Connect with us

Vijesti

Deutsche Welle: Je li Donbas toliko važan za Rusiju i – zašto?

Published

on

Prema riječima ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, “bitka za Donbas“ je počela.

Foto: Mariupolj – uništen i okupiran

Početkom travnja je Rusija iznenada povukla svoje trupe iz regije oko Kijeva na sjeveru Ukrajine i to očito kako bi svoje napade koncentrirala na Donbas u istočnom dijelu zemlje. Tamo se već danima očekuje početak ruske ofenzive. Ali, zašto baš Donbas?

Zašto je ta regija za Rusiju važnija od ostatka Ukrajine?

Administrativne jedinice (oblasti) Luhansk i Donjeck, poput poluotoka Krim, spadaju u ukrajinske oblasti u kojima je posebno veliki broj stanovnika naveo ruski kao materinji jezik. Tamo je udio etničkih Rusa također relativno visok.Slična situacije je i u susjednim oblastima Zaporožje i Harkiv, kao i u Odesi na sjeverozapadnoj obali Crnog mora. Inače, etnički Rusi samo na Krimu čine većinu stanovništva.

Donjeck

Nakon “narančaste revolucije” poslije predsjedničkih izbora 2004. i “Euromajdana” 2014. godine, tu je otpor zapadnoj orijentaciji Ukrajine bio posebno jak, ali se s njim nije slagala većina. Ipak, militantni ruski separatisti, najvjerojatnije uz podršku Moskve, uspjeli su uspostaviti kontrolu nad dijelovima te regije. Istovremeno, Kremlj je iskoristio vakuum moći u Kijevu kako bi anektirao poluotok Krim. „To su dva od brojnih primjera u kojima su Rusi postupali po principu ‘prilika čini lopova’“, kaže Andreas Heinemann-Grüder, stručnjak za istočnu Europu u Bonskom međunarodnom centru za konverziju (BICC). Iza toga, ističe, nije stajao neki plan velikih razmjera.

Koje je povijesno objašnjenje?

Jug današnje Ukrajine, kao pogranična regija Carske Rusije, a kasnije i Sovjetskog Saveza, bio je pod većim utjecajem Rusije od drugih dijelova zemlje. Donbas je sve do sredine 19. stoljeća bio jedva naseljen. No, tada je zbog nalazišta ugljena postao najznačajniji centar ruske industrijalizacije. “U to vrijeme, u Ruskom carstvu je javna upotreba ukrajinskog jezika bila potisnuta i ruski, kao jezik obrazovanja, postajao je sve dominantniji”, objašnjava povjesničar Guido Hausmann s Leibniz instituta za istočne i jugoistočne europske studije (IOS) na Sveučilištu u Regensburgu. „Istodobno, mnogi stanovnici ruskih ruralnih krajeva pohrlili su u novu industrijsku oblast.”

Tijekom kratkog razdoblja neovisnosti 1918. godine, Donbas nije pripadao Ukrajini. Potom je, tijekom sovjetske ere, još više Rusa naseljeno u toj regiji, objašnjava Hausmann. Gledajući te činjenice, relativno veliki broj ljudi tamo bi zapravo mogao osjećati povezanost s Rusijom ili čak sa Sovjetskim Savezom: „Ipak, ljudi u Donbasu su uvijek govorili ukrajinski i većina i danas ima jaku vezu s Ukrajinom, “ kaže Hausmann.

Politolog Heinemann-Grüder također smatra potpuno pogrešnim da se na temelju etničke pripadnosti ili materinjeg jezika u ukrajinskom stanovništvu mogu izvesti zaključci o nacionalnom identitetu: „Čak se i u nekim bataljunima ukrajinske vojske koji su se borili protiv separatista 2014./2015., govorio se ruski .” U međuvremenu to vjerojatno više nije slučaj, jer se posljednjih godina naglo smanjila i upotreba ruskog jezika: „Ako je i bilo kakvog doprinosa formiranju ukrajinske nacije, to su bile ruske agresije posljednjem osam godina”, kaže Heinemann-Grüder. “Ruske bombe su zaista ujedinile Ukrajinu.”

Postoje li i gospodarski interesi za zauzimanje istočne Ukrajine?

Tenkovi Donjeck

Za Sovjetski Savez nakon završetka Drugog svjetskog rata su sibirske industrijske regije postale važnije od Donbasa, dok je on za Ukrajinu, s druge strane, sve do 2014. godine predstavljao najvažniju industrijsku oblast. S izbijanjem sukoba je značaj Donbasa opao, jer su mnogi rudnici – posebno u separatističkim područjima – napušteni ili su u vrlo lošem stanju. Tijekom rata su uništena i druga industrijska postrojenja i infrastruktura.

Gospodarska moć regije nije odlučujuća za Rusiju, kaže povjesničar Hausmann, ali jest za Ukrajinu i njenu ekonomsku neovisnost: „Jedan od odlučujućih ratnih ciljeva Rusije je da se Ukrajina učini dugoročno ovisnom od Rusije – politički, kulturno, kao i ekonomski.”

Predstoji odlučujuća bitka za istok Ukrajine – ukrajinski tenkovi u Donjecku

Kakvo simboličko i ideološko značenje ima Donbas?

U Donbasu unatrag osam godina bjesni rat: 2014. tamošnji proruski separatisti proglasili su Luhansku i Donjecku oblast neovisnim “narodnim republikama”. Nakon faze otvorenih borbi između separatista i ukrajinske vojske, Drugi sporazum iz Minska iz 2015. rezultirao je krhkim prekidom vatre i uspostavom “kontaktne linije ” koja je odvojila dijelove pod kontrolom Ukrajine od separatističkih područja u pograničnom pojasu s Rusijom.

Potom je Rusija 21. veljače 2022., tri dana prije početka invazije na Ukrajinu, službeno priznala ove “narodne republike”. “Ruska vlada je pri tome mislila na cijeli Donbas”, pojašnjava stručnjak BICC-a Heinemann-Grüder. Rusija sada mora osvojiti čitavo područje kako bi provela aneksiju koju su pripremili priznanjem, kaže ovaj politolog: “Time bi oni pred domaćom publikom mogli proglasiti pobjedu i eventualno okončati rat.”

No s druge strane, u toj regiji su prisutne i ukrajinske borbene jedinice desničarsko-nacionalističke orijentacije, prije svega “puk Azov”, koji je 2014. pomogao u sprječavanju zauzimanja Mariupolja od strane separatista. “Pobjedom nad tim trupama, Putin bi mogao objasniti okončanje navodne misije denacifikacije – barem u Donbasu”, kaže Heinemann-Grüder.

Kremlj tvrdi da je jedna od stvari protiv kojih se treba boriti u Ukrajini nacionalsocijalistički režim. Zauzimanje industrijskog i lučkog grada Mariupolja, koji je nakon višetjedne opsade i granatiranja postao simbol ukrajinske istrajnosti, također bi bio simboličan uspjeh.

Oštećena crkva Marinka

Oštećena crkva u gradu Marinki

Koji je strateški značaj regije?

“Ishod rata u Donbasu će odrediti što će preostati od Ukrajine”, kaže Heinemann-Grüder. Aneksijom Krima Rusija ne samo da je osvojila bivšu matičnu luku nekada ponosne ruske crnomorske flote, nego je i prvi put nakon raspada Sovjetskog Saveza ponovo u posjedu jedne pomorske luke koja tijekom cijele godine ostaje nezaleđena.

Međutim, Krim je do sada bio eksklava. S ruskim kopnom on je povezan samo 2018. otvorenim Krimskim mostom, preko Kerčkih vrata, tjesnaca između Azovskog i Crnog mora. Osvajanjem cijelog Donbasa Rusija bi Ukrajini otela još jednu važnu luku, Mariupolj, povezan s Krimom i Sredozemljem.

U ovisnosti od stanja vojske i njihovih ruta opskrbe, kaže Heimann-Grüder, Rusija bi mogla na meti imati sljedeće ciljeve, posebno kopnenu vezu uzduž obale do Krima. To bi zauzvrat moglo otvoriti nove vojne perspektive. “Ako Putin vidi priliku da ukine Ukrajinu kao neovisnu državu, on će je iskoristiti”, vjeruje ovaj politolog, te zaključuje da je sada pred ukrajinskom vladom otvoreno pitanje: “Moramo li se odreći Donbasa kako bismo spasili Kijev?”

Jan Walter
Deutsche Welle

Vijesti

Hodak: Prosječna Hrvatica teško se odlučuje na rađanje prvog djeteta, a prosječna Romkinja na rađanje zadnjeg!

Published

on

Novi svjetski rat postaje ozbiljna tema. Čak se i EU probudila iz zimskog sna. Odjednom Emmanuel Macron svakih par dana skuplja hrpu državnika iz Unije i izvan nje kako bi popričali što napraviti. Zaključci su često kontradiktorni, ali nema veze. Važno je da se oni sastaju i pričaju. Znate onu političku uzrečicu: kad ne znaš riješiti problem, napravi radnu skupinu.

Crni oblaci su i nad “Lijepom našom”. Problem je u tome što je “Lijepa naša” ujedno i “Lepa njihova”. Dobivam preko Facebooka “drugarske kritike” zbog svog defetizma. To je navodno prihvaćanje poraza bez borbe. Međutim, ja sam za borbu. To je barem poznato. Sve dok Knin ne padne u naše ruke. Znači referentna točka je Zvonimirov grad. Nešto smo potpisali s Albanijom i Kosovom te izazvali lagano mrštenje Aleksandra Vučića. “Je li generacija Z spremna uzeti pušku u braniti Hrvatsku?”, pita se u Davor Ivanković u Večernjaku.

Neki se mršte zbog naših Dassault Rafala. Komšije su “mnogo pažljivo” pratile naše maratonsko pregovaranje s Francuzima oko tog “suvremenog dvomotornog višenamjenskog lovca”. Skoro godina pregovaranja za šest polovnih lovaca. I čim su “rafali” sletjeli u “Lijepu našu”, tobože isprovocirani Srbi, kupili su u roku odmah od istih tih Francuza dvanaest novih “rafala”. I trka u naoružavanju između Hrvatske i Srbije je započela.

Umjesto da tu lovu investiramo u nove dječje vrtiće i đačke kuhinje, mi kupujemo lovce jer se navodno sprema “veliki rat”. Jesmo li shizofrenični? Ljevičari svih boja na čelu s Možemo! se zgražaju kamo hrvatska vlast usmjerava novac dok zelena agenda i izgradnja dječjih vrtića, biciklističkih staza i raznih multikulturalnih objekata ostaju bez novca. I tako, dok selo gori, naše “babe” se češljaju. Dok mi igramo finale s Francuzima Srbi se naoružavaju gomilajući francusko oružje. Zanimljivo kako Macrona nimalo ne smeta srpska naklonost prema Rusiji i Putinu kad mu se ukaže prigoda da im proda malo svog oružja. Kad istina izađe na vidjelo, prije ili kasnije svi se razotkriju.

Već ga nazivaju ‘ruskim čovjekom’

Oscar Wilde je jednom napisao: “Istina prestaje biti istinom kad u nju povjeruje više ljudi”. A u novi veliki rat vjeruju svi… Vukovarsko odlagalište otpada “Petrovačka dola” trenutno je najveća masovna grobnica u Hrvatskoj. Na sedamnaest metra dubine tamo je ekshumirano više od dvije tisuće fragmenata kostiju. U isto vrijeme naš Predsjednik je održao “čas istorije” u “prijateljskoj” Crnoj Gori. Tema je bila “vojni logor” Lora. Jakov Sedlar je snimio film o “vojnom logoru” i prikazao ga pred punim dvoranama diljem Hrvatske. Predsjednik nije imao vremena pogledati taj film jer, da je imao, onda bi doznao da je “vojni logor Lora” bio prostor od 24 kvadratna metra. Skoro velik kao jednosobni stan.

Tijekom svog “prijateljskog” posjeta Crnoj Gori naš Predsjednik je “zaboravio” priupitati njihovog o isprici zbog njihove “posjete” Dubrovniku u jesen 1991. godine, o pljačkama, granatiranju starog “groda”, kad misle vratiti školski brod “Jadran”, o trenutku kada misle napokon promijeniti ime plivačkom bazenu u Kotoru koji ponosno nosi ime crnogorskog ratnog zločinca Džimi Gopčevića i tako dalje. I dan danas se u tom bazenu u Škaljarima malobrojni preostali Hrvati u Crnoj Gori mogu okupati podsjećajući se što su sve njihovi sunarodnjaci u doba rata doživjeli, od batinanja do ubijanja. Međutim, naš Predsjednik je sve to zaboravio ili preskočio, valjda jer nije imao vremena ni volje. Nekad je bolje da i nemaš predsjednika.

Ratni je zločinac Milan Babić priznao krivnju nakon prijateljskog sporazuma s Haaškim sudom. Presudilo mu je Drugarsko vijeće…. Sve dok bude guzica bit će i rješenja. Jedno takvo “rješenje” ovih dana nudi Vladimir Vladimirović Putin: “Nad Ukrajinom bi se, do izbora, trebala uvesti UN-ova uprava”. Znači, dok mi “organiziramo” izbore, neka nam UN-ovci čuvaju ono što je naše. Kakvih sve nema genijalnih ideja u svijetu. Sjetite se samo Ostapa Bendera i “Zlatnog teleta”: “Ideje naše, benzin vaš”. Mi smo osvojili dio Ukrajine, pa dok ne “organiziramo” izbore, neka UN čuva ono što je naše. Ma bio ja defetist ili ne, novi “Armagedon” je pred vratima. Mi smo u Hrvatskoj u boljoj situaciji nego u jesen 1991. godine. Jedino nam nedostaje novi Franjo Tuđman. Zorana Milanovića već otvoreno nazivaju “ruskim čovjekom”. Kako pronaći izlaz iz bezizlazne situacije? Sam sa sobom i Hrvatska sa svijetom…

Dodik bi u Hrvatskoj bio najsigurniji

Treba po žurno osnovati najveći i najutjecajniji sindikat na svijetu – sindikat neradnika. Svaki se postupak može obrazložiti. Ali svako obrazloženje ne mora biti prihvatljivo. To sad zna i Milorad Dodik dok je čekao raspisivanje INTERPOL-ove tjeralice. Ostao mu je samo bijeg preko granice. Probao je u Izrael, ali nije išlo. Možda da pokuša u Srbiju, Rusiju, Sjevernu Koreju… Tjeralica je upravo raspisana. Rekli bi zbog sitnice. Zbog kršenja ustavnog poretka Bodne i Hercegovine. A taj je poredak prilično zbrkan. Mile se izgubio na povratku iz Izraela u Banja Luku. Tamo vrije pa Republika Srpska sada predstavlja pravi “nosač aviona” na ovim prostorima.

Prisjetih se 1995. godine kad je naša vojska bila na samo 18 kilometara od Banja Luke. Tada su nam “veliki” poručili ako uđemo, NATO bi nas mogao “bombardirati”. Moš mislit! Dodik bi bio najsigurniji u Hrvatskoj. Tu se gradi 40 “kulturnih” centara u kojima se može skloniti. Milorad Pupovac će se pobrinuti za sve. Za sada Mile kao Ukleti Holandez putuje po “belom svetu”. Dokaz više da su “niske strasti” i “visok položaj” čvrsto povezani. Zlobnici kažu da kad je gol postignut iz zaleđa to je pederski gol.

Napokon je krenulo. Počelo je ozbiljno naoružanje u Hrvatskoj. Jutarnji u subotnjem broju javlja: “Prva hrvatska strojnica krenula u osvajanje svijeta”. Zove se “Kuna”. Rođena je u tvornici tvrtke HS Produkt iz Karlovca. Doznavši za to Jelena Milić, srpska veleposlanica u Hrvatskoj, odmah se vratila u Beograd. Ustaše se naoružavaju. Srećom je Jelena uspjela priječi hrvatsko-srpsku granicu legalno. Tamo ju je dočekao ljutiti Vučić kojem je tako odano služila. Moj stari teniski partner Žuki, koji je uvijek dobro informiran, upozorio me: “Stari, nemoj se igrati. Za ilegalni prelazak granice u Singapuru je kazna šest mjeseci zatvora, u Rusiji dvije godine, u Indija osam godina, u Pakistanu 10 godina, a u Saudijskoj Arabiji čak 15 godina zatvora. Jedino u Europskoj uniji ilegalni prelazak granice donosi osobi besplatni smještaj, hranu, medicinsku skrb, a možda i poseban pravni status – azil”.

Hoće li ovo pridonijeti slabljenju Hamasa?

Najnovije poskupljenje vode daje naslutiti da ćemo u siromaštvo uroniti vodenim putem. Neki sam dan na TV Dnevniku čuo i vidio vijest da su u pojasu Gaze Palestinci javno protestirali protiv militantnog i terorističkog pokreta Hamas. Traže njegov odlazak iz Gaze. Aleluja! Napokon je i Palestincima prekipjelo. Dosta su trpjeli Hamasov teror, ginuli kao živi zid za Hamasove teroriste, gladovali i umirali u Hamasovim podrumima i bolnicama punim oružja.

Iako jedna lasta ne znači proljeće, treba se nadati da je i Palestincima u pojasu Gaze napokon sinulo kako bi mogli tamo ostati živjeti u miru i graditi budućnost pod izraelskom umjesto Hamasove uprave. Hoće li to napokon pridonijeti slabljenju Hamasa, približavanju kraja rata u Izraelu i prestanku ubijanja, valja tek vidjeti. Bu’mo vid’eli, rekli bi slijepci! U sadašnjim uvjetima prosječna Hrvatica teško se odlučuje na rađanje prvog djeteta, a prosječna Romkinja na rađanje zadnjeg.

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Vijesti

Medvedev prvotravanjskom karikaturom uzdrmao Bruxelles

Published

on

U dobro poznatoj maniri koja balansira između provokacije i sarkazma, zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Rusije Dmitrij Medvedev još jednom je prodrmao dvorane europskih moćnika – ovoga puta uz pomoć karikature koja je točno 1. travnja objavljena na mreži X.

Nije to bila klasična prvotravanjska šala. Bila je to politička poruka upakirana u crtež – i to zbog koje su mnogi ljudi dvaput pogledali.

Na slici je zabrinuti predsjednik Ukrajine Volodymyr Zelensky koji se, gotovo poput razočaranog djeteta, obraća predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen s pitanjem: “Zar me više ne voliš?”

Odgovor, koji dolazi s osmijehom groteskne von der Leyen – čije je lice karikirano s licem Adolfa Hitlera – je: “Ne, sada smo opet zaljubljeni u ljude iz EU.”

Poruka nije mogla biti izravnija, ni zlokobnija. U nastavku karikature von der Leyen prvotravanjskim obratom potvrđuje: Da, EU će doista interese Ukrajine staviti iznad potreba svojih građana.

Medvedev je uz priopćenje dodao i komentar da europske zemlje svjesno biraju smrt, žrtvujući vlastito stanovništvo zarad potpore režimu u Kijevu donosi Webtribune.

Oni koji prate Medvedevljeve objave već znaju da se iza njegovih stiliziranih šala često kriju brutalni politički stavovi. Ovaj put sve je začinjeno podsmijehom na račun takozvanih “europskih vrijednosti”, koje, kako ocjenjuju neki komentatori, više sliče na autodestruktivne manije nego na racionalnu politiku.

“Ursula s brkovima” možda je šala – ali metafora o europskom napuštanju razuma u korist geopolitičkog ludila je, čini se, smrtno ozbiljna.

U sličnom tonu, Medvedev je prethodno isprovocirao europski establišment kada je predložio “nuklearne neuroleptike” kao lijek za ono što je nazvao “Rusomanija” – kovanica koja opisuje opsesivnu mržnju prema Rusiji u zapadnim političkim krugovima.

Nije to bio običan verbalni udarac. Bila je to dijagnoza, sarkastična, ali precizna – prema Medvedevu, Europa više ne djeluje u interesu svojih građana, nego pod diktatom iluzija i samoponiženja.

Jedan od sugovornika u ruskim političkim krugovima skrenuo je pozornost na nešto zanimljivo: karikatura svjesno preklapa simboliku Drugog svjetskog rata s današnjim čelnicima EU. “Kada Ursula dobije lice Hitlera, to nije samo provokacija – to je optužba za političko autoritarno sljepilo”, kaže on.

Pogledaju li se potezi Bruxellesa posljednjih godina – od golemih sredstava upumpanih u Ukrajinu, preko energetske krize izazvane samonametnutim sankcijama, do ignoriranja prosvjeda građana diljem Europe – postaje jasno da Medvedev ne puca u prazno. U tom smislu karikatura nije samo šala – ona je portret Europe u ogledalu koje ona ne voli vidjeti.

Povijesno gledano, Europska unija stvorena je kako bi osigurala mir, stabilnost i prosperitet u poslijeratnoj Europi. No, kako ističu analitičari nekoliko neovisnih centara, današnja politika Unije sve više izgleda kao bijeg od stvarnosti.

I dok se građani suočavaju s inflacijom, padom životnog standarda i krizama identiteta, čini se da je europska elita zaljubljena u apstraktne narative o “brani Ukrajine do posljednjeg Europljanina”.

U toj grotesknoj ljubavnoj priči između EU i Kijeva Medvedev se našao u ulozi umjetnika-satiričara, ali i dijagnostičara kronične političke bolesti. Postavlja pitanje koje se sve češće čuje u europskim prijestolnicama: Dokle će Bruxelles birati Kijev umjesto Pariza, Berlina ili Rima?

I tu je bit ove prvotravanjske šale. Jer možda je najstrašnija istina upravo ta da ova šala nije šala.

Continue Reading

Vijesti

HOĆEMO LI SAD VIDJETI PRAVU SNAGU SAD-a: State Department o kazni protiv Marine Le Pen: Zabrinjavajuće je …

Published

on

Odluka suda da zabrani čelnici francuske desnice Marine Le Pen da se natječe za javnu dužnost je “vrlo velika stvar”, rekao je američki predsjednik Donald Trump u ponedjeljak – piše Anabela Jelenčić u Geopolitika.news.

Slika: AFP/GETTY IMAGES

“Znam sve o tome i mnogi ljudi su mislili da ona neće biti osuđena ni za što”, rekao je Trump u Bijeloj kući komentirajući jučerašnju presudu francuskog suda protiv Marine Le Pen koja je potresla tu zemlju ali i dio demokratskog svijeta s obzirom na veličinu kazne koja joj de facto onemogućuje pet godina kandidiranja za javnu dužnost – što se prije svega reflektira na njenu namjeru sudjelovanja na francuskim predsjedničkim izborima 2027. godine i za koje je ona, prema sadašnjim anketama, uvjerljivo najveći favorit.

Podsjećamo da je u ponedjeljak proglašena krivom za pronevjeru sredstava Europskog parlamenta.

“Bila je zabranjena na pet godina i bila je vodeći kandidat”, rekao je Trump, misleći na status Le Pen kao favoritkinje u anketama uoči francuskih predsjedničkih izbora. “To zvuči kao ova zemlja, to jako zvuči kao ova zemlja”, dodao je – misleći na SAD u vrijeme kada su protiv njega pokretani brojni sudski postupci koji su mu prijetili zabranom kandidiranja na američkim izborima. Prethodno je Trump izjavio kako je “zabrinjavajuće” kada su ljudi isključeni iz politike.

Upitana o osuđujućoj presudi i kazni, glasnogovornica State Departmenta Tammy Bruce rekla je novinarima da je američko ministarstvo vanjskih poslova “svjesno izvješća o njezinoj kazni” – objavljuje medij Politico.

izvor slike: The Australian

“Isključivanje ljudi iz političkog procesa posebno je zabrinjavajuće s obzirom na agresivan i korumpiran zakon koji se vodi protiv predsjednika [Donalda] Trumpa ovdje u Sjedinjenim Državama”, rekla je Bruce, odbijajući konkretno komentirati slučaj Le Pen.

Bruce je ipak rekla da se “možda ne bi složila” s novinarskim opisom francuskog političara kao “ekstremne desničarke”.

Bruce je podsjetila i na vatreni govor američkog potpredsjednika JD Vancea na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji u veljači, u kojem je osudio Europu zbog, kako je tvrdio, napada na slobodu govora.

“Moramo učiniti više kao Zapad nego samo govoriti o demokratskim vrijednostima. Moramo ih živjeti”, rekla je, parafrazirajući Vanceove opaske.

Napominjemo kako je reakciju State Departmenta objavila francuska agencija AFP na svom You Tube kanalu.

U  svom govoru u Münchenu, Vance je kritizirao “stare, ukorijenjene interese” Europe zbog “skrivanja iza ružnih riječi iz sovjetske ere kao što su ‘dezinformacije’ kako bi potisnuli alternativne stavove i poništili mogućnost da autsajder pobijedi na izborima.

Le Pen se još uvijek može žaliti na kaznu. Ako taj pokušaj ne uspije, dobit će četverogodišnju zatvorsku kaznu ― od kojih su dvije uvjetne, a dvije će služiti u kućnom pritvoru.

Le Pen ne odustaje od predsjedničke utrke

Usprkos svemu čini se kako Marine Le Pen ne odustaje od predsjedničke utrke. U ponedjeljak je rekla kako “nema šanse” da napusti politiku i da se planira boriti za svoje pravo da se kandidira za predsjednicu

Time je smanjila izglede da bi uskoro mogla prepustiti taj posao svom 29-godišnjem štićeniku i predsjedniku njene stranke Nacionalno okupljanje (National Rally) – NR, Jordanu Bardelli.

“Ratoborna sam, neću dopustiti da me se eliminira”, rekla je Le Pen za televizijsku kuću TF1, u svom prvom intervjuu otkako je ranije u ponedjeljak bila osuđena. “Postoji mali put – sigurno je uzak – ali postoji”, rekla je Le Pen.

Le Pen i članovi Nacionalnog okupljanja označili su odluku suda kao demokratski skandal, preokrećući volju milijuna birača koji su glasali za stranku koja je posljednjih godina porasla u popularnosti. Taj stav ponovio je i Elon Musk, savjetnik američkog predsjednika Trumpa, kao i stranački konzervativni saveznici diljem Europe.

“Večeras su milijuni Francuza ogorčeni, ogorčeni do nezamislive mjere gledajući kako u Francuskoj, zemlji ljudskih prava, suci provode praksu za koju se mislilo da je rezervat autoritarnih režima”, rekla je Le Pen. Nakon izricanja presude, stranka je pokrenula online peticiju za “spas demokracije”.

izvor: Anabela Jelenčić /Geopolitika.news.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved