Objavljena je dramatična prepiska između časne sestre i nadbiskupa koja upozorava na izdaju unutar Crkve

Bez komentara prenosimo dramatičnu prepisku između klauzurne časne sestre i nadbisupa Vigana, objavljenu na lifesitenews.com, a prevedenu na Tradicionalni katolik, a koja je uslijedila nakon apela kojeg su potpisali brojni biskupi a odnosi se na zabrinutost zbog mjera koje su se provele radi zaustavljanja pandemije koronavirusa a koje krše brojna neotuđiva prava građana i vjernika. U prepisci klauzurna časna sestra izražava brigu za budućnost crkve, odnosno njenu pripremu za dolazak Antikrista…

Uzorita Ekscelencijo, monsinjore Carlo Viganò,

Ja sam klauzurna časna sestra i pišem vam nakon razgovora s duhovnikom. Naš razgovor se odnosio na vaš najnoviji „Apel“ koji je obišao svijet kako bi probudio savjest o neposrednoj opasnosti koja se krije ispod maske „koronavirusa“. I zanimljivo je primijetiti da su čak i nevjernici alarmirani tiranijskim tijekom događaja. Situacija je sve više poražavajuća, ali strategija koju koristi Bergoglio i snage koje su s njim povezane je tehnika izolacije i dezintegracije bilo koje skupine koja bi mogla stvoriti protusilu. Ja to nazivam „protu-silom“, jer mi se riječ „otpor“ čini previše „ljudskim“ i pomalo nedovoljnim.
Najvjerojatnije je da će u bliskoj budućnosti priprema za očitovanje Antikrista postati sve nametnutija i represivnija, također i zbog koraka koje će sam Bergoglio u pripremi odlučiti poduzeti. Cilj je, očito, eliminiranje “problematičnih” – onih koji su subverzivni i koji stoje na putu već pripremljenog plana koji sada ne čeka ništa drugo nego da se u potpunosti realizira. Zabrinutost koju sam izrazila našem duhovniku je činjenica da ne postoji “kontra-organizacija” čak ni unutar “istinske Crkve” koja bi mogla biti neka vrsta “potajne Crkve” kako bi se mogla koordinirati u mjeri u kojoj je to moguće. Sljedeći koraci [Bergoglia] će biti posebno usmjereni na imobiliziranje bilo kakve pobune, u skladu s njegovom “strategijom” izolacije i onemogućavanja akcije (strategija koja više nije skrivena).
Kao klauzurna časna sestra vjerujem u vrlo drugačije „strategije“ – nadnaravne strategije – one koje posebno promaknu i najutjecajnijim i totalitarnim silama. Ali problem je što mi se čini da je ostalo vrlo malo vremena. I u vezi toga, drago mi je što mogu reći da nam naša Majka opatica često čita za stolom vaše lucidne i dobro ocrtane intervencije. Kad god se čuje glas ispravnosti i ljubavi prema Kristu i njegovoj Crkvi, to se prepozna.
Duhovnik mi je predložio da vam napišem ta razmišljanja, ohrabrujući vas da nastavite. Odmah ću vam reći da nisam mistik, pa čak ni svetica, ali govorim u ime mnogih drugih tihih glasova Crkve da vam kažem da niste sami i da je bitka tek započela.
Gledajući potpise apela, čini mi se da postoji puno mogućnosti za rad na stvaranju nekakve “zajedničke” koordinacije, poput male vojske Immaculate (… i ja ovdje uključujem i nevjernike kao “potencijalni pripadnike” iste vojske, čak i nesvjesno). Maksimilijan Kolbe je Blaženu Djevicu nazvao „Vječnom Pobjednicom“, a Pijo XI. ju je u buli autoritativno proglasio „Vječnim Neprijateljem“ đavla. Bolje od mene znate da je bitka na koju se pozivam upravo ta: pravi ulozi u ovoj bitci su vječno spasenje mnogih duša.
I zato ovo siromašno pismo želi biti malo ohrabrenje da ne odustanete i da nastavite u konstruktivnom dijalogu s onom „malobrojnom“, nekolicinom dobrog klera i redovnicima koji trpe iz istih razloga. U tim dušama moglo bi postojati mnogo nadahnuća Duha Svetoga u uskoj suradnji. Što se tiče kleveta, nesporazuma i različitih osobnih napada zbog trpite, to su sve stvari za koje znate da predstavljaju dragulje u kruni koja vas čeka … ali ta “kruna” još nije cjelovita: Immaculata želi u nju staviti svoj najdragocjeniji dragulj.
Zaključila bih s osvrtom na poznato čudo pripisano svetoj Klari koje je natjeralo Saracene koji su već bili na zidovima njenog samostana da pobjegnu i da se više ne vrate. Čudo se dogodilo kao rezultat njezine vjere – ona koja zovu najvjernijim „otiskom Majke Božje“ – i to je bila kroz ljubav prema Presvetom Sakramentu, Istinskom svjetlu protiv bilo koje tame. To kažem zato što su to “vlasti” u koje imamo povjerenja i kojih se neprijatelji jako plaše. Čudo se dogodilo tek u posljednjem trenutku, kad su izgubljene sve ljudske nade. Ako Trijumf Bezgrešnog Srca nije daleko, sada je vrijeme bitke, a ona koja je naš vođa i suotkupiteljica želi nas vidjeti kako se borimo, trpimo i preklinjemo za Njezinom Pobjedom koja je već na vratima.
Zahvaljujem vam što ste me strpljivo slušali i ponizno molim za vaš blagoslov mene i cijele moje zajednice. Molim vas da me se sjetite u svakodnevnoj svetoj misi.
In Corde Matris,
Pismo potpisala klauzurna časna sestra,
Na blagdan svetog Vigilija, biskupa i mučenika.
***
Draga sestro,
Hvala vam puno na vašem pismu koje sam pažljivo pročitao. U potpunosti dijelim vašu jasnu i realnu viziju sadašnje krize koja uključuje Crkvu i svijet.
Nadnaravnim pogledom, potkrijepljeni svetim pismom i raznim Gospinim porukama, možemo shvatiti u ovom trenutku sada s većom jasnoćom stvarnu dimenziju epohalnog sukoba dobra i zla, između sinova svjetlosti i sinova tame. Ono što uistinu skandalizira jest vidjeti kako se najviše razine hijerarhije otvoreno stavljaju u službu Princa ovoga svijeta, prihvaćajući zahtjeve Ujedinjenih naroda za globalističkom agendom, masonskim bratstvom, maltuzijanističkom ekologizmom, imigracijom … Ono što se stvara je jedinstvena svjetska religija bez dogmi ili morala, u skladu sa željama masonerije … očito je da Bergoglio, zajedno s onima koji stoje iza njega i podržavaju ga, želi predsjedati ovom paklenom parodijom Kristove Crkve.
Siguran sam da ste primijetili, draga sestro, inzistiranje toliko prelata i katoličkih medija na pretpostavljenoj potrebi novog svjetskog poretka: kardinali i biskupi su govorili o tome, kao i La Civiltà Cattolica, Vatikanske vijesti, Avvenire i L’Osservatore Romano, s dozom arogancije jer su u stanju reći stvari koje su nekad bile [u katoličkim krugovima] nečuvene, a sve zahvaljujući zaštiti koju uživaju [od vodstva hijerarhije].
Ali kada bolje pogledamo, sposobnost zlih da se kreću i djeluju, te da prikriju svoje namjere, mnogo je manja nego što se isprvo mislilo: toliko su sigurni da su već postigli svoj cilj da su već otvoreno otkrili svoje namjere s arogantnošću i osvetoljubivošću, ostavivši na stranu razboritost i okretnost koja im je prije dopuštala da ostanu skriveni.
Evo kako se otvoreno sada mogu vidjeti zagovornici svjetske vlasti i eliti koji žele nametnuti narodima svoju tiraniju; gledajte, kako se zajedno s njima neo-poganstvo također otvoreno otkriva kao religijski krak ove tiranije, koji su neki definirali kao zeleno otpadništvo. Znamo tko su, što motivira njihove postupke i koji su im ciljevi: iza njih je uvijek Princ ovoga svijeta, protiv koga Gospe od Pobjede vodi naše pretučene vojnike, zajedno s daleko većom i strašnom nebeskom vojskom nad vojskama. Ali budući da smo već odabrali na čijoj smo strani na bojnom polju, ne smijemo se bojati, jer je naš Gospodin već pobijedio, dok nam nudi dragocjenu priliku da u ove apokaliptične dane utkatmo za sebe posebno slavnu krunu.
Vjerujem da je glavna točka za učinkovito vođenje duhovne, doktrinarne i moralne bitke protiv neprijatelja Crkve uvjeravanje da je sadašnja kriza metastaza koncilijarnog raka. Ako nismo razumjeli uzročno-posljedičnu vezu između drugovatikanskog sabora i njegove logične i nužne posljedice tijekom posljednjih šezdeset godina, onda neće biti moguće usmjeriti kormilo Crkve u pravcu koji joj je dao njezin Božanski kormilar, smjerom koji je držala dvije tisuće godina.
Desetljećima su nas podučavali tom mrskom frazom da „nema povratka“ s obzirom na liturgiju, vjeru, moralno učenje, pokoru, asketizam. Danas čujemo te iste izraze kako se slavno ponavljaju u civilnoj sferi, kroz koji se pokušava indoktrinirati mase da “ništa neće biti kao prije”. Modernizam i c/ovid-19 su dio iste marke, a za svakoga tko ima pogled prema transcendentnom nije teško razumjeti da je najveći strah onih koji žele da vjerujujemo da je utrka prema ponoru i neizbježna i nezaustavljiva, jest da im nećemo vjerovati, te da ćemo ih zanemariti i razotkriti njihovu zavjeru. Danas je naša dužnost: otvoriti oči mnogim ljudima, svećenicima i religioznima, koji još nisu sastavili cjelokupnu sliku, koji se ograničavaju na promatranje stvarnosti samo djelomično i disfunkcionalno. Čim im pomognemo da shvate mehanizam, oni će razumjeti sve ostalo.
Moguće je vratiti se, draga sestro, moguće je na takav način da se dobro koje je lažno oduzeto od nas obnovi: ali samo u koherentnosti doktrine, bez kompromisa, bez skretanja, bez oportunizma. Gospodin će nam dati udjela u Njegovoj pobjedi, čak i ako smo slabi i bez materijalnih sredstava, samo ako se potpuno prepustimo njemu i Njegovoj Presvetoj Majci.
Stavljam se u vaše molitve i molitve vaših sestara i od srca vas blagoslivljam i cijelu vašu zajednicu.
+ Carlo Maria Viganò, nadbiskup