Hrvatski je narod 1991. razoružan od strane JNA, ustao i hrvatski su branitelji sa  krunicom oko vrata i  Za dom spremni  otišli  braniti svoj dom i svoju domovinu, bez odora, bez naoružanja, samo s onim naoružanjem što su si privatno kupili !

Taj ustanak, koji vi obilježavate, povijesna je krivotvorina i laž  još iz doba jugo- komunističke Jugoslavije!

Savka Dapčević Kučar je još 1971, zapisala nakon povratka iz Srba da je to velikosrpski četnički dernek „„Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska…“

Nije točno da su srpski i hrvatski narod bili zajedno u toj borbi, srpska laž i manipulacija.

27. srpnja 1941. su oružane partizansko – četničke horde podržane od talijanskih postrojbi upale u hrvatska  i muslimanska sela u okolici Srba, izvršili neviđeni pokolj i to nazivaju  antifašističkom borbom protiv NDH!?

Hrvati katolici iz Drvara i Petrovca bili su dan prije, 26. srpnja, na blagdan svete Ane, na hodočašću u Kninu. Sljedeći dan, 27. srpnja, na povratku iz Knina, dočeli su vlak četnici iz Srba i pobili sve hodočasnike Hrvate katolike, njih oko 300, među njima i žene i djecu,  a  njihovog pratitelja svećenika Jurja Gospodnetića mrcvarili i živoga pekli na ražnju!? Koje je to neviđeno barbarstvo!

Zločini su nastavljeni i sljedećih dana pa su već 28. srpnja u obližnjem selu Brotnju, između 44 stanovnika sela, ubili njih 37. Sljedeća dva dana u selima Rudopolju i Mazinu zaklali su 24 mještanina, među njima 7 žena i nekoliko djece. U Krnjeuši su 9. i 10. kolovoza ubili 219 mještana Hrvata, među njima gotovo pedesetero djece do 12 godina. Borićevac  su opljačkali  i spalili  sve kuće i crkvu, pritom su pobili sve Hrvate ,  ekshumirane su 24 žrtve od kojih je najmlađa Jakov, a najstarija Boja Ivezić. Jakov je imao tri godine, a Boja 79.

Borićevac su ne  samo spalili i žitelje pobili,  nego su jugo-vladajući zabranili povratak  Hrvatima na svoja ognjišta i svoju djedovinu  do dana  današnjega.

Vi te pokolje slavite i to plaća država Hrvatska kao kulturnu manifestaciju srpske nacionalne manjine. Dobili ste 11 000 eura za proslaviti četničko orgijanje!

“Radi borbe ustanika, Hrvatska je bila na pravoj strani povijesti na kraju 2. svjetskog rata, ZAVNOH i antifašizam su ugrađeni u Ustav zahvaljujući ustanicima i njihovoj borbi”, rekao je Milošević

Reče dalje u Banskom Grabovcu mlađahni, nadobudni političar Boris Milošević, kojemu svakako treba više i bolje poznavanje povijesnih činjenica;

“Domaći fašisti su bili ustaše koji su otvarali logore za domaće stanovništvo. Ubijali su i terorizirali domaće stanovništvo, te ih nikakva revizija povijesti ne može oprati od počinjenih zločina i činjenice da su bili ratni saveznici fašizmu”, rekao je saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević, te naglasio da, kada se govori o hrvatskom antifašizmu i hrvatskim partizanima, nema hrvatskog antifašizma bez Srba u Hrvatskoj.

Nema Srba antifašista! Srbi su po razmišljanju i opredjeljenju svetosavski velikosrbi i četnici. Čast malobrojnima koji su se u Domovinskom ratu borili za Hrvatsku koju smatraju svojom domovinom!

Ti ustaški zločini su kažnjeni i nema revizije povijesti kada se radi o partizanskim zločinima , već je to istina. Kod prvog počinjenog zločina komunisti-partizani izjednačili su se sa fašistima i nacistima. Zločin je zločin ma tko ga počinio i u ime koje ideologije ga počinio. Druže Miloševiću izvolite pročitati Rezoluciju EU Parlamenta od 19.9 2019 i ne obmanjujte javnost.

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Kažnjeni  su zločini ustaša i četnika da vas malo podsjetim, da za zločine komunizma nitko nije kažnjen, jer to u Jugoslaviji naprosto nije bilo moguće.

Brojna su bila suđenja od 1945-1948, koja su bila pretvorena u montirane sudske procese, farse, potkrijepljene iznuđenim priznanjima optuženika. Takozvani veliki sudski procesi vođeni su i postavljeni bez mogućnosti  efikasne procesne obrane optuženika. Posebno onih iz državnog sustava NDH, iz redova pristaša HSS-a i redova katoličkoga svećenstva. Mnogi od njih au bili  optuženi , pogubljeni i podvrgnuti kazni u montiranim sudskim procesima.

Suđenja za ratne zločine u Jugoslaviji vođena su pred vojnim i redovnim civilnim pravosudnim tijelima prema Uredbi o vojnim sudovima i ustrojstvu i nadležnosti vojnih sudova od 24. svibnja 1944.godine i Zakonu o zločinima protiv naroda i države od 15. kolovoza 1945. godine., s izmjenama, 16. srpnja 1946.godine preimenovan u Zakon o zločinima protiv naroda.

U devet suđenja glavnim domaćim ratnim zločincima, suradnicima okupatora i njihovim pomagačima – četvorici u Beogradu i Zagrebu i jednom u Ljubljani – od 275 optuženih, 201 je osuđen na smrt, 2 na doživotni zatvor i 68 na vremenske kazne s prisilnim rada, a 4 su optuženika oslobođena.

Vojni sudovi su od 1945.-1949. godine, za ratne zločine osudili  1.392 njemačka ratna zarobljenika. Sudilo im je vijeće Vojnog suda u Beogradu za sudjelovanje  u strijeljanju i ubijanju civila, zarobljenih partizana, bolesnika i ranjenika. Pravomoćno su osuđena 922 optuženika – preko 40 ih je pogubljeno, 52 su smrtne kazne promijenjene u razne druge kazne,  a ostali su pušteni na slobodu.

U još tri velika beogradska suđenja ratnim zločincima iz redova okupatora, 26 optuženih, među kojima i general-pukovnik Alexander Lehr, 21 je osuđen na smrt, 4 na kaznu zatvora s prisilnim radom, a jedan njemački časnik pušten je na slobodu.

Jugoslavenski sudovi osudili su oko 2.000 ratnih zločinaca,

https://www.protivzaborava.com/wallpaper/sudenja-za-ratne-zlocine-i-kolaboraciju-u-drugom-svetskom-ratu-u-jugoslaviji

• Beogradski proces, bilo je suđenje skupini kolaboracionista za veleizdaju i ratne zločine. Sudilo se skupini od 24 optuženika iz redova četnika, vlade u egzilu i vlade Nedićeva režima.

https://hrcak.srce.hr/file/307891

• Suđenje Filipovic-Majstorović Miroslava i družine, šestorica su  osuđena na smrt vješanjem i trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine , a 43 njih na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine

https://dokumen.tips/reader/f/presuda-vojnog-suda-komande-grada-zagreba-miroslavu-filipovicu-

• Suđenje visokim hrvatskim časnicima u svibnju 1945.godine u Beogradu

https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/ustaski_pukovnik_na_jugoslavenskoj_postanskoj_marki-1311979 – vojnapovijest.vecernji.hr

Suđenje 35-torici visokih časnika HOS-a započelo je pred Vojnim vijećem Vrhovnog suda Demokratske Federativne Jugoslavije 13. rujna 1945.godine i trajalo je do 22. rujna iste godine. Ovako neobično dugo suđenje od devet dana (nedjelja je neradna) vrlo je neuobičajeno za komunistička suđenja neposredno nakon rata. Razlog tomu bio je što su optuženi bili bivši pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije, koji su prešli u službu novonastale NDH. Zbog toga je većina, optuživana za izdaju „otadžbine“. Predsjednik sudskog vijeća bio je pukovnik dr. Josip Hrnčević, dok je tužbu zastupao potpukovnik Josif Malović. Sam tijek suđenja bio je čista farsa.

• Treća grupa suđenja visokim dužnosnicima NDH

https://hrcak.srce.hr/file/312709

• Jugoslavenska tajna služba ubijala je i izvan granica Jugoslavije. 78 je ubijeno ili nestalo,  a 24 je preživjelo atentat. Zadnji je ubijen 1989.godine.

https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/tocan-popis-likvidiranih-nestalih-hrvata-u-svijetu-mogu-li-perkovic-mustac-objasniti-ovo-797855

• Suđenje Perković-Mustač u Njemačkoj  očiti je dokaz nespremnosti osude komunističkih zločina, jer su na vlasti djeca i unuci jugo-komunista. Perković i Mustač tako su prvi i jedini osuđeni za zločine počinjene u ime komunističke jugo-ideologije.

Upravo ste vi druže Miloševiću zoran primjer djece i unuka komunizma.

Zašto za  zločine komunizma nitko nije kažnjen? I danas traže zabranu i kažnjavanje svih simbola zločinačkih režima,  samo ne komunizma! 2.dio – HRVATSKE PRAVICE (hrvatskepraviceblog.com)

 ZAVNOH je samo u povijesnoj preambuli Ustava, kao i Kraljevstvo Hrvata uspostavljeno u X. stoljeću, pa Hrvatska nije Kraljevina. A antifašizma u Ustavu RH NEMA ,  to su vaše floskule, već se Hrvatska po Ustavu definira kao ;

„Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.“

“Današnja Europa i Hrvatska utemeljene su na vrijednostima antifašizma i pobjedi antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu. Iako, svjedoci smo potpune razgradnje spomenutih vrijednosti na praktično cijelom europskom prostoru, a o razlozima zašto je to tako mogli bismo ispisati čitave studije”, rekao je predsjednik SABA-e Franjo Habulin na komemoraciji.

Pogrešno druže Habulin, pogrešno jer komunistički antifašizam se pretvorio u diktaturu i fašizam. I nema tih vrijednosti koje bi opravdale zločine počinjene „ u ime naroda“ U ime naroda ubijati vlastiti narod! I zato nema antifašizma u Ustavu RH, nego demokracija i poštivanje ljudskih prava.

Sve vam jasno piše u Rezoluciji EU Parlamenta od 19.9 2019. koju vi „pametnjakovići“ iz SABA RH naravno ne priznajete!? Jer vi sebe uzdižete iznad demokratski izabranog EU Parlamenta!( ma moš misliti)

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Drug Habulin po običaju  izvrće i manipulira povijesnim činjenicama!

Svi koji imalo poznaju povijest vide tipični jugo-komunistički agitprop koji šire članovi SABA RH. Tu su većinom isluženi „društveno-politički“ neradnici, koji se uhljebe u SABA i pričaju nebuloze ,  kao što ih govori drug Milošević iako nije član SABA.

 “Ustanici su počinili zločine i mi žalimo zbog njih”, izjavio je Milošević te poručio da “zločini ne mogu poreći pravednost i legitimitet potrebe za ustankom.”

Zločini itekako poništavaju pravednost i legitimitet, jer  se sa svakim zločinom svrstava  u zločince, a zločin je kazneno djelo, pogotovo ratni zločin koji ne zastarijeva!

„ Pozvati na ustanak baš tada, u srpnju 1941., značilo je imati golemo povjerenje u vlastiti narod, značilo je vjerovati u pravednost borbe i u njezin pobjedonosni ishod, rekao je Franjo Habulin, predsjednik SABA.

Druže Habulin u konačnici vi ste gubitnici, a ne pobjednici! Ne vi osobno, jer niste zbog godine rođenja ni mogli sudjelovati u NOB, već udruženje koje predstavljate.

Sve za što ste se borili, nestalo je, nema više! Dakle vaša je borba bila uzaludna! Hrvatski branitelji pobijedili su vašu JNA i srbočetnike i samim time nestala je JNA, nestala je Jugoslavija!

• Jugoslavije nema, nestala prije 30 godina.
• S njom su nestale i stečevine NOB-a, jer je Jugoslavija nastala u NOB-u
• JNA nema, nestala skupa s Jugoslavijom! Nestala JNA, nestao Maršal!
• Nema lika i djela druga Tita! Ništa od njegova lika i djela nije ostalo, čak ni nesvrstani.
• Nestalo bratstvo i jedinstvo, koje su razbili Srbi sa svojom granicom na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag.

Prema tome i prema Ustavnoj Odluci Sabora od 8.listopada 1991. kojom se prekidaju sve državno-pravne sveze sa SFRJ

Članak  3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,

SABA RH  kao  pravni slijednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNOR H) osnovanog 16. svibnja 1948. nisu  smjeli biti ni registrirani u RH , a kamo li da ih financira Ministarstvo hrvatskih branitelja!

Ponavljam; Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ, a SUBNOR je osnovan 1948. godine, znači da je Ministarstvo uprave prekršilo Ustavnu odluku Hrvatskog Sabora o razdruživanju sa Jugoslavijom od 8.listopada 1991.godine, kada je registriralo SABA RH.

U Hrvatskom pravnom sustavu ima toliko apsurda, jer Pravosuđe nije neovisno, indoktrinirano  je jugoslavenstvom i politički dirigirano, pa se kršenje Ustavne Odluke o razdruživanju sa SFRJ uopće ne procesuira, a to je direktno i alarmantno podrivanje temelja države Hrvatske!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Odgovor je to predsjedniku Udruge antifašističkih boraca Poreštine Arduinu Matošević, na otvaranju spomen kuće Joakimu Rakovcu! ( Provjerila sam istu izjavu ponavlja iz godine u godinu)  Inače svi ti istrošeni političari uhljebe se u SAAB  RH!  Da SAAB-ovci tvrde da nisu  komunisti, oni su  antifašisti??? A da ih podsjetim ; tko je vodio NOB? Tko je bio na čelu NOB? Tko je vodio državu Jugoslaviju? Komunistička partija Jugoslavije! I njihov voljeni maršal Tito!

To znači da su  samo promijenili naziv iz komunista i preobukli se u antifašiste!

Pitam otvoreno te  tzv. antifašistički borce, koji u NOB  nisu uopće sudjelovali kako mogu tako bezočno lagati i manipulirati sa takvim nebulozama i to  79 godina nakon završetka 2. svjetskog rata, kada  se većina njihovih  pomno sakrivanih tajni otkrila?

Vaš antifašizam zločinačka je ideologija  koja je donijela  smrt, teror, progone i strahovladu, a ne demokraciju, slobodu i suživot.

Prije svega taj komunistički antifašizam nije donio demokraciju, jer je  totalitarni , diktatorski,  jednopartijski,  komunistički režim!

Nije donio slobodu nego je samo zamijenio fašizam i istim metodama terora, progona i zabrana ukinuo slobodu kretanja, slobodu izbora i slobodu mišljenja.

Najžalosnije i veoma neljudski je činjenica da su Talijani  i Nijemci  činili zločine nad sebi tuđim narodima, a partizani nad svojim vlastitim narodom i to po završetku ratnih operacija.

Kada je kapitulirala Italija Istrani su se proglasom od 13.rujna 1943.godine opredijelili za priključenje „matici zemlji Hrvatskoj, odnosno svojoj hrvatskoj braći“. Ali „narodna vlast“ kada je konačno došla u vidu Narodnooslobodilačkih odbora, nije donijela ni slobodu, ni jednakost, ni pravdu. Upravo suprotno, donijela je teror tih Narodnooslobodilačkih odbora, donijela je strahovladu, nejednakost, nepodobnost, totalitarizam i nepravdu.

Vaš antifašizam donio je jame-fojbe;

1. na Labinštini Okno Tupljak, Jamu Golji, Golubinicu, Mišetovu Jamu, Šumu Brščina u koje su partizani-antifašisti bacali ljude bez suda i presude. Prema izvoru iz “Crne knjige„ i knjige “Istarska crkva u ratnom vihoru“ spominje se osim zabetoniranog okna Tupljak,  u kojeg je ubačeno preko 100 žrtava, i jama Golji, a tragično su skončale mnoge  žrtve  u jami Golubinici, Mišetovoj jami, u šumama Brščine na potezu od Gologorice do Tupljaka. Ljudi su stradali,  jer su vjerovali u čovjekoljublje i domoljublje, Smrt fašizmu , sloboda narodu!

Fojba Vinež i danas izgleda zastrašujuće jer se s njezinog ruba od velike dubine dno ni ne vidi, a zbog sigurnosti  ljudi već je godinama ograđena  čvrstom žicom. U njezinoj neposrednoj blizini netko je prije nekoliko godina postavio križ.  Nando Golja na čijem je zemljištu jama Vinež,  sjeća se da mu je najprije bilo čudno odakle potječe nesnosni smrad. U početku je mislio da je to od uginulih životinja, da bi kasnije od starijih ukućana doznao da dvojica partizana, jedan s „mitraljom“, a drugi kao šofer, noću obilaze domaćinstva i autom odvoze muškarce za koje su sumnjali da su surađivali s fašistima.

Nažalost, o žrtvama fojbe Vinež već desetljećima nitko ne govori javno. Zbog njih se ne održavaju komemoracije, političari tamo ne polažu vijence, niti se grade spomen obilježja. A potomci ubijenih u Vinežu žive među nama, plaćaju porez i glasuju na izborima. Krajnje je vrijeme da se i kraj fojbe na Vinežu izgradi prikladno spomen obilježje. (Nenad Čakić )

https://istarski.hr/node/277-tomislav-ravnic-ne-govori-istinu-demantira-ga-fojba-vinez

Jame  Širočica i Mandaljevica  blizu Pazina, Cerovica  blizu Pićna, Bršljanovica blizu Lupoglava,  Golubinčina blizu Raklja.

Za svaku od tih jama tužne su priče o odvođenju i likvidiranju bez suda i presude.

Vlč. Kurelović iz Pićna je za  jamu Cerovica kod Jurani i ispričao priču nalik na scenario iz nekog filma. Jedan od bačenih u jamu uspio se u padu uhvatiti za nekakvu izbočinu i zaustaviti u padu, a potom se nekako popeo do izlaza i ispuzao iz nje. Možemo samo zamisliti u kakvom se stanju nalazio i naravno da je došao do najbližih kuća i zatražio hrane.  Nitko ga nije izdao, ali pročulo se, pa su ga ubojice ponovo uhvatile i bacile u jamu, ovaj put uspješno.

Od domaćih ljudi saznalo se su žrtve iz  jame  Bršljanovica dubine 93 metra, dijelom ekshumirane, a posmrtni ostaci prebačeni su u Rijeku (KBC…), a potom „premješteni“ u Buzet na groblje. Na spomeniku piše „Neznanim civilnim žrtvama rata i poslijeratnog razdoblja s područja Ćićarije“

Jama u Goljima jedna je od najvećih fojba u Istri i nema dvojbe da s vremenom njeno obilježavanje postaje sve veći izazov za vlasti, Općinu Sv. Nedelja na čijem s području nalazi, ali i Grada Labina i cijele Labinštine, pa i Istarske županije.

Mnogi su čuli priče povezane za stradanjima u njoj. Jedna priča  sa sretnim završetkom  ilustrira kakvo  je tada bilo stanje.  Dakle, jedan od onih koji su skupljali žrtve jedne je večeri upao u stan čovjeku i prijeteći mu revolverom pred ženom i djecom zapovjedio da pođe s njim. Kada ga je čovjek pitao što je učinio, odgovorio mu je da je fašist. Čovjek je ostao na sto čuda,  jer s fašistima nikada nije imao veze, ali  uzalud, vezali su mu ruke žicom i ukrcali na kamion gdje su već sjedile ostale žrtve. Odvezli su ih do jame u Goljima. Naravno, oni nisu znali kamo ih voze. Kad je čovjek iz priče zajedno s ostalima iskočio iz kaminona, opazio je da sa svake strane stoje naoružani stražari. Jedan od njih bio je njegov dobar znanac. Taj se začudio što ga vidi i upitao ga je što radi ovdje, a on mu je odgovorio da pojma nema. I tada se dogodilo ono o čemu je vozeći su kamionu vjerojatno maštao: znanac mu je odvezao ruke i rekao da pođe kući.

Vratio se pješice kući, a ujutro je, što bi drugo, otišao na posao. Došavši na posao ugledao je svog jučerašnjeg krvnika. „O, pa ti si živ!“ „Jesam. Večeras dolaziš opet?“ Krvnik je samo odmahnuo rukom. Nesuđena žrtva je s obitelji prvom prilikom optirala  za Italiju. (Tekst: Robi Selan)

2. Svećenici  nisu bili fašisti, a proganjali su ih nemilice

Samo iz Porečke i Pulske biskupije 82 su svećenika bila u zatvoru, u vremenskom rasponu od 15 dana do 6 godina.

Blaženi Francesco Bonifacio (Piran, 07. 09. 1912. – Radanići, 11. 09. 1946.)

Na mjestu gdje je poratna vlast 11. rujna 1946. godine „kidnapirala“ mladog svećenika, pretpostavlja se da je u nekoj od jama u Peroju Grožnjanskome, postavljen je spomenik  koji je u ravnini sa okolnim zemljištem. Hrvatsko žrtvoslovno društvo koje drži do  dostojanstva ljudske osobe obilježilo je mjesto otmice sa  2,6 metara visokim  bijelim  križem  12. kolovoza 2022. godine.

Blaženi Miroslav Bulešić (Čabrunići, 13. svibnja 1920. – Lanišće, 24. kolovoza 1947.), hrvatski katolički svećenik i mučenik. Proglašen je blaženikom 28. rujna 2013. godine u pulskom amfiteatru pred 17 000 ljudi.

U jesen 1946. postao je nastavnik i odgojitelj u Sjemeništu i Gimnaziji u Pazinu. Posvetio se odgoju i obrazovanju sjemeništaraca. Imenovan je tajnikom “Svećeničkog zbora sv. Pavla”, koji je okupljao svećenike Hrvate, zalagao se za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve, a pridonio je i međunarodnom priznanju pripojenja Istre “Hrvatskoj u Jugoslaviji”

Poznata je rečenica Vladimira Bakarića na sjednici biroa CK KPH održanoj 1. svibnja 1946.godine „U popove se ne treba dirati dok se te stvari vani ne svrše“

Miroslav Bulešić  je tada 19.lipnja 1945.godine  upisao u svoj Dnevnik župe Baderna „Partizani su zauzeli upravu u Istri preko svojih odbora. Na odborima nagomilavanje ljudi, većinom nesposobnih za uredni rad. Rukovodi sve Komunistička partija…“!

Nakon što je zaslugom istarskog svećenstva zaključkom Pariške mirovne konferencije Istra pripala Hrvatskoj odnosno FNRJ, Ivan Motika, sada već javni tužitelj u Labinu pozvao je Božu Milanovića i Tomu Banka na razgovor, odnosno upozorenje „ da će vlast nastupiti protiv svećenstva, ako bi u narodu stvaralo neku opozicijsku skupinu“ Tu je dakle najavljen progon istarskog svećenstva, nacionalizacija odnosno oduzimanje crkvene imovine.

Počela je medijska hajka na svećenike, progoni i optužbe za špijunažu, proglašavani su narodnim neprijateljima, razbijanje i rušenje kapelica i križeva krajputaša, podjela svetih sakramenata izvrgnuta je napadima i na kraju Crkvi su oduzete su matične knjige, na osnovu kojih je Istra pripala Hrvatskoj odnosno FNRJ.

Komunisti su spriječili  krizmu u Buzetu, a slijedeće nedjelje 24.8 1947. trebala se održati u Lanišću, koju su komunisti isto namjeravali spriječiti. Do mons. Ukmara i svećenika došle su otvorene prijetnje „da će krvavo kamenje padati na Lanišće“ Vjernici su se pripremili i organizirali stražu. Misa je počela u 8 sati, umjesto u 9 kako je bilo najavljeno, a u crkvi je bilo malo muškaraca, jer su bili vani čuvajući crkvu od napadača. Krizma je održana, sveta potvrda podijeljena, pa su se svećenici povukli u župni stan. Župnik Lanišća Stjepan Cek svjedočio je što  se događalo nakon krizme kada je uslijedio napad na župni stan.

U župni stan provalila je grupa naoružanih ljudi, napali su i izudarali don Mira, bacili ga na pod i Slavko Sanković iz sela Brgudac ( partizansko selo) izvukao je nož i zaklao ga u prisustvu narodne milicije.  Krv je šiknula iz rane po zidu i razlijevala se po daskama na podu…

Ubilački čin  Slavka  Sankovića, proizvod je te po čovjeka užasne, opake i opasne komunističke ideologije koja iza sebe sije samo smrt, a oprost Bl. Miroslava Bulešića dokaz snage Božje ljubavi koju donosi vjera.

Moja osveta je oprost-bl. Miroslav Bulešić

On je simbol Istre,  istarskog mučeništva, stoljećima pod tuđinskom vlasti, a ipak ostao čovjekom. Predosjećajući smrt u svoj je dnevnik zapisao; „Puče moj, Bog želi da se njemu obratiš. Moja je zadnja preporuka: budite pravi kršćani. Bogu služite i bit će vam dobro, na ovom svijetu i na drugom. Zbogom! Od svih tražim oproštenje. A moja osveta je oprost. Bože, oprosti svima i sve obrati na pravi put.“

Bl. Miroslav Bulešić  je unaprijed oprostio. Može se oprostiti i onima koji ne traže Oprost, jer oprostom se prekida spirala zla.

Ubojica je izašao iz župne kuće, ostavio za sobom vidljiv krvavi trag i oprao ruke na pojilu za stoku između kuće i crkve. Pritom je ponavljao posljednje svećenikove riječi:“ Isuse primi dušu moju“ uz svoj gnjusni komentar –„ ali sam mu je ja primio!“

To je ta razlika u ljudskosti čovjeka vjernika, koji vjeruje u Božju ljubav i komunističke zločinačke ideologije koja tu ljubav ubija!

I upravo na primjeru Bl. Miroslava Bulešića očituje se zločinački, pokvareni, lažljivi , licemjerni, podli karakter totalitarne komunističke ideologije i njihova antifašizma!

Nije dopušteno da bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, nego je pokopan u Lanišću. Za laniške nerede, jugoslavenske su vlasti optužile župnika Stjepana Ceka te je osuđen na montiranom procesu u Pazinu u listopadu iste godine, makar je bio nevin. Od 1947. bio je zatvoren u Staroj Gradiški šest godina. Biskupija u Trstu otvorila je postupak za proglašenje mons. Jakoba Ukmara blaženim i svetim.

Počinitelji zločina i inicijatori ubojstva su dobili smiješno male kazne – i to za banalno kazneno djelo protiv javnog reda i mira, za razliku od osoba koje su pokušale spriječiti zločin, koje su dobile višegodišnje zatvorske kazne. Lanišćanski župnik Cek, koji nikoga nije fizički udario, osuđen je na šest i pol godina zatvora.

Eto to je ta  demokracija, sloboda, suživot – konvivenca, antifašista zločinaca.

Komunističkoj ideologiji vjera je konkurencija i zapreka pridobivanju ljudi za osvajanje vlasti i stoga je u „Narodnooslobodilačkoj borbi“ i  nakon rata od 1941-1949.godine samo u Istri , ubijeno 6  svećenika,1  sjemeništarac i 1 bogoslov. Svi su ubijeni u ime „naroda“ totalitarne ideologije koja si je umislila da iza nje stoji cijeli narod, da vladaju u ime naroda.

Nisu ubijani samo svećenici, nego i svi viđeniji i pismeniji ljudi vezani uz Crkvu.

Tako su jedne večeri odveli i Antuna Milovana, oca biskupa u miru mons. Ivana Milovana!

Milovan Antun (1907.-1945.)

Rođen je u selu Režanci, župa Svetvinčenat,  vjernik i ponosan narodnjak.  Prijateljevao je s mnogim hrvatskim svećenicima te je bio širitelj hrvatskog katoličkog tiska za vrijeme fašističke okupacije zbog čega je bio progonjen od fašista. Širenje katoličko tiska, napose Katoličkog zidnog kalendara 1944. koji je tiskao Božo Milanović, naići će na žestoku osudu partizanskog vodstva u Istri. Antunov utjecaj u selu je bio velik te kao dobro stojeći seljak imao je mogućnosti dobivati katolički tisak i bolje upoznati doktrinu komunističkog režima. Pojedini partizani su se željeli dočepati i dijela njegova bogatstva te je trebalo sve učiniti da se oslabi moć obitelji Milovan. Oznaši su 22. ožujka 1945. nasilno Antuna odveli iz kuće i ubili. „Osudili su ga za šest najtežih izmišljenih optužbi protiv pokreta“ Optužnica nije postojala, a to potvrđuje činjenica da odbornik Antun Štoković ništa nije znao, a kad se sutradan zanimao za Antuna kod partizanske komande, njegov suseljan mu je zaprijetio pištoljem da se vrati kući ako želi ostati živ. Navodno suđenje je moglo biti iste te noći kad i smaknuće zbog opasnosti da se mještani pobune. Poslije je optužnica napisana za medije kako bi se ozloglasilo Antuna i opravdao partizanski zločin. Komunistička zlostavljanja obitelji Milovan nastavit će se i nakon rata.

E sada o licemjerstvu i pokvarenosti komunista po onoj njihovoj  „Revolucija jede i vlastitu djecu“

Tako su i Joakima Rakovca ubili njegovi.

Među najistaknutijim vođama NOP-a Istre bio je poznati narodni partizan Joakim Rakovac. O njemu B. Milanović piše: „Dne 18.1.1945. poginuo je već poznati nam mladi bistroumni í odvažni seljak,  više narodnjak ili komunist, Joakim Rakovac iz Rakovci kod Baderne, član najvažnijih partizanskih i komunističkih odbora… Kako je njegova obitelj  bila partizanskim kolovođama stalno i poznato uporište, tog su  je dana Nijemci i fašisti posve opljačkali. Hranu, stoku i pokućstvo odvezli u Poreč, Joakimova  pobożnog oca Ivu, koji je sve do smrti shvaćao partizanstvo kao narodni pokret, odveli su tada u pazinski zatvor, da bio odveden u Njemačku. Trag mu se zauvijek zameo” (isto, 97).

Vrijedi konačno danas,  nakon 79 godina, iznijeti nova saznanja o stradanju  J. Rakovca. Citat iz Wikipedije  ,,Za vrijeme sastanka NOO u selu Korenići iznad Limske drage upadaju  Nijemci, te svatko bježi na svoju stranu; Rakovac je pogoden dum-dum metkom, ali je uspio pobjeći u obližnju šumu gdje je iskrvario. Pronađen   je drugi dan, mrtav u snijegu – tako barem glasi inačica događaja kojaRakovčevi suborci desetljećima ponavljali u službenim prigodama (makar danas s nešto manje sigurnosti).

Druga inačica istog događaja je da su ga  ubili elementi iz sastava partizanskog pokreta koji su po nalogu vodstva  KPJ u tom razdoblju pod kraj rata diljem Hrvatske sustavno eliminirali one vođe NOP-a za koje se ocijenilo da nisu dovoljno na partijskoj liniji, što se osobito osjetilo među istarskim kadrovima. Krajem rata i poslije rata, nova jugoslavenska vlast se krvavo obračunala s tzv. istarskim narodnjacima (zvjersko ubojstvo Mate Peteha) i narodnim svećenicima (npr. Kazimir Paić). U toj čistki maknut je sav matični istarski partizanski kadar, smijenjeni su svi najistaknutiji partizanski rukovoditelji Istre, mnogi su sumnjičení i zlostavljani. Zbog svega toga je smrt Joakima Rakovca ostala krajnje sumnjiva do danas.

„A istina je da  je posve sigurna  da je Joakim Rakovac ubijen po nalogu Partije. Navodim najprije podatak što mi ga je malo prije svoje smrti iznio Mario Mikolić (+2016) ponajbolji poznavatelj NOP-a Istre (doktorirao je tom temom). Njemu je u nekoj prigodi jedna žena Prikodražanka u povjerenju ispričala kako su se u njezinoj kući one večeri prije Rakovčeva ubojstva partizani preoblačili u njemačke uniforme. Netko joj je od njih čak rekao: „Noćas ćemo ubiti Rakovca“ “Ako zasto?”Je doša urdin odzgora.” Pa iako je kod samih sudi akcije, ali i kod ljudi onih sela, godinama vladala zavjera šutnje. Kao i (smrtni )  strah reći bilo sto drukčije od službene verzije o Joakimovoj smrti, ipak se tijekom vremena u užem krugu počela pomalo iznositi istina. Saznale su se,  dapače, pojedinosti: upucala ga je mlada pazinska skojevka N.R. a  nekima je iz skupine, koji su mu htjeli pomoći da ne iskrvari (jer nisu su se upućeni u zavjeru), rečeno: ,,Pustite ga, bježimo.”

Priču o sumnjivoj smrti svoga oca potvrdio je njegov sin, pisac, Milan Rakovac.  U dokumentarnom filmu MILAN, jasno je rekao da sumnja u službenu verziju kako je umro njegov otac. Jer od cijele ekipa koja je kao upala u zasjedu, samo se njegov otac nije vratio!

https://mojtv.net/kanal/tv-program/310/htv3/2023-01-10/emisija/116075132/u-ime-oca%E2%80%93milan-dokumentarna-serija13

Joakima Rakovca suvremenici su zapamtili sa šeširom na glavi; tek kasniji umjetnički prikazi stavljaju mu na glavu „partizanku“, kako bi ga se  prepoznalo kao dio jugoslavenskog NOP-a. Nigdje nije zabilježeno da je on narodu ili borcima govorio o komunizmu, makar se suglasno piše je pristupio Komunističkoj partiji i da je bio član partijskog rukovodstva za Istru.

Posmrtni ostatci Joakima Rakovca nalaze se danas u Poreču ispod kipa podignuta njemu u čast, na trgu koji nosi njegovo ime. Mladi, bistroumni i odvažni  seljak narodnjak i vjernik (uvijek s molitvenikom ,Oče budi volja ja u džepu), čovjek velike energije i predanosti radu, zanesenjak u borbi nacionalno oslobođenje – doživio je sudbinu mnogih narodnjaka. Ipak tu razliku što su njegove kosti dostojno pohranjene pod spomenikom u Poreču, a kosti drugih nevino likvidiranih narodnjaka i dalje trunu u istarskim jamama.

Ivan Milovan, Istarska Danica, 2022, str. 143-145

Pravdaju se komunisti da su partizanska hapšenja i egzekucije 1943. pogađala ponajprije deklarirane i kompromitirane fašiste (koji su u regiji, logično, gotovo u potpunosti Talijani), istaknute ličnosti vladajuće klase koje su povezane s režimom te hrvatsko-slovensko-talijanske kolaboracioniste. Pritom, određeni je broj priveden samo zbog sumnje za fašizam ili zbog članstva u fašističkoj partiji (u to je vrijeme članstvo bilo de facto obvezno za sve javne službenike), a u takvom su kaotičnom ratnom kontekstu odjednom oslobođenog pritiska represivne države bilo i epizoda osobnih osveta. Zamislite tu i tamo su se neki malo svetili.

Pa Tako Franjo Habulin kaže: „ Na kraju rata dogodila se mrlja i bačena je sjena na konačnu pobjedu nad nacifašizmom na ovim prostorima. Pobjednik se u tom momentu nije znao nositi s veličinom pobjede, a osvete su se dogodile usprkos Titovoj zapovijedi da sa zarobljenicima postupe prema Ženevskim konvencijama. U tome se nije uspjelo ni kod nas ni u drugom evropskim državama, ali moram reći da ta sjena ne može zasjeniti pobjedu nad fašizmom“

A sam Tito je izjavio u Ljubljani ;

Bilo je to plansko, sistematsko likvidiranje svih koji su bili potencijalna oporba komunističkoj diktaturi.

I ne može se mjeriti različitim mjerilima,  zločin je zločin bez obzira na ideološku pozadinu i bez obzira tko ga počinio. Negirati fojbe ili holokaust ima jednaku težinu.

Samo što „antifašisti“ sebe smatraju pozitivcima, iako su počinili grozne masovne zločine. To je to ideološko ispiranje mozga! Mi nismo zločinci iako smo počinili zločine jer oni su to zaslužili! Ali su se time svrstali među zločince, što je i Rezolucija EU Parlamenta od 19.9 2019. potvrdila. https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

• podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;

Lili Benčik/hrvatskepravice

Hrvatska je nastala  na  pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.)

Svi koji tvrde drugačije krše Ustav! Tu nikakve dvojbe nema!

Konačno je došlo vrijeme da se nakon 33 godine prekine sa jugoslavenstvom, titoizmom i kompartijom.

„Jugoslavija je bila najneuspješnija europska država 20. stoljeća. Nema države u Europi koja je u sedamdesetak godina postojanja, od prosinca 1918. do siječnja 1992., dvaput nastala i dvaput se raspala u moru krvi vlastitih stanovnika — u svjetskim, međudržavnim i građanskim ratovima svojih ‘južnoslavenskih plemena’ i svojih ‘bratskih naroda i narodnosti’. Prva je Jugoslavija trajala nepune 22, a druga nepunih 47 godina — zajedno su opstale manje od prosječnoga životnog vijeka europskih građana. Isprobani su svi ekonomski i politički aranžmani da se ta država očuva: bila je kapitalistička i socijalistička, monarhijska i republikanska, unitaristička i federalistička, pluralistička i monistička, kraljeva desničarska i maršalova ljevičarska diktatura. Bila je na Zapadu i Istoku, neopredijeljena i nesvrstana. Ništa nije pomoglo.”

Jugoslavija je bila najneuspješnija europska država 20. stoljeća

„Titov uspon na socijalnoj ljestvici u komunističkoj Jugoslaviji poprimio je patološke razmjere. Na tome je putu pokazao potpun nedostatak suzdržanosti, umjerenosti i empatije prema ljudima kojima je vladao razvivši svojevrsne sociopatske poremećaje ličnosti. U siromašnoj zemlji izgradio je stil života koji ga je posve odvojio od ‘radničke klase i radnih ljudi’ u ime kojih je vladao. Prisvojeno je, obnovljeno ili sagrađeno tridesetak vila, rezidencija, dvoraca, ladanjskih kuća koje su mu bile na raspolaganju do kraja života (Pirjevec 2012: 513).”

„Procjenjuje se da je u Titovim vilama bilo uposleno više od dvije tisuće ljudi. Bilo bi točnije kazati da je glavnina tih ljudi bila besposlena jer u većinu objekata Brozovi i njihova pratnja uopće nisu dolazili ili su to činili rijetko i nakratko. Valja istaknuti, piše slovensko-talijanski povjesničar Jože Pirjevec (2012: 205), ‘da je Tito državu stajao mnogo više nego kralj Aleksandar iako je potonji imao najveću civilnu listu među svjetskim monarsima, odmah iza japanskoga cara’.”( a još GALEB…)

Granate sa oznakom JNA I crvenom zvijezdom razarale su hrvatske gradove i sela i ubijale stanovništvo Hrvatske

Hrvatsku je napala JNA sa crvenom zvijezdom petokrakom, skupa sa velikosrpskim četnicima i domaćim petokolonašima-jugoslavenima.

Tito je bio zapovjednik , Maršal te JNA i vrijeme je da njegovo ime skupa sa nestankom JNA, NESTANE sa parkova, trgova, obala i ulica. 

Prema tome svi  pokušaji, sve  inicijative sa antifašizmom, da je Hrvatska nastala na antifašizmu, a time i optužbe za ustaštvo su ustvari negacija hrvatske samostalnosti. Udar na suverenitet i integritet Republike Hrvatske.

Inzistiranje na antifašizmu je održavanje na životu Titove Jugoslavije i tekovina  NOB-a! Suštinski to je opet nepriznavanje samostalne, demokratske države Hrvatske!

NOB, TITO i partizani, odnosno SAB-ovci nisu u temeljima države Hrvatske. Njihove države Jugoslavije za koju su se borili u ratu 1941-1945 godine , više nema, ne postoji  i po Ustavnoj Odluci Hrvatskog Sabora od 8.10 1991.godine ne može biti ugrađena u temelje države Hrvatske. Za to nema nikakve Ustavne ni zakonske osnove.

Isto tako ne ulazi u temelje države Hrvatske ni NDH, koja  je  nestala 1945. godine. RH ne može biti sljednik države koja je nestala prije skoro 80 godina. Upravo stoga su neutemeljene, zlonamjerne i lažljive sve objede o ustaštvu države Hrvatske. To naročito potenciraju Srbi, SAB-ovci i jugo-nostalgičari  iz čiste mržnje prema državi Hrvatskoj.

Jugo vrijednosni sustav ne vrijedi  više u Hrvatskoj i ne treba dopustiti da nam ga stalno,  iznova nameću. U Hrvatskoj vrijedi hrvatski vrijednosni sustav, sa našim pozdravima „Bog i  Hrvati“ i „Za dom  spremni“ jer je 15 840 hrvatskih branitelja spremno branilo hrvatske vrijednosti i dalo život za dom i domovinu Hrvatsku.

A danas Hrvatskom ne vladaju  oni koji su je stvorili, nego oni koji je nisu htjeli,  nositelji i slijednici jugoslavenske ideologije kojima je svaka hrvatska država po mjeri Hrvata nepodnošljiva! Po njihovim kriterijima se određuje  tko  i što je u Hrvatskoj podobno i dopušteno! I ne samo to, nego ih još izdašno i financiramo! Stvarno mazohistički!

A evo što sve financiramo:

1. Domovinski rat nije temelj Hrvatske, temelj je NOB i partizani SABA RH, njih  Ministarstvo hrvatskih branitelja financira i daje 20 000 eura za virtualni muzej antifašizma !? https://mab.hr/

Država Hrvatska nije utemeljena na NOB I 2.svjetskom ratu, nego na Domovinskom ratu 1991-1995. i Ministarstvo hrvatskih branitelja je protuustavno dao taj novac SABA RH.

• Država Hrvatska nema temelje državnosti u prošlosti. Temelj je u NOB-u, „ tu dvojbe nema“ piše VEDRA –antifašistički magazin https://vedra.hr/teme/nasi-projekti/nase-dvije-pobjede/69g

Potpuno pogrešne teze , čiste izmišljotine, da bi se NOB strpala u temelje RH.

„Domovinski rat i hrvatski antifašizam, oživotvoren u partizanskoj borbi iz Drugog svjetskog rata, dva su stupa hrvatske državnosti čije se nasljeđe uvijek treba isticati i poštovati“ Piše: Zoran Radman, 18. prosinca 2023.

NEMOGUĆE! Iz dva dokumenta;

1. Ustav RH- Hrvatska je nastala  na  pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.)
2. Ustavna Odluka o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ od 8.listopada 1991.

Drug Zoran Radman piše nebuloze; „Domovinski rat i hrvatski antifašizam, oživotvoren u partizanskoj borbi iz Drugog svjetskog rata, dva su stupa hrvatske državnosti čije se nasljeđe uvijek treba isticati i poštovati. Eto, zato su ove dvije pobjede hrvatskog naroda 1945. i 1995. povezane i neodvojive.“

Te dvije pobjede su NESPOJIVE, jer su hrvatski branitelji pobijedili te partizane! Pobijedili su JNA, koja je sljednica partizanske vojske; NOVJ-narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.

Ni povijest na koju se pozivaju ne znaju!

• Hrvatskom ne vladaju pobjednici, hrvatski branitelji! Hrvatskom vladaju  agresori preko  SDSS-a , koji je osnovan u okupiranom Vukovaru pod vlašću tzv. Republike Srpske krajine, oni određuju koji su Hrvati podobni, a koji nisu preko svojih; https://www.portalnovosti.com/, https://snv.hr/vrsta_publikacije/bilteni/, https://vidatv.hr/impressum/
• Hrvatske interese ne štiti  Hrvatsko Pravosuđe, već osuđuje hrvatske branitelje na dugogodišnje kazne i isplatu odštete okupatorskim vojnicima , koji su nekažnjeno pjevali „ Slobo donesi nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“
• SNV i njihov  portal NOVOSTI dobili su iz Proračuna RH za 2023. godinu,  po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina 600 000 eura. To je novac koji svi mi uplaćujemo u Proračun RH, a praktički time plaćamo novinare koji svi redom, da ih ne nabrajam, mrze Hrvate i državu Hrvatsku!

Sve što ti  jugoslavenski jahači  apokalipse sa crvenim plaštem rade  skoro više od 30  godina protiv hrvatske samostalnosti, rade sa ciljem aboliranja, zaborava i negiranja zločina počinjenih u Jugoslaviji.  Jugoslavija je nastala u krvi i nestala u krvi hrvatskog naroda, a oni još uvijek veličaju Tita i njegov kult ličnosti.

SAB-ovci bi se htjeli izjednači sa hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, pa čak pišu i govore da su oni stvorili RH u ovim granicama, a branitelji je samo obranili. Obranili od koga, od njih, jer je  JNA je sljednik NOVJ-narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije,  a SAB-ovci su sljednici- Saveza udruženja boraca NOB. To znači da su hrvatski branitelji pobijedili „stvoritelje“ RH u ovim granicama, što je totalni apsurd, i za to nemaju nikakve Ustavne ni zakonske osnove.

Kao dokaz  postoji niz  Rezolucija i odluka koje  potvrđuju samostalnost države Hrvatske:

1. REZOLUCIJA o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika NN 8/1991
2. Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.)
3. Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ NN 53/1991

 Hrvatski je sabor dana 8. listopada 1991. godine jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ

1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,

Jasno da jasnije ne može pisati. Svatko pismen može pročitati da Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela bivše SFRJ.

Prema tome program rada SABA RH u dijelu koji se odnosi na NOB i maršala Tita, nije u skladu sa Ustavom i sa Odlukom o razdruživanju sa SFRJ.

U tom dijelu program rada SABA RH  suprotan je  i Rezoluciji EU Parlamenta  od 19.9 2019. godine

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

1. Članak 3.  podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
2. Članak 17.  izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
3. Članak 18.  napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

Dakle svi nazivi, svi spomenici vezani uz Jugoslaviju i Tita trebali bi po Rezoluciji EU Parlamenta biti uklonjeni.

I ne samo po Rezoluciji EU Parlamenta, nego i po Ustavnoj Odluci Hrvatskog Sabora od 8.10 1991.godine o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ.

Komemoracije događaja iz 2. svjetskog rata Milorada Pupovca i njegova SNV-a , su protuustavne i protivne Rezoluciji EU Parlamenta od 19.09 2019.

Sve te manifestacije, udruge i organizacije neka se sami financiraju, a ne da ih plaća država Hrvatska.

Treba prekinuti konačno sa titoizmom, prestati od njega raditi turistički brand i čvrsto stati uz svoje stvoritelje hrvatske branitelje kao što je to učinio gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković;

„Na kraju govora je pozvao nazočne da njih i njihovu djecu “uvijek vode dvije rečenice koje nikad neće biti staromodne i koje će nas uvijek pozivati na ono što je ključno – da budemo spremni obraniti svoju domovinu.” “Te dvije rečenice, i s time ću završiti, su Bog i Hrvati i Za dom spremni”

https://www.vecernji.hr/vijesti/gradonacelnik-dubrovnika-dvije-recenice-su-kljucne-bog-i-hrvati-i-za-dom-spremni-1786613

I to je konačno raskid svih sveza sa Jugoslavijom, jer DOMOVINSKI RAT znači ZBOGOM JUGOSLAVIJO!

Konačni ZBOGOM dviju neuspjelih Jugoslavija u kojima su Hrvati bili sistematski ubijani.

To rade i sadašnje projugoslavenske vladajuće strukture, ne ubijaju nas fizički, ali su nas kao narod iselili i raselili i psihički ubili!

SDP se odmah oglasio sa svojim jugo-komunističkim floskulama.

I krajnje je vrijeme  tome stati na kraj!

Hrvati su kao narod bili žrtve dvije Jugoslavije ( koje su nota bene jedan dio njih i stvorili).

U Hrvatskoj je nađeno da 2 000 godine, kada je komisija ukinuta,  850 grobišta.

U Sloveniji je nađeno 620 grobišta sa najviše hrvatskih kostiju.

Ukupno 1450 masovnih do sada otkrivenih  grobišta dokazuju industriju zločina, sistemski organiziranih  zločina MASOVNIH  jugoslavenskih zločina protiv Hrvata.

Samo u Zagrebu je oko 130 prikrivenih grobišta, po samom gradu i u pod Sljemenskoj zoni.

Prema martirologiju don Ante Bakovića poimence sa slikama dokumentirano je ubijenih  664 katoličkih svećenika  sa  200 svećenika ubijenih  u Sloveniji.

Usporedivši sa Slovačkom koja je po broju stanovnika i površini približna sa Hrvatskom ubijeno je 14 svećenika!? U Jugoslaviji je ubijeno više svećenika nego u svim komunističkim zemljama zajedno uključivši i SSSR.

Likvidacijama  u  iseljeništvu je pobijeno 88 Hrvata od strane jugoslavenske tajne službe UDBE.

Montirani politički procesi, za neistomišljenike, što je danas kao ljudsko pravo ugrađeno u Deklaraciju o ljudskim pravima i Ustavu RH. Od 1945-1990 je bilo 30 000 tisuća montiranih sudskih političkih procesa i kako su bili skupni osuđeno je 100 -120 tisuća ljudi .

Logori su bili na Golom otoku, Sv. Grguru, Stara Gradiška, Lepoglava, Požega…

Franjo Tuđman je bio mudar čovjek i bio je svjestan ove neželjene i neočekivane situacije. Vjerovao je ipak u „hrvatsko pomirenje“ i zaista ga je iskreno promicao. Znao je da je rat s velikosrpskim pretenzijama za hrvatskom zemljom neizbježan, pa nije želio da se dogodi i „raskol“ u tijelu hrvatskoga naroda, koji je uz to bio i razoružan. Sjetimo se, samo dva tjedna prije Tuđmanove pobjede, na izborima,  oružje Teritorijalne obrane Hrvatske, drug Ivica Račan predao je na „čuvanje“ Jugoslavenskoj narodnoj armiji, koja je to oružje podijelila Srbima u Kninu i zajedno s četničkim hordama napala razoružanu Hrvatsku.

U rat su krenuli hrvatski domoljubi, a „djeca komunizma“ su uglavnom bila na sigurnom mjestu, daleko od ratišta, pa i daleko od Hrvatske, na raznim studijima u Europi ili negdje drugdje, u diplomaciji, ovisno tko je bio čiji sin ili kćer. A oni drugi „crveni tateki i njihovi sineki“, vršili su žestoki pritisak na Tuđmana da provede žurnu privatizaciju. Radila je ta „peta kolona“ iz petnih žila protiv Tuđmana i protiv Hrvatske.

Prisjetimo se, 1994. godine pokušaja državnog udara, svrgavanja Tuđmana od strane Mesića i Manolića. Bilo je to čak godinu dana prije „Bljeska“ i „Oluje“. Kroz kakve li nas je „scile i haribde“ vodio tih dana prvi hrvatski  predsjednik  dr. Franjo Tuđman.!?

Mnogi se neće suglasiti samnom, ali kasnija detuđmanizacija dokaz je da nas je dr. Tuđman ispravno vodio ka ostvarenju suverene države hrvatskog naroda, ostvarenje sna generacija i generacija Hrvata.

Nakon smrti dr. Franje Tuđmana, jugo-komunisti detuđmanizacijom polako počinju preuzimati i HDZ i hrvatsku državu. Uništili su gotovo sva obilježja Hrvatske kao države hrvatskog naroda i njegova identiteta, od naziva Hrvatskog državnog sabora, imena Hrvatske vojske, Oltara Domovine, kulture, školstva do Pravosuđa koje nije u službi hrvatskog naroda nego Titovih pionira.

Sjajnu pobjedu u Domovinskom ratu pretvorili su sa petom kolonom u jugo-četničku okupaciju Hrvatske točno po Memorandumu SANU 2. Bez ispaljenog metka okupirali su medije, pranjem novca pokupovali zemljišta po Jadranskoj obali, preuzeli gospodarstvo, školstvo i kulturu. Odgajaju naše mlade u uvjerenju da je Bl. Alojzije Stepinac bio zločinac!?

Rade Šerbedžija suvereno se šepuri i kao paun raširio krila na Brijunima i s Lepom  Brenom i njenom „snajkom“  okupirali su kulturu, dovode  u Hrvatsku istočnjačku opančarsku kulturu cajki i literarni šund.

Magdalena Vodopija sa Dežulovićem i Ivančićem iz Pupovčevih Novosti, Sajam knjiga u Puli pretvorila je u  veličanje jugo-opančarske književnosti, a to sve ne bi bilo moguće bez  potpore  Vlade RH.

Budimo konačno ponosni Hrvati u svojoj državi Hrvatskoj za koju je živote dalo 15 840 hrvatskih branitelja,  čija su imena upisana na kenotafu crkve Sv. Mati Slobode! Budimo ponosni na svoju državu i svoj hrvatski identitet. Na svoju Katoličku vjeru, na svoj jezik i na svoju tradiciju.

Nemojmo dopustiti da nas uništavaju sljednici onih koji su se borili za Jugoslaviju, jer ti mrze našu vjeru, naš jezik i sve što nas čini Hrvatima.

Bezbroj je primjera do ovog zadnjeg Rade Borić, koja mrzi vjeru, koja nas hoće preodgojiti, koja u konačnici  mrzi Hrvatsku, koju nije željela ni htjela, ali kada je već tu onda neka  ne bude država Hrvata, već njihova nova Yuga!

Ima jedna pjesma koju su istarski Hrvati pjevali pod talijanskom okupacijom i u izgnanstvu:

Mi smo Istrani i Hrvati pravi
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Talijani imaju pune vreće
Kupit nas neće
Kupit nas neće.
Talijani piju iz puni bunji
A naši žulji plaćaju
A naši žulji plaćaju.
Mi smo Istrani i Hrvati pravi,
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.

Lili Benčik/ hrvatskepravice