Connect with us

Vijesti

Domovinski rat: Srpski zločin u Voćinu

Published

on

Slika 1. Obnovljena crkva u Voćinu (Wikipedia)

Općina Voćin je 1991. godine imala oko 3.000 stanovnika, od čega 85% hrvatske nacionalnosti i 15% srpske. Samo mjesto Voćin imalo je 1.160 stanovnika u 324 domaćinstva.

Srpske postrojbe (“Beli orlovi”, „Srpski pokret obnove“ iz Čačka i lokalni Srbi) su 12. i 13. prosinca 1991. godine pri povlačenju izvršile pokolj u Voćinu i Humu; pronađena su 43 leša. Četnici su razorili kuće Hrvata, gospodarske objekte te župnu crkvu u gotičkom stilu Pohođenja Blažene Djevice Marije u Voćinu (izgrađena je u 15. stoljeću). Crkva je sakralni spomenik nulte kategorije, koja je upisana u Registar spomenika kulture rješenjem regionalnoga Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku od 6. lipnja 1969. godine. Nakon toga, teroristi su aktivirali eksploziv i minirali crkvu u kojoj se nalazila prethodno uskladištena velika količina različitoga streljiva i eksploziva, uslijed čega je župna crkva svete Marije srušena i u potpunosti uništena. Nakon miniranja crkve u radijusu od tristo metara zračne linije uništeni su svi stambeni, javni i gospodarski objekti. Centar Voćina podsjećao je na japansku Hiroshimu nakon eksplozije atomske bombe.«

Prema izvještajima, još 20-ak hrvatskih mještana u susjednim selima (Bokanama, Kraškoviću, Miokovićevu i Zvečevu) također je strijeljano.

Hrvatske snage su u večernjim satima 14. prosinca 1991. ušle u Voćin i zatekle zastrašujuće prizore četničkog zločina.

Zločin je dokumentiran od strane međunarodnih medicinskih stručnjaka. Na poziv Foreign Press Biroa iz Zagreba forenzičari su došli u selo nakon što su ga hrvatske snage oslobodile. Dana 19. prosinca 1991. godine forenzičari su objavili izvješće. Pronađena su 43 leša: 15 ženskoga spola (12 je imalo od 57 do 76 godina), a ostali su bili muškarci od kojih je 11 imalo između 60 i 84 godine. Ubijeni su vatrenim oružjem, sedmoro je bilo spaljeno, a jedna je žrtva vjerojatno ubijena sjekirom. Jedan od ubijenih je bio Srbin (S.N., 77 godina). Po svjedočanstvu svećenika ubili su ga kada je pokušao zaštititi svoje susjede Hrvate.

„Zgrožen onime što je vidio u Voćinu, dr. Jerry Blaskovich iz Kalifornije, voditelj liječničke forenzičarske ekipe koja je istražila zločin, posvetio je veći dio svojeg slobodnog vremena da bi preko medija upoznao prije svega američku javnost sa stvarnim stanjem rata u Hrvatskoj, o kojem su vodeći američki mediji pod utjecajem srpske propagande prenosili iskrivljenu sliku. Uvid u zatečeno stanje u Voćinu imao je i američki senator Frank McCloskey pa su članovi američkog Kongresa dobili istinito izvješće iz prve ruke. Senator McCloskey nakon uviđaja u zločin u Voćinu koristio je riječ genocid da bi opisao djelovanje srpskih snaga u Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini i protivio se korištenju pojma građanski rat za srpsku agresiju, zbog čega je bilo došlo do nesuglasja između njega i članova njegove stranke, uključujući dužnosnike Clintonove Bijele kuće.“

Dr. Jerry Blaskovich koji je sudjelovao u obdukciji dijela žrtava, u svojoj knjizi „Anatomija prijevare“ donosi opis ozljeda nanesenih Srbinu Stojanu Nenadoviću. Popis ozljeda nastalih mučenjem je podugačak i mučan, od ozljeda nanesenih udaranjem, gašenja opušaka na koži do filetiranja kože na donjim ekstremitetima. Prema dr. Blaškoviću, ali i prema izvještaju Amnesty Internationala, Stojan Nenadović mučen je i ubijen jer je pokušao zaštiti susjede Hrvate. Zanimljivo je da ga “Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću“ navodi kao srpsku žrtvu koja je ubijena oko 15.12.1991. od hrvatskih postrojbi.

Srpska pobuna i zločini su pripremani više mjeseci. Dana 14. siječnja 1991. godine psihijatar Jovan Rašković govorio je na skupu Srba na Kometniku protiv hrvatske države. Rašković je naglasio da u Voćinu treba stvoriti novi Knin te da Srbi ne prihvate hrvatsku državu. Srbi su skinuli hrvatsku zastavu sa zgrade šumarije i općine Voćin.

30. lipnja 1991. godine formirane su pobunjeničke brigade, u organizaciji JNA i Srpske demokratske stranke, na području Slavonije.

Početkom kolovoza 1991. godine u Voćinu je osnovan i postrojen 1. bataljun 12. slavonske brigade, sastavljen od Srba iz Voćina i okolnih sela. Nakon tih događaja u Voćinski kraj stižu organizirane formacije četnika iz Srbije („Beli Orlovi“ i „Srpski pokret obnove“ iz Čačka). Tijekom kolovoza Srbi preuzimaju civilnu vlast u Voćinu i započinju hapšenja, maltretiranja i ubojstva Hrvata iz voćinskog kraja. Do 13. prosinca 1991. godine ubijeno je 13 civila u Voćinu. Nedaleko Voćina  – u selima Četekovcu, Čojlugu i Balincima četnici su 3. rujna ubili i masakrirali 21 civila.

Maltretiranje Hrvata započelo je u kolovozu 1991. godine, a Voćin je okupiran 19. kolovoza 1991. 14. kolovoza uhićen je Branko Ilić, maltetriran i odveden u lager Sekulinci gdje je ubijen. Hrvate su hvatalo i odvodilo u lager Sekulinci gdje su neki i ubijeni.

“Muškarce su formirali u razne brigade i prisiljavali na najteže poslove. Prema rasporedu išli smo u branje kukuruza, sječu drva, istovar robe…. Radili smo sve te poslove bez ikakve naknade. Dobivali smo po štrucu kruha za dva dana. Samci svakih tjedan dana. Mi smo taj kruh morali platiti, a Srbi nisu. Dok smo mi radili, pobunjeni Srbi su nam pretraživali kuće i odnosili sve vrijedno što su našli, posebno novac, zlatninu, vrjednije odjevne predmete, kućanske aparate i alat”. Istu radnu obvezu prošao je i Miroslav B. “Dok smo radili, čuvali su nas naši susjedi, mještani. Ponašali su se kao da nas nikada ranije nisu vidjeli. Govorili su nam da ćemo dobiti metak u glavu ako ne napravimo sve što su tražili od nas”.

 “S branja kukuruza četvorica mještana izdvojena su 3. prosinca 1991. godine. Rekli im su da moraju ići na prijevoz nekog oružja. No istog dana sva četvorica su ubijena i bačena na đubrište kod tvornice Gaj”, potvrđuje Stjepan D. Vještaci će kasnije napisati da su ova četvorica mještana zadobila višestuke prostijele. Neki hici pogodili su ih sprijeda, a neki u leđa. Jedan je pogođen s 18 metaka. Radilo se, zaključili su vještaci, o rafalima.

Izvor: Prema referatu autora Miroslava Gazde „Progon civila voćinskog kraja u prosincu 1991. od strane srbočetnika“ koji je pripremljen i prezentiran na petom Hrvatskom žrtvoslovnom kongresu – lipnja 2010. godine.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije podignuo je optužnice, ali nije nikoga osudio za počinjene zločine u Voćinu i Humu! Optužbi za zločin u Voćinu nakon procesa na sudu u Haagu oslobođen je Vojislav Šešelj, a Slobodan Milošević (zločin u Voćinu bio je dio optužnice) umro je pod nerazjašnjenim okolnostima prije izricanja presude!

Danijel Medić, u vrijeme zločina dijete od šest godina, u svojoj je 17-oj godini svjedočio protiv četnika Branka Olivera koji je pred njim ubio njegova oca. Evo dijela svjedočanstva:

„Svi smo bili u silnom strahu kada smo u podrumu čuli silne eksplozije i pucnjavu, a potom viku “gdje ste ustaše”, zatim lupanje kundakom o vrata podruma. U strahu smo izašli, a otac me vodio za ruku. Ispred ulaza na dvorištu je ležala baka Jaga Šimić u lokvi krvi. Mrtva. Ispred nas je bilo sedam ili osam maskiranih ljudi, naoružani, no prepoznao sam našeg susjeda Branka Olivera, ja sam se igrao prije s njegovom kćerkom. Derući se, zgrabio me  za rame, otrgnuo ocu iz ruke i odvukao prema izlazu iz dvorišta, vičući “ti mali marš van”. Stajao sam u strahu i plaču kod ograde i gledao prema ocu. Oliver je potom prišao mojemu ocu i pištoljem mu pucao u glavu. Tada su i ostale iz podruma pobili… Kao punoljetan, tužio sam Olivera za ubojstvo mojega oca, no on se žalio i sud ga je oslobodio zbog pomanjkanja dokaza i nedovoljnog vjerovanja djetetu od šest godina – ispričao je Danijel Medić, dijete-svjedok jednog od najsvirepijih zločina nad Hrvatima kojemu sud nije vjerovao. Nikica Ivezić, preživjeli svjedok, u svojoj je izjavi naveo imena ubojica. Ipak, do sada nitko nije odgovarao za ovaj zločin…“ Izvor: članak Ivana Jakelića

Danijelova majka koja je potvrdila njegovu izjavu, ogorčeno je prilikom tog procesa izjavila:

“Kako su gotovo svi ti zločinci u Srbiji ili BiH, mislila sam da nikada neće stići pred hrvatski sud. Branko Oliver je na ročištu bio hladan kao da se to njega ništa ne tiče, a njegov odvjetnik zatražio je psihijatrijsko vještačenje za mog sina. Neću dopustiti da mi sina, kao glavnog svjedoka, proglase ludim samo da bi zločinac bio oslobođen – kaže ogorčena majka. Ipak, nakon što se žalio, ubojica i krvolok Branko Oliver je pušten na slobodu.”

Srbi su, također, ubili dva Srbina pravoslavca i zaklali jednu Srpkinju (Mirjanu Štimac) koja je bila udata za Hrvata.

Susjeda Katica Tomić svjedoči da je Ranko Lukić masakrirao Marka Vukovića, a nakon toga četnicima dao da ližu krv s noža govoreći: “Probajte kako je slatka ustaška krv.”

“Ceste, podrumi i kuće bili su prekriveni leševima za koje su zaključili da su klani, ubijani sjekirama i rezani motornim pilama. Nekolicina svjedoka rekla je kako su četnici bračnom paru Katici i Tomi Martinoviću odrezali glave i šutali ih po dvorištu, Marijana Đuzela tada sa nekoliko hitaca u glavu ubija Vlado Savić, koji je živio u istom selu. Druga horda četnika isti je dan ispred kuće ubila Romana Ridla, kojem su motornom pilom odsjekli ruku, a istom pilom na komade sasjekli Ivana Banovca i Marka Vukovića. Nakon toga su ih spalili ispred kuće. Susjeda Katica Tomić svjedoči da je Ranko Lukić masakrirao Marka Vukovića, a nakon toga četnicima dao da ližu krv s noža govoreći: “Probajte kako je slatka ustaška krv”. U divljačkom bijesu četnici su zašli u kuću Stjepana i Mirjane Štimac. Zatečene u strahu četnici su ih zaklali, potom bacili u kuću bombu, a potom je zapalili. Dio četnika istovremeno provalio je u kuću gdje stanuju Stjepanovi roditelji Jakob i Anđela Štimac. Jakob je sjedio na kauču dok je supruga Anđela ležala. Tako ih je zatekao sin Miško Štimac dan kasnije, kada je u Voćin došao sa hrvatskom vojskom. Otac je bio zaklan s izrezanim križem na vratu, a majka ubijena. Ubojica Obrad Simić sam se hvalio tim zlodjelom. Ovdje su bili prepoznati četnici Dušan Dobrić, Ivan Malkoć i Zoran Jorgić (zvani Kuki). Nepokretnu Maru Ivanković su zaklali i odrezali joj glavu, sjekirom za rezanje mesa u svom krevetu usmrćena je Paulina Dorić… I tako je život okončalo svih 48 nedužnih hrvatskih civila.”

Kaznena prijava protiv počinitelja podnesena je još 15. listopada 1992. Ali sudski postupak nije započeo jer počinitelji nisu bili dostupni; živjeli su u Srbiji.

Za zločin u Voćinu, odnosno određena ubojstva, na 20 godina su do sada bili osuđeni Valentin Savić i Slobodan Bosanac, te doktor M.V. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zbog počinjenja teškoga kaznenog djela protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem bolesnika. Prema izjavi Ivana Đuzela, Valentin Savić je aboliran isto kao i Slobodan Bosanac!

Ubijeno je odjednom četrdeset i osam Hrvata, a u zbroju s onima iz okolnih sela blizu devedeset. Znaju se imena i prezimena počinitelja. Optužnica (1992.) protiv 29 okrivljenika navodi: prvookrivljeni Borivoje Radosavljević (komandant štaba TO Podravska Slatina), drugooptuženi Rajko Bojčić (zapovjednik vojnog štaba u Voćinu), trećeokrivljeni Borivoj Lukić (zapovjednik “Zvečevskoga odreda”) itd.

Za ubojstva u Voćinu suđeno je i Branku Oliveru iz Voćina. Prema izjavi svjedoka Danijela Medića on je hitcem iz pištolja u glavu usmrtio njegovog oca. Danijel je tada imao šest godina i bio svjedok toga strašnog prizora. Nakon žalbe sudu Branko Oliver je pušten na slobodu.

Na Slatinskom području Srbi su napravili zločine u: Voćinu, Humu, Kraskovićima, Belincima, Četekovcima i Čojlugu. Za počinjene zločine praktično nitko nije odgovarao zahvaljujući politici i hrvatskom pravosuđu.

O stradanju Hrvata u Voćinu Dino Mataz snimio je dokumentarni film Voćin.

Objavljene su knjige o događajima u Voćinu: Zločin za koji nitko nije odgovarao Ivana Đuzela i Darka Božičkovića te dr. Miljenka Brekala Slatinska kronika Domovinskoga rata.

O zločinima u Voćinu govorili su i pisali: Nada Prkačin, Ana Raić-Knežević, Tomislav Vuković i drugi; (video, film “Minuta za domovinu’’).

Izvori

  • http://www.telegram.hr/politika-kriminal/pocinje-proces-za-zlocine-u-vocinu-s-kraja-1991-dobili-smo-optuznicu-na-uvid/, pristupljeno 10. 12. 2016.
  • http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/podignuta-optuznica-protiv-29-okrivljenika-za-ratni-zlocin-u-vocinu—460021.html, pristupljeno 10. 12. 2016.
  • http://www.dnevno.hr/domovina/djecak-koji-je-prezivio-krvavi-vocin-svjedocio-protiv-cetnika-koji-je-ubijao-po-vocinu-a-sud-ga-pustio-jer-ne-vjeruje-djetetu-video-140180/#axzz4SRHTWi5K, pristupljeno 10. 12. 2016.
  • Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću: Zločini u Voćinu – Sjećanje na sve žrtve, Zagreb, 13. prosinca 2013.
  • Jerry Blaskovich – Anatomy of Deceit, Electronic edition by Studia Croatica, 1997.
  • Yugoslavia – Further reports of torture and deliberate and arbitrary killings in war zones, Amnesty International, London, ožujka 1992.

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Vijesti

Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom

Published

on

Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.

U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.

“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.

Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”

Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.

Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”

Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.

Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”

Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”

POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.

“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.

Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.

Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.

Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.

CatholicVote je ranije objavio:

Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.

Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.

Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.

Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.

Continue Reading

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved