Connect with us

Vijesti

Dr.sc. Granić: Preuzima li Dinamo stanoviti Boris, koji se poput vampira pojavio na skupštini kluba? Moglo je bit drugačije?

Published

1 godina ago

on

PAD NEPOKORNOG SIMBOLA NACIONALNE BORBE Danima prije historijske Skupštine GeeNKa Dinamo, a koja to do sada nije bila historijska, čitali smo o bitno pojačanim aktivnostima gospodina Zdravka Mamića, koji se umiješao i izravno pokušao odrediti športsko – političku budućnost kluba, a time i cijele bulumente vlastitih pristaša.

A onda su dramatične vijesti stigle z Sheratona piše dr. Granić u Kamenjaru

Gospodin Mamić, koji je položaj napustio ne u trenutku neobičnoga nadahnuća nego pred nuždom eventualnog pritvaranja, svoje pristaše, doznali smo, otvoreno je suočio s ultimatumom: nastavite borbu za Dinamo, ili odlazite. Lova nije problem. Navodno se Mamić nikada prema pristašama nije ponašao tako agresivno. Njegova trenutna agresivnost svakako nije historijski iskorak iz regularnoga konteksta odnosa njega prema podređenima, ali je svakako znakovita.

Panični pokušaji restauracije moći

Protekli događaji pokazali su nam koliko je situacija za njega doživljajno ozbiljna. Zaključio je kako mu se crno piše ne uspije li obnoviti svoj utjecaj nad Dinamom, ali i šire, i u tim paničnim pokušajima restauriranja osobne moći čini se da je počeo gubiti osjećaj za mjeru i poštivanje osnovnih kodeksa. Iako mu je psihološki možda teško prihvatiti tu spoznaju, na njegovu žalost situaciju danas doista vodi Mirko Barišić, a ne on. On je bivša veličina koja se povukla u hinjenu mirovinu, iz koje nakon nekoliko godina opet pokušava glasno izići, neprestano suočavajući naciju s izazovima i enigmama povezanim s njegovim likom.

Zašto? Kakvi ga demoni moći ili nemoći tjeraju da se od bivšega gazde pretvara u sadašnjega gnjavatora? Prije nekoliko mjeseci kategorički je tvrdio kako Dinamo napušta zauvijek. Ostavljao je dojam kao da će se skrasiti u svojim vilama i posvetiti, recimo, proučavanju vrtlarstva, no kasnije je najavljenu kreativnu dokonost, začinjenu zanimljivim angažmanom s izvjesnom hercegovačkom ljepoticom iz Ljubuškog, još izravnije zamijenio misijom rušenja Mirka Barišića.

Zdravko Mamić se ponaša kao da je i dalje šef Dinama. Za ritualnu naznaku svoje obnoviteljske moći htio je iskoristiti zadnju skupštinu Kluba, pojavivši se u Sheratonu putem nekoliko svojih klonova: Zorića i Rožića, a u prvom redu sjedio je i njegov brat Stojan, kao poruka da nitko od njegovih ne bi slučajno propustio registrirati znakovitu prisutnost njegove krupnosti.

‘Mene se nije moguće riješiti’ glasila je njegova suptilna poruka Barišiću i članovima, potpuno suprotna poruci koju je uputio u trenutku svoga povlačenja na zadnjoj konferenciji za medije u Mostaru. Strka i ultimatumi kojima je zadnjih dana podvrgnuo vlastitu sljedbu nesumnjivo otkrivaju začuđujuću ranjivost njegova položaja u vezi s akcijama protiv njega, ali i dramsko – psihološki obrat bez premca na hrvatskoj športsko – političkoj sceni.

U vrijeme dok je obnašao funkciju gazde kluba bio je u iznimno dobrim odnosima s premijerom Sanaderom, te je slijedom logike bilo jasno kako Vlast nije mogla voditi nikakvu bitnu borbu protiv korupcije u športu, jer ona bi po definiciji ugrozila upravo Mamića, a neizravno i ponekog u vrhu HDZ-a. To naglašavamo, a to je ujedno i smisao ovoga osvrta, jer Zdravko Mamić, unatoč svim svojim sposobnostima, nije prepoznao trenutak kada je trebao dragovoljno demisionirati, a prije toga je mogao, ako je htio zadržati moć i utjecaj, na mjesto predsjednika kluba instalirati nekoga tko bi bio kompromisno rješenje za sve: za njega, za politiku i za BBB-e. Umjesto toga tvrdoglavo je nastavio udarati glavom u kineski zid, tako što je krenuo u rat protiv sviju, u njegovom slučaju svakodnevna produkcija neprijatelja bila je strahovita.

Sam protiv navijača

Danas je jasno kako je životinjskom upornošću, besmislenim potezima a naročito promašenim primitivizmom na konferencijama za medije, doveo u pitanje čak i smisao cjelokupne svoje prijašnje aktivnosti. Najprije je otvaranjem fronte prema BBB-ima pogazio sve principe za koje se ‘energično’ zalagao i pred nacijom i pred svijetom, i to ‘cijeloga života’. Tko je i kada protiv navijača izišao kao pobjednik? Nitko, nikada, nigdje! U takav otvoreno neprijateljski odnos prema navijačima, kao i prema nekim bivšim saveznicima koji su njegovu nekadašnju retoriku i logiku pretvarali u praksu, može se upuštati samo osoba koja je izgubila svaku orijentaciju. Sada mu je preostalo da igra na sve ili ništa, jer su mu životni interesi esencijalno ugroženi.

Mirko Barišić bio je Mamićev izbor

Mirko Barišić bio je njegov izbor! Upravo taj izbor svojevremeno je izazvao konsternaciju kod znatnog dijela Dinamove navijačke populacije, također i kod potpisnika ovog osvrta, jer je svatko tko imalo prati situaciju znao o kakvom se profilu čovjeka radi. A radi se o bivšem istaknutom članu jugoslavenskih političkih i tajnih struktura, kojega je 1994. godine zagrebačka oporba, tijekom trajanja tzv. zagrebačke krize, predsjedniku Tuđmanu predložila kao kandidata za gradonačelnika grada Zagreba. Što je pokojni predsjednik s gnušanjem odbacio.

Nakon toga politički klan Franje Gregorića instalira Barišića, starog prijatelja iz Beogradskog Genexa, na čelno mjesto hrvatske ispostave Simensa, a malo iza Mamić ga poziva i nudi mu čelno mjesto zagrebačkih modrih. Što ovaj prihvaća.

U to vrijeme komplot između preživjelih filojugoslavenskih struktura, s jedne strane, te korumpirane i nedorasle ruralne desnice s druge, bio je ustaljena praksa u športu, još više u politici. Spomenutim dealom bili su, dakle, zadovoljni svi, od Gregorića i bivših kriptoboljševičkih struktura, koji su svoj utjecaj nakon rata ne samo obnovili nego i proširili, do lopova i kriminalaca koji su se voljeli lažno predstavljati kao ‘desničari’, a zapravo je često bila riječ o klasičnim lopovima i notornim kriminalcima. Za iskrene i poštene pripadnike desnog političkog spektra tu nije bilo mjesta, njima je ostalo da zauzmu stranu na način da brane ‘svoje’, to jest ‘naše’ lopove, često na taj način kompromitirajući upravo sebe.

Sitni otpravnici poslova

Postojao je u toj priči i stanoviti broj raznih marginalnih lumperproletera, skitnica i prosjaka koji su tražili milostinju od gazde, stanoviti Marčinko na primjer, zatim Zorić ili Rožić, vjerojatno su mnogi obilno nagrađivani za vjernost, ljudi su se snašli, poznato je, naime, kako je teško ‘vrcati med, a ne polizati prste’. No, oni su u pravilu funkcionirali kao dobri otpravnici razmjerno marginalnih poslova, a na svojem su području maksimalno štitili Mamićeve interese.

Najgore su u cijeloj priči prošli poneki bivši uspješni igrači, čiji transferi u ono vrijeme nisu bili Bog zna što, ni izdaleka izdašni kao danas. Mnogi su od njih, za novac ili za namještenje u klubu, imali zadatak držati komunikacijske kanale prema raznim ciljnim skupinama, recimo prema purgerima, ili prema bivšim braniteljima, ili drugim konzervativnijim društvenim slojevima, često žrtvujući osobnu popularnost u ime sljedbe, ne razmišljajući dugoročno.

Sam ga odabrao i doveo u klub

Unatoč raznim upozorenjima kako ‘s vragom tikve nije pametno saditi’, posebno ne s opskurnim likovima poput Mirka Barišića, jer Tata, kako mu i dan danas tepa Mamić, osim što nema posebnu karizmu, background mu je krajnje suspektan. No, unatoč svemu Mamić ipak računa na Barišićevu suradnju, da ne kažemo poslušnost, te ga postavlja za prvog čovjeka kluba, pretpostavljajući nesumnjivo kako taj simpatični starac ne može prerasti u lidera sposobnog za bilo kakve (kontra)revolucionarne pothvate općenito, a naročito ne protiv njega. Mamić je zaključio kako će uz Mirka Barišića luksuznu penziju provoditi u miru, koju će mu osigurati, osim Barišića, i drugi pozadinski klupski kontrolori. Kako naivno, i kako glupo.

Na njegovo iznenađenje, dogodilo se suprotno. Mirko Barišić, taj prividno bezopasni prodavač stereotipnih fraza poput recimo kako je u Dinamu tek ‘volonterski’, postao je na javnoj sceni neusporedivo jači od Mamićeve mreže, zahvaljujući u prvome redu činjenici kako njegova, dakle Barišićeva, mreža permanentno funkcionira gotovo pedesetak godina, i nikada je nitko nije uspio razbiti, i oduvijek je imala sve pravosudne, ili bilo koje druge imunitete. Nameće se pitanje je li Mamić, kada je Barišića uzimao za ključnog saveznika, doista znao, na primjer, kako je Barišić većinu svog radnog vijeka proveo u Beogradu, kao namještenik KOS-ove ekspoziture Genex? Ispostavu Genexa u Moskvi, koja je obavještajno držala vezu s SSSR-om, vodio je glavom i bradom Franjo Gregorić, kasniji hrvatski premijer, koji se, gle čuda, pojavio u Sheratonu kao promatrač na spomenutoj skupštini. Nije li njegovo pojavljivanje svojevrsna poruka? Što je tog mirnog starca, koji se dugo nije pojavljivao nigdje u javnosti, odjednom natjeralo da iz topline vlastitog doma dojuri na sjednicu skupštine? Je li Skupštini nazočio i bivši agent jugoslavenskih tajnih služni, kodnog imena Boris, i koja je njegova uloga?

Je li moglo biti drugačije

Mamić je pukao u trenutku kad je spoznao skrivenu snagu Barišićeve mreže, a to je shvatio tek nakon što su namjere i ambicije Mirka Barišića, i ekipe oko njega, postale bjelodane. A tada je za Mamića bilo prekasno. No, pravo je pitanje je li priča mogla završiti drugačije. Po našem mišljenju – nije. Jer, ako s jedne strane imamo sina gastarbajtera, osobu koja nikada nije pripadala jugoslavenskim niti političkim a ni tajnim strukturama, a koji u svojoj bahatosti ne želi tražiti niti prihvatiti savjete onih koji znaju i umiju, i koji se cijeloga života krvavo borio za ‘svoj dinar’, a s druge prekaljene stare komuniste i slične bitange obučavane u tajnih podrumima KOS-a i KGB-a, koji usput budi rečeno raspolažu enormnim sredstvima, onda rasplet i nije mogao drugačije završiti. Potpuno isti scenarij odigran je i na polju hrvatske politike.

Nema sumnje kako je Mamićev ego pretrpio drastičan udarac, jednako kao i njegovi interesi. U osobi od koje je očekivao trajnu skrivenu poslušnost dobio je najgoru konkurenciju. Sva bivša savezništva i obziri koje je imao prema Barišiću potisnuti su u zaborav. Njegov neobuzdani južnjački temperament počeo je dominirati nad njegovom racionalnošću, pred javnost je istresao cjelokupnu frustraciju koja ga opterećuje, jer mu je Tata zabio nož u leđa.

Akcija države protiv Zdravka Mamića, na njegovu žalost, ne može biti zaustavljena. Hipotetički, kada bi se svi postupci nekim čudom prekinuli i obustavili, za Europu bi to bila šaka u oko, to jest poruka kako se Hrvatska vraća na staru liniju zataškavanja kriminala, a to premijer Plenković, kronično ovisan o Briselu, nikada ne bi dopustio.

Što je ostalo od Mamićevog autoriteta

Sve je to više biznis i cirkus, nego šport. Mamićevi izgledi kako bi mogao obnoviti svoj utjecaj gotovo su nikakvi, bez obzira što njegova agresija ponegdje uživa određenu podršku. No, što je realno ostalo od tog Mamićevog autoriteta? Ništa bitno više od motiva za jednu dobru političku burlesku: uznemireni bivši moćnik sanja o svojoj nekadašnjoj moći. Pozivanje na ovo ili ono, uz izvrtanje temeljnih načela povezanih s visokim društvenim dužnostima, u slučaju gospodina Mamića pokazalo se neproduktivno. Čak i da je u Zagrebu, i da je još uvijek na položaju, mora znati kako su procesi uhvatili maha, a njegove sitne pobjede u perspektivi će se pokazati kao labuđi pjev jedne hipokritske birokratske skupine, koja se preko bivšega vođe pokušava vratiti u svoje sretne dane.

Na koncu valja postaviti i pitanje: što će biti s Dinamom? Hoće li ostati ono što je oduvijek bio, nepokoreni simbol nacionalne borbe i svijetlo koje je svijetlilo i u najmračnijem mraku jugoslavenskog boljševizma. Ili će ga, skupa sa ekipom, preuzeti stanoviti tovariš Boris, koji se nakon godina izbivanja poput vampira pojavio na skupštini. Nešto slično kao što su nam razni tovariši preuzeli i oteli Domovinu. Što im i nije bilo teško, jer su nam Domovinu u raznim fazama njenog postojanja, u mnogim formama i pojavnostima čuvali i branili – razni Mamići. Scenarij bi mogao ići u smjeru da Dinamo nakon preuzimanja postane novi Hajduk, a onda je na redu završni udarac: hrvatska nogometna reprezentacija.

dr. sc. Ivica Granić/Kamenjar.com

Related Topics:
Advertisement

Vijesti

Deutsche Welle: Priznanje Palestine raste na jedanaest država EU-a

Published

2 sata ago

on

4 lipnja, 2024

By

EU i Bliski istok Unatoč trenutačnom ratu između Hamasa i Izraela, Europska unija ustraje na dugoročnom “rješenju dviju država” kada je u pitanju mir na Bliskom istoku.

EU pod tim pojmom shvaća državu Izrael s jedne strane i državu Palestinu unutar granica koje su okvirno definirane prije više od 30 godina u takozvanim sporazumima iz Osla između Izraela i Palestinaca.

Vanjskopolitički predstavnik EU-a Josep Borrell ponovno je na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak istaknuo kako se EU službeno drži “rješenja dviju država”, ali je istodobno zaključio kako je “rješenje dviju država svakim danom sve teže. Moramo razgovarati o tome, ali humanitarna kriza u Pojasu Gaze sada je prioritet”, kaže prvi diplomat EU-a. On je dodao kako je za trajno političko rješenje, potreban „pojačani angažman”.

Priznanje raste na jedanaest država EU-a

Sve države članice Europske unije priznaju Izrael kao državu. Istodobno samo devet od 27 članica EU-a palestinske teritorije smatra državom. To bi se trebalo promijeniti ovog utorka. Naime Španjolska i Irska sada također žele priznati državu Palestinu u granicama teritorija Zapadne obale Jordana, istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze. To je u utorak učinila i Norveška koja doduše nije članica EU-a, ali njezina odluka također ima težinu.

Međutim, na ovim područjima ne postoji jedinstvena vlada. Hamas, koji je u EU-u klasificiran kao teroristička organizacija, prije rata je vladao Pojasom Gaze.

Malta i Slovenija najavile su da će priznati Palestinu čim za to dođe vrijeme. Belgija je odlučila ne dodijeliti državnost palestinskim teritorijima do daljnjega, objavila je belgijska ministrica vanjskih poslova Hadja Lahbib.

Većina zapadnoeuropskih članica EU-a nije priznala Palestinu, kao ni Velika Britanija ni SAD. Istočnoeuropske članice od Poljske do Bugarske priznale su Palestinu još krajem 1980-ih, tada kao dio Istočnog bloka, koji je bio na propalestinskoj strani. DDR je Palestinu također priznavao kao punopravnu državu. Prestankom Njemačke Demokratske Republike 3. listopada 1990. i pristupanjem Saveznoj Republici, ovo priznanje je prestalo važiti.

Njemačka, Francuska, Italija čekaju s priznanjem

Većina država EU-a, uključujući i Njemačku, želi prihvatiti palestinsku državu ako bude mira, te ako Izrael također poduzme ovaj korak. No to je prilično malo vjerojatno. Vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacivala je dvodržavno rješenje čak i prije aktualnog rata protiv Hamasa. S druge strane teroristička skupina Hamas odbacuje izraelsku državu i jedan od njezinih ciljeva je uništenje židovske države.

“Podržavamo uspostavu palestinske države, ali palestinska država mora priznati Izrael i biti priznata od Izraela. To svakako ne može biti palestinska država koju vodi Hamas, koji je teroristička organizacija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je trenutno i predsjedavajući skupine sedam najvažnijih industrijskih zemalja G7.

Prije nego što se ponovno ozbiljno razmotri dvodržavno rješenje, krvavi sukob između Hamasa i Izraela mora biti okončan. O tome je vladalo suglasje ministara vanjskih poslova EU-a na sastanku u Bruxellesu ovog ponedjeljka. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovno je pozvala na humanitarni prekid vatre u Gazi “kako bi se okončala patnja za taoce koji su još u zatočeništvu Hamasa i kako bi se konačno okončala patnja za ljude u Gazi”. Nakon terorističkih napada na Izrael početkom listopada u kojima je Hamas ubio 1.200 ljudi, a oteo 250, izraelska vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju razbijanja položaja Hamasa u Pojasu Gaze.

Sudski nalog se ignorira – što sada?

No područje je daleko od bilo kakvog primirja. Hamas je ponovno ispalio rakete prema Tel Avivu iz Rafaha u Pojasu Gaze. Izraelska vojska je nakon toga granatirala izbjeglički kamp u blizini Rafaha, što je, prema palestinskim izvorima, prouzročilo najmanje 35 poginulih. “Obje strane ne poštuju naloge Međunarodnog suda pravde”, rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell u Bruxellesu.

“Ovo je prava dilema. Kako međunarodna zajednica može nametnuti provedbu odluka Međunarodnog suda pravde?” – upitao je Borrell ostale ministre vanjskih poslova. Međunarodni sud pravde u Haagu naredio je u petak, na zahtjev Južnoafričke Republike, da Izrael mora odmah prekinuti vojnu operaciju u Rafahu, gradu na jugu Pojasa Gaze, i omogućiti više humanitarne pomoći. O stanju na jugu Pojasa Gaze će danas raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a na hitno sazvanoj sjednici.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock govori u ime velike većine država članica kada u Bruxellesu kaže: “Privremene mjere Međunarodnog suda pravde su obvezujuće i naravno da ih se mora slijediti. No mi svjedočimo akcijama suprotnim tome. Bilo je više raketa na Tel Aviv koje je ispalio Hamas. U isto vrijeme, vidimo da nije nikakav dobitak za sigurnost Izraela i da neće dovesti do oslobođenja niti jednog taoca ako ljudi sada gore u izbjegličkim šatorima”. Baerbock pritom aludira na izraelski napad na izbjeglički kamp, ​​koji sada istražuje izraelsko državno odvjetništvo.

“Međunarodno pravo vrijedi za sve, to se također odnosi na izraelsko ratovanje”, rekla je njemačka ministrica. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani istaknuo je kako Hamas također krši međunarodno pravo skrivajući svoje pozicije među civilnim stanovništvom.

„Hamas instrumentalizira ljude u Rafahu. Namjera Hamasa je Izrael namamiti u medijsku zamku”, rekao je Antonio Tajani. Slike civilnih žrtava u Pojasu Gaze naravno diskreditiraju Izrael.

“Bez antisemitizma glavnog tužitelja”

Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell oštro je kritizirao izraelsku vladu zbog najave da se ni pod kojim uvjetima neće pridržavati naloga Međunarodnog suda. „Ne samo Međunarodni sud Ujedinjenih naroda, koji ima nadležnost nad državama, nego i Međunarodni kazneni sud, koji ima nadležnost nad pojedincima, treba tretirati s poštovanjem”, odlučan je Josep Borrell.

Glavni tužitelj Kaznenog suda u Haagu zatražio je, među ostalim, raspisivanje tjeralice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina. “Mi moramo pustiti sud da odluči, i to bez vrijeđanja, što misli o zahtjevu glavnog tužitelja. Nažalost, to nije slučaj. Glavnog tužitelja se optužuje za antisemitizam, što se uvijek događa kada postoji nešto što se Vladi Benjamina Netanjahua ne dopada. Optužbe za antisemitizam protiv tužitelja su za nas neprihvatljive”, rekao je Josep Borrell.

Bernd Riegert/Deutsche Welle

Continue Reading

Vijesti

Slavni američki novinar objasnio zašto SAD naginje ratu s Rusijom

Published

2 sata ago

on

4 lipnja, 2024

By

Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sklona je započeti rat s Ruskom Federacijom, budući da rejting američkog čelnika pada uoči izbora u studenom u Sjedinjenim Državama.

Izjavio je to američki novinar Seymour Hersh na You Tube kanalu London Real.

Lideri uvijek imaju veći rejting u ratu nego u miru, primijetio je novinar.

Prema njegovim riječima, pobjede u bitkama učinile su američke predsjednike “slavnima i značajnima”. Kao primjere naveo je predsjednike Franklina Roosevelta i Abrahama Lincolna.

Kako je naglasio Hersh, to može biti razlog agresivnog stava Bidenove administracije prema Rusiji.

Prije toga, norveški politolog Glenn Diesen rekao je da izjave Zapada koje odobravaju napad Oružanih snaga Ukrajine (OSU) na teritorij Rusije stranim oružjem “mijenjaju pravila” posredničkih ratova, takve izjave će postati ” jako loše”.

Ranije je zamjenik premijera Italije nazvao glavnog tajnika NATO-a “opasnim gospodinom”.

Continue Reading

Vijesti

Elon Musk razotkrio Metu: “Djeca se treniraju društvenim mrežama, a AI se koristi za ‘maksimiziranje dopamina’

Published

19 sati ago

on

3 lipnja, 2024

By

Elon Musk upozorava da se djeca treniraju društvenim mrežama, razotkriva užas u kojem se AI koristi za ‘maksimiziranje dopamina’ (usmjeravanje ponašanja prema nagradi , pa i mogućoj ovisnosti) – piše Katabella Roberts u The Epoch Times.

Američki biznismen Elon Musk obraća se sudionicima putem videokonferencije tijekom 8. izdanja sajma tehnoloških startupa i inovacija Vivatech, u izložbenom centru Porte de Versailles u Parizu, 23. svibnja 2024. (slika: sreenshot/X)

Biznismen Elon Musk upozorio je roditelje na rizike koje njihova djeca provode previše vremena na društvenim mrežama, navodeći da se umjetna inteligencija (AI) učinkovito koristi kako bi se osigurala maksimizacija dopamina.

G. Musk, koji je vlasnik platforme društvenih medija X, izdao je upozorenje dok je govorio na tehnološkoj konferenciji VivaTech 2024 u Parizu u četvrtak, gdje se pojavio na daljinu putem web kamere.

Izvršni direktor Tesle pozvao je roditelje da ograniče količinu vremena koje svojoj djeci dopuštaju na društvenim mrežama, ističući sve veće rizike povezane s naprednom tehnologijom, osobito kada je riječ o algoritmima koji izazivaju ovisnost i koji djecu tjeraju da skrolaju na internetu.

“Brinem se da se današnja djeca obučavaju na društvenim mrežama”, rekao je g. Musk, dodajući da su algoritmi umjetne inteligencije “u osnovi maksimizatori dopamina”.

“Dakle, pokušavaju maksimizirati količinu dopamina koju dobivate gledajući ekran”, nastavio je. “Dakle, rekao bih, potaknuo bih roditelje da ograniče količinu društvenih medija koje djeca mogu vidjeti jer ih je programirala umjetna inteligencija koja maksimizira dopamin.”

G. Musk je kasnije podijelio video svog pojavljivanja na tehnološkoj konferenciji na svom X računu, napisavši uz njega: “Mnogi društveni mediji su loši za djecu, jer postoji ekstremno natjecanje između AI-ova društvenih medija za povećanje dopamina!”

Njegovi komentari dolaze dok se nastavljaju tužbe protiv Facebookove matične tvrtke Meta, koja također posjeduje Instagram.

U jednoj od tih tužbi, koju su podnijeli državni odvjetnici 33 savezne države, navodi se da je div društvenih medija osmislio i implementirao štetne značajke — uključujući umjetnu inteligenciju — kako bi iskoristio mlade korisnike i njihovu osjetljivost na ovisnost, čime je pomogao potaknuti krizu mentalnog zdravlja mladih.

Od Meta-e izmijenjena ‘društvena stvarnost’ mladih Amerikanaca’

“Meta je iskoristila snažne tehnologije bez presedana kako bi privukla, angažirala i naposljetku uhvatila u zamku mlade i tinejdžere”, stoji u pritužbi. “Njegov motiv je profit.”

Algoritmi Metine platforme, dodaje se u tužbi, dovode do toga da se korisnici spuštaju u “zečje rupe”, gdje obično ostaju dulje vrijeme, dok je tvrtka “duboko promijenila psihološku i društvenu stvarnost generacije mladih Amerikanaca” kroz tehnologije koje potiču angažman.

U tužbi se također navodi da je div društvenih medija aktivno radio na prikrivanju bilo kakvih dokaza u vezi s psihičkom štetom koju tvrtka uzrokuje.

Meta je oštro negirala tvrdnje iznesene u tužbi.

Međutim, tvrtka se također suočava s nizom drugih tužbi koje navode slične tvrdnje, uključujući da njezine aplikacije promiču tjelesnu dismorfiju i izlažu maloljetne korisnike potencijalno štetnom sadržaju.

Europska komisija, izvršna vlast Europske unije, također ispituje medijskog diva zbog zabrinutosti da ne štiti djecu na internetu i da možda krši zakone EU-a.

Umjetna inteligencija “učitelj s iznimnim znanjem”

Na drugom mjestu tijekom svog pojavljivanja na daljinu na VivaTechu 2024. g. Musk je raspravljao o tome kako vjeruje da će umjetna inteligencija “dramatično utjecati” na obrazovni krajolik u budućnosti, premošćujući praznine u područjima s ograničenim pristupom obrazovanju i pružajući djeci vlastite osobno prilagođene tutore.

“AI je izuzetno obrazovan učitelj, vrlo strpljiv, gotovo uvijek će biti u pravu i može prilagoditi lekcije posebno djetetu”, rekao je. “To bi bilo kao da svako dijete ima Einsteina za učitelja, pa bi to bilo prilično duboko.”

Poslovni čovjek također je upozorio publiku da će AI vjerojatno preuzeti većinu poslova u budućnosti.

Vjerojatno nitko od nas neće imati posao, rekao je Musk.

Prema takvom scenariju, postojao bi univerzalni visoki dohodak, koncept prema kojem svaki član društva prima visok dohodak i ne postoji “nestašica dobara ili usluga”, prema g. Musku.

Međutim, takav bi scenarij vjerojatno ostavio ljude da preispituju svoj smisao života, rekao je biznismen.

“Svaki posao koji netko radi bit će neobavezan, kao ako želite raditi posao koji je poput hobija, možete raditi posao”, rekao je. “Ali inače će umjetna inteligencija i roboti pružiti bilo koju robu i usluge koje želite.”

Izvor: Epoch Times

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved