Nakon prospavane noći, želio bih od srca zahvaliti svima koji su mi jučer ukazali povjerenje! Zahvaljujem još jednom i svim volonterima koji su prikupljali potpise i promatrali izbore, kao i onim medijima koji su mi otvorili svoja vrata, bez svih njih zasigurno ne bih bio tu gdje sada jesam piše Tomislav Jonjić na svom fb profilu.

Hvala i mojoj užoj i široj obitelji, supruzi Mariani i mojim sinovima – Trpimiru koji me je tijekom kampanje oslobodio većine uredskih i poslovnih obveza; Zvonimiru koji je uz poslovne i obiteljske obveze bitno sudjelovao u sadržajnom oblikovanju kampanje, te je na sebe preuzeo vođenje Facebook profila i stranice pomažući pritom i u tehničkom dijelu kampanje; i Mislavu koji je uz svoje studentske obveze vodio preostale društvene mreže i brinuo o brojnim tehničkim aspektima kampanje.

Što se samih rezultata prvoga kruga izbora tiče, osjećam kako bi bilo nezahvalno reći da sam njima na osobnoj razini nezadovoljan, imajući u vidu da sam krenuo praktično od nule, i da sam na raspolaganju imao razmjerno skromna sredstva i razmjerno skromnu organizaciju koja je nastajala u hodu i sastojala se je uglavnom od obitelji i prijatelja.

Morali smo se boriti za svaku sekundu medijskog prostora, i morali smo se boriti protiv vrlo prljavih laži i podmetanja koja su dolazila kako s ljevice, tako i s tzv. desnice. No, ponosan sam da smo unatoč svemu tome vodili jednu čistu i pozitivnu kampanju. Nismo nikoga klevetali, nikoga etiketirali i nikoga ocrnjivali, jer to je ispod našeg dostojanstva, a smatramo da je dostojanstvo potrebno i hrvatskoj politici uopće.

Artikulirano smo izlagali hrvatsku nacionalnu ideju i pokazali smo ono najvažnije – odgovornost i poštovanje prema hrvatskog državi. Isticali smo potrebu nadilaženja strančarenja i pojedinačnih interesa, a umjesto toga nudili smo nacionalno okupljanje oko načela koja su nam najvažnija. Podsjetili smo da narod bez kulture, povijesti i povijesne istine nema budućnosti.

Stojimo, međutim, s obje noge na zemlji. Nema nikakvog razloga za euforiju jer rezultati ovih izbora poražavajući su za Hrvatsku. Pobjedu je skoro u prvom krugu odnio čovjek kojega će povijest upamtiti po „lex Perkoviću“, po verbalnim, ali i fizičkim napadima na hrvatske branitelje i pripadnike katoličkoga klera, po nevjerojatnim, netočnim i uvredljivim ocjenama najbolnijih točaka hrvatske povijesti, po kontinuitetu štetne i neodgovorne politike, i „kafanskim“ doskočicama kojima zagađuje javni prostor i diskreditira institucije hrvatske države.

Nema, dakle, nikakva razloga za slavlje koje vidimo u nekim drugim stožerima i „taborima“ niti osjećam ikakvu potrebu čestitati Milanoviću i Primorcu na ulasku u drugi krug, jer oni predstavljaju nastavak hrvatskog poraza i hrvatske sramote na svim poljima.

Iznevjerena su očekivanja većine hrvatskog naroda, onih koji slave hrvatske pobjede i oplakuju hrvatske poraze, i produbljena je malodušnost hrvatske mladosti u trenutcima koji bi se – zbog globalne i geopolitičke situacije te demografskih i migracijskih trendova – mogli pokazati presudnima u hrvatskoj povijesti. Odgovornost pritom ne želi preuzeti nitko, a hrvatski narod još nije naučio uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i zahtijevati odgovornost tzv. elita. Uostalom, u takvom ga se položaju želi trajno držati metodom „biča i zobi“, uz pomoć poslušnih medija i na valu tzv. političke korektnosti koja umrtvljuje um i dušu.

Pred nama je, dakle, dug i težak put razvoja nacionalne, građanske i demokratske svijesti, kao i jačanja medijskih sloboda i državnih institucija. Nadam se da ćemo jednom uistinu postati dostojni ove lijepe zemlje i svih žrtava koje su za nju pale.

Živjeli! Živjela Hrvatska!

U godinu promjene u međunarodnim odnosima EU ulazi bez pravoga političkog vodstva

Photo: AFP via Getty Images

Uspije li oformiti funkcionalnu njemačku vladu koja je spremna na politički i gospodarski zaokret, Merz bi u sljedećoj fazi mogao iskoračiti kao europski vođa koji može okupiti i Macrona i Meloni i Tuska te vratiti prozapadnu orijentaciju srednjoeuropskim državama koje se sve više okreću Rusiji

Izborna pobjeda Donalda Trumpa osvijestila je, između ostalog, koliko je Europska unija obezglavljena: bez vođe, bez vizije, bez strategije, obrasla u briselsku birokraciju, s političarima koji se bave dnevnopolitičkim menadžmentom.

Njemačku, koja danas jedina može biti stvarni vođa EU-a, američki su izbori zatekli u političkom limbu, s crveno-zeleno-žutom vladom kancelara Scholza, najslabijom u novijoj povijesti, i jednako takvom ekonomijom. Francuska, koja je još najuvjerljiviji njemački partner u tom vodstvu, nalazi(la) se u sličnom stanju, s oslabljenim predsjednikom Macronom, vladama koje lako padaju i još lošijom gospodarskom slikom od njemačke. Talijanska premijerka Giorgia Meloni kompatibilna je s budućom američkom administracijom, ali Italija je preslaba za vodstvo EU-a. Mađarski premijer Viktor Orbán u tom kontekstu nije spomena vrijedan. A ključno pitanje za pozicioniranje Europske unije u sljedećoj godini jest hoće li iznjedriti državnog vođu koji može osnažiti njezin položaj u promjenama koje će sigurno pokrenuti Trumpova administracija.

Ustrajni politički borac

Zato su sve oči trenutačno uprte u jedinoga kandidata koji eventualno može postati novi vođa Europe u burnim vremenima. Riječ je o Friedrichu Merzu, kancelarskom kandidatu demokršćanske koalicije CDU/CSU-a​ na prijevremenim njemačkim parlamentarnim izborima potkraj veljače. Mediji ga već nazivaju ‘njemačkim Trumpom‘. No od medijske titule do uvjerljivoga njemačkoga, a tek onda, uz veliko ‘možda‘, i europskoga vođe dug je i neizvjestan put.

Friedrich Merz ima sve osobine potrebne za budućega njemačkog i europskog vođu u godinama koje dolaze. Društveni je konzervativac, ekonomski liberal, čvrste je transatlantske orijentacije i zauzima se za preventivno jačanje obrambenog sektora, a ima i bogato iskustvo u korporacijskom biznisu. Kao predestiniranog nasljednika kancelara Kohla Angela Merkel ​doslovce ga je politički eliminirala prije dvadesetak godina. No Merz se pokazao kao ustrajan politički borac i nakon iznimno uspješne karijere u investicijskom biznisu vratio se u politiku preuzevši u trećem pokušaju CDU koji je Merkel u međuvremenu pretvorila u klub svojih poslušnika. Danas se vidi koliko su utemeljene bile njegove ustrajne kritike politika bivše kancelarke: od skretanja stranke ulijevo, gospodarskog skretanja u zeleno, geopolitičkog oslanjanja na Rusiju i ekonomskog na Kinu do migrantske politike otvorenih vrata.

Merz je i prije američkih izbora, a osobito nakon njih, upozoravao da je s Trumpom moguć i nužan dogovor kako bi Njemačka vratila gospodarsku snagu i politički utjecaj. Bio je vrlo kritičan prema Scholzovoj vladi i pratećim medijima koji su Trumpovu pobjedu predstavljali kao najveću katastrofu za Njemačku i Europsku uniju. Osjećaj za politički tajming pokazao je u posljednjih mjesec dana kada su Lindnerovi liberali, tradicionalni koalicijski partneri CDU/CSU-a, srušili prirodno umiruću Scholzovu (i svoju) vladu, prekinuvši agoniju i izazvavši prijevremene izbore. Očiti je to pokušaj da se Njemačka pokuša ubrzano preustrojiti i prilagoditi novim međunarodnim političkim okolnostima. U tom razdoblju Merz je (i prije raspisivanja izbora) retorički počeo preuzimati ulogu njemačkoga kancelara, što će, izgledno, i postati. No to je za njega trenutačno najmanji izazov i najlakši zadatak.

Nemoguća misija

Pitanje je s kime će poslije izbora moći sastaviti vladu. Za obnovu staroga partnerstva CDU/CSU-a s liberalima vjerojatno neće biti dovoljno glasova. U velikoj koaliciji s SPD-om ne može provesti program promjena i vraća se u model Angele Merkel. Pobjednička bi opcija bila: vratiti birače koje je Merkel gurnula prema krajnje desnom AfD-u, što je u kratkom roku gotovo nemoguća misija. Zato su sljedeća dva mjeseca presudna. Tek ako uspije oformiti funkcionalnu njemačku vladu koja je spremna na politički i gospodarski zaokret, u sljedećoj fazi mogao bi iskoračiti kao europski vođa koji može okupiti i Macrona i Meloni i Tuska te vratiti prozapadnu orijentaciju srednjoeuropskim državama koje se sve više okreću Rusiji. Ali nikad više s istim šefovskim utjecajem koji je u EU-u imala Merkel.

Za eventualno ostvarenje sljedeće su dvije godine ključne. Ukratko, u godinu promjene trendova u međunarodnim odnosima EU sigurno ulazi bez pravoga političkog vodstva. S mnogo ambicioznih solista minornog utjecaja. I s Ursulom von der Leyen, čiji je utjecaj na geopolitičke procese minoran. Ali koja barem ima istančan osjećaj za svrstavanje uz pobjednike.

Višnja Starešina/Lider

Milanović je održao (pred)pobjednički govor, mnogi promatrači i analitičari kažu, vrlo pomirljiv govor, koji pruža ruku ‘pomirnicu’, te da očekuju da će ovaj mandat biti bitno drugačiji.

Jer stvari su i na regionalnoj i globalnoj razini vrlo komplicirane, neizvjesne, a hrvatska sigurnost mora biti na prvom mjestu

Poslušajte i ocijenite…