Connect with us

Vijesti

Dok u Srbiji, Hrvati nemaju predstavnika u vlasti, Srbi u Hrvatskoj ulaze čak i u Vladu! Uvodi li Plenković na mala vrata Srbima konstitutivnost?

Published

on

Osamostaljenjem Republike Hrvatske, odnosno pobjedom nad velikosrpskim i JNA agresorom u novom Ustavu RH, Srbi koji su živjeli u hrvatskoj” izgubili su status “konstitutivnog “naroda dobili status nacionalne  manjine.”

Konstitutivnost koje nije bilo

To je proizvoljna tvrdnja Milorada Pupovca koja  opravdava  njegovu tezu o vječnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj, a pogotovo je proizvoljna tvrdnja kako je Hrvatska ušla u EU, Vijeće Europe i NATO zahvaljujući hrvatskoj „pomirljivoj politici“ prema srpskoj manjini.  Pupovac  izmišlja da su Srbi u Hrvatskoj degradirani s položaja konstitutivnoga naroda na nacionalnu manjinu. To nije istina i  lako je pobiti čitanjem Ustava Socijalističke Republike Hrvatske u kojemu piše da je SR Hrvatska ‘nacionalna država hrvatskoga naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država narodnosti koji u njoj žive’.

Povjesničar dr. Mario Jareb: ‘Optužbe o tomu da su hrvatske vlasti navodno izbacili Srbe iz Ustava RH prate i optužbe da su usvajanjem amandmana i Ustava RH od 22. prosinca 1990. godine oni navodno izgubili konstitutivnost u Hrvatskoj… Teza o gubitku konstitutivnosti podrazumijevala bi da je takvo što do tada i postojalo, odnosno da je to bilo određeno odredbama Ustava SRH. Analiza toga Ustava pokazuje da to nije tako. Kao prvo, treba istaknuti da sam pojam ‘konstitutivnost’ nije u njemu nigdje uporabljen…’

U Ustavu SR Hrvatske iz 1974., Srbi su se spominjali u članku 1.:

Član 1.
Socijalistička Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država narodnosti koje u njoj žive.

a u Ustavu Republike Hrvatske, Srbi se spominju u Izvorišnim osnovama:

I. IZVORIŠNE OSNOVE

Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.

Dakle u oba hrvatska ustava Srbima u Hrvatskoj se priznaje autohtonost, ali ne nikakva konstitutivnost, niti su za bilo kakvu konstitutivnost Srba u Hrvatskoj postojali bilo kakvi ustavni ili zakonski mehanizmi, poput npr. Doma naroda u hrvatskom Saboru, paritetne zastupljenosti Srba i Hrvata u hrvatskom Saboru, prava veta srpske etničke zajednice u Hrvatskoj na odluke Sabora i tome slično. U Ustavu SR Hrvatske iz 1974. Srbi u Hrvatskoj su se nazivali narodom a ne pripadnicima nacionalne manjine. Ostali su bili nekakve narodnosti, to se prevodi kao manjine. U SFRJ nije moglo biti drugačije, zvala se Jugoslavija, zemlja južnih Slavena, oni su bili narodi.
Razlog zbog kojeg su  Srbi u Hrvatskoj u Ustavu SR Hrvatske iz 1974. bili posebno istaknuti je taj što je njih bilo oko 12%, dakle duplo vise od svih drugih manjina u odnosu na većinske 80% Hrvate …

Što se tiče međunarodnog prava i navodne konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, samo kratko neka  itko ako zna napiše gdje to ima manjina koja od 12% posto ima nekakvu konstituivnost u odnosu na većinski narod od 80% ?

http://slobodnalika.com/novosti/komentari/8972_zablude+i+lazi+o+konstitutivnosti+srba+u+hrvatskoj+prema+forumu+bog+i+hrvati.html#komentari

Nema niti je ikada bilo kakve konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, a njihovo spominjanje u hrvatskim ustavima je potvrda autohtonosti iz koje ne proizlazi nikakva nepostojeća konstitutivnost. Nema niti je ikada bilo ustavnih mehanizama, niti zakona koji bi ju regulirao, pa prema tome nije bilo ni konstitutivnosti …navodna srpska konstitutivnost u Hrvatskoj i njeno navodno izbacivanje iz hrvatskog Ustava iz 1990. kao “povod ratu”, odnosno povod oružane pobune Srba u Hrvatskoj je izmišljotina ideologa stvaranja Velike Srbije svim sredstvima, pa i oružjem ako bude trebalo kako je to 1989. najavio Slobodan Milošević na Gazimestanu …

Srbi u Hrvatskoj nikada nisu imali status konstitutivnog naroda, niti su na takav status imali pravo prema međunarodnom pravu,  a i da jesu Srbi u Hrvatskoj imali status konstitutivnog naroda, kao građani i državljani Republike Hrvatske bili su dužni poštivati legitimno i legalno donesenu odluku o promjeni hrvatskog Ustava iz 1990. godine, jer je taj Ustav donesen demokratski, dvotrećinskom većinom zastupnika hrvatskog Sabora, točno  po proceduri propisanoj ranijim hrvatskim Ustavom i Ustavom SFRJ, što nitko u tadašnjoj SFRJ, pa ni Ustavni sud SFRJ nije osporio. Dok je oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i nepriznavanje legalno i legitimno izabranih hrvatskog Sabora i Vlade i drugih tijela javne vlasti u Hrvatskoj bio zločin

Međutim kako Srbija  ipak ne odustaju od svoje mitološke velikosrpske ideologije, u Hrvatskoj je trebalo na sve moguće načine srpsku nacionalnu manjinu iskoristiti  za velikosrpske ciljeve!

Institucije  srpske zajednice,  Srpsko narodno vijeće (SNV) i Zajedničko vijeće općina (ZVO),

Umjesto konstitutivnosti koja bi značila federalizaciju, ubrzo se nalazilo druge varijante po kojima su  se organizirali Srbi samo da bi neprestano Hrvatsku držali u stanju napetosti i prijetnje!

Kada im nije prošla podvala sa konstitutivnosti, pronalazili su se drugi modaliteti udruživanja za prodor u hrvatski javni život i obnašanje vlasti.

Institucije srpske zajednice, Srpsko narodno vijeće (SNV) i Zajedničko vijeće općina (ZVO), moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu s njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera”, stoji u izjavi o pravima Srba u Hrvatskoj, a koja je usvojena na trećoj Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća 13. veljače 2018. godine u Zagrebu.

Srpsko Zajedničko vijeće općina postoji već godinama. Točnije, još od 1995. godine. Imaju svog predsjednika, predsjedništvo, Statut te se dijelom financiraju iz proračuna vlade. Primjerice, za 2018. godinu iz proračuna vlade osigurano je 1,8 milijuna kuna za rad ZVO-a, dok im je ukupan prihod 4,8 milijuna kuna.

ZVO formiran kao udruga građana djeluje na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a središte joj je u Vukovaru. Cilj udruge je ostvarivanje ljudskih, građanskih i etničkih prava pripadnika srpske nacionalne manjine.

Isto tako, sve podsjeća na 2010. godinu kada je Vesna Pusić u posljednji trenutak spriječila izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Ona je tada osigurala da se provuče odredba da srpsko ZVO na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost.

Srpsko narodno vijeće sada traži da ZVO ne bude registriran samo kao udruga građana, jer to formalno nije, nego da bude upisan u zakon i to kao javna institucija prema uzoru na Crveni križ ili HGSS i slične.

Vlada rh-ZVO

Svoj zahtjev temelje na nizu dokumenata od kojih je najznačajniji onaj iz listopada 1998. godine, a riječ je odluci vlade o formiranju Zajedničkog vijeća općina. Odluku potpisuje tadašnji šef vlade Zlatko Mateša i to temeljem dovršenja mirne reintegracije odnosno Sporazuma o području istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema.

Drugim riječima, to bi značilo formiranje zasebne teritorijalne jedinice po jednonacionalnom ključu.

U toj odluci vlade stoji i kako ZVO ima status pravne osobe kao i da ZVO predlaže kandidate za položaj pomoćnika ministara u ministarstvima unutarnjih poslova, pravosuđa, prosvjete, sporta i kulture te “visoki položaj u Ministarstvu razvitka i obnove” i u tadašnjem Uredu za prognanike.

Eto ponavljaju se aktualni zahtjevi manjina za ministarskim mjestima u Vladi. Samo što tada nije uspjelo ZVO da postane posebna teritorijalna jedinica, što bi  značilo federalizaciju Hrvatske što je protivno Ustavu RH. Tadašnja Vlada pokazala je spremnost u rješavanju gospodarskih i socijalnih problema građana srpske nacionalnosti, ali ne i za davanje manjinske samouprave.

Hrvatska je podijeljena na županije, gradove i općine i nema mjesta za stvaranje nekih novih teritorijalnih jedinica. Ne može se više tolerirati da se  pod svakakvim izlikama izruguju i ponižavaju simboli hrvatske državotvornosti  i hrvatski narod i to još financirani iz hrvatskog državnog proračuna, kao što to neprestano čine Novosti SNV-a.

Tako je i taj pokušaj SNV-a i ZVO propao!

Manjinska prava

Po popisu stanovništva 2011, godine Hrvata ima 90,42%, a Srba 4,36% ili u brojkama Hrvata 3 874 321, a Srba 186 633 ! Postoji li igdje u svijetu da u Vladu ulazi predstavnik naroda koji ima 4,36% i koji odlučuje o 90,42% stanovnika Hrvatske??? Nema nigdje u cijelom svijetu!

Nema nigdje ni  da dobije mjesto podpredsjednika Vlade za društvenu djelatnost i ljudska prava!

Bivša premijerka Jadranka Kosor na Twitteru, upozorava da takva funkcija nije posve nevažna.

‘Potpredsjednik za društvene djelatnosti i ljudska prava Vlade RH nadređen je ministrima zdravstva, obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, mirovinskog sustava, rada, socijale, sporta’, napisala je Jadranka Kosor na Twitteru

Iako su neki odmah postavljali pitanje  kakve realno ovlasti ima potpredsjednik Vlade nad tim ministrima, Kosor je pojasnila: ‘Zato što vodi koordinaciju na kojoj moraju biti i ministri. Bez njegovog odobrenja zakon npr. ne može proći koordinaciju. Što ne prođe koordinaciju, ne može na sjednicu Vlade.’

Postavlja se pitanje baš ljudskih prava;

  • Zašto manjine  nisu ravnopravne sa Hrvatima?
  • Zašto njihov glas vrijedi više nego moj?
  • Zar oni imaju neke druge potrebe, po čemu se razlikuju od domocilnog hrvatskog naroda?
  • Zar nismo svi isti pred zakonom?
  • Zar nije jedino pravedno glasanje po sistemu jedan čovjek, jedan glas?

Sve je to navedeno u Ustavu RH, ali onda je izglasan Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina, koji sve te ustavne članke poništava??? Ustav RH

Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 15.

U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.

Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.

Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

I ne samo da je članak 15 Ustava RH nepotreban , već je i diskriminirajući , što je ustvrdila i Venecijanska komisija.

Venecijanska komisija kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe prije nekoliko godina donijela je preporuku da države članice Europske unije nisu dužne imati zasebne parlamentarne zastupnike nacionalnih manjina. Ta preporuka pojašnjava se činjenicom da zemlje članice Europske unije imaju riješeno pitanje nacionalnih manjina te je njihova prisutnost u parlamentima potpuno nepotrebna i kontraproduktivna, jer time pripadnici nacionalnih manjina kao građani ostvaruju dvostruko pravo glasa.

zastupnici nacionalnih manjina u eu

Venecijanska komisija je savjetodavno tijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja. Osnovana je u svibnju 1990. godine. U trideset godina svoga postojanja Komisija je daleko premašila svoju prvotno zamišljenu ulogu, pružanje ustavnopravne pomoći zemljama u tranziciji. Izrasla je u respektabilno stručno tijelo, koje svjedoči i sudjeluje u gotovo svim procesima ustavnih reformi koje su se odvijale i koje se odvijaju u Europi od pada komunizma do danas.

I tako po nakaradnom  Izbornom Zakonu i još nakaradnijem Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, koji nije uopće potreban, Srbi ulaze u Vladu na funkciju u kojoj će moći stopirati svaki Zakon koji nije po njihovoj ideologiji.

A njihova se ideologija jasno vidi iz SDSS-ovih Novosti i iz istupa Milorada Pupovca; to je yugokomunističko-partizanska ideologija, koja je Rezolucijom EU Parlamenta proglašena istim zlom kao i fašizam i nacizam. Po toj ideologiji Milorad Pupovac vrijeđa i ponižava Hrvate u našem hrvatskom Saboru! Bi li na taj način jedan Hrvat u Srpskoj Skupštini mogao govoriti? Ne bi!

Sa koje pozicije i sa kojim pravom to Milorad Pupovac smije? Poslušajte samo bjesno izlaganje Milorada Pupovca prema neistomišljenicima u hrvatskom Saboru! Zamislite, njega je sramota dijeliti Sabornicu sa Hrvatskim suverenistima???

Smije prije svega jer mu mi dopuštamo, umjesto da mu damo vritnjak i izbacimo ga iz Sabora! Kao što je  5. listopada 1885. godine pravaški zastupnik Josip Gržanić, udario usred sabornice bana Károlyja Khuena Héderváryja nogom u stražnjicu.

Postoji li hrabar hrvatski zastupnik koji će na taj način odgovoriti na uvrede koje je Milorad Pupovac uputio hrvatskom narodu usred Sabornice?

Kako bi tek onda lelekao Milorad Pupovac, kada je bio dignuo na noge cijelu hrvatsku i europsku javnost nakon što je pogođen hranom? Zamislite tu ugroženost? Ajme kuknjave i leleka!!!

Još toga Milorad Pupovac smije bez reakcije hrvatskih vladajućih elita ; javno izjaviti da je njemu i svim Srbima iz Hrvatske glavni grad Beograd!!!

Eto te i takve Srbe koji nikada nisu prihvatili Hrvatsku kao državu hrvatskog naroda sa hrvatskim identitetom Andrej Plenković instalira u Vladu i daje im ovlasti da Hrvatsku uređuju po svojem izboru, a ne po izboru hrvatskog naroda.

A to je upravo sve ono protiv čega su se hrvatski branitelji i sav hrvatski narod digli da obrane svoje interese, svoj identitet, svoju vjeru, svoju kulturu od nametnute yugokomunističke i velikosrpsko-svetosavske  agresorske diktature, kokarde i crvene zvijezde!

Kao primjer navodim kulturocid srušene i zapaljene Crkve, vrtići, škole i knjižnice.!

Opljačkano kulturno blago, koje nikada nije vraćeno iz Srbije!

Granatirane i uništene bolnice i  ambulante!

Opljačkana i odnesena u Srbiju kompletna medicinska dokumentacija iz Vukovarske bolnice!

Genocid, protjerivanje, ubijanje, masovno mučenje i silovanje!

A Srbima iz Hrvatske, glavni grad je Beograd , iz kojeg su tenkovi obasipani cvijećem krenuli na Vukovar!!!

Zar treba još nešto napisati?

Lili Benčik/hrvatskepravice

Advertisement

Vijesti

Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija

Published

on

Pred predstojeće europske parlamentarne izbore, Hrvatska paneuropska unija – Ogranak Split i Hrvatska udruga Benedikt pozivaju vas sutra (četvrtak), 6. lipnja s početkom u 18 sati na tribinu: Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija: Coudenhove-Kalergi, Stjepan Radić, Mahatma Gandhi. Razmišljanja pred Europske izbore u XXI. stoljeću.

Glavni govornik: akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik Hrvatske paneuropske unije. Prisutnima će se obratiti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske paneuropske unije i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Tribinu će voditi Marija Barić Đurđević, Hrvatska paneuropska unija.

U konferencijskoj dvorani hotela Dioklecijan u Splitu (Splitska kuća zdravlja), Kranjčevićeva 45.

Hrvatska udruga Benedikt

Continue Reading

Vijesti

PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo

Published

on

Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”

Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.

Foto: Drago Sopta/HNS

Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.

Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:

“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.

Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:

“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.

Foto: Drago Sopta/HNS

“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.

Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.

“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.

Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet. 

U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.

“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.

Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!

Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS
Continue Reading

Vijesti

Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje

Published

on

Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier

U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.

Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.

Promjena imena i nova knjiga

Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.

Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.

Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.

Nije politička filozofija nego način života

Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.

Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.

U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.

Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.

Korijeni lokalizma

Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.

Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.

Pozivanje na razgovor

Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.

Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.

Vrijednost štedljivosti

Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.

Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.

Fr. Michael Rennier/Altea

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved