Vijesti
Fenomen Bukele ili – nova politika je moguća!
Nayib Bukele ponovno je izabran za predsjednika El Salvadora. Sa impresivnih 85% glasova.
[foto: Nayib Bukele sa svojom suprugom slaveći pobjedu na izbornu noć]
Efektivna borba protiv organiziranog nasilja, kojom je postigao svesti praktično na nulu broj ubojstava u svojoj naciji nakon što je bila na jednom od najžalosnijih prvih mjesta na svijetu, te mu dala ogromnu popularnost, kao i drugi značajni uspjesi njegove politike. Svjetski elitni krugovi zovu ga „simpatičnim diktatorom“, nerado govoreći i priznavajući njegove očigledne uspjehe. Čak i dovodeći u pitanje njegovu legalnost. No, Bukele nije diktator, nego ljubljeni ‘kralj’ svog naroda čiju je naklnonost postigao djelotvornim radom iz dana u dan.
Donosimo prvo njegov odgovor španjolskom novinaru najtiražnijeg naprednjačkog lista – njihov žargon – El País, na izborni dan. Kontekst rečenog komentiramo u zagradama (video do 3:37):
„Slijedi pitanje novinara lista El País: ‘Zdravo predsjedniče, vrlo mi je drago da te mogu pozdraviti. [Vrlo nekulturan i prost način oslovljavanja. Novinar koristi jednostavni žargon nekog adolescenta ili kolege na poslu. Čak počinje oslovaljavati sa “ti” predsjednika, što je vrlo neuljudno, posebno u Južnoj i Centralnoj Americi gdje su zvanični protokoli, i običaji čak i na radnim mjestima mnogo kulturniji nego u Španjolskoj. Često se i na poslu oslovljava sa “vi”, posebno osobu s kojom ne postoji bliska veza. Reći “ti” u Južnoj Americi znak je nepoštivanja, što vrlo dobro zna ovaj novinar. Odmah iza toga prijeći će na “vi”, ali Bukele mu je već pripremio dobar šamar koji će mu pljusnuti za pola minute.] Vaš dopredsjednik Félix Ulloa, rekao je da zamjenjujete demokraciju sa nečim novim. Možete li mi reći što je to nešto novo? [Bukele se osmjehuje na komentar. Slijedi njegovo odgovor:]
Ne, ne znam da li je to rekao, trebao bih… [Novinar upada citirajući izvor informacije: “New York Times”]… trebao bih poslušati snimak, JA NE VJERUJEM NIŠTA NEW YORK TIMES –U, NIŠTA. [Bukele se pozicionira. Ako mislite da se plašim vaše elite, evo vam odgovora. Znam za što me držite, ali da znate koliko i ja držim do vas.] Ali u redu, reći ću ono što ja kažem, a ono što je rekao on možete pitati njega. Ja nisam dopredsjednik. Mi ne zamjenjujemo demokraciju, jer El Salvador nikad nije imao demokraciju (aplauz u publici). Ovo je prvi put u povijesti da El Salvador ima demokraciju (još jači aplauz), i ne kažem to ja, kaže to narod jer definicija demokracije, ona realna, ne izmišljena od elite jest demos i kratos, to jest vlast naroda. Narod, narod, demos, ima moć, kratos; narod dakle kaže: hoćemo vanredni stanje, hoćemo politiku sigurnosti predsjedniče, i danas za nekoliko sati znati ćemo da li narod želi da nastavi ovaj predsjednik i znati ćemo da li želi da nastavi ili koju će konfiguraciju imati Zakonodavni Parlamenat. Oni mogu reći jedan uravnoteženi Parlamenat, mogu dati većinu oporbi, mogu dati, ne većinu niti polovicu nego jednu manjinu koja može poslužiti za blokirati neke stvari kao kredite ili izbor javnog tužioca, ili izbor sudaca u Vrhovnom Sudu, ili mogu izabrati predsjednika koji već jest, za kojeg znaju kako radi, i mogu izabrati Parlamenat sa konfiguracijom još većom od sadašnje u korist onoga što vlada čini. Ako demos, sa svojim kratos, kaže ono što želi, to je demokracija. A sad, akooooo ti [predsjednik stavlja na svoje mjesto banalnog novinara] vjeruješ da to nije demokracija, onda bi trebali preispitati tvoju definiciju demokracije. Ali u mojoj definiciji demokracije, mi ne zamjenjujemo demokraciju, mi dovodimo demokraciju u El Salvador koji oni što je preživljavao jest kontrola dviju elita koje su ne samo bile korumpirane, nego je više nego dokazano da su bile nevjerojatno korumpirane, i još više: ubojice, jer ubiše naš narod nakon rata, podijeliše naciju preko mirovnih sporazuma donešenih u UN, i nakon toga proveli su trideset godina krvareći zemlju bandama kojima su dopuštali vježbati na vojnim poligonima za gađanje, o čemu postoje brojna neovisna istraživanja”
… osim toga što je bivši ministar obrane u pritvoru zbog toga što je dopuštao vojnu instrukciju banditima. Da znaju dobro gađati u glavu i srce.
I koje su reakcije iz EU i USA na fantastičnih 85% koje je čisto osvojio Bukele? Navodno, krši ljudska prava. EU smeta što je Bukele strpao u novoizgrađene zatvore 70.000 bandita, uz dva obroka dnevno. Riža bez piletine. Bukele ne simpatizira ubojice, i tu je problem. Ali pogledajmo uspjeh njegove politike na osnovu samo par podataka. Prvo, drastično smanjenje broja ubojstava:
El Salvador je bio jedna od prvih država u svijetu po broju ubojstava. 2015 počinjavaju se dramatičnih 103 ubojstva na sto tisuća stanovnika. Jedna od najkatastrofalnijih cifra u svijetu. Od kad Bukele preuzima vlast kao predsjednik (prije već je postigao uspjeh kao gradonačelnih glavnog grada San Salvadora) stopa ubijenih opada sa 36 na 1.7 (tri puta manje nego u USA). Ali koliko je nasilje bilo u toj državi, najbolje govore njihovi građani: gradske četvrti su bile kontrolirane od bandi; ti nisi mogao ići iz jedne četvrti u drugu, jednostavno bi te ubijali ako bi zalutao. Ako ti je majka živjela u drugoj četvrti, gdje vlada druga banda, nisi mogao otići vidjeti je. Možda negdje dalje na treće mjesto. Nisi mogao nositi sportske patike boljih marka, kao Adidas ili Nike. Mogli bi te ubiti da ti ih skinu. Takva je bila situacija u El Salvador. No, to nije bio problema za EU. Njima je problema što je pobijedio Bukele fašista. Kad govori s novinarima pa podigne ruke objašnjavajući nešto, oni ga uslikaju i šalju izvješće svojim listovima, zabrinutima za ljudska prava: evo fašiste i diktatora, vele. Takvo je novinarstvo danas, i to im spočitava predsjednik na istom nastupu. Vi kaže vidite da možete ići slobodno ovuda, ali izvještavate onako kako vam se nalaže.
Bukele ima još uspjeha, nimalo nezamarivih. Prije njega jedna nacija sa oko 6,4 milijuna stanovnika imala je samo 9 ambulantnih kola. Danas imaju 140, plus helikoptere i brodove. Nevladine organizacije bijesne. O čemu je riječ? Prije su takve organizacije pružale njihove ambulante populaciji… ali uz cijenu pouke pobačaju i sličnom. Bukele je protiv pobačaja, ne želi da mu se drugi mješaju u politiku na stražnja vrata. On će pribaviti svom rodu ambulantna kola koja su im potrebne, ne tamo nekih filantropa. Predsjednik ne proganja lgbt osobe, ali ih i ne podržava. Opet bijes, opet tužbe za nepoštivanja ljudskih prava.
[Feminstkinje prosvjedaju protiv Bukeleove politike, zovući ga diktatorom. Nakon što je poslao na tisuće seksualnih zlostavljača i siledžija te ubojica žena u zatvor, te učinio od El Salvadora pristojno mjesto za ženski spol.]
Nije najvažnija stvar, ali i to je postigao: smanjenje cijene struje za 20%. I još samo jedno: ako dolaziš iz Afrike ili Azije, trebaš dati državi 1130 dolara za doček… i pozdrav. Tj., za prolaz. Ako si zainteresiran za ostajanje, ispitati ćemo uvjete za vizu. Rješen problem raznorazne trgovine. Ako postiji volja, nađe se i rješenje.
Kratko rečeno, fenomen Nayib Bukele je precizni odraz licemjernosti poimanja demokracije, tako i kako se protura preko glavnih medija. Ali i pravi poticaj za kako prevazići učmalu političku situaciju i u drugim nacijama, posebno europskim, danas u tako kritičnoj situaciji, pred pitanjem samog opstanka.
Do te mjere da možemo reći da će Europa imati svoje Bukele… ili će je nestati. No, vidimo, rješenje je moguće.
Milenko Bernadić, dopisnik za Croativ iz Španjolske
Vijesti
U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM
U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.
U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.
Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.
Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.
Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.
foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH
Vijesti
Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama
Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.
Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!
Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?
Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.
Što je zavist i zašto je destruktivna?
Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.
Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.
Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:
1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE
Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.
2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST
Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.
3. SLAVI USPJEH DRUGIH
Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.
4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”
Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.
5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT
Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.
Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.
Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside
Vijesti
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna ago
Kad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!