U godinu promjene u međunarodnim odnosima EU ulazi bez pravoga političkog vodstva

Photo: AFP via Getty Images

Uspije li oformiti funkcionalnu njemačku vladu koja je spremna na politički i gospodarski zaokret, Merz bi u sljedećoj fazi mogao iskoračiti kao europski vođa koji može okupiti i Macrona i Meloni i Tuska te vratiti prozapadnu orijentaciju srednjoeuropskim državama koje se sve više okreću Rusiji

Izborna pobjeda Donalda Trumpa osvijestila je, između ostalog, koliko je Europska unija obezglavljena: bez vođe, bez vizije, bez strategije, obrasla u briselsku birokraciju, s političarima koji se bave dnevnopolitičkim menadžmentom.

Njemačku, koja danas jedina može biti stvarni vođa EU-a, američki su izbori zatekli u političkom limbu, s crveno-zeleno-žutom vladom kancelara Scholza, najslabijom u novijoj povijesti, i jednako takvom ekonomijom. Francuska, koja je još najuvjerljiviji njemački partner u tom vodstvu, nalazi(la) se u sličnom stanju, s oslabljenim predsjednikom Macronom, vladama koje lako padaju i još lošijom gospodarskom slikom od njemačke. Talijanska premijerka Giorgia Meloni kompatibilna je s budućom američkom administracijom, ali Italija je preslaba za vodstvo EU-a. Mađarski premijer Viktor Orbán u tom kontekstu nije spomena vrijedan. A ključno pitanje za pozicioniranje Europske unije u sljedećoj godini jest hoće li iznjedriti državnog vođu koji može osnažiti njezin položaj u promjenama koje će sigurno pokrenuti Trumpova administracija.

Ustrajni politički borac

Zato su sve oči trenutačno uprte u jedinoga kandidata koji eventualno može postati novi vođa Europe u burnim vremenima. Riječ je o Friedrichu Merzu, kancelarskom kandidatu demokršćanske koalicije CDU/CSU-a​ na prijevremenim njemačkim parlamentarnim izborima potkraj veljače. Mediji ga već nazivaju ‘njemačkim Trumpom‘. No od medijske titule do uvjerljivoga njemačkoga, a tek onda, uz veliko ‘možda‘, i europskoga vođe dug je i neizvjestan put.

Friedrich Merz ima sve osobine potrebne za budućega njemačkog i europskog vođu u godinama koje dolaze. Društveni je konzervativac, ekonomski liberal, čvrste je transatlantske orijentacije i zauzima se za preventivno jačanje obrambenog sektora, a ima i bogato iskustvo u korporacijskom biznisu. Kao predestiniranog nasljednika kancelara Kohla Angela Merkel ​doslovce ga je politički eliminirala prije dvadesetak godina. No Merz se pokazao kao ustrajan politički borac i nakon iznimno uspješne karijere u investicijskom biznisu vratio se u politiku preuzevši u trećem pokušaju CDU koji je Merkel u međuvremenu pretvorila u klub svojih poslušnika. Danas se vidi koliko su utemeljene bile njegove ustrajne kritike politika bivše kancelarke: od skretanja stranke ulijevo, gospodarskog skretanja u zeleno, geopolitičkog oslanjanja na Rusiju i ekonomskog na Kinu do migrantske politike otvorenih vrata.

Merz je i prije američkih izbora, a osobito nakon njih, upozoravao da je s Trumpom moguć i nužan dogovor kako bi Njemačka vratila gospodarsku snagu i politički utjecaj. Bio je vrlo kritičan prema Scholzovoj vladi i pratećim medijima koji su Trumpovu pobjedu predstavljali kao najveću katastrofu za Njemačku i Europsku uniju. Osjećaj za politički tajming pokazao je u posljednjih mjesec dana kada su Lindnerovi liberali, tradicionalni koalicijski partneri CDU/CSU-a, srušili prirodno umiruću Scholzovu (i svoju) vladu, prekinuvši agoniju i izazvavši prijevremene izbore. Očiti je to pokušaj da se Njemačka pokuša ubrzano preustrojiti i prilagoditi novim međunarodnim političkim okolnostima. U tom razdoblju Merz je (i prije raspisivanja izbora) retorički počeo preuzimati ulogu njemačkoga kancelara, što će, izgledno, i postati. No to je za njega trenutačno najmanji izazov i najlakši zadatak.

Nemoguća misija

Pitanje je s kime će poslije izbora moći sastaviti vladu. Za obnovu staroga partnerstva CDU/CSU-a s liberalima vjerojatno neće biti dovoljno glasova. U velikoj koaliciji s SPD-om ne može provesti program promjena i vraća se u model Angele Merkel. Pobjednička bi opcija bila: vratiti birače koje je Merkel gurnula prema krajnje desnom AfD-u, što je u kratkom roku gotovo nemoguća misija. Zato su sljedeća dva mjeseca presudna. Tek ako uspije oformiti funkcionalnu njemačku vladu koja je spremna na politički i gospodarski zaokret, u sljedećoj fazi mogao bi iskoračiti kao europski vođa koji može okupiti i Macrona i Meloni i Tuska te vratiti prozapadnu orijentaciju srednjoeuropskim državama koje se sve više okreću Rusiji. Ali nikad više s istim šefovskim utjecajem koji je u EU-u imala Merkel.

Za eventualno ostvarenje sljedeće su dvije godine ključne. Ukratko, u godinu promjene trendova u međunarodnim odnosima EU sigurno ulazi bez pravoga političkog vodstva. S mnogo ambicioznih solista minornog utjecaja. I s Ursulom von der Leyen, čiji je utjecaj na geopolitičke procese minoran. Ali koja barem ima istančan osjećaj za svrstavanje uz pobjednike.

Višnja Starešina/Lider

Milanović je održao (pred)pobjednički govor, mnogi promatrači i analitičari kažu, vrlo pomirljiv govor, koji pruža ruku ‘pomirnicu’, te da očekuju da će ovaj mandat biti bitno drugačiji.

Jer stvari su i na regionalnoj i globalnoj razini vrlo komplicirane, neizvjesne, a hrvatska sigurnost mora biti na prvom mjestu

Poslušajte i ocijenite…

Andrija Hebrang komentirao je za DNEVNIK.hr izborni rezultat Dragana Primorca, koji ide u drugi krug, ali je osvojio ispod 20 posto glasova birača – donosi Dnevnik.

Bivši ministar u nekoliko HDZ-ovih vlada Andrija Hebrang bio je iznimno kritičan prema Draganu Primorcu nakon što ga je HDZ istaknuo kao kandidata na predsjedničkim izborima. I ne samo to. Nakon što je istaknuta kandidatura, Hebrang je istupio iz HDZ-a. 

Prema privremenim rezultatima Državnog izbornog povjerenstva (DIP), aktualni predsjednik i kandidat SDP-a i partnera Zoran Milanović osvojio je 49,11 posto glasova.

Njegov glavni protukandidat Dragan Primorac (HDZ i partneri) osvojio je 19,36 posto glasova pa će se s njim sučeliti u drugom krugu. Od ostalih šest kandidata, svi su imali ispod 10 posto glasova.

Andrija Hebrang komentirao je za DNEVNIK.hr izborne rezultate (Svjetske agencije) Dragana Primorca.

“Ovo je totalni debakl Andreja Plenkovića i njegova kandidata. Nešto što smo odmah najavili i rekli. Da je bilo malo pameti uzeli bi kandidata koji ima barem nekakvu šansu. Sada postoji samo dilema između dva ekstrema. Je li Plenković doista mislio da Primorac može polučiti neki rezultat? Ako je tako, onda čitava obavještajna zajednica je zakazala jer ga nije informirala o svim negativnostima Dragana Primorca. Od falsifikata njegove profesure, preko dezerterstva. Drugo, ako je Plenković to sve znao, a ipak ga je kandidirao, onda je uspio, jer to znači da mu je cilj bio razbiti do kraja HDZ, a s ovom kandidaturom to je i uspio. 

Rezultat Primorca pokazuje da je Plenković odgovoran za to što je HDZ ispao danas najveći gubitnik. Hoće li Plenković iz toga izvući pouku?

Naravno da neće, jer to je unaprijed bilo poznato da će se dogoditi. On će preokrenuti to i svu krivicu će svaliti na Dragana Primorca. Obilato će ga nagraditi novim ugovorom između Primorčeve ustanove i HZZO-a  i na taj način će Primorac svoj tragičan poraz naplatiti novcem. To je prava slika današnje Hrvatske i tuga za sve koji su za nju dali život”, rekao nam je Hebrang.