Nayib Bukele ponovno je izabran za predsjednika El Salvadora. Sa impresivnih 85% glasova.

[foto: Nayib Bukele sa svojom suprugom slaveći pobjedu na izbornu noć]

Efektivna borba protiv organiziranog nasilja, kojom je postigao svesti praktično na nulu broj ubojstava u svojoj naciji nakon što je bila na jednom od najžalosnijih prvih mjesta na svijetu, te mu dala ogromnu popularnost, kao i drugi značajni uspjesi njegove politike. Svjetski elitni krugovi zovu ga „simpatičnim diktatorom“, nerado govoreći i priznavajući njegove očigledne uspjehe. Čak i dovodeći u pitanje njegovu legalnost. No, Bukele nije diktator, nego ljubljeni ‘kralj’ svog naroda čiju je naklnonost postigao djelotvornim radom iz dana u dan.

Donosimo prvo njegov odgovor španjolskom novinaru najtiražnijeg naprednjačkog lista – njihov žargon – El País, na izborni dan. Kontekst rečenog komentiramo u zagradama (video do 3:37):

„Slijedi pitanje novinara lista El País: ‘Zdravo predsjedniče, vrlo mi je drago da te mogu pozdraviti. [Vrlo nekulturan i prost način oslovljavanja. Novinar koristi jednostavni žargon nekog adolescenta ili kolege na poslu. Čak počinje oslovaljavati sa “ti” predsjednika, što je vrlo neuljudno, posebno u Južnoj i Centralnoj Americi gdje su zvanični protokoli, i običaji čak i na radnim mjestima mnogo kulturniji nego u Španjolskoj. Često se i na poslu oslovljava sa “vi”, posebno osobu s kojom ne postoji bliska veza. Reći “ti” u Južnoj Americi znak je nepoštivanja, što vrlo dobro zna ovaj novinar. Odmah iza toga prijeći će na “vi”, ali Bukele mu je već pripremio dobar šamar koji će mu pljusnuti za pola minute.] Vaš dopredsjednik Félix Ulloa, rekao je da zamjenjujete demokraciju sa nečim novim. Možete li mi reći što je to nešto novo? [Bukele se osmjehuje na komentar. Slijedi njegovo odgovor:]

Ne, ne znam da li je to rekao, trebao bih… [Novinar upada citirajući izvor informacije: “New York Times”]… trebao bih poslušati snimak, JA NE VJERUJEM NIŠTA NEW YORK TIMES –U, NIŠTA. [Bukele se pozicionira. Ako mislite da se plašim vaše elite, evo vam odgovora. Znam za što me držite, ali da znate koliko i ja držim do vas.] Ali u redu, reći ću ono što ja kažem, a ono što je rekao on možete pitati njega. Ja nisam dopredsjednik. Mi ne zamjenjujemo demokraciju, jer El Salvador nikad nije imao demokraciju (aplauz u publici). Ovo je prvi put u povijesti da El Salvador ima demokraciju (još jači aplauz), i ne kažem to ja, kaže to narod jer definicija demokracije, ona realna, ne izmišljena od elite jest demos i kratos, to jest vlast naroda. Narod, narod, demos, ima moć, kratos; narod dakle kaže: hoćemo vanredni stanje, hoćemo politiku sigurnosti predsjedniče, i danas za nekoliko sati znati ćemo da li narod želi da nastavi ovaj predsjednik i znati ćemo da li želi da nastavi ili koju će konfiguraciju imati Zakonodavni Parlamenat. Oni mogu reći jedan uravnoteženi Parlamenat, mogu dati većinu oporbi, mogu dati, ne većinu niti polovicu nego jednu manjinu koja može poslužiti za blokirati neke stvari kao kredite ili izbor javnog tužioca, ili izbor sudaca u Vrhovnom Sudu, ili mogu izabrati predsjednika koji već jest, za kojeg znaju kako radi, i mogu izabrati Parlamenat sa konfiguracijom još većom od sadašnje u korist onoga što vlada čini. Ako demos, sa svojim kratos, kaže ono što želi, to je demokracija. A sad, akooooo ti [predsjednik stavlja na svoje mjesto banalnog novinara] vjeruješ da to nije demokracija, onda bi trebali preispitati tvoju definiciju demokracije. Ali u mojoj definiciji demokracije, mi ne zamjenjujemo demokraciju, mi dovodimo demokraciju u El Salvador koji oni što je preživljavao jest kontrola dviju elita koje su ne samo  bile korumpirane, nego je više nego dokazano da su bile nevjerojatno korumpirane, i još više: ubojice, jer ubiše naš narod nakon rata, podijeliše naciju preko mirovnih sporazuma donešenih u UN, i nakon toga proveli su trideset godina krvareći zemlju bandama kojima su dopuštali vježbati na vojnim poligonima za gađanje, o čemu postoje brojna neovisna istraživanja”

… osim toga što je bivši ministar obrane u pritvoru zbog toga što je dopuštao vojnu instrukciju banditima. Da znaju dobro gađati u glavu i srce.

I koje su reakcije iz EU i USA na fantastičnih 85% koje je čisto osvojio Bukele? Navodno, krši ljudska prava. EU smeta što je Bukele strpao u novoizgrađene zatvore 70.000 bandita, uz dva obroka dnevno. Riža bez piletine. Bukele ne simpatizira ubojice, i tu je problem. Ali pogledajmo uspjeh njegove politike na osnovu samo par podataka. Prvo, drastično smanjenje broja ubojstava:

El Salvador je bio jedna od prvih država u svijetu po broju ubojstava. 2015 počinjavaju se dramatičnih 103 ubojstva na sto tisuća stanovnika. Jedna od najkatastrofalnijih cifra u svijetu. Od kad Bukele preuzima vlast kao predsjednik (prije već je postigao uspjeh kao gradonačelnih glavnog grada San Salvadora) stopa ubijenih opada sa 36 na 1.7 (tri puta manje nego u USA). Ali koliko je nasilje bilo u toj državi, najbolje govore njihovi građani: gradske četvrti su bile kontrolirane od bandi; ti nisi mogao ići iz jedne četvrti u drugu, jednostavno bi te ubijali ako bi zalutao. Ako ti je majka živjela u drugoj četvrti, gdje vlada druga banda, nisi mogao otići vidjeti je. Možda negdje dalje na treće mjesto. Nisi mogao nositi sportske patike boljih marka, kao Adidas ili Nike. Mogli bi te ubiti da ti ih skinu. Takva je bila situacija u El Salvador. No, to nije bio problema za EU. Njima je problema što je pobijedio Bukele fašista. Kad govori s novinarima pa podigne ruke objašnjavajući nešto, oni ga uslikaju i šalju izvješće svojim listovima, zabrinutima za ljudska prava: evo fašiste i diktatora, vele. Takvo je novinarstvo danas, i to im spočitava predsjednik na istom nastupu. Vi kaže vidite da možete ići slobodno ovuda, ali izvještavate onako kako vam se nalaže.

Bukele ima još uspjeha, nimalo nezamarivih. Prije njega jedna nacija sa oko 6,4 milijuna stanovnika imala je samo 9 ambulantnih kola. Danas imaju 140, plus helikoptere i brodove. Nevladine organizacije bijesne. O čemu je riječ? Prije su takve organizacije pružale njihove ambulante populaciji… ali uz cijenu pouke pobačaju i sličnom. Bukele je protiv pobačaja, ne želi da mu se drugi mješaju u politiku na stražnja vrata. On će pribaviti svom rodu ambulantna kola koja su im potrebne, ne tamo nekih filantropa. Predsjednik ne proganja lgbt osobe, ali ih i ne podržava. Opet bijes, opet tužbe za nepoštivanja ljudskih prava.

[Feminstkinje prosvjedaju protiv Bukeleove politike, zovući ga diktatorom. Nakon što je poslao na tisuće seksualnih zlostavljača i siledžija te ubojica žena u zatvor, te učinio od El Salvadora pristojno mjesto za ženski spol.]

Nije najvažnija stvar, ali i to je postigao: smanjenje cijene struje za 20%. I još samo jedno: ako dolaziš iz Afrike ili Azije, trebaš dati državi 1130 dolara za doček… i pozdrav. Tj., za prolaz. Ako si zainteresiran za ostajanje, ispitati ćemo uvjete za vizu. Rješen problem raznorazne trgovine. Ako postiji volja, nađe se i rješenje.

Kratko rečeno, fenomen Nayib Bukele je precizni odraz licemjernosti poimanja demokracije, tako i kako se protura preko glavnih medija. Ali i pravi poticaj za kako prevazići učmalu političku situaciju i u drugim nacijama, posebno europskim, danas u tako kritičnoj situaciji, pred pitanjem samog opstanka.

Do te mjere da možemo reći da će Europa imati svoje Bukele… ili će je nestati. No, vidimo, rješenje je moguće.

Milenko Bernadić, dopisnik za Croativ iz Španjolske