Connect with us

Vijesti

Države započinju i gube ratove. Njihovi građani tada plaćaju cijenu i teritorijem! Gdje je Srbija?

Published

on

Gdje su Pupovac, Dodik, Vučić, ali i ‘naši ‘hrvatski’ vladari da čuju ovakav govor!? Iz Srbije?

Čujete li ovo srbski popovi?

“Austrougarska je zapoćela I. svjetski rat i izgubila! Kao posljedicu, Austrija je ostala europska provincija, a prije su vladali s ‘pola Europe’.

Mađarska je izgubila dvije trećine (70%) prethodnog teritorija, Njemačka je izgubila Koenigsberg, mjesto gdje se krunio prvi njemački car.

A hoće li biti (teritorijalnih) posljedica za Srbiju?

Advertisement

Vijesti

“Kad smo prihvatili euro, rekao sam da ćemo brzo imati europske cijene, ali ne i plaće…”.

Published

on

Bojkot kupovanja u trgovinama je emocionalni prijedlog koji nema previše veze s ekonomijom. Ljudi imaju potrebe i želje. Potrebe su stanovanje, hrana i odjeća što moraju kupiti, a želje su ono što kupuju da bi si pružili ugodu. Potrošači ne kupuju da bi trgovačkim i proizvodnim poduzećima napravili profit nego zbog vlastitih potreba i želja. S druge strane su dohodak potrošača i cijene proizvoda. I zato prijedlog da se jedan dana ne kupuje neće na mjesečnoj ili godišnjoj razini ništa promijeniti. Ljudi će to što im treba kupiti dan prije ili dan kasnije. Možda će imati psihološki efekt, ali u ekonomiji nema psihologije nego računice, kaže u Briefingu ekonomski stručnjak prof. dr. sc. Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva i umirovljeni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i otkriva da je 2024. prosječna mjesečna potrošnja u Hrvatskoj iznosila 3,8 milijardi eura. Smatra da građani ne mogu spriječiti poskupljenja i inflaciju, ali može država.

– Imamo proizvodnju i tržište. Ako je savršena konkurencija trgovci se međusobno tuku i spuštaju cijene da bi ostvarili prirodni profit. No, ako nema puno ponuđača, stvara se oligopol od nekoliko, recimo deset ili 15 trgovaca, koji se onda mogu dogovarati. Karteli su službeni dogovori između oligopolista, a ovi su tajni. Država mora utjecati na strukturu tržišta da nema tih sporazuma na štetu potrošača i kroz svoju ekonomsku politiku stvarati strukturu proizvodnje da imamo optimalnu ponudu i da potrošači mogu doći do proizvoda po prihvatljivoj cijeni”, objašnjava Jurčić, koji smatra da je proizvodnju hrane i drugih proizvoda široke potrošnje moguće vratiti u Hrvatsku.

– Živimo u industrijskom društvu, a industrija nam pada. Bez industrije nema napretka. Ne možemo se vraćati u manufakturu, u 16. ili 17. stoljeće pa peći kruh kod kuće. Unatoč svim ulaganjima nam konstantno pada i poljoprivredna proizvodnja. Trošimo oko 900 milijuna litara mlijeka, početkom 90-ih smo proizvodili 730 milijuna litara, a sada malo iznad 300 milijuna. Trebali bismo proizvoditi dva do tri milijuna svinja, a proizvodimo ispod milijun. Švedska ili Danska proizvode pet svinja po glavi stanovnika, a mi ni pola. Oni su seljaci, a mi smo gospoda. Prihvatili smo ideologiju da će tržište sve riješiti, govori Jurčić, napominjući da nam većina proizvoda dolazi iz inozemstva i na njihove cijene ne možemo utjecati, a razlika zbog povećanja cijena koju plaća hrvatski kupac opet završava kod proizvođača u inozemstvu, što je najveća šteta. Smatra da za povećanje cijena trgovci nisu glavni krivci, javlja Jutarnji list.

Oni se tako ponašaju jer je Vlada svojom politikom ili nečinjenjem stvorila ovakve uvjete. Proizvođači i trgovci nisu karitativna ustanova i zašto bi prodavali po nižoj cijeni ako mogu po višoj. Hrvatska počinje propadati kada je država prekinula vezu sa znanosti. Već 20 ili 30 godina se u hrvatskoj politici ne primjenjuje ekonomska znanost. Time je uništena i ekonomska znanost. Imamo najezdu doktora ekonomije koji ne bi položili ispit iz osnova ekonomije, ne na fakultetu nego u srednjoj školi. Nama dođe nobelovac i kaže nam da nešto krivo radimo na temelju raznih analiza, a onda se javi naših deset eksperata i kažu da on nema pojma. Predlažem da ljudi prije polaganja doktorata moraju položiti opći test znanja iz tog područja”, govori Jurčić i zaključuje da ne bi trebao cilj biti stjecanje diploma nego znanja.

Kada smo prihvatili euro rekao sam da ćemo za godinu ili dvije dobiti europske cijene, ali nećemo imati europske plaće. Plaće su nam na oko 50 posto od europskih. Slovenija je od svih zemalja u EU ušla najpripremljenija. Trgovac se u Sloveniji ne može ponašati kao u Hrvatskoj. To je nevidljiv sustav. To je država. A mi se bahatimo, a trgovci imaju slobodno lovište, objašnjava Jurčić razlog zašto su isti proizvodi u istim trgovačkim lancima u Sloveniji jeftiniji nego u Hrvatskoj. Za razliku od nas, Slovenci su imali plan za svoju ekonomiju.

– Na Ekonomskom institutu u Zagrebu je 1988. napravljen projekt tranzicije iz socijalizma u tržišnu ekonomiju. No, mi smo pustili niz vodu. Kada smo uveli euro, rekli su nam da ćemo imati istu inflaciju kao i druge zemlje. To je bila čista prevara i glupost. Inflacija je znak da gospodarstvo ima neku bolest. U jačim gospodarstvima ona dođe i ode, a u slabijima kakvo je hrvatsko je ona znak bolesti koje ne liječimo. Prosječna plaća bi nam trebala biti 2000, a ne 1300 eura. S obzirom na niski dohodak, inflacija nas puno više pogađa nego razvijenu Europu, gdje je plaća tri ili četiri tisuće eura. Zadatak ministra gospodarstva treba biti kako dugoročno podići dohodak građana jer ih onda inflacija od pet posto uopće ne bi pogađala. Vlada se hvali s makroekonomskim pokazateljima, ali ne vidi da jedan posto inflacije građane pogađa više nego 10 posto inflacije u razvijenim zemljama, ističe Jurčić. Podsjeća da je Lenjin rekao da je majka svih politika kadrovska politika.

– Sposobni ljudi lako nađu dobar posao. U Vladi se stranački zapošljava. Ne možemo zaslužne članove stranke staviti na mjesta na kojima ne znaju što treba raditi. Postoji mudrost masa, ljudi koji ne znaju zašto je nešto loše, a vide i osjećaju da nije dobro. Narod ne osjeća da mu je super. Tko to najbolje kaže? Zoran Milanović. I zato ljudi za njega glasaju jer kaže predsjedniku Vlade da nešto nije tako, tvrdi Jurčić, koji smatra da sličan problem kao naša Vlada ima i briselska birokracija, koja ne prepoznaje razlike među državama članicama, a EU napreduje mnogo sporije od SAD-a, Kine ili Indije jer je uništila industriju i ostavila trgovinu i novac kao što je bilo 1500. godine.

Continue Reading

Vijesti

Lažljiva, neizabrana, nesposobna… pa dokle će nam središta moći nametati takve…?

Published

on

Riječi Ursule Von der Leyen, osim što su sramotne, vrlo su ozbiljne, ona laže sve europske građane, znajući da laže. Ova bijedna žena nam govori da nam je Putin prekinuo opskrbu plinom. Nevjerojatan! . donosi profil Sabrina S na X-u.

Ne, nije nam Putin ništa srezao, dapače uvijek je govorio da će nas i dalje opskrbljivati ​​plinom i naftom. Također je nekoliko puta rekao da bi Europa počinila samoubojstvo odustajanjem od ruskih sirovina i bio je potpuno u pravu. Zapravo, zahvaljujući Zmajevima, Von der Leyen i društvu ne samo da su cijene eksplodirale, već nas i Bijela kuća…, što je rezultiralo osiromašenjem obitelji i potonućem poslovanja.

Da ne bi uzimali plin iz Rusije digli su u zrak plinovode Sjeverni tok. I nije Putin napao vitalnu infrastrukturu za Njemačku i za ostatak zemalja Europe. Zapadnjaci su bili ti koji su se poslužili tim lakrdijašem Zelenskim.

Prije nekoliko tjedana prekinut je i tranzit ruskog plina koji je u Europu stizao iz Ukrajine. I nije ga Putin prekinuo, uvijek je to bio onaj lakrdijaš Zelenski kojeg plaća Washington i Bruxelles.

U ožujku 2022. Ursula je doslovno rekla: “Moramo stati na kraj našoj ovisnosti o ruskom plinu, nafti i ugljenu.” Sada krive Putina jer su toliki zečevi da ne žele preuzeti odgovornost za najavljivanu katastrofu. Izgleda nevjerojatno!

Ova bijedna Von der Leyen laže znajući da laže, a svatko tko laže, znajući da ona tako besramno laže, je vrlo opasna osoba. #WorldEconomicForum

T.me/GiuseppeSalamopeSalamone

Continue Reading

Vijesti

Ograničenja naših savezništava protiv Woke-a

Published

on

Koliko god konzervativci uživali u zajedničkom cilju s istaknutim sekularistima koji su protiv buđenja, moramo se sjetiti ograničenja sklapanja političkih saveza s onima koji imaju svjetonazore suprotne vjeri – piše Casey Chalk u Crisis Magazine-u.

Britanski evolucijski biolog i istaknuti ateist Richard Dawkins požalio je što je sebe opisao kao “kulturnog kršćanina” prošle godine u intervjuu. “Neoprezno sam rekao da sam ‘kulturni kršćanin’, a nisam čuo kraj tome”, napisao je Dawkins u nedavnom tekstu za The Spectator.

Iako je ostao pri svojim ranijim komentarima—u kojima je izrazio cijenjenje za određene kulturne elemente kršćanske tradicije—brzo je dodao: “no ništa od toga ne potkopava moje uvjerenje da je ono što oni vjeruju o prirodi stvarnosti besmislica.” Štoviše, Dawkins označava tezu o “rupi u obliku boga” – koja tvrdi da će bez organizirane religije društvo pasti u moralni kaos – “pokroviteljskom” i “uvredljivom” za čovječanstvo.

Posljednjih godina Dawkins se pridružio kadru drugih javnih intelektualaca koji su proslavljeni zbog svog odbacivanja raznih ideoloških izraza ljevice. Dawkins je, primjerice, trans ideologije nazvao “oblikom kvazireligioznog kulta, utemeljenog na vjeri, a ne na dokazima”, koji “niječe znanstvenu stvarnost”, “nemilosrdno proganja heretike” i “zlostavlja ranjivu djecu premalu da znaju vlastitu um.” Jordan Peterson stekao je ime (i karijeru) kritizirajući kanadski zakon koji zabranjuje diskriminaciju rodnog identiteta i izražavanja. Evolucijski biolozi Bret Weinstein i Heather Heying postali su poznati po opiranju politici buđenja na Evergreen State Collegeu. Ekonomist Sveučilišta Brown Glenn Loury vratio se desnici nakon desetljeća izbivanja, napadajući Black Lives Matter i druge rasne pokrete.

Ipak, koliko god konzervativci (i kršćani) uživali u zajedničkom cilju s takvim istaknutim osobama, Dawkinsovi nedavni komentari otrežnjujući su podsjetnik na ograničenja sklapanja političkih saveza s onima koji imaju svjetonazore suprotne vjeri. Briljantan znanstvenik kakav Dawkins može biti, on nije prijatelj kršćanstva, nazivajući religiju “jednim od najvećih svjetskih zala”. I kao što su primijetili kršćanski mislioci kao što su Ed Feser i David Hart, njegove kritike kršćanstva obično su nešto više od djetinjastih karikatura loše vjere.

Dawkins je možda klasa za sebe kada je u pitanju njegov odnos s kršćanstvom. Peterson, nasuprot tome, iako nije baš osoba od vjere, barem je naklonjen Bibliji i kršćanstvu, što dokazuje njegova nedavna knjiga u kojoj primjenjuje svoj danas poznati psihoanalitički pristup tumačenju Starog zavjeta. Iako je njegova supruga nedavno ušla u Crkvu, Peterson je za EWTN rekao da je “malo vjerojatno” da će se obratiti. I nakon što sam pročitao i pregledao Petersonovu knjigu, priznajem da nisam siguran da on uopće vjeruje u Boga, barem ne u teističkom smislu.

Nemojte me krivo shvatiti. Vrlo sam zahvalan što je Peterson iskoristio svoje nevjerojatne retoričke darove kako bi se suprotstavio ludilu seksualnih i rasnih ideologa koji bi, u svojoj naizgled bezgraničnoj želji da potaknu narative i pritužbe žrtava, htjeli preobraziti svijet u distopijsku noćnu moru daleko goru od “bijelog supremacista” ” i “patrijarhalnu” zapadnu civilizaciju koju žele istisnuti. I koliko god Dawkins želi napasti trans pokret zbog njegovih pogrešnih pokušaja da preoblikuju samu ideju muškog i ženskog, nepopravljivo oštećujući tisuće, ako ne i milijune ljudi u tom procesu, više moći za njega.
Koliko god Dawkins želio napasti trans pokret zbog njegovih pogrešnih pokušaja da preoblikuju samu ideju muškog i ženskog, nepopravljivo oštećujući tisuće, ako ne i milijune ljudi u tom procesu, više moći za njega.

Ali trebali bismo zapamtiti da mnogi naši saveznici koji potječu iz sekularne, liberalne akademije prihvaćaju načela i premise koji su očigledno pogrešni i nepomirljivi s našom katoličkom vjerom. Svatko tko pristaje na materijalizam (odbacivanje svake transcendentne stvarnosti) ili promiče slobodu govora ili osobnu samoostvarenje kao najviša dobra živi isti filozofski svjetonazor kao i naši zajednički politički neprijatelji. Stoga, kakvu god pomoć mogli ponuditi u borbi protiv zla transrodnosti ili rasne nepravde, malo je od pomoći u širem ratu ponovnog stavljanja u prvi plan najviših, najvažnijih prirodnih dobara (npr. vrline, prijateljstva) i nadnaravnih dobara (npr. milost, zajedništvo s Bogom).

Za mnoge takve svjetovne ličnosti, njihov savez s nama je ad hoc: za njih su probuđene seksualne i rasne ideologije loše ne zato što onemogućuju čovjeka da postigne svoj telos kao onaj koji uživa imago Dei, već zato što onemogućuju lažni individualistička i materijalistička obećanja modernosti. Zbog toga mnogo manje čujemo od mnogih od njih o drugim pitanjima koja su jednako ponižavajuća ili štetna za ljudsku osobu, kao što su pobačaj, surogat majčinstvo, in vitro oplodnja ili kontracepcija. Sve to, čak i sekularni intelektualci protivnici probuđenja, vjeruju, sastavni je dio zaštite i promicanja individualnih prava i slobode da živimo onako kako smatramo prikladnim.

Štoviše, kako je rekao vlč. Robert Spitzer, S.J., tvrdi u svojoj nedavnoj knjizi Znanost na pragu Boga: Znanost i razum u prilog Bogu, duši i životu nakon smrti, scijentizam (gledište da svaka tvrdnja o istini mora biti podvrgnuta znanstvenoj potvrdi), kojeg drže mnogi od tih istih javnih intelektualaca, sasvim je nekoherentan. Razlog za to je taj što znanost ovisi o stvarima kao što su logika, načelo neproturječja i matematika, od kojih se nijedna ne može krivotvoriti podacima promatranja, već se moraju pretpostaviti a priori. I, fr. Spitzer također tvrdi da se postojanje Boga ne može opovrgnuti jer se klasično shvaćanje Boga kao “jedinstvenog, neuzrokovanog, neograničenog Stvoritelja” ne može procijeniti znanstvenom metodom promatranja podataka, već samo racionalnim, metafizičkim ispitivanjem.

Zbog toga najbolji argumenti za postojanje Boga ostaju oni koje je iznio sveti Toma Akvinski prije 750 godina, oslanjajući se na induktivno i deduktivno rezoniranje dostupno svim osobama. To što su Dawkins i drugi ismijavali ove argumente jadno neuspješno zbog osnovnog nerazumijevanja logike i rezoniranja koji su u njihovoj osnovi samo dodatno pokazuje zašto bismo trebali biti razboriti u pogledu naših saveznika. Budući da njihova zajednička točka s nama ne proizlazi iz klasične ili katoličke koncepcije stvarnosti, već potpuno moderne, pod utjecajem prosvjetiteljstva, njihov svjetonazor i shvaćanje logike su neadekvatni i nekoherentni.

Richard Dawkins i mnogi drugi slični njemu vjeruju da civilizacija može uživati ​​u prosperitetu i napretku bez pribjegavanja transcendentnim istinama i poniznom štovanju božanskog. Oni misle da su bizarne seksualne i rasne ideologije našeg zeitgeista amblematične za pogrešni religijski impuls zajednički čovjeku, dok su zapravo posljedice njihove individualističke, utilitarističke filozofske paradigme koja slavi autonomiju i ispunjenje naših senzualnih apetita kao najviša dobra . Oni misle da će nepristrano znanstveno istraživanje i tehnološki napredak osigurati našu sreću bez obzira na praznovjerja religiozne vjere.

Ipak, dokazi su sve očitiji da osim moralnog kodeksa koji znanost nije u stanju pružiti, čovječanstvo nije u stanju ne oblikovati orwellovsku budućnost koja će nas iskorištavati i degradirati. To je onaj u kojem je seks anonimiziran i steriliziran, djeca su proizvodi, a neželjeni su eliminirani. Tko je taj koji bi se trebao osjećati pokroviteljski i uvrijeđeno?
izvor: Crisis Magazine

Autor: Casey Chalk


Casey Chalk je autor knjiga The Obscurity of Scripture: Disputing Sola Scriptura and the Protestant Notion of Biblical Perspicuity (Emmaus Road Publishing) i The Persecuted: True Stories of Courageous Christians Living Their Faith in Muslim Lands (Sophia Institute Press). Magistrirao je teologiju na Christendom Collegeu i magistrirao nastavu na Sveučilištu Virginia.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved