Usred ozbiljnih potresa u svijetu geopolitike, tako je prikladno da se ovogodišnji summit šefova država Šangajske organizacije za suradnju (SCO) trebao održati u Samarkandu – krajnjem raskrižju Puta svile u zadnjih 2500 godina.

Kada je 329. godine prije Krista Aleksandar Veliki stigao do tadašnjeg sogdijskog grada Marakande, dijela Ahemenidskog carstva, bio je zapanjen: “Sve što sam čuo o Samarkandu je istina, osim što je još ljepši nego što sam zamišljao.” – donosi prijevod Robert MARIĆ u Logicno.com.

Poslušajte samo govor uzbekistanskog predsjednika Shavkata Mirziyoyeva objavljenog uoči summita SCO-a, gdje on naglašava kako Samarkand sada “može postati platforma koja je u stanju ujediniti i pomiriti države s različitim vanjskopolitičkim prioritetima.”

Uostalom, povijesno gledano, svijet je sa stajališta orijentira Puta svile uvijek bio “percipiran kao jedan i nedjeljiv, a ne podijeljen. To je suština jedinstvenog fenomena – ‘samarkandskog duha’.”

I ovdje Mirziyoyev povezuje “Duh Samarkanda” s izvornim “Duhom Šangaja” SCO-a uspostavljenim početkom 2001., nekoliko mjeseci prije događaja od 11. rujna, kada je svijet bio prisiljen na sukobe i beskrajni rat, gotovo preko noći.

Sve ove godine kultura SCO-a razvijala se na osebujan kineski način. U početku su Šangajska petorica bila usredotočena na borbu protiv terorizma – mjesecima prije nego što je američki „rat protiv terorizma“ metastazirao iz Afganistana u Irak i šire.

Tijekom godina, početna “tri ne” – bez savezništva, bez sukoba, bez ciljanja na bilo koju treću stranu – završila su opremanjem brzog, hibridnog vozila čija su “četiri kotača” “politika, sigurnost, gospodarstvo i humanističke znanosti”, zajedno s Globalnom razvojnom inicijativom, a sve je u oštrom kontrastu s prioritetima hegemonističkog, konfrontirajućeg Zapada.

Vjerojatno najveći zaključak ovotjednog samita u Samarkandu jest da je kineski predsjednik Xi Jinping zajedno predstavio Kinu i Rusiju kao “odgovorne globalne sile” koje žele osigurati pojavu multipolarnosti i odbijaju samovoljni “poredak” koji su nametnule Sjedinjene Države i njihovi unipolarni svjetonazor.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ocijenio je Xijev bilateralni razgovor s predsjednikom Vladimirom Putinom “izvrsnim”. Xi Jinping, prije njihovog sastanka, i obraćajući se izravno Putinu, već je naglasio zajedničke ciljeve Rusije i Kine:

“Suočeni s kolosalnim promjenama našeg vremena na globalnoj razini, bez presedana u povijesti, spremni smo s našim ruskim kolegama dati primjer odgovorne svjetske sile i igrati vodeću ulogu kako bismo postavili svijet koji se tako brzo mijenja na putanji održivog i pozitivnog razvoja.”

Kasnije, u preambuli sastanka šefova država, Xi je otišao izravno na stvar: važno je “spriječiti pokušaje vanjskih sila da organiziraju ”obojene revolucije” u zemljama SCO-a.” Pa, Europa to ne bi znala, jer se od 1945. neprestano mijenja u boji.

Putin je sa svoje strane poslao poruku koja će odzvanjati cijelim globalnim jugom: “U svjetskoj politici i ekonomiji zacrtane su temeljne transformacije i one su nepovratne.”

IRAN: VRIJEME JE ZA PREDSTAVU

Iran je bio gostujuća zvijezda Samarkand showa, službeno primljen kao 9. članica SCO-a. Predsjednik Ebrahim Raisi je prije susreta s Putinom, znakovito, naglasio da “Iran ne priznaje sankcije Rusiji”. Njihovo strateško partnerstvo bit će ojačano. Na poslovnom planu, velika delegacija koju čine čelnici 80 velikih ruskih kompanija posjetit će sljedeći tjedan Teheran.

Sve veća interpolacija Rusija-Kina-Iran – tri glavna pokretača euroazijske integracije – dovraga plaši uobičajene sumnjivce, koji možda počinju shvaćati kako SCO predstavlja, dugoročno gledano, ozbiljan izazov njihovoj geoekonomskoj igri. Dakle, kao što je svako zrnce pijeska u svakoj pustinji već svjesno, geopolitički pritisak protiv trojca će eksponencijalno rasti.

A tu je bila i mega-ključna Samarkandska trilaterala: Rusija-Kina-Mongolija. Nije bilo službenih curenja informacija, ali ovaj je trio vjerojatno raspravljao o plinovodu Power of Siberia-2 – interkonektoru koji će se graditi preko Mongolije; i pojačana uloga Mongolije u ključnom koridoru povezivanja Inicijative pojas i put (BRI), sada kada Kina ne koristi transsibirsku rutu za izvoz u Europu zbog sankcija.

Putin je izvijestio Xija o svim aspektima ruske specijalne vojne operacije (SMO) u Ukrajini i vjerojatno je odgovorio na neka stvarno teška pitanja, od kojih mnoga već mjesecima kruže kineskim internetom.

Što nas dovodi do Putinovog novinara na kraju summita – s gotovo svim pitanjima koja se predvidljivo vrte oko vojnog kazališta u Ukrajini.

Ključni zaključak ruskog predsjednika: “Nema promjena u planu SMO. Glavne zadaće se provode.” Što se tiče izgleda mira, Ukrajina je ta koja “nije spremna razgovarati s Rusijom”. I općenito, “to je za žaljenje da je zapad imao ideju iskoristiti Ukrajinu da pokuša srušiti Rusiju.”

O sapunici o gnojivima, Putin je primijetio: “Opskrba hranom, opskrba energijom, oni (zapad) su stvorili te probleme, a sada ih pokušavaju riješiti na račun nekog drugog” – misleći na najsiromašnije nacije. “Europske zemlje su bivše kolonijalne sile i još uvijek imaju tu paradigmu kolonijalne filozofije. Došlo je vrijeme da promijene svoje ponašanje, da postanu civiliziranije.”

O svom sastanku sa Xi Jinpingom: “Bio je to samo običan sastanak, prošlo je dosta vremena da se nismo sreli licem u lice.” Razgovarali su o tome kako “proširiti trgovinski promet” i zaobići “trgovinske ratove uzrokovane našim takozvanim partnerima”, pri čemu “širenje obračuna u nacionalnim valutama ne napreduje brzinom kojom želimo”.

JAČANJE MULTIPOLARNOSTI

Putinova bilaterala s indijskim premijerom Narendrom Modijem nije mogla biti srdačnija – u registru “vrlo posebnog prijateljstva” – s Modijem koji je pozivao na ozbiljna rješenja za krize s hranom i gorivom, zapravo obraćajući se zapadu. U međuvremenu, Državna banka Indije otvorit će posebne račune u rupijama za upravljanje trgovinom povezanom s Rusijom.

Ovo je Xijevo prvo putovanje u inozemstvo od pandemije Covida. Mogao bi to učiniti jer je potpuno uvjeren da će mu biti dodijeljen treći mandat tijekom kongresa Komunističke partije sljedećeg mjeseca u Pekingu. Xi sada kontrolira i/ili ima saveznike u najmanje 90 posto Politbiroa.

Drugi ozbiljan razlog bio je ponovno punjenje privlačnosti BRI-a u bliskoj vezi sa SCO-om. Kineski ambiciozni projekt BRI (Belt & Road initiative – Put Svile) službeno je pokrenuo Xi u Astani (sada Nur-Sultan) prije devet godina. Ostat će sveobuhvatni koncept kineske vanjske politike u narednim desetljećima.

BRI-jev naglasak na trgovini i povezivanju povezan je s razvijajućim mehanizmima multilateralne suradnje SCO-a, okupljajući nacije usredotočene na gospodarski razvoj neovisan o maglovitom, hegemonističkom “poretku temeljenom na pravilima”. Čak se i Indija pod Modijem predomišlja o oslanjanju na zapadne blokove, gdje je New Delhi u najboljem slučaju neokolonizirani “partner”.

Tako su Xi i Putin, u Samarkandu, zacrtali mapu puta za jačanje multipolarnosti – kao što je naglašeno u konačnoj Samarkandskoj deklaraciji koju su potpisale sve članice SCO-a.

KAZAHSTANSKA ZAGONETKA

Bit će dosta neravnina na cesti. Nije slučajno što je Xi započeo svoje putovanje u Kazahstanu – megastrateškom zapadnom dijelu Kine, koji dijeli vrlo dugu granicu sa Xinjiangom. Tromeđa u suhoj luci Khorgos – za kamione, autobuse i vlakove, posebno – je prava stvar, apsolutno ključno BRI čvorište.

Administracija predsjednika Kassym-Jomarta Tokayeva u Nur-Sultanu (uskoro će ponovno biti preimenovan u Astana) prilično je nezgodna, ljulja se između istočne i zapadne političke orijentacije, a infiltrirana je od strane Amerikanaca koliko i tijekom ere prethodnika Nursultana Nazarbayeva, Kazahstanskog prvog post-SSSR predsjednika.

Ranije ovog mjeseca, na primjer, Nur-Sultan je u partnerstvu s Ankarom i British Petroleumom (BP) – koji praktički vlada Azerbajdžanom – pristao povećati količinu nafte na naftovodu Baku-Tblisi-Ceyhan (BTC) na do 4 milijuna tona mjesečno do kraja ove godine. Chevron i ExxonMobil, vrlo aktivni u Kazahstanu, dio su posla.

Otvoreni plan uobičajenih osumnjičenika je “u konačnici odvojiti gospodarstva srednjoazijskih zemalja od ruskog gospodarstva”. Budući da je Kazahstan član ne samo Euroazijske ekonomske unije (EAEU), koju predvodi Rusija, već i BRI-ja, pošteno je pretpostaviti da je Xi – kao i Putin – razgovarao s Tokajevom o nekim prilično ozbiljnim pitanjima, rekavši mu da shvati kako vjetar puše, i savjetovao mu da unutarnju političku situaciju drži pod kontrolom (vidi neuspjeli državni udar u siječnju, kada je Tokajeva de facto spasila Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO) predvođena Rusijom).

Nema sumnje da će središnju Aziju, povijesno poznatu kao “kutija dragulja” u središtu Heartlanda, koračajući drevnim Putevima svile i blagoslovljenu ogromnim prirodnim bogatstvom – fosilnim gorivima, rijetkim metalima, plodnim poljoprivrednim zemljištima. uobičajeni sumnjivci kao Pandorina kutija, puštajući sve moguće otrovne trikove protiv legitimne euroazijske integracije.

To je u oštrom kontrastu sa zapadnom Azijom, gdje će Iran u SCO-u turbo pojačati svoju ključnu ulogu povezivanja raskrižja između Euroazije i Afrike, u vezi s BRI-jem i Međunarodnim prometnim koridorom sjever-jug (INSTC).

Stoga nije ni čudo da UAE, Bahrein i Kuvajt, svi u zapadnoj Aziji, prepoznaju u kojem smjeru vjetar puše. Tri države Perzijskog zaljeva dobile su službeni ”status partnera” SCO-a u Samarkandu, uz Maldive i Mianmar.

KOHEZIJA CILJEVA

Samarkand je također dao dodatan poticaj integraciji uz rusko konceptualizirano Veliko euroazijsko partnerstvo – koje uključuje Euroazijsku ekonomsku uniju (EAEU) – i to samo dva tjedna nakon preokretnog Istočnog ekonomskog foruma (EEF) održanog u Vladivostoku, na Ruskoj obali Tihog oceana.

Prioritet Moskve u EAEU je implementacija savezne države s Bjelorusijom (za koju se čini da će postati nova članica SCO-a prije 2024.), rame uz rame s bližom integracijom s BRI. Srbija, Singapur i Iran također imaju trgovinske sporazume s EAEU.

Veliko euroazijsko partnerstvo predložio je Putin 2015. godine – i postaje sve oštrije kako komisija EAEU-a, koju vodi Sergej Glazyev, aktivno dizajnira novi financijski sustav, temeljen na zlatu i prirodnim resursima i koji se suprotstavlja sustavu Bretton Woodsa. Nakon što novi okvir bude spreman za testiranje, ključni diseminator vjerojatno će biti SCO.

Dakle, ovdje vidimo u igri punu koheziju ciljeva – i mehanizama interakcije – koje su postavili Veliko euroazijsko partnerstvo, BRI, EAEU, SCO, BRICS+ i INSTC. Titanska je borba ujediniti sve te organizacije i uzeti u obzir geoekonomske prioritete svakog člana i pridruženog partnera, ali upravo se to događa, vrtoglavom brzinom.

U ovoj gozbi povezivanja praktični imperativi kreću se od borbe s lokalnim uskim grlima do postavljanja složenih višestranačkih koridora – od Kavkaza do Središnje Azije, od Irana do Indije, o čemu se raspravljalo na više okruglih stolova.

Uspjesi su već primjetni: od Rusije i Irana koji su uveli izravne obračune u rubljama i rialima, do Rusije i Kine koje su povećale svoju trgovinu u rubljama i juanima na 20 posto – i dalje. Istočna robna burza mogla bi uskoro biti uspostavljena u Vladivostoku kako bi se olakšala trgovina derivatima s azijsko-pacifičkim zemljama.

Kina je neosporni primarni vjerovnik/ulagač u infrastrukturu diljem središnje Azije. Prioriteti Pekinga možda su uvoz plina iz Turkmenistana i Uzbekistana i nafte iz Kazahstana, ali povezanost ne zaostaje.

Pet milijardi dolara vrijedna izgradnja 600 km duge željezničke pruge Pakistan-Afganistan-Uzbekistan (Pakafuz) dopremit će teret iz središnje Azije do Indijskog oceana za samo tri dana umjesto za 30. A ta će pruga biti povezana s Kazahstanom i već u tijeku. 4380 km duga kineska željeznička pruga od Lanzhoua do Taškenta, projekt BRI.

Nur-Sultan je također zainteresiran za željeznicu Turkmenistan-Iran-Türkiye, koja bi povezivala njegovu luku Aktau na Kaspijskom jezeru s Perzijskim zaljevom i Sredozemnim morem.

U međuvremenu, Turska, još uvijek promatrač SCO-a i stalno krijući svoje oklade, polako ali sigurno pokušava strateški unaprijediti vlastiti Pax Turcica, od tehnološkog razvoja do obrambene suradnje, a sve to pod svojevrsnim političko-ekonomsko-sigurnosnim paketom. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je o tome razgovarao u Samarkandu s Putinom, koji je kasnije najavio da će 25 posto ruskog plina koje kupuje Ankara biti plaćeno u rubljama.

DOBRODOŠLI U GREAT GAME 2.0

Rusija, čak i više od Kine, zna da uobičajeni osumnjičenici propadaju. Samo 2022. u siječnju je u Kazahstanu došlo do neuspjelog državnog udara; nevolje u Badakshanu, u Tadžikistanu, u svibnju; nevolje u Karakalpakstanu u Uzbekistanu u lipnju; neprekidni granični sukobi između Tadžikistana i Kirgistana (oba predsjednika su se u Samarkandu barem dogovorila o prekidu vatre i povlačenju trupa sa svojih granica).

A tu je i nedavno oslobođeni Afganistan – s ne manje od 11 provincija ispresijecanih ISIS-Khorasanom i njegovim tadžikistanskim i uzbečkim suradnicima. Tisuće potencijalnih džihadista iz Heartlanda otputovali su u Idlib u Siriji, a zatim natrag u Afganistan – ”ohrabreni” uobičajenim osumnjičenicima, koji će iskoristiti svaki trik kako bi uznemirili i ”izolirali” Rusiju od središnje Azije.

Dakle, Rusija i Kina bi trebale biti spremne uključiti se u neku vrstu neizmjerno složene igre Great Game 2.0 na steroidima, s borbom SAD/NATO-a protiv ujedinjene Euroazije i Turske u sredini.

S druge strane, Samarkand je dokazao da barem postoji konsenzus među svim igračima u različitim institucionalnim organizacijama da će: tehnološki suverenitet odrediti suverenitet; i da će regionalizacija – u ovom slučaju euroazijska – sigurno zamijeniti globalizaciju kojom upravlja SAD.

Ovi igrači također shvaćaju da se era Mackindera i Spykmana bliži kraju – kada je Euroazija bila ”sadržana” u polu-rastavljenom obliku kako bi zapadne pomorske sile mogle vršiti potpunu dominaciju, suprotno nacionalnim interesima aktera Globalnog juga.

Sada je to potpuno drugačija igra loptom. Koliko god Kina u potpunosti podržava Partnerstvo za Veliku Euroaziju, oboje favoriziraju međusobno povezivanje projekata BRI i EAEU, dok SCO oblikuje zajedničko okruženje.

Da, ovo je euroazijski civilizacijski projekt za 21. stoljeće i dalje. Pod okriljem “Duha Samarkanda”.

Autor: Pepe Escobar