Connect with us

Vijesti

TRAUMA! Danas se komunističke stege prikazuju slobodom, a crkvi i domoljubima se lijepi negativna etiketa zabrane…

Published

on

Pok. don Ivan Cvitanović župnik, katedrale sv. Duje, osamdesetih i početkom devedesetih bio je čuven po svojim vjeronaučnim satima za mladež. Vještim govorništvom, okupljenima je uvijek pružao zavidno duhovno i filozofsko iskustvo.

Jednom prilikom sam, više iz štosa, pozvala prijateljicu iz zadrte komunističke obitelji da pođe sa mnom na jedno od don Ivanovih, dupkom punih, predavanja. Doduše, ni sama se ne mogu pohvaliti sigurnošću u svoja vjerska uvjerenja kao uostalom ni danas, tridesetak godina poslije. Svećenici će mi najvjerojatnije reći: – Mutiš! Ili jesi ili nisi?

– – Trudim se i još sam na putu…, ne znam komu vrijedi ovakav odgovor, ali jedno je sigurno: uvijek mi je atak ograničene ideologije na vjeru mojih praotaca snažio kršćanska uvjerenja. Tada je to bio komunizam, a danas je komunizam plus: LGBT, ekstremni feminizam, multikulturalizam i BLM, gratis u istom paketu.

Prijateljica je rekla da poštuje moje argumente i da je svećenik sigurno zanimljiv kako sam je uvjeravala, ali, veli ona: To je baš i smišljeno da bude primamljiv mladima i da ih uvlači u to…. Pazite: „ uvlači u to“. A pod zamjenicom „to“ , dalo bi se iščitati, uz neke točke manifesta, i ona najžešća Marxova: „ Religija je opijum za mase“. Bila je, mislim 1990. Split je imao problema s velikim brojem narkomana, a nije bilo plašta blještavog turizma kao danas. Bavi se time i atmosfera odličnog art filma: „Ta divna splitska noć“. U njem, protagoniste fikcije droga „uvlači“ u narkomanski mrak dok je moju prijateljicu u stvarnom životu, jedan vrhunski intelektualac, svećenik, uvlačio u neki drugi mrak.

U smišljeni, primamljiv poput heroina mrak, ili iz Marxova doba- poput opijuma, religijski mrak. Tu u „tome“ čekale su nevine vještice svoga Torquemadu. Slušajući svećenika u katedrali sv. Duje, vjerujem da je i ona, ni kriva ni dužna, tako odgojena, osjetila jednim dijelom jezu strašne katoličke inkvizicije. Jer, bez obzira što joj se drugim dijelom svidjelo, na trenutke je djelovala poput cure kojoj su nešto ubacili u piće, a ona svjesna toga, svim je silama pokušala ostati budna.

Nije digresija spomenuti katoličku inkviziciju u kontekstu mitomanije jačine Jasenovačke i općenito u kontekstu velikosrpskih komunističkih mitova. Kod katoličke inkvizicije postotak smrtnih osuda se umnogostručuje, a na protestantsku inkviziciju koja traje i u doba prosvjetiteljstva stoljećima poslije Torquemade, redovito se zaboravlja. Protestantski prosvjetitelji su također velikim dijelom zaslužni ne samo za mitski pristup katoličkoj srednjovjekovnoj inkviziciji nego i za prikaz reformacije tolerantnom. Ta je reformatorska tolerancija u stvarnosti progonila neistomišljenike možda i većim žarom od katolika. Zar ne podsjeća sve skupa na jugo komunistički obrazac u novije doba. Što očekivati tada kad danas pored svih tehnoloških mogućnosti i dostupnosti podataka, jugoslavenski komunizam uspijeva biti svetištem tolerancije u odnosu na demokraciju slobodne i neovisne Hrvatske. I lako je za prijatelje koje imamo, bar po jednog većina nas, ali da takve frendove imaju i naša djeca?!

Nema spora da je inkvizicija sama po sebi, bilo čija i u bilo koje doba, stravična. Ali, iritira činjenica da u medijskim sadržajima; filmovima, dokumentarcima, tiskovini…, potentna mistika katoličke crkve uvijek izvuče deblji kraj horor šibe. I nije meta inkvizicija, meta je Katolička crkva baš kao što nije meta fašizam NDH, nego je meta Hrvatska i njena državotvornost. Jasno je da se takvo što hvatalo za ljude do pada komunizma, ali da se poslije javlja, teži je paradoks. Matija Babić eklatantan je primjerak. Ostao je zatočen u mračnom podrumu nekog samo njemu znanog, inkvizicijskog zamka. Jedino što je široko kod njega jest ogromna količina mržnje spram slobodnih ljudi koji ga okružuju. Jer, iz njegove uskogrudne percepcije, slobodni su njegovi tamničari.

Možda bi epilog priče s prijateljicom bio zanimljiviji kada bih rekla da je postala predavač sakralne umjetnosti. Ali nije. No zlu ne trebalo, nije daleko od toga. Ona je evoluirala jer ju je uvijek krasila skromnost dok je Matija hibernirao jer ga je uvijek krasila neutemeljena samodopadnost.

Jedno me iskustvo vratilo ponovo u doba tranzicije devedesetih. Tridesetak godina poslije priče s prijateljicom. Scena se zbivala u ljeto, ispred velike crkve, pred početak mise za pokojnicu. Crkva je organizirala igre mladih u svome dvorištu. Mnogo se mladih pripremalo sređujući igralište i slično. Poštujući pokojnicu, na misu je došao i uvjereni marksist iz rodbine. Ispred nas je djevojka, očito talentirana za slikanje i zadužena za to, ukrašavala tlo kredama u boji, a dvojica mladića su naslonjena na zid koketirala s njom. Djelovalo je tako mladenački; nevino i predivno.

Međutim, dok sam ja vidjela čistu romantiku, moj sugovornik je gledao horor. Uslijedio je nenadani projektil. Šaptom mi reče: „Pogledaj kako ih od malena crkva uči da žena kleči i radi, a oni muškarci, ogrezli u patrijarhalnom odgoju, još joj se i rugaju“. Ustuknem, raširim oči u čudu. Zaista ga poslušam da vidim gledamo li isto zbivanje. U tom trenutku došlo je do promjene. Mladići su iz obližnjeg oratorija iznosili teške klupe, svaki po jednu, a djevojka je i dalje ukrašavala tlo. Pogledala sam u oči moga sugovornika koji je sada, kao u nekom stupnju lobotomije, gledao kroz njih. Nije sebi dozvolio vidjeti ni djelić istine, uvažiti činjenicu da se i u crkvenim okolnostima bar jednom dogodilo da je djevojka zadužena za umjetnost, a momci za fizički rad. I čak, kad mu se pored zdravih očiju, uživo laž rastače, on je zaključava, konzervira ju po tko zna koji puta u sebi. Laž je spremna za konzumaciju u bilo kojoj prilici nekog novog isječka vremena. Za širi kontekst, i širu spoznaju, laž je impotentna.

Zato, kod jugo-komunističkih znanstvenika, novinara, publicista, radovi koji se bave društvenom dinamikom djeluju upravo kao opisana scena: imaju zamišljenu lažnu hipotezu za koju uzimaju isječak(eksperiment), koji tumače, vidjeli smo u primjeru, samo u svrhu potvrde hipoteze. Dokaze koji obaraju njihovu hipotezu i koji im se redovito tijekom istraživanja ukažu, cijene kao svinja bisere.

Treće crkveno iskustvo. Nedavno. Misa za blagdan sv. Obitelji. Svećenik ima snažne poruke. Spominje u propovjedi i pobačaj. Poslije mise, pri povratku domu komentiram propovijed s mladićem kojeg poznam, a on mi veli da svećenik ne treba spominjati pobačaj. Odgovaram da je bilo u kontekstu slavljenja života i obitelji i da su te poruke normalne za kontekst crkve i vjernika kojima se svećenik obraća. Osjećam da je momak izložen današnjoj atmosferi u društvu koja uz hrpu vjernika medijski djeluje kao zemlja koja bi palila crkve. Odnosno, mladi zalaju kad god čuju podražaj, a u ovom slučaju to je bila riječ pobačaj. Širi kontekst je nebitan. Odgoj kratkim podražajima kao u životinja, simulira reakciju. Većinom se radi o taktici bockanja tobožnjim sputavanjem sloboda.

Krajem osamdesetih gdje smo svi, slavili rock, punk, u najblažu ruku U2, stege poput komunističke partije i socijalističkoga sustava bile su simbolom zatočenosti i zatucanosti. Čak i onima koji su u tome duhu odgojeni. Danas se te iste stege prikazuju slobodom jer se uzimaju isječci iz širega konteksta i crkvi i domoljubima se lijepi negativna etiketa zabrane, a komunjarama; etiketa oslobađanja od crkveno domoljubnih zabrana. Čega bilo.
Mladi se radi neiskustva i nedovoljnog znanja lijepe za jednostavne parole koje im daju lakše rješenje.

„Religija je opijum za mase“, vrijedi i danas čovjeku koji ne želi proniknuti dublje. Ta komunistička smicalica jasno upućuje mlade da su iznad masa jer ih duhovnost nije opila. Oni su slijedom toga jedinstveni i po bilo kojem društvenom pitanju gdje im komunistički današnji isprdci pojednostave temu i ponude lagano rješenje za koje se uhvate jer im u svom rješenju uvijek nude da su iznad svih ukoliko su za njihov stav.
I ovdje će mi poslužiti svrsi fenomeni koje često navodim jer su u društvu rašireni na razne načine. Primjerice, mladi često imaju prilike čuti: Tuđman je lopov, sve je pokrao privatizacijom, Račan je uveo demokraciju. Zaključak: Ja sam Račanovski- pošteni, zapadnjački progresivan demokrat, a nisam dio šire uhljebničke Tuđmanove mase. Ili još više vrtićki: Kolinda je glupa. Zaključak: Ja sam pametan. Ili, iz navedenog primjera gdje svećenik slavi život na misi za blagdan sv. Obitelji: Zaključak: Svećenik je za zabranu pobačaja, ja sam protiv, ja sam progresivan. Iznad mase sam! Poseban sam i nikakvo dublje i šire znanje nije mi potrebno.

Natjecanje u debatama za osnovnoškolske i srednjoškolske uzraste primjer je institucionalizacije ovakvih fenomena. Isključivo je cilj da se probudi borbenost djece pri obrani zadatog im stava. To nije njihov stav, a svakako nije stav do kojega su došli čitanjem, proučavanjem, promišljanjem, obiteljskim odgojem. U pravilu je to tuđi stav koji je krajnji zaključak tuđih političkih vrijednosti. Lukavo se banaliziraju teže društvene teme, stavljaju se u ladice: za-protiv, zabrana-obrana, glup – pametan… Lijepe se krive etikete raznim povijesnim osobama i događajima, i današnjim osobama i aferama. Neke afere se zataškavaju skrivanjem, a neke, ako izbiju u javnost, kompliciranjem do zaborava. Jedno ostaje isto: banalnost, glupost i zatucanost diktira društvena kretanja. Oblikuje Matiju Babića i njegove fanove.

Budim se. Schengen je i nema više kune. Sporo palim, uhvati me neizmjerna tuga. Ne znam kako, Hrvatska je još tu. Na neki način potvrđuje to i Matijina tipično jugo-komunistička trivijalnost:
„Zadnji je dan rampi prema normalnim državama…od Hrvatske ostaju samo uspomene…“.

Ovakve likove pobijaju ili zbivanja pred očima ili sami sebe u istoj rečenici. Hrvatska se kao uspomena pridružuje drugim uspomenama ili se Hrvatska kao država pridružuje drugim „normalnim“ državama u Europi? Matija svojim prizemnim stilom globalističkoga podanika pokušava Schengen prikazati kao hrvatsko nestajanje. Istodobno, njeno golemo postojanje i pridruživanje drugim europskim državama djeluje na njega kao da mu ometa normalno disanje i protok kisika u mozak. Matijina antilogika uz jalov pokušaj ekspresije zadovoljstva radi tobožnjeg nestanka Hrvatske, upućuje na hrvatski uspjeh.

Nataša Božinović
Hrvatski tjednik

Vijesti

Deutsche Welle: Priznanje Palestine raste na jedanaest država EU-a

Published

on

EU i Bliski istok Unatoč trenutačnom ratu između Hamasa i Izraela, Europska unija ustraje na dugoročnom “rješenju dviju država” kada je u pitanju mir na Bliskom istoku.

EU pod tim pojmom shvaća državu Izrael s jedne strane i državu Palestinu unutar granica koje su okvirno definirane prije više od 30 godina u takozvanim sporazumima iz Osla između Izraela i Palestinaca.

Vanjskopolitički predstavnik EU-a Josep Borrell ponovno je na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak istaknuo kako se EU službeno drži “rješenja dviju država”, ali je istodobno zaključio kako je “rješenje dviju država svakim danom sve teže. Moramo razgovarati o tome, ali humanitarna kriza u Pojasu Gaze sada je prioritet”, kaže prvi diplomat EU-a. On je dodao kako je za trajno političko rješenje, potreban „pojačani angažman”.

Priznanje raste na jedanaest država EU-a

Sve države članice Europske unije priznaju Izrael kao državu. Istodobno samo devet od 27 članica EU-a palestinske teritorije smatra državom. To bi se trebalo promijeniti ovog utorka. Naime Španjolska i Irska sada također žele priznati državu Palestinu u granicama teritorija Zapadne obale Jordana, istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze. To je u utorak učinila i Norveška koja doduše nije članica EU-a, ali njezina odluka također ima težinu.

Međutim, na ovim područjima ne postoji jedinstvena vlada. Hamas, koji je u EU-u klasificiran kao teroristička organizacija, prije rata je vladao Pojasom Gaze.

Malta i Slovenija najavile su da će priznati Palestinu čim za to dođe vrijeme. Belgija je odlučila ne dodijeliti državnost palestinskim teritorijima do daljnjega, objavila je belgijska ministrica vanjskih poslova Hadja Lahbib.

Većina zapadnoeuropskih članica EU-a nije priznala Palestinu, kao ni Velika Britanija ni SAD. Istočnoeuropske članice od Poljske do Bugarske priznale su Palestinu još krajem 1980-ih, tada kao dio Istočnog bloka, koji je bio na propalestinskoj strani. DDR je Palestinu također priznavao kao punopravnu državu. Prestankom Njemačke Demokratske Republike 3. listopada 1990. i pristupanjem Saveznoj Republici, ovo priznanje je prestalo važiti.

Njemačka, Francuska, Italija čekaju s priznanjem

Većina država EU-a, uključujući i Njemačku, želi prihvatiti palestinsku državu ako bude mira, te ako Izrael također poduzme ovaj korak. No to je prilično malo vjerojatno. Vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacivala je dvodržavno rješenje čak i prije aktualnog rata protiv Hamasa. S druge strane teroristička skupina Hamas odbacuje izraelsku državu i jedan od njezinih ciljeva je uništenje židovske države.

“Podržavamo uspostavu palestinske države, ali palestinska država mora priznati Izrael i biti priznata od Izraela. To svakako ne može biti palestinska država koju vodi Hamas, koji je teroristička organizacija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je trenutno i predsjedavajući skupine sedam najvažnijih industrijskih zemalja G7.

Prije nego što se ponovno ozbiljno razmotri dvodržavno rješenje, krvavi sukob između Hamasa i Izraela mora biti okončan. O tome je vladalo suglasje ministara vanjskih poslova EU-a na sastanku u Bruxellesu ovog ponedjeljka. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovno je pozvala na humanitarni prekid vatre u Gazi “kako bi se okončala patnja za taoce koji su još u zatočeništvu Hamasa i kako bi se konačno okončala patnja za ljude u Gazi”. Nakon terorističkih napada na Izrael početkom listopada u kojima je Hamas ubio 1.200 ljudi, a oteo 250, izraelska vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju razbijanja položaja Hamasa u Pojasu Gaze.

Sudski nalog se ignorira – što sada?

No područje je daleko od bilo kakvog primirja. Hamas je ponovno ispalio rakete prema Tel Avivu iz Rafaha u Pojasu Gaze. Izraelska vojska je nakon toga granatirala izbjeglički kamp u blizini Rafaha, što je, prema palestinskim izvorima, prouzročilo najmanje 35 poginulih. “Obje strane ne poštuju naloge Međunarodnog suda pravde”, rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell u Bruxellesu.

“Ovo je prava dilema. Kako međunarodna zajednica može nametnuti provedbu odluka Međunarodnog suda pravde?” – upitao je Borrell ostale ministre vanjskih poslova. Međunarodni sud pravde u Haagu naredio je u petak, na zahtjev Južnoafričke Republike, da Izrael mora odmah prekinuti vojnu operaciju u Rafahu, gradu na jugu Pojasa Gaze, i omogućiti više humanitarne pomoći. O stanju na jugu Pojasa Gaze će danas raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a na hitno sazvanoj sjednici.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock govori u ime velike većine država članica kada u Bruxellesu kaže: “Privremene mjere Međunarodnog suda pravde su obvezujuće i naravno da ih se mora slijediti. No mi svjedočimo akcijama suprotnim tome. Bilo je više raketa na Tel Aviv koje je ispalio Hamas. U isto vrijeme, vidimo da nije nikakav dobitak za sigurnost Izraela i da neće dovesti do oslobođenja niti jednog taoca ako ljudi sada gore u izbjegličkim šatorima”. Baerbock pritom aludira na izraelski napad na izbjeglički kamp, ​​koji sada istražuje izraelsko državno odvjetništvo.

“Međunarodno pravo vrijedi za sve, to se također odnosi na izraelsko ratovanje”, rekla je njemačka ministrica. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani istaknuo je kako Hamas također krši međunarodno pravo skrivajući svoje pozicije među civilnim stanovništvom.

„Hamas instrumentalizira ljude u Rafahu. Namjera Hamasa je Izrael namamiti u medijsku zamku”, rekao je Antonio Tajani. Slike civilnih žrtava u Pojasu Gaze naravno diskreditiraju Izrael.

“Bez antisemitizma glavnog tužitelja”

Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell oštro je kritizirao izraelsku vladu zbog najave da se ni pod kojim uvjetima neće pridržavati naloga Međunarodnog suda. „Ne samo Međunarodni sud Ujedinjenih naroda, koji ima nadležnost nad državama, nego i Međunarodni kazneni sud, koji ima nadležnost nad pojedincima, treba tretirati s poštovanjem”, odlučan je Josep Borrell.

Glavni tužitelj Kaznenog suda u Haagu zatražio je, među ostalim, raspisivanje tjeralice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina. “Mi moramo pustiti sud da odluči, i to bez vrijeđanja, što misli o zahtjevu glavnog tužitelja. Nažalost, to nije slučaj. Glavnog tužitelja se optužuje za antisemitizam, što se uvijek događa kada postoji nešto što se Vladi Benjamina Netanjahua ne dopada. Optužbe za antisemitizam protiv tužitelja su za nas neprihvatljive”, rekao je Josep Borrell.

Bernd Riegert/Deutsche Welle

Continue Reading

Vijesti

Slavni američki novinar objasnio zašto SAD naginje ratu s Rusijom

Published

on

Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sklona je započeti rat s Ruskom Federacijom, budući da rejting američkog čelnika pada uoči izbora u studenom u Sjedinjenim Državama.

Izjavio je to američki novinar Seymour Hersh na You Tube kanalu London Real.

Lideri uvijek imaju veći rejting u ratu nego u miru, primijetio je novinar.

Prema njegovim riječima, pobjede u bitkama učinile su američke predsjednike “slavnima i značajnima”. Kao primjere naveo je predsjednike Franklina Roosevelta i Abrahama Lincolna.

Kako je naglasio Hersh, to može biti razlog agresivnog stava Bidenove administracije prema Rusiji.

Prije toga, norveški politolog Glenn Diesen rekao je da izjave Zapada koje odobravaju napad Oružanih snaga Ukrajine (OSU) na teritorij Rusije stranim oružjem “mijenjaju pravila” posredničkih ratova, takve izjave će postati ” jako loše”.

Ranije je zamjenik premijera Italije nazvao glavnog tajnika NATO-a “opasnim gospodinom”.

Continue Reading

Vijesti

Elon Musk razotkrio Metu: “Djeca se treniraju društvenim mrežama, a AI se koristi za ‘maksimiziranje dopamina’

Published

on

Elon Musk upozorava da se djeca treniraju društvenim mrežama, razotkriva užas u kojem se AI koristi za ‘maksimiziranje dopamina’ (usmjeravanje ponašanja prema nagradi , pa i mogućoj ovisnosti) – piše Katabella Roberts u The Epoch Times.

Američki biznismen Elon Musk obraća se sudionicima putem videokonferencije tijekom 8. izdanja sajma tehnoloških startupa i inovacija Vivatech, u izložbenom centru Porte de Versailles u Parizu, 23. svibnja 2024. (slika: sreenshot/X)

Biznismen Elon Musk upozorio je roditelje na rizike koje njihova djeca provode previše vremena na društvenim mrežama, navodeći da se umjetna inteligencija (AI) učinkovito koristi kako bi se osigurala maksimizacija dopamina.

G. Musk, koji je vlasnik platforme društvenih medija X, izdao je upozorenje dok je govorio na tehnološkoj konferenciji VivaTech 2024 u Parizu u četvrtak, gdje se pojavio na daljinu putem web kamere.

Izvršni direktor Tesle pozvao je roditelje da ograniče količinu vremena koje svojoj djeci dopuštaju na društvenim mrežama, ističući sve veće rizike povezane s naprednom tehnologijom, osobito kada je riječ o algoritmima koji izazivaju ovisnost i koji djecu tjeraju da skrolaju na internetu.

“Brinem se da se današnja djeca obučavaju na društvenim mrežama”, rekao je g. Musk, dodajući da su algoritmi umjetne inteligencije “u osnovi maksimizatori dopamina”.

“Dakle, pokušavaju maksimizirati količinu dopamina koju dobivate gledajući ekran”, nastavio je. “Dakle, rekao bih, potaknuo bih roditelje da ograniče količinu društvenih medija koje djeca mogu vidjeti jer ih je programirala umjetna inteligencija koja maksimizira dopamin.”

G. Musk je kasnije podijelio video svog pojavljivanja na tehnološkoj konferenciji na svom X računu, napisavši uz njega: “Mnogi društveni mediji su loši za djecu, jer postoji ekstremno natjecanje između AI-ova društvenih medija za povećanje dopamina!”

Njegovi komentari dolaze dok se nastavljaju tužbe protiv Facebookove matične tvrtke Meta, koja također posjeduje Instagram.

U jednoj od tih tužbi, koju su podnijeli državni odvjetnici 33 savezne države, navodi se da je div društvenih medija osmislio i implementirao štetne značajke — uključujući umjetnu inteligenciju — kako bi iskoristio mlade korisnike i njihovu osjetljivost na ovisnost, čime je pomogao potaknuti krizu mentalnog zdravlja mladih.

Od Meta-e izmijenjena ‘društvena stvarnost’ mladih Amerikanaca’

“Meta je iskoristila snažne tehnologije bez presedana kako bi privukla, angažirala i naposljetku uhvatila u zamku mlade i tinejdžere”, stoji u pritužbi. “Njegov motiv je profit.”

Algoritmi Metine platforme, dodaje se u tužbi, dovode do toga da se korisnici spuštaju u “zečje rupe”, gdje obično ostaju dulje vrijeme, dok je tvrtka “duboko promijenila psihološku i društvenu stvarnost generacije mladih Amerikanaca” kroz tehnologije koje potiču angažman.

U tužbi se također navodi da je div društvenih medija aktivno radio na prikrivanju bilo kakvih dokaza u vezi s psihičkom štetom koju tvrtka uzrokuje.

Meta je oštro negirala tvrdnje iznesene u tužbi.

Međutim, tvrtka se također suočava s nizom drugih tužbi koje navode slične tvrdnje, uključujući da njezine aplikacije promiču tjelesnu dismorfiju i izlažu maloljetne korisnike potencijalno štetnom sadržaju.

Europska komisija, izvršna vlast Europske unije, također ispituje medijskog diva zbog zabrinutosti da ne štiti djecu na internetu i da možda krši zakone EU-a.

Umjetna inteligencija “učitelj s iznimnim znanjem”

Na drugom mjestu tijekom svog pojavljivanja na daljinu na VivaTechu 2024. g. Musk je raspravljao o tome kako vjeruje da će umjetna inteligencija “dramatično utjecati” na obrazovni krajolik u budućnosti, premošćujući praznine u područjima s ograničenim pristupom obrazovanju i pružajući djeci vlastite osobno prilagođene tutore.

“AI je izuzetno obrazovan učitelj, vrlo strpljiv, gotovo uvijek će biti u pravu i može prilagoditi lekcije posebno djetetu”, rekao je. “To bi bilo kao da svako dijete ima Einsteina za učitelja, pa bi to bilo prilično duboko.”

Poslovni čovjek također je upozorio publiku da će AI vjerojatno preuzeti većinu poslova u budućnosti.

Vjerojatno nitko od nas neće imati posao, rekao je Musk.

Prema takvom scenariju, postojao bi univerzalni visoki dohodak, koncept prema kojem svaki član društva prima visok dohodak i ne postoji “nestašica dobara ili usluga”, prema g. Musku.

Međutim, takav bi scenarij vjerojatno ostavio ljude da preispituju svoj smisao života, rekao je biznismen.

“Svaki posao koji netko radi bit će neobavezan, kao ako želite raditi posao koji je poput hobija, možete raditi posao”, rekao je. “Ali inače će umjetna inteligencija i roboti pružiti bilo koju robu i usluge koje želite.”

Izvor: Epoch Times

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved