Vijesti

EKSCENTRIČNA bajka o ‘matrijarhatu’ je pokrenuta od opskurnog lika iz Švicarske

Published

2 godine ago

26 listopada, 2022

Bajke su temelj ideologija. Marksizam ima sredstva za proizvodnju. Liberalizam ima srednjovjekovno praznovjerje. Naturalizam ima religiju. A feminizam ima patrijarhat.

Uzmite, na primjer, tvrdnju feminizma da je prapovijesno društvo bilo matrijarhalno. Pretpovijesno znači vrijeme bez pisanog traga. Postoje samo artefakti, poput onih statua debelih, golih žena (nekoliko centimetara u veličini), koje datiraju iz vremena paleolita do neolita. Feminizam je održao paradu s tim artefaktima – jer su prezentirani kao “dokazi” svjetskog štovanja “velike božice majke”. Do sad ih je pronađeno oko 140, većinom u Europi.

Ta “majka božica” nakon toga podupire veću tvrdnju: da je cijeli svijet jednom bio matrijarhalan, vrijeme kada su žene kontrolirale društveno političke i religijske poluge moći. Muškarci su bili potisnuti sa strane, korisni samo za povremene “sjemenske” doprinose. Tijekom tog vremena, muškarci su mislili da su žene čarobne božice koje samostalno donose bebe na svijet i kao takve su se trebale štovati.

I onda, skupina nomada (zločestih Indo-Europljana) uletjela je u Eden, sa svojim nebeskim bogom i svojim ratničkim etosom, i probudila muškarce koji su preuzeli kontrolu nad sredstvima reprodukcije i srozali žene s pozicije boginja na poziciju kućanica.

Ali to nije bilo sve. Muškarci su pronašli načine kako da drže žene na svojem mjestu, kontroliranjem njihove seksualnosti. Razvili su se razni propisi: djevičanstvo prije vjenčanja, religijske zabrane glede seksa, monogamija, dogovoreni brak, tone beba kako bi žene bile stalno zaposlene. I – najgore od svega – muškarac je zamijenio božicu majku sa svojim nebeskim ocem bogom. Na taj način je patrijarhat izbacio ljude iz matrijarhalnog Edena.

Međutim, povijest piše drugačiju priču.

Te male statue debelih žena su upravo to: drevne figure debelih žena. To nisu božice. (Najpoznatija od njih se zove “Venera iz Wilendorfa”. Pojam “Venera” je šala koju je koristio Paul Hurault kad je našao prvu takvu statuu 1864. godine). Vjerojatno su bile lutke ili čak humoristične figure koje su kružile naokolo kako bi izazvale smijeh. Nazivajući ih “božicama” je feministička pusta želja. Niti nema ikakvog dokaza da su se ljudska bića klanjala nekoj božici majki. To je ozbiljan nesporazum politeizma i panteizma.

Što se tiče univezalnog matrijarhata u prapovijesti, opet, nema nikakvog dokaza. (U stvari, nema dokaza niti o patrijarhatu). Niti su se ljudi ikada međusobno dijelili na temelju spola. Zašto i bi? A priča o muškarcima koji otkrivaju odakle bebe dolaze je jednostavno izvještačenost i naivnost devetnaestog stoljeća, ili oboje. Također, veoma malo društvenih zajednica gledalo je obiteljsko podrijetlo kroz žensku liniju. A to opet nije ginokracija (ginekokracija, vladavina žena – op. a.)

Dakle, što ostaje? Ako feminizam nema temelje u drevnoj prošlosti, odakle je došao? Pojam “matrijarhija” prvi puta se pojavio u engleskom jeziku 1885. godine, a potječe od njemačke riječi ‘Mutterrecht’ (pogrešno preveden kao “Majka prava”, jer zapravo znači “materinji zakon”).

Godine 1861., Johann Bachofen, švicarski filolog, objavio je ‘Das Mutterrecht: eine Untersuchung über die Gynaikokratie der alten Welt nach ihrer religiösen und rechtlichen Natur’ (što u prijevodu znači “Maternalni zakon: Istraživanje ginokracije u drevnom svijetu prema njegovoj religijskoj i sudskoj prirodi”).

U toj knjizi, Bachofen je bio prvi koji je tvrdio da je matrijarhija vladala prapovijesti i zbog toga ga se treba prepoznati kao ocem feminizma. Njegovi ekscentrični pogledi čine podlogu feminističkog razumijevanja onoga što se davno dogodilo. I, ironija ironije, feminizam ima oca. Zapravo, ima ih nekoliko.

Inspiriran Bachofenom, antropolog Lewis Henry Morgan objavio je veliki svezak, Drevno društvo (1877), u koje je ponovno promoviran matrijarhat. Morgan je također bio u krivu i jednostavno je izmislio ili pogrešno shvatio stvari. Na primjer, njegova čuvena izjava je da je pleme Irokeza bilo matrijarhalno – nije bilo. Oni su bili ratnička kultura koja je eventualno imala obiteljsko naslijeđivanje kroz žensku liniju (ali i to je jako osporavano).

Feminizam uvelike koristi takve diskreditirane ideje. Zapravo, u feminizmu ima mnogo toga nejasnog. Na primjer, tek treba ispravno definirati što misli pod pojmom “patrijarhat” (doslovno značenje izraza je “otac-moć”).

Zatim, feminizam dobija svoj politički plan iz rada još jednog muškarca, Friedricha Engelsa, koji je sistematizirao ono što žene moraju učiniti u svojoj knjizi ‘Podrijetlo obitelji, privatnog vlasništva i države’ (1884).

Engels, koji nije bio izvorni mislilac, skrpao je ovu knjigu od bilješki njegovog pametnijeg suučesnika, Karla Marxa, što Marxa čini četvrtim ocem feminizma. Evo njegovog poznatog odlomka iz Komunističkog manifesta (1848): “Buržuj u svojoj ženi vidi samo intrument proizvodnje… On niti ne sumnja da se baš radi o tome da se ukine status žene kao pukog instrumenta proizvodnje.” Zvuči poznato?

Feminizam nema nikakve veze s drevnom poviješću; umjesto toga, formulirali su ga muškarci u devetnaestom stoljeću, a potom je iskrsnuo u dvadesetom stoljeću kao protestni pokret nezadovoljstva. To čini feminizam emocionalnim odgovorom na modernost. S obzirom na sumnjive početke, feminizam konačno mora objasniti zašto treba nastaviti postojati.

Nirmal Dass je bivši sveučilišni profesor specijaliziran za rani i kasni Srednji vijek. Njegova područja istraživanja su filozofija, povijest i drevni jezici. Napisao je nekoliko knjiga i aktivno se bavi književnim prijevodom.

PIŠE: Nirmal Dass Pripremio; Ivan Toth

IZVOR: The Daily Caller | Konzerva.hr

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

8 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

8 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

15 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.