izražavaju odlike našega Gospodina Isusa Krista kao kralja. Ali Njegova Svetost Pio XI. želi produbiti naše znanje o razlozima ove kraljevske povlastice.

Prvi razlog je ono što Crkva naziva ,,hipostatska unija“, jedinstvo božanske osobe našega Gospodina s Njegovom ljudskom naravi. Naš Gospodin je kralj jer je Bog. Doista, u našemu Gospodinu ne postoje dvije osobe, ne postoji jedna božanska osoba i jedna ljudska osoba. Postoji samo jedna osoba – božanska osoba koja je izravno preuzela ljudsku dušu i ljudsko tijelo bez posredovanja ljudske osobe. Prema tome, kada govorimo o Isusu Kristu, kažemo osoba Isusa Krista. A ta Isusova osoba je božanska osoba. Svakako, Isus Krist je i Bog i čovjek otkada je preuzeo ljudsku dušu i ljudsko tijelo. Tako su ljudska duša i ljudsko tijelo našega Gospodina Isusa Krista postali tako blisko sjedinjeni s Bogom da se ne mogu razdvojiti. Osoba našega Gospodina Isusa Krista je posve božanska, a Njegovo tijelo i duša su po njegovoj osobi ,,pobožanstvenjeni“.

Prema tome, naš Gospodin Isus Krist kakav se predstavio na putovima Palestine, pa čak i onaj kakav se predstavio kao dijete u Betlehemu, je kralj. Ne samo da posjeduje osobine za ovu kraljevsku povlasticu, nego Crkva uči i da je po tome jedinstvu Boga s ljudskom naravi, dušom i tijelom koje je On preuzeo, naš Gospodin Isus Krist u suštini, po naravi – spasitelj, svećenik i kralj. On ne može biti drugo nego Spasitelj, jer On jedini može reći da je On Bog. On jedini može reći da je On taj svećenik, taj Veliki svećenik – Onaj koji uistinu čini vezu između neba i zemlje – a sam On jedini može reći da je On kralj. On nije kralj po uzoru na kraljevstva ovoga svijeta, to jest na određenom teritoriju i ograničen na zemlju, prema ljudima. Doista, naš Gospodin je kralj ne samo zemlje, nego i neba. Ovo je prvi duboki razlog kraljevanja našega Gospodina Isusa Krista, a u to se moramo uvjeriti da bismo vidjeli našega Gospodina kao kralja, našeg osobnoga kralja. Naš je Gospodin Isus Krist naš kralj.

Ali on je i kralj iz još jednog razloga. Papa Pio XI. objašnjava razumljivo da je naš Gospodin Isus Krist kralj po podvigu. Kakvom podvigu?

To je zato što je naš Gospodin Isus Krist sve pobijedio svojom Krvlju, svojim Križem i Kalvarijom. Regnavit a ligno Deus, Bog zavlada sa drveta, tj. sa Križa, Naš Gospodin je pokorio sve duše, kojegod one bile, po pravu – strogome pravu. Sve duše, budući da su stvorene od Boga, čak i ako žive samo trenutak ovdje na zemlji, su po pravu podložnici našega Gospodina Isusa Krista jer ih je On osvojio svojom Krvlju. Želi ih spasiti. Želi ih sve otkupiti svojom Krvlju, božanskom Krvlju, kako bi ih doveo do neba. Da, naš Gospodin, po svojoj predragocjenoj Krvi i svome Križu, je po pravu naš kralj. To je upravo razlog zbog kojega su u ranim stoljećima nakon Konstantinova mira, kada su kršćani službeno mogli izložiti križ u crkvama, kapelama i drugim mjestima štovanja, obično predstavljali našega Gospodina Isusa Krista kao okrunjenoga kralja, okrunjenoga krunom kraljeva. Krist je zasigurno naš kralj i On je kralj po svome križu. 

Onda moramo uzeti u obzir načela ove naravi Gospodina našega Isusa Krista, kralja ovoga podviga koji je Isus izvršio nad našim srcima i našim dušama svojom smrću na križu. Je li naš Gospodin Isus Krist svakodnevno u praksi, u svim našim djelima, u svim našim mislima, uistinu naš kralj? Papa Pio XI. nastavlja u svojoj enciklici opisivati način na koji naš Gospodin mora biti naš kralj.

On mora biti kralj naših umova i naših misli jer nam On daje istinu. Isus Krist je Istina, jer je On Bog.

Je li onda naš Gospodin Isus Krist doista kralj naših misli? Je li On onaj koji istinski usmjerava sve naše misli, naša razmišljanja, naš intelektualni život, u životu naše vjere? Je li naš Gospodin Isus Krist doista onaj tko je svjetlo naših umova? Je li On kralj naše volje?

On je Zakon. Ploče zakona koje su se nalazile u kovčegu saveza u Starome zavjetu, one su predstavljale upravo našega Gospodina Isusa Krista, koji se danas nalazi u našim svetohraništima. Ali danas imamo Zakon, koji ga neizmjerno nadvisuje, u našim svetohraništima, u našim ,,kovčezima saveza“. Nije to više hladno kamenje Staroga zavjeta, nego sam Gospodin Isus Krist koji je Zakon. Riječ Božja je Zakon po kojoj je sve stvoreno, u kojoj su sve stvari stvorene. On je Zakon ne samo duša, umova, volja, nego je On zakon cijele prirode. Svi zakoni koje otkrivamo u prirodi dolaze od našega Gospodina Isusa Krista – dolaze iz Riječi Božje. Dovoljno je promisliti da sva bića slijede neusporedivom vjernošću Božje zakone, da slijede fizikalne zakone, kemijske zakone i sve zakone vegetativne prirode i životinjske prirode. Te zakone oni besprijekorno slijede.

I mi također moramo slijediti na predani način, na slobodan način, Božje zakone upisane u naša srca. Upravo zbog naše slobode moramo se pridružiti ovome zakonu koji je put do naše sreće, put do vječnoga života.

Čovjek se okrenuo od ovoga zakona.

Gospodin Isus Krist zato mora biti – mora ponovno postati – kraljem naše volje i moramo uskladiti našu volju s njegovim Zakonom, njegovim zakonom ljubavi, njegovim zakonom milosrđa, zapovijedima koje nam je dao i za koje nam je On sam rekao da obuhvaćaju sve druge zapovijedi: ljubiti Boga i svoga bližnjega. Nisu li te dvije zapravo jedna te ista zapovijed? On je taj koji nam govori. Jesu li doista naše volje podređene zakonu Gospodina našega Isusa Krista? Je li Isus Krist uistinu kralj naše volje?

Konačno, Isus mora biti, kao što nam papa Pio XI. govori, kralj naših srdaca. Jesu li naša srca doista povezana s našim Gospodinom Isusom Kristom? Jesmo li svjesni činjenice da je naš Gospodin Isus Krist naše SVE – Omnia in omnibus? Isus Krist je sve i u stvarima. On je taj koji je ipso omnia constant kao što kaže sv. Pavao. U Njemu sve stoji, u Njemu živimo, u Njemu jesmo i djelujemo. To je ono što sv. Pavao objašnjava u svom govoru na areopagu: ,,In ipso vivimus, in ipso movemur, in ipso sumus“ – On drži sve u svojoj ruci.

Moramo se onda pitati što su mislili Blažena Djevica Marija i sveti Josip. Vjerujem da tu nalazimo izvrstan primjer. Ako uistinu želimo da Isus Krist bude naš kralj, moramo pokušati zamisliti kakav je bio Nazaret. Isus, Marija i Josip. Što je Marija mislila o Isusu? Što je Josip mislio o Isusu? Nevjerojatno! To je velika tajna, nedokučiva tajna dobrote, ljubavi Božje. Pomisliti da je On dopustio da dva stvorenja, koje je on izabrao, da žive s Njim! Za sv. Josipa tijekom trideset godina, za Blaženu Djevicu tijekom trideset i tri godine, u prisnosti Isusa, u prisnosti onoga koji je Bog. On je taj bez koga ni Marija ni Josip nisu mogli govoriti, misliti niti živjeti. Marija nosi Isusa u naručju, nosi Boga u naručju! Kao što Evanđelje često kaže da nije Ona ta koja je nosila Isusa, nego da je Isus nosio nju. Jer Isus je bio mnogo veći od nje, jer On je Bog. Samo pomislite što je bilo na duši, volji i u srcu Blažene Djevice Marije koja je živjela s Isusom, gledajući ga sa njegovim mladim drugovima, gledajući ga kako radi sa svetim Josipom.

Također imamo radost živjeti s našim Gospodinom.

Čak i ispod nježnog omota njezina tijela, Blažena Djevica Marija se klanjala živome Bogu jer je znala – znala je da je živi Bog bio u Njezinoj utrobi. To je znala po anđelovu navještenju. I sveti Josip to je dobro znao.

Mi također znamo da imamo živoga Isusa u našim svetohraništima pod nježnim euharistijskim prilikama. Isus je tamo! Ne samo da ga imamo u našim svetohraništima, nego i na način na koji bih rekao da je gotovo intimniji od onoga Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, kada nam se Gospodin daje kao naša duhovna hrana.

Zamislite da uistinu u našim tijelima, u našim srcima nosimo Isusa – nosimo Boga koji nas podržava, jer bez njega nećemo moći živjeti niti postojati, izreći nijednu riječ niti misliti ijednu misao. I mi toga Boga nosimo u svetoj Euharistiji!

Zamolimo našega Gospodina Isusa Krista kada ga primamo u sebe da On bude naš Kralj – da nam može dati misli Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, da nam može dati srca Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, ta bića koja je od svoje vječnosti izabrao da budu njegovi čuvari, da budu oni s kojima će živjeti.

Molite ih – molite Mariju i Josipa – da nam pomognu živjeti pod slatkim kraljevanjem našega Gospodina Isusa Krista. Nadamo se da ćemo jednog dana biti u tom Kraljevstvu i da ćemo ga vidjeti u njegovoj raskoši i u njegovoj slavi, kao što govorimo tako često kad izgovaramo Anđeo Gospodnji: ut per passionem ejus et crucem ad resurrectionis gloriam perducamur – da po muci Njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo.

Doista, i mi moramo na zemlji proći Isusovu muku i križ da bi se jednoga dana mogli pridružiti slavi Njegova uskrsnuća, toj slavi koja obasjava raj, koja jest raj, jer je Bog raj. Naš Gospodin Isus Krist je Nebo. U Njemu ćemo živjeti u Božjoj milosti po Božjoj milosti. Ako ga imamo kao našega kralja ovdje na zemlji, onda ćemo ga imati kao našega Kralja za svu vječnost.

Molimo danas Blaženu Djevicu Mariju i sv. Josipa, ne samo za nas nego i za naše obitelji, za sve one koji nas okružuju da bi mogli doći na svjetlo našega Gospodina Isusa Krista da prepoznaju zlo, a također i za one koji Mu se ne pokoravaju ili se od njega povlače. Imajte sažaljenja nad svim tim dušama koje ne poznaju Kralja ljubavi i slave, u koga imamo sreću vjerovati, u kojemu imamo sreću da ga ljubimo. Molimo Gospodina našega Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju i sv. Josipa da obrate sve ove duše Gospodinu našemu Isusu Kristu, Kralju.

izvor: Christus Rex Hrvatska

Vijesti

“Crkvene neobičnosti”: Héctor Agüer, ex.nadbiskup La Plate, pokušava razumjeti što se događa u argentinskom episkopatu pod Franjom

Published

on

Odgovarajući pridjev je “čudan” (“rijedak”), koji u rječniku ima nekoliko značenja; Ja biram jedno: neobično je ono što ima malu gustoću i postojanost. Iako se također odnosi na izvanredne i ekstravagantne stvari – piše nadbiskup La Plate u miru Héctor Agüer, na blogu Rorate Caeli.

[La Plata, Argentina: Katedrala Bezgrešnog začeća na središnjem trgu Moreno]

Mislim: čudno je što je Papa Argentinac, čudno je i to što više od desetljeća nije imao brige posjetiti svoju domovinu. Ivan Pavao II. (Wojtyla) i Benedikt XVI. (Ratzinger), čim su izabrani, prvo putovanje odvelo ih je u domovinu, odnosno Poljsku i Njemačku. Pročitao sam u “La Prensa”, novinama iz Buenos Airesa: “Franjo je otkrio da bi želio doći u studenom ili početkom 2025.”. Pod tim naslovom, novine navode da je Papa “komentirao da je u njegovim planovima putovati u Argentinu ili krajem studenog ili početkom 2025. godine”. Po onoj staroj poslovici “misli krivo i bit ćeš u pravu”, usuđujem se pomisliti da neće doći, a razlog mu iznosim: zna da mu baš i neće ići. Možda griješim, naravno, ali ovo moje mišljenje odgovara 46 godina starom poznavanju Jorgea Bergoglia.

Franjin pontifikat pun je neobičnosti. U ovoj ću bilješci skrenuti pozornost na jednu od njih. Monsinjor Gabriel Mestre bio je biskup Mar del Plate, kasnije unaprijeđen u Metropolitansku nadbiskupiju La Plate, gdje je ostao osam i pol mjeseci. Fikcija, koja je uobičajena u rimskim visinama, svedena je na vijest: “Sveti je Otac prihvatio ostavku na pastoralnu vlast Metropolitanske nadbiskupije La Plata, koju je podnio Njegova Preuzvišena Ekselencija, Abp. Gabriel Antonio Mestre”. Nisu dani daljnji detalji. Istina je da je Papa od njega tražio ostavku; grubo rečeno: izbacio ga je.

Ova je vijest ožalostila svećenike La Plate, koji su strpljivo podnosili petogodišnji mandat Víctora Manuela Fernándeza, papinog prijatelja, sada kardinala i koji zauzima dužnost koju je godinama obnašao ugledni teolog Joseph Ratzinger, kasnije Benedikt XVI. Za nešto više od osam mjeseci, Mestre se pojavio kao nadbiskup koji će učiniti ono što Fernandez nije. Znam o čemu govorim: bio sam nadbiskup La Plate dva desetljeća. Pogled koji imam na slučaj nije samo crkveni, nego i politički.

Abp. Mestre, u vrlo iskrenom i srdačnom pismu, prepričava situaciju, neobičnost koja ga je učinila žrtvom: „U Vječnom gradu, nakon što se suočio s nekim drugačijim percepcijama s onim što se dogodilo u biskupiji Mar del Plata od studenog 2023. do danas, Papa Franjo me zamolio da se povučem sa stolice Mar del Plata. S dubokim mirom i potpunom čistom savješću pred Bogom kako sam postupio, vjerujući da nas Istina oslobađa (usp. Iv 8,32) te sa sinovskom i teološkom poslušnošću Svetom Ocu, odmah sam napisao svoju ostavku koja je prihvaćena… i javno objavljena danas (27. svibnja 2024.)”.

Čudno je to što se čini da je odvojen od nadbiskupije zbog onoga što se dogodilo u Mar del Plati dok je Mestre bio biskup. Jesu li onda pogriješili što su ga promovirali? Rimskoj lažnoj laži, koja ima duboke korijene, sada je pridodana isusovačka navika: ta lažna diskrecija rađa ishitrenu sumnju, koja obično ima dvije teme: financijske ili seksualne probleme. Volio bih znati je li kardinal Fernandez, koji je, kao što rekoh, Papin prijatelj, imao ikakve veze s ovom ludom aferom. Biskupi su nasljednici apostola, s njima se ne može postupati kao sa školskom djecom. “Istina nas oslobađa”; sada već bivši nadbiskup ima pravo. Rim se argentizirao, na sramotu Argentinaca, i zamračuje slobodu, koja je Božji dar.

Drugom sam prilikom spomenuo odnos između Petra i Pavla; sinovska poslušnost zahtijeva očinstvo koje je iskreno i poštuje bratstvo. Pavao je priznao Petrov autoritet, ali Petar je zauzvrat priznao jedinstveni poziv koji je Apostol naroda primio od Uskrsloga. Ovdje je problem, a ne u maski toliko hvaljene “sinodalnosti”. Svećenici i drugi vjernici La Plate zaslužuju objašnjenje. Monsinjor Mestre je sentimentalno rekao: “Boli me što odlazim, boli me ostavljam vas kao pastira ove posebne Crkve koja hodočasti u La Plati, ali siguran sam da Bog ima mnogo bolje planove koje danas ne mogu do kraja dešifrirati. Uzdam se u Gospodina jer Krist je naš Mir (Ef 2,14)! Vrlo poštene riječi; Bog koji dopušta zlo ima planove koji nas neizmjerno nadilaze. U tim planovima ima mjesta za neobičnosti.

Sjetimo se tog monsinjora Gabrijela Mestre je biskup od 2017.; bibličar i profesor, dobro pripremljen za providonosnu zadaću u kojoj mitra u sebi nosi krunu od trnja. Bio bi veliki nadbiskup. Napominjem da njegovo biskupsko geslo glasi “Isus Krist je naš mir”. Dao nam je dobar primjer prihvativši u miru samovolju. Ali autori neobičnosti ne mislim da mogu uživati ​​u tom miru.

nadbiskup Héctor Agüer
Nadbiskup u miru La Plate, Argentina

Continue Reading

Vijesti

Je li Ukrajina postala mjesto istrebljenja za vlastiti narod?

Published

on

“Ukrajinski predsjednik Wolodymyr Zelenskyj priznao je probleme u vojsci. S jedne strane postoji nedostatak ljudi, s druge strane treba poboljšati moral, rekao je Zelenskyj. Smatra da bi se to trebalo popraviti novim zakonom o mobilizaciji.” Tako je zvučalo 18. svibnja u vijestima u 8:00 na SRF1.

Istog 18. svibnja stupio je na snagu novi, stroži zakon o općenarodnoj mobilizaciji. No, SRF uopće ne spominje koliko su nemilosrdne mjere i kazne za odbijanje te kakve nove mogućnosti zakon otvara vojsci. Čineći to, SRF je suučesnik u zločinima ukrajinske vlade protiv vlastitog naroda – donosi njemački nezavisni medij KLA.

Brutalne metode skupljanja ljudi kao scenarij iz Orwellianske distopije

Rat u Ukrajini već dugo izgleda vrlo čudno. Sve teče kao scenarij iz Orwellove distopije. [Priča u budućnosti, o zastrašujućem društvenom poretku] Rat je postao izgovor za potpuno oduzimanje građanskih prava i sloboda ljudima. Izgleda kao veliki, okrutni eksperiment na ljudima. Već smo iskusili isti eksperiment tijekom razdoblja Corone. Ali ono što se sada događa s ljudskim pravima u Ukrajini daleko premašuje zločine protiv čovječnosti iz prošlosti piše alternativni KLA.tv.

Zastrašujuće je shvatiti da bi isti scenarij mogao biti u pripremi za cijeli svijet, gurnuvši nas sve u svjetski rat. Sada da vidimo koliko je nisko pala nekad prosperitetna i slobodna država.

Vojno sposobni muškarci više ne smiju napuštati zemlju. Deseci tisuća muškaraca pokušavaju ilegalno pobjeći iz zemlje preko planina i rijeka. Iz rijeke koja graniči s Rumunjskom gotovo se svakodnevno izvlače tijela utopljenika. Razmjeri ovog bijega su ogromni.

Muškarci koji su ostali u zemlji i koji su obavezni da budu mobilizirani, dakle ljudi od 18 do 60 godina, bivaju pokupljeni po ulicama grada, premlaćivani i tjerani na frontu. Razmjeri ovih zločina ne mogu se procijeniti. Održavaju se u svim dijelovima Ukrajine. Na cestama postoje blokade gdje čovjeka mogu nasilno odvesti iz auta direktno u zonu borbenih dejstava, iako mu žena i djeca ostaju u autu.

Vojni povjerenici priopćili su i da im novi zakon o mobilizaciji daje pravo obavljanja kućnih posjeta uz mogućnost provale. Ne regrutiraju se samo obični muškarci, već i saborski zastupnici i mladi koji često nemaju 18 godina. Sve je više slučajeva u kojima muškarci umiru u regrutnim centrima nakon teških batina. Ni predsjednik ni Vlada ne reagiraju na bezakonje policije i osoblja regrutnih centara. Ne samo da se krši Ustav i europske vrijednosti, već i osnovne ljudske norme i moral. Ljudi ne mogu pronaći zaštitu ni na sudu.

Sljedeći snimak nije za one sa slabim srcem.

Ukrajinska vlada transformirala se iz slugu naroda u vladu koja se rješava svog naroda na račun svojih europskih partnera i Sjedinjenih Država. Stalne misije Europske unije poput OSCE-a, UNICEF-a i drugih ponašaju se kao da ne primjećuju ta kršenja ljudskih prava te su tako suučesnici u masovnom uništavanju građana Ukrajine. Budući da čak i vojni generali u svijetu i u samoj Ukrajini shvaćaju da je Rusiju nemoguće vojno poraziti, ovaj rat koji je u tijeku definitivno ima druge ciljeve – fizičko uništavanje ljudi i uništavanje ljudskih prava.

Činjenica je da cijela stvar mora biti strategija, proračunata stvar. Ukrajina je prije nekoliko mjeseci ponovno od SAD-a i europskih partnera zatražila potporu isporukama oružja kako bi se mogla oduprijeti Rusima. Dugo se ništa nije dogodilo. Zatim je 18. svibnja 2024. Werchowna Rada Ukrajine [Vrhovno vijeće, zakonodavno tijelo] usvojila novi zakon za intenziviranje mobilizacije. Nakon toga je američki Kongres izglasao dodjelu novog paketa oružja. Ministar Kuleba [ukrajinski ministar vanjskih poslova] je nedvosmisleno rekao: “Vi osiguravate oružje, mi osiguravamo ljude.” Čini se da oni ne žele brzu pobjedu protiv Rusa, već žele da ovaj rat traje što duže. Iskorištavaju nas kao državu, oružje je dostupno samo protiv ljudi koji su poslani na frontu, a novac je dostupan samo protiv dijelova gospodarstva i protiv zemlje i sirovina.


Kada rat završi i počnu sudovi za ratne zločine, na optuženičkoj klupi često se nađu pogrešni ljudi. Ovi pravi kriminalci do sada su bili vrlo dobri u ostajanju u pozadini. Ljudi, ne budite toliko glupi da ponižavate i ograničavate vlastiti narod! Oni stvarno odgovorni u pozadini žele da ljudi jedni drugima razbijaju glave u slijepom bijesu kako bi mogli djelovati bezbrižno. Ali vjetar se sve više mijenja diljem svijeta. Narodi se sele i vrlo brzo će pravi zločinci biti izvedeni pred lice pravde u svim zemljama. Narod će suditi.

from bb/thb/ab

Continue Reading

Vijesti

PADRE PIO I SILAZAK GOSPE MEĐU HRVATE: ‘USKORO DOLAZI U VAŠU ZEMLJU’

Published

on

Malo je poznata činjenica da su dvoje svetaca dvadesetog stoljeća, papa Ivan Pavao II Majka Tereza iz Kalkute gajili stanovitu pobožnost prema ukazanjima u Međugorju i da su bili ujedinjeni u molitvi svaki dan sa Gospom – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Još je manje poznata činjenica da je Padre Pio, veliki talijanski mistik, stigmatik i svetac imao ikakve veze sa događajima u Međugorju. A imao je.

Iako je ovozemaljski život napustio puno prije nego li će ukazanja u Međugorju započeti, Padre Pio ostavio je dva veličanstvena proročanstva koja se tiču dvoje odvojenih mističnih događaja koja će se zbiti u Međugorju.

A nakon smrti ovaj je svetac poslao protestantskog dječaka u Međugorje po ozdravljenje

Župnik, Padre Pio i kip iz Međugorja kao izvor čudesa

Jedno od tih odnosi se na sama ukazanja, dok se drugo povezuje sa Gospinim kipom koji je iz Međugorja prilikom jednog hodočašća odnešen u Civitivecchiu (Italija) gdje je naposljetku proplakao krvavim suzama, što je silno čudo koje je Crkva odobrila. 

Naime, 1994. godine, don Pablo Martin bio je župnik crkve sv. Agostino u okrugu Pantano u Italiji Civitivecchia, gdje se trenutno nalazi spomenuti kip Majke Božje. Upravo je don Pablo taj koji je organizirao hodočašće u Međugorje u rujnu te godine i kupio 40 cm dugačak kip Djevice Marije od bijelog gipsa kao suvenir iz Međugorja.

Zanimljivo je istaknuti, don Pablo gajio je snažnu pobožnost prema Padre Piu i to čak prije nego li će otac Pio biti službeno proglašen svetim od pape Ivana Pavla II. 2002 godine.

Njegova pobožnost prema njemu je bila značajna jer upravo Padre Piu idu sve zasluge prilikom odabira kipa, naime, Don Pablo je tražio njegov zagovor u pomoći oko odabira kipa koji je poslije plakao krvavim suzama ukupno 14 puta u različitim prilikama.

Prema kazivanju Don Pabla, bio je to jedan od najljepših događaja u njegovom životu koji je rezultirao odabirom i kupnjom upravo tog kipa po pomoći i zagovoru oca Pia.

Randall Sullivan je zapisao u svojoj knjizi “The Miracle Detective” tu čudesnu vezu.

Činjenica da je Padre Pio umro 1968 godine upravo to čini tu nebesku poruku povezanu u duhovnoj komunikaciji između oca Pia i župnika koja čini cijelu stvar zanimljivom. Znamo da u Boga nema slučajnosti tako da je cijeli “slučaj bio isplaniran”.

Također, treba spomenuti da dok je još hodao ovom zemljom i primao hodočasnike u svom samostanu u San Giovanni Rotondu, često bi znao prorokovati mnoge događaje.

BBC novinarka svjedoči

U knjizi “A Spark from Heaven” BBC-eva novinarka Mary Craig izvještava da prije nego li će započeti ukazanja u Međugorju, Padre Pio kazao je grupi hodočasnika koja ga je došla posjetiti iz Mostarske biskupije: “Blagoslovljena Djevica Marija uskoro će posjetiti vašu zemlju”

Upravo te riječi Padre Pia čine ovo proročanstvo izvanrednim.

Naravno, ne trebaju mnogo čuditi te njegove riječi, Padre Pio bio je poznat po svojim duhovnim darovima. Bog mu je dao izvanredne milosti. Između ostalih, imao je dar ozdravljenja, dar čitanja srca tijekom ispovjedi, dar bilokacije, vizije Isusa i Marije i svoga anđela čuvara kao i dar proroštva, a jednog je dječaka i to protestanta poslao u Međugorje po ozdravljenje i taj dječak je ozdravio pri dolasku u Međugorje a obitelj se obratila na katoličanstvo. Ovo je priča o tom čudu:

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved