Gore: crkva Immaculata u St. Marysu, Kansas, koju je izgradio SSPX, piše Edward Schaefer, dr. sc.
Napomena urednika: ovo je naša posljednja tjedna serijalizacija nove knjige dr. Edwarda Schaefera Slučaj jednostavnog čovjeka za tradiciju.
Ova je knjiga izvrstan uvod u tradicionalizam i pruža jednostavan način da Tradiciju predstavlja pokret sugrađanima katolicima koji traže dublje odgovore na današnja pitanja. Prihod od prodaje knjiga također pomaže promoviranju Collegium Sanctorum Angelorum, jednog od samo dva tradicionalna katolička fakulteta u Sjedinjenim Državama.
Pročitajte Uvod
Pročitajte 1. poglavlje: Jednako valjano i sveto
Pročitajte 2. poglavlje: Nova misa
Pročitajte 3. poglavlje: Latinski
Pročitajte 4. poglavlje: Praksa i vjera
Pročitajte 5. poglavlje: Jedan, Sveti, Katolički, Apostolski
Pročitajte 6. poglavlje: Modernizam
Pročitajte 7. poglavlje: Tradicija i obitelj
Pročitajte 8. poglavlje: Po njihovim plodovima prepoznat ćete ih
Pročitajte 9. poglavlje: Ubi Caritas
Pročitajte epilog: Stav Kolegija o tradiciji
Dodatak: Pronalaženje tradicionalne latinske mise
Oni koji su predani tradiciji moraju na kraju donijeti odluku o tome gdje će prisustvovati misi. Biskupijske župe i dalje su opcija za TLM u nekim biskupijama, ali u drugim biskupijama te se mise otkazuju prema mandatima Traditionis Custodes.
U Sjedinjenim Državama uglavnom postoje tri vjerska reda posvećena slavljenju isključivo tradicionalne latinske mise, koja imaju dopuštenje služiti misu i koja služe mise za javnost: Institut Krista Kralja (ICKSP), Svećeničko bratstvo sv. Petra (FSSP), i Družba svetog Pija X. (SSPX ili Družba).[1] Od ova tri, čini se da ICKSP i FSSP nikome ne predstavljaju probleme. Međutim, postoje područja gdje ovi redovi nemaju župe, a Traditionis Custodes zabranjuje osnivanje novih “osobnih” župa, što bi bila vrsta župe potrebna za ove redove. To ostavlja SSPX, koji ima kapele ili priorate na mnogim mjestima gdje drugi redovi nisu prisutni, ali SSPX ima sumnjivu reputaciju među nekim katolicima. Družba je bila predmet kritika, optuživana za sve, od toga da je raskolnička do toga da nije u “punom zajedništvu” s Crkvom, i na druge načine žestoko klevetana.
Kako bismo pomogli katolicima da iskoriste sve valjane prilike za pohađanje TLM-a, ovaj će dodatak dati sažeti pregled glavnih kritika SSPX-a i neke odgovore na te kritike. Nije namjera da bude iscrpna rasprava o predmetu. Za to je Kennedy Hallov SSPX: the Defence izvrstan izvor. Umjesto toga, ovaj će dodatak odgovoriti, što je moguće jednostavnije i konciznije, na pitanje je li dopušteno prisustvovati misi u kapelici SSPX-a.
Ekskomunikacija i raskol
Dana 1. srpnja 1988., Kongregacija biskupa izdala je dekret o ekskomunikaciji za nadbiskupa Lefebvrea i četvoricu biskupa koje je posvetio dan prije. U dekretu, Kongregacija biskupa je posvećenja označila kao “šizmatički čin.”[2]
Bilo je bezbrojnih argumenata o tome jesu li ekskomunikacije valjane ili ne i jesu li posvete bile ili nisu “šizmatički čin”. Međutim, 21. siječnja 2009. ista biskupska kongregacija povukla je ekskomunikaciju prema nalogu pape Benedikta XVI.:
Na temelju ovlasti koje mi je izričito dao Sveti Otac Benedikt XVI., na temelju ovog Dekreta oslobađam kazne izopćenja latae sententiae koju su podvrgli biskupi Bernard Fellay, Bernard Tissier de Mallerais, Richard Williamson i Alfonso de Galarreta, i koju je ova Kongregacija proglasila 1. srpnja 1988. Ujedno Izjavljujem da s današnjim danom tada donesena Uredba više nema pravni učinak.[3]
Jesu li ekskomunikacije bile valjane ili ne, je li proglašenje “šizmatičkog čina” valjano ili ne, obje su sporne teme. Godine 2009. proglašena je uredba iz 1988. bez pravnog učinka. Dakle, biskupi SSPX nisu ekskomunicirani i SSPX nije u raskolu.
Ne u punoj pričesti
‘Puno zajedništvo’ i ‘djelomično zajedništvo’ izrazi su popularizirani nakon Drugoga vatikanskog sabora. Nigdje se ti izrazi ne mogu pronaći u tradicionalnim učenjima crkvenih otaca, papa, ekumenskih sabora, crkvenih učitelja ili svetaca iz prvih devetnaest stoljeća katoličkog učenja na način na koji se danas koriste.” [4] Osoba ili redovnički je red ili u zajedništvu ili nije u zajedništvu s Crkvom. Ne postoji takva pravna kategorija kao što je “djelomično zajedništvo”.
Analogija bi ovdje mogla biti korisna. Par se vjenča, a nakon nekog vremena imaju problema u braku. Bez obzira na to, još uvijek su u braku. Oni nisu “djelomično” u braku ili nešto manje od “potpuno” u braku jer moraju riješiti probleme. Doista, SSPX i hijerarhija Crkve imaju problema za rješavanje, ali to ne znači da je SSPX u “djelomičnoj pričesti” ili nešto manje od “pune pričesti”. Družba mora ili biti u zajedništvu ili ne, a budući da je Dekret o izopćenju ukinut, nema valjanog argumenta da Družba nije u zajedništvu s Crkvom.
Pravna nepravilnost, povlaštenost mise i dopuštenost pohađanja mise u SSPX kapeli
SSPX ne djeluje unutar normalne pravne strukture Crkve, to jest, oni su “pravno neregularni”. Stoga se može tvrditi da misa, iako je valjana, nije dopuštena, odnosno nedopuštena.
Međutim, postoji mnogo dokaza koji opovrgavaju ovaj stav. Neki od ovih dokaza navedeni su u nastavku:
Družba ima izričitu jurisdikciju (dopuštenje) saslušati ispovijedi “valjano i zakonito.”[5] Je li razumno pretpostaviti da bi osoba mogla otići na ispovijed u kapelu Društva i onda joj se ne dopušta da ostane na misi?
Društvo ima izričito dopuštenje valjano i dopušteno svjedočiti vjenčanjima.[6] Nakon većine vjenčanja odmah slijedi misa. Je li razumno pretpostaviti da bi se par mogao vjenčati u kapelici Društva, a onda mu ne bi bilo dopušteno da ondje ima svadbenu misu?
U jednom intervjuu 2017., tadašnji vrhovni generalni biskup Bernard Fellay izjavio je: “Prošle godine sam primio pismo iz Rima, u kojem mi je rečeno da možete slobodno zarediti svoje svećenike bez dopuštenja mjesnog ordinarija. Dakle, ako mogu slobodno zarediti, to znači da je ređenje priznato od strane Crkve ne samo kao valjano, već i po redu [to jest, dopušteno]…”[7]
Između 1984. i 2008. „postoji sedam pisama, iz dvaju vatikanskih dikasterija, u kojima se navodi da katolici doista mogu ispuniti svoju nedjeljnu obvezu pohađanjem misa koje služe svećenici SSPX-a.”[8]
Doduše, pitanja jurisdikcije i ličnosti nisu do kraja riješena. Unatoč tome, postoje brojni dokazi koji svakome daju povjerenje da je prisustvovanje misi SSPX dopušteno u očima Rima.
Osobno opažanje
Čini se da su svi zabrinuti oko SSPX-a osim SSPX-a. Iako sam siguran da članovi Društva imaju zabrinutosti zbog potiskivanja tradicije u Crkvi i odnosa Društva s Rimom, te stvari nikada nisu dio rasprave kada posjećujem kapelu SSPX-a. Čini se da se nitko ne pita hoće li misa u njegovoj crkvi biti otkazana ili kakve bi se nove represivne mjere mogle poduzeti u sljedećem papinskom dekretu, ili još gore, kakvu bi mentalnu gimnastiku netko trebao poduzeti da bi protumačio najnoviji dekret kao pravoslavni. Fokus je na življenju vjere kako se oduvijek naučavalo i ispravnom štovanju Boga kako nam je predano iz apostolskih vremena. Posjet kapelici SSPX uvijek je osvježavajuće iskustvo, oslobođeno – u tom trenutku – tjeskobe koja se nameće onima koji prihvaćaju tradiciju.
Zaključak
Nesumnjivo, pohađanje SSPX kapele dodaje određenu, manje nego poželjnu složenost procesu traženja TLM-a. Odnos između SSPX-a i Rima nije savršen; treba ga ispraviti; i to je, ili bi trebalo biti, pitanje brige cijele katoličke obitelji. Međutim, unatoč problemima odnosa između SSPX-a i Rima, prisustvovanje misama SSPX-a savršeno je legitiman izbor za katolike koji traže TLM.
[1] Postoji i Institut Dobrog Pastira, ali ovaj red ima samo jednu župu u Sjedinjenim Državama, u Winchester NH. Osim toga, mogu postojati i drugi tradicionalni redovi koji imaju jednu ili možda dvije župe. Također, može biti nekih pitanja o tome da je SSPX na ovom popisu, ali uključivanje Društva na ovaj popis je fokus ovog dodatka.
[2] Kongregacija biskupa, Dekret o ekskomunikaciji (Rim: 1. srpnja 1988.); pristupljeno 20. travnja 2024., www.ewtn.com/catholicism/library/decree-of-excomunication-of-archbishop-lefebvre-1984.
[3] Kongregacija biskupa, Dekret o oslobađanju izopćenja “Latae Sententiae” biskupa Družbe sv. Pija X. (Rim: 21. siječnja 2009.); pristupljeno 20. travnja 2024., www.vatican.va/roman_curia/congregations/cbishops/documents/rc_con_cbishops_doc_20090121_remissione-scomunica_en.html.
[4] Kennedy Hall, SSPX: Obrana, 38.
[5] Papa Franjo, Apostolsko pismo Misericordia et misera (Rim: 20. studenog 2016.), čl. 12; pristupljeno 20. travnja 2024., www.vatican.va/content/francesco/en/apost_letters/documents/papa-francesco-lettera-ap_20161120_misericordia-et-misera.html.
[6] Papinsko povjerenstvo “Ecclesia Dei,” Pismo ordinarijima biskupskih konferencija u vezi s ovlastima za sklapanje brakova vjernika Družbe svetoga Pija X. (Rim: 4. travnja 2017.).
[7] SSPX biskupi ovlašteni zarediti svećenike bez dopuštenja mjesnih biskupa, Catholic World News (24. svibnja 2017.); pristupljeno 20. travnja 2024., www.catholicculture.org/news/headlines/index.cfm?storyid=31663.
[8] Paul Casey, SSPX mise i ispunjenje nedjeljne dužnosti, Katoličke obiteljske vijesti (28. travnja 2023.); pristupljeno 20. travnja 2024., https://catholicfamilynews.com/blog/2023/04/28/sspx-masses-and-fulfilling-the-sunday-obligation/.
Autor: dr. Edward Schaefer
Edward Schaefer predsjednik je The Collegiuma, pozicije na koju donosi 40 godina iskustva u visokom obrazovanju. Njegovo akademsko obrazovanje bilo je u glazbi; stručnjak je u karolinškom pjevanju.