Međunarodni dan žena starije generacije pamte po crvenom karanfilu, cvijetu koji se dijeli ženama kao znak pažnje. Dan žena bio je tek još jedna vrsta Valentinova kada se muškarci s posebnom pažnjom odnose prema svim ženama, onako kako bi to trebali svaki dan – piše Luka Šarić u Narod.hr. Djelomično prenosimo…

Prilika je to i za podsjetiti se kako su se žene loše tretirale kroz povijest, kao objekt, bez prava glasa i jednakopravnog statusa u društvu, što je i danas slučaj u mnogim dijelovima svijeta koje ne nazivamo Zapad. Danas, kada padne noć na Dan žena, i „trans žena“ je žena, Palestina je i naša domovina, muškarac koji moli čini nasilje, a feminizam doista nema granica, kao što kaže ovogodišnje geslo.

Naime, u tom “idealnom svijetu” bez patrijarhata, kapitalizma i klečavaca, ali punom Palestinaca feminista, Ida Prester je slika i prilika moralne žene, a Marko Bošnjak muškarac vrstan. I Danijela Dvornik je (opet) imala nešto za reći. Vjerojatno je pauza između operacija.

Rugaju nam se plaćenici, što našim, što Sorosevim novcem

Noćni marš je neka vrsta feminističkog fašnika, no svi su ozbiljni. Maske su stvarne, frizure su zbilja narančaste i ljubičaste i dan nakon karnevala. Poruke s Marša, kada ne bi bile ozbiljne, bile bi urnebesne. Doduše, i sada su urnebesne, ali trenutak nakon što se nasmijemo, kada shvatimo da su ljudi svih mogućih rodova s feminističkog fašnika plaćeni, što našim, što Sorosevim novcem, kako bi mijenjali, odnosno uništili naše društvo i uzdigli pobačaj u rang s majčinstvom, promiskuitet nametnuli kao pijenje osam čaša vode dnevno, prijezir prema muškarcima kao normu, pljačku kao vrlinu, a sebičnost kao autentičnost, više i nije tako smiješno. Još je strašnije kada na tom balu sotonizma vidimo malu djecu.

Ima nešto i u fizičkom izgledu sudionika ovog fašnika koji otkriva stanje duha i duše. Mlade djevojke na Maršu u svoj toj gorčini unakaze same sebe, kao da se trude poslati poruku: “Nisam ja žena ni za Valentinovo ni za Majčin dan. Ja razbijam patrijarhat, pljačkam banke (i taj je plakat bio) i ubijam izraelske vojnike”. Doista, poluobrijanih crvenih glava izbušenih piercinzima uplašio bi se i moćan IDF. A tek muškarci na tom fašniku? Možemo li ih uopće tako nazvati?

‘Žena s penisom koja leti s krova u Palestini’

Slike s Marša su nadrealne, jezive, groteskne… Jedna od strašnijih je ona dvije djevojčice, starosti do 10 godina, kako gledaju što su feministice flomićima napisale na kartone. Odmah pod nogama im je „Besplatan pobačaj“. Što je to, sigurno se pitaju. Jedna drži ručicu na bradi, a druga češka glavu. Jesu li pitale svoje majke koje su ih tamo dovele? Što su im rekle? “Imate sreće što vas nismo usmrtile na vrijeme, ali vi to možete učiniti svojoj djeci”? Tu je i plakat „Rod na temelju samoodređenja“. Kako li su se tek tada zbunile?

Tu je i zastava neke Palestine čiju državnost gorljivo brane i zagovaraju feministkinje. Što ima u toj zemlji što ih toliko privlači? Krajnje desno nalazi se plakat duginih boja s pojmovima „homofobija“ i „transfobija“. „Mama, što je transfobija“? Ispod plakata „Žene Zagreba za sve žene svijeta“ nalazi se onaj koji osvaja srca: „Trans žene su žene“. „Mama, što je trans žena?“. „Dušo, to ti je ona žena s penisom koja leti s krova u Palestini“. A gdje je pravobraniteljica za djecu?

(Samo)destruktivno biće

Spolovila su na mnogim plakatima. Maternice su čest motiv, ali ne kao izvor života, već kao grob. Tu počinju sva prava – na smrti?! U svijetu kakav zamišlja feministički kolektiv žena je jedno potpuno (samo)destruktivno biće. Prva prepreka u životu joj je ona da se uopće rodi. Potom odrasta kao buntovna djevojčica, od majke uči kako se protestira protiv klečavaca koji joj molitvom uzimaju „pravo“ da ubije maminu unuku. S dolaskom u pubertet kreće i seksualni život, o čemu je uče feministice iz udruge CESI ili LORI. Stavi, dušo, samo zaštitu i uživaj. Ako se dogodi nesreća, mama vodi na abortus. Kada odrasteš bit ćeš Ida Prester, žena teškog morala.

Navodno je riječ o pjevačici, ali u medijima iskače gotovo isključivo kada ima urbi et orbi o moralu. Inače, za kontekst, uporište Idinog morala jest ona sama. Toliko je mudra i prožeta duhovnošću da je Isus u usporedbi s njom tek revolucionar, hippie, sve samo ne konzervativac, borac za ljudska prava, neprilagođeni sanjar, provokator, punker… Sve su to njezine riječi. Prema propovjednici Prester, Isus bi bubnjao na Noćnom maršu i pohodio njezine masovne koncerte. Družio se s prostitutkama, ustanovila je u jednom intervjuu, ali dalje od toga nije otišla.

Njezina teologija opet se ovih dana našla u fokusu javnosti kada se osjećala pozvanom održati lekciju don Roku Kaštelanu, svećeniku koji je nadvladao život u ovisnosti, nasilju i promiskuitetu te se zaredio za svećenika. Gostujući u emisiji Nedjeljom u 2, razljutio je Idu. Nevjerojatno, feministica se uvrijedila! Po običaju, nije ništa ni shvatila.

Da, ‘mijenjanje partnera’ odlika je nemorala

Govoreći o svom nemoralnom životu u mladosti, don Kaštelan se dotakao i „žena lakog morala“ s kojima je provodio vrijeme. Stoga se žena teškog morala našla pozvanom obratiti svom vjerničkom hippie puku: „Tko su to žene lakog morala? Žene koje se seksaju? Mijenjaju partnere? Kojima se ne da ulazit u vezu? Postoje li muškarci ‘lakog morala’?“. Zašto nije uzela Novi zavjet i pronašla što kaže „revolucionar“ Isus? Preveliki je to napor za taj intelekt koji smatra da Crkva seks veže uz nemoral. Vjernici se očito razmnožavaju diobom, a Crkva kada govori o daru života i spolnosti misli na rode.

…

Upitala se moralna Ida i: „Zašto je promiskuitet kod žena sramota, a kod muškaraca je vrlina?“. Tko je to rekao? Don Kaštelan nije. Uopće nije bitno, eto, Ida je bubnula i ostala živa, kako se kaže. Nije ispekla, ali je rekla. I sada se don Roko mora braniti od izmišljotine? Osim što joj je moral lak, niti njezino shvaćanje ima neku respektabilnu težinu.

Mansplaining

Još jedna vrsna teologinje, a nije Lana Bobić, javila se docirati don Kaštelanu. E to vam je tek žena vrsna, uzor djevojkama, borkinja protiv bora i starosti, podbradaka i naboranog vrata, Ellina mama Danijela. Ona što već godinama ubire plodove patrijarhata i daje ih kirurzima da joj smanje godine. Pročitajte ovaj visokomoralni citat: „Žene imaju slabiji moral a muškarci nemaju? Pa dokle više s tim stereotipima? Ili budi iskren pa reci da si platio kurvu!“. Nešto ju je zbilja razljutilo. Probudila se iz anestezije i dalje ima 58 godina?

Danijela, kao ni Ida, ništa nije shvatila, pa sada ja moram mansplainati. Don Roko nije rekao da žene imaju slabiji moral. Nije rekao ni da muškarci imaju jači moral, niti je to insinuirao, a što znači „žena lakog morala“ – svi znamo. Nema potrebe za vikom. Velečasni Kaštelan je bio potpuno iskren i nije izrekao nikakav stereotip. Mansplaining završen.

Kakve su nam žene u svijetu kakav zamišljaju sudionici Noćnog marša, vidjeli smo na ova dva primjera. Međutim, i nisu baš najbolji primjeri. Ida i Danijela praktikantice su institucije braka. Kako heteronormativno i zaostalo od njih… Ogriješile su se o zapovijed Marša „Doli brak“. U svijetu gdje caruje nešto suprotno od izmišljenog patrijarhata, Ida i Danijela su poprilično “lakog morala”.

Vrstan muškarac Marko Bošnjak

A kakvi su muškarci? Osim na Noćnom maršu, fašnik redovito pratimo i na Dori, generalnoj probi za najveći karneval dekadencije u Europi – Eurosong. Izabrali smo pravog! To jest nismo jer mišljenje publike ne vrijedi ništa na Dori. Doduše, žiri je ipak podbacio. Eurosong traži “nebinarne” i “transrodne”, a mi im šaljemo homoseksualca Marka Bošnjaka. Možda zato nosi kostim sotone, za dodatne bodove.

Bošnjak je muškarac vrstan u svijetu kakvog zamišljaju ljubičaste glave Noćnog marša, ali i žene teškog morala Prester i Dvornik. Kao i Mojmira Pastorčić, Ida je također oduševljena pojavom mladog Marka i njegovim izborom promiskuiteta. Nema veće hrabrosti nego 2025., kada je šik i oportuno biti homoseksualac, javno izreći da si homoseksualac. I Bošnjak se dao u teologiju, kao i Ida. Tko će vam bolje objasniti kršćansku ljubav nego Marko i Mojmira? Zašto se uopće te napredne žene oduševljavaju s homoseksualcima? Što je to toliko privlačno i predivno u njihovoj „seksualnoj praksi“? Feministice bi trebale biti te koje se protive homoseksualizmu jer on odbacuje žene i njihovo tijelo te ih zamjenjuje za… dosta o tome. Ružni prizori.

Kultura smrti

Svijet prema Noćnom maršu je također odvratan prizor, najblaže rečeno. To je i svijet koji ne može potrajati jer ga obilježava – smrt. Homoseksualizam, feminizam i abortus ne donose život. Svijet u kojem vlada kultura smrti krasi i neizmjerna oholost koja karakterizira onog u kojeg se Bošnjak obukao za nastup. Odnosi muškarca i žene promatraju se isključivo kao poslovna transakcija i kroz prizmu vječitog sukoba. Odbacuje se istina o čovjeku kao muškarcu ili ženi. Svijet u kojem je primjer muškarca Marko Bošnjak ne može potrajati niti jedan životni vijek. Ili će biologija odraditi svoje, ili će Palestinac ubrzati proces, bez obzira koliko jako i snažno vikali “Viva, viva Palestina”. Ima li išta u ideologiji Noćnog marša što ne uništava obitelj, čovjeka i društvo u cjelini? (Narod.hr)