Vijesti
GEOPOLITIČKE DVOJBE Starešina: EU jednostavno nema tko povesti prema izlazu iz krize – Hrvatska se trebala već svrstat uz Ameriku
Europu je obuzeo strah od vruće političke jeseni. Vladajuće političke garniture uglavnom sa zabrinutošću (neke i s nadom!) broje desetke tisuća prosvjednika (navodno 70 tisuća) koji su prošle subote u Pragu zazivali smjenu premijera Petra Fiale i njegove vlade, ali i izlazak Češke iz NATO-a i Europske unije, uz vrlo ružne poruke ukrajinskim izbjeglicama. I to u vrijeme kada Češka predsjeda Unijom. Sličan model zajedničkih prosvjeda krajnje ljevice i krajnje desnice počinje se prakticirati i u više njemačkih gradova, ali zasad s mnogo skromnijim odazivom nego u Češkoj.
Za kraj rujna (između berbe grožđa i priprema za sljedeću poljoprivrednu sezonu) najavljeni su veliki prosvjedi u Francuskoj pa u Španjolskoj… I Hrvatska se vrlo rano pridružila tom prosvjednom trendu, jučerašnjim protuvladinim prosvjedom pred središnjicom HDZ-a u Zagrebu, a na valu najnovije plinske afere u Ini.
Zapravo, možda su Poljska i baltičke države (Estonija, Latvija i Litva) jedine u Europi u kojima vladajuće elite nisu osobito zabrinute zbog prosvjeda iako su im stope inflacije porasle već do dvadeset posto i iako je njihova zima oštrija od njemačke ili češke. Ali u njih je strah od Putina mnogo jači od straha od inflacije i slabijega grijanja.
Preventivno po Plenkovićevoj mjeri
Češki premijer Fiala odmah je nakon prosvjeda ujedinjenog ekstremno lijevog i ekstremno desnog političkog spektra prepoznao djelo Putinove propagande. I to jest na prvi pogled uvjerljivo objašnjenje iznenađujuće velikog odaziva na prosvjed i vrlo otvorenog proputinovskog svrstavanja prosvjednika. Međutim, ne vjerujem da je to i potpuno objašnjenje.
Naime, europskom političkom establišmentu također nije mrsko to širenje straha od Putinove destabilizacije EU uz poziv na ukidanje sankcija protiv Rusije. Ni proruski prosvjedni skupovi u Njemačkoj ne štete, a i u nastavku ne bi osobito štetili kancelaru Scholzu i njegovoj vladi. Naprotiv, olakšavaju mu zahtjeve za blaže mjere prema Rusiji i odgađaju pitanje njegove i ukupne njemačke političke odgovornosti za energetsku krizu i posljedičnu gospodarsku krizu u Europi.
Francuski prosvjedi pak već su tradicionalan korektiv vladajuće politike. Energetska kriza i inflacija dat će im, vjerojatno, dodatni zamah. Ali Putin nije primarni interes francuskih prosvjednika i nije izgledno da će odnos prema Rusiji potaknuti rušenje poretka. U Hrvatskoj su prosvjedi obično tek ispušni ventil, osim u slučajevima kad politički upravitelji iz sjene s pomoću prosvjeda pripremaju promjenu garnitura na vlasti, koje se, eto, u uvjetima kontroliranog višestranačja uredno izmjenjuju već tridesetak godina.
A kao posljedicu proizveli su kadrovski potpuno devastiranu političku arenu u kojoj je Plenković na nekoliko mandata dobio ulogu – Diva. Još nema jasnih naznaka o roku trajanja. I taj zagrebački prosvjed izgleda, barem u pripremi, kao da je spravljen preventivno, prema Plenkovićevoj mjeri.
Neočekivane hrvatske prilike
EU ima mnogo većih problema nego što je izgledan jesenski val prosvjeda. Prvo, izgubio je rusko-ukrajinski rat, koji je, zapravo, rat za novi geopolitički poredak u Europi. U njemu je EU uglavnom samo promatrač ili u najboljem slučaju manji partner SAD-a. Čak je i UK veći partner od cijele Unije. Drugo, EU (uz Ukrajinu) plaća i platit će najveću cijenu tog rata zbog svoje, ponajprije njemačke, kratkovidne (ili sebične?) energetske politike koja je cijeli kontinent učinila ovisnim o Rusiji. Treće i najvažnije: EU prolazi tako duboku krizu vodstva da ga jednostavno nema tko povesti prema izlazu iz (ratne) krize.
Tko ima taj autoritet? Ursula von der Leyen, koja bi jedan dan željela ovlasti za proglašavanje izvanrednih mjera u EU, drugi dan piše nekrolog svom poniju kojeg je pojeo vuk? Olaf Scholz, koji je sudionik i sljednik promašene energetske politike Angele Merkel, politike koja je glavni uzrok današnjih europskih nedaća? Emmanuel Macron, kojem nova britanska premijerka Liz Truss poručuje da ‘porota još vijeća je li prijatelj ili protivnik’?
U nedostatku europskog vodstva, suočena sa slabostima Bruxellesa, Berlina i Pariza, nova (istočna) i mediteranska Europa okreću se i još će se više okretati prema Washingtonu i Londonu, od političke Europske unije prema političkom NATO-u. U hrvatskom bi interesu bilo da je već učinila taj korak u prestrojavanju, to više što joj se pružaju neočekivane prilike (LNG, geopolitički položaj). No za takvo što treba imati vodstvo koje zna prepoznati trenutak i iskoristiti prilike. Andrej Plenković, nažalost, nije taj.
Višnja Starešina
Lider
Vijesti
Postoji li đavao?
Kako bi odmorio oči od kindlea, sinoć sam po kući tražio neku knjigu ‘tvrdih korica’ za lagano čitanje prije spavanje. Na polici sam naišao na Obred od Matta Baglioa pa sam pomislio, ajde film nije bio tako loš pa ako je pisano prema istinitom događaju moglo bi biti zanimljivo- i dakako bolje od filma.
Sigurno ste upoznati s pričom o egzorcistu, ali ono što me zapanjilo na samom početku knjige jest razdoblje kada glavni lik dobije poziv od biskupa da pohađa tečaj za egzorciste u Rimu, a u to doba, dakle nakon Drugog vatikanskog koncila, došlo je do žestoke rasprave u vezi s pitanjem treba li lik đavla shvatiti doslovno ili ne.
Sve do 1960.-ih u Crkvi gotovo da nije bilo nikoga tko nije vjerovao u to da je đavao zli duh, tj. pali anđeo, da ga je stvorio Bog i da ima stanovite moći i slobodnu volju.
Čitajući daljnje retke nisam se mogao oteti dojmu kako slični argumenti u raspravama koje se odvijaju danas između liberalne i konzervativne struje u Crkvi imaju istu pozadinu u ovom ključnom pitanju – dakle, postoji li đavao ili ne?
Autor knjige nam daje objašnjenje:
U ranoj se Crkvi na đavla gledalo kao na vođu silna mnoštva demona udruženih u borbi protiv „zajednica vjernih“ koju su predstavljali apostoli i ostali Kristovi učenici. Sv. Augustin će kasnije o ovomu sukobu govoriti u terminima borbe između „dva grada“ nastale u vrijeme kada je Bog stavio anđele na kušnju. Kao posljedica toga kršćani su morali biti stalno na oprezu i čuvati se ovoga neprijatelja koji je činio sve ne bi li uništio čovječanstvo i time se osvetio Bogu. Najvažnije oružje kojim se đavao koristio u ovome ratu bile su razne vrste napasti; u posebnim okolnostima, međutim, kao što piše u Novom zavjetu, đavao je mogao i izravno napasti čovjeka, i to na način da zaposjedne njegovo tijelo. U takvim je slučajevima jedini lijek bio egzorcizam.
O važnosti istjerivanje zloduha jasno svjedoče prvi obredi krštenja pri kojima su budući krštenici neko vrijeme bili svakodnevno podvrgnuti formalnu izgonjenju zloduha i tom su se prilikom morali odricati Sotone (pri obredu krštenje od vjernika se i danas traži odricanje od Sotone).
Unatoč golemoj važnosti istjerivanje zloduha u ranoj Crkvi, između „liberalnih“ i „konzervativnih“ teologa 1960-ih došlo je do žestoke rasprave u vezi s pitanjem treba li lik đavla shvatiti doslovce. Budući da Crkva pristupa definiranju istine pomoću dvaju različitih elemenata – pomoću božanske objave (Biblije) i pomoću predaje (koja tu objavu tumači) – obje su se strane u sukobu služile mješavinom povijesnih i biblijskih dokaza, nastojeći dokazati da su u pravu.
Liberalima nije išlo u glavu da je Crkva spremna i dalje vjerovati u postojanje nevidljivih duhova“ ili da je đavao „osoba“, pogotovo nakon što je napredak znanosti i ljudskoga uma jednoznačno pokazao da je osnova za ova vjerovanja odavno zastarjela. „Ne možemo se koristiti električnom rasvjetom i radijom te očekivati pomoć od suvremene medicine kada smo bolesni“, pisao je Rudolf Bultmann 1969., „i istodobno vjerovati u duhove i u čudesa o kojima govori Novi zavjet.“
Polazeći od Biblije, analizirali su svetopisamske odlomke u kojima se spominje đavao i istaknuli njihovo alegorijsko značenje – držeći ih književnom doskočicom kojom su se pisci evanđelje poslužili u želji da istaknu moć što je zlo ima nad svijetom. I dok Isusovo djelovanje jasno svjedoči da je barem on vjerovao u postojanje đavla, đavlovu su opstojnost odbacivali kritičari poput Herbert Haaga, Basavan Iersela i Henrya Ansgara Kellya, koji su tvrdili da je on jednostavno bio onodobni ekvivalent suvremenomu stručnjaka za publicitet koji je jednostavno riječima prenosio svoju poruku kulturno zaostalu društvu.
Konzervativcima se činilo da ovakva tumačenja ne samo što iskrivljuju Sveto pismo, već da u potpunosti zanemaruju davnašnju tradiciju koju su utvrdili apostolski oci. Ako Crkva nikada u prošlosti nije izrekla svoj stav o postojanju đavla koji bi obvezivao sve kršćane, razlog tome jest taj što to nikada nije ni trebala učiniti; Crkva nikada nije sumnjala u to da đavao postoji. Osporavati ovaj nauk, isticali su oni, znači dovesti u pitanje vjerodostojnost Crkve kao takve. Ako je Isus doista Sin Božji, u što svi kršćani vjeruju, zašto bi on svoje učenike doveo u zabludu zapovijedajući im da izgone zloduhe ako takva bića ne postoje?
U međuvremenu, iako je obrana vjere pozivanjem na tradiciju bila u suglasju s naučavanjem crkvenih otaca, u čemu su posebno prednjačili konzervativci, sve je veći broj svećenika držao njihova stajališta srednjovjekovnim i zastarjelim te protivnima duhu vremena – donosi QuoVadisEcclesia.
Na kraju je pobijedilo ovo drugo shvaćanje budući da je sve veći broj svećenika vrijeđalo ne samo rasprostranjeno prihvaćenje modernističkoga svjetonazora, već i stanovita vrsta egzistencijalnoga relativizma koja je uzela maha kao posljedica Drugoga vatikanskog sabora: iako nisu odbacivali službeno naučavanje Crkve, većini se svećenika ovakav pristup đavlu činio sporednim pitanjem na koje „ozbiljan i trijezan“ svećenik ne bi smio gubiti vrijeme. Obistinila se, zaparavo, Baudelaireova čuvena rečenica: Đavao je na koncu uvjerio čovječanstvo da više ne postoji.
Vijesti
“NEKA BERLIN IZGORI!” Ovako su Hrvati dočekali nogometne mađioničare
Poslušajte himnu koju je 50 tisuća Hrvata pjevalo na stadionu u Berlinu prije utakmice Brazil – Hrvatska.
18 godina poslije, očekujemo istu podporu, pa da cijeli svijet vidi kako se navija za hrvatsku reprezentaciju.
Neka Berlin izgori – kaže se u komentaru fb profila Kratki korner.
Vijesti
IDEALNO ZA LJEVICU I HDZ Hrvate očito ne zanimaju izbori za EP
Hrvate očito ne zanimaju izbori za Europski parlament: Znatno lošija izlaznost nego što je bila prije pet godina
Mjereno postotcima, Gospić je u nedjelju prijepodne imao najbolji odaziv na europske izbore, u sjedištu Ličko-senjske županije glasovala 12,4 posto, s druge strane, u Bjelovaru, Rijeci i Dubrovniku to je učinilo manje od sedam posto birača.
Foto: icv
Generalno gledano, hrvatski birači pokazali su u nedjelju prijepodne slabo zanimanje za europske izbore. Od mogućih 3 milijuna 731 tisuću birača do 11, 30 sati glasovalo ih je nešto više od 254 tisuće, odnosno 7, 69 posto, objavilo je Državno izborno povjerenstvo (DIP).
To je slabije u odnosu na izbore od prije pet godina, kada je Hrvatska bila među zemljama s najlošijim odazivom u Europi, a kada je u isto vrijeme glasovalo 9, 93 posto birača.
Dobar odaziv u Gospiću, vjerojatno, se može pripisati činjenici da njegovi birači, njih oko 10. 500, danas, osim 12 europarlametaraca biraju i gradonačelnika i njegova zamjenika.
Ličko-senjska županija po odazivu prednjači među županijama, do podneva je glasovalo 12 posto Ličana, slijedi ju Karlovačka županija (9 posto) i Grad Zagreb (8, 77).
Najmanji odaziv je u Međimurskoj (šest posto), Virovitičko-podravskoj (6, 57 posto) i Brodsko-posavskoj (6, 64 posto).
U istočnoj Australiji, na biračkim mjestima u Canberri, Sydneyu i Melbournu izbori za 12 hrvatskih europarlamentaraca su završeni u 11 sati po hrvatskom vremenu. Ta su mjesta, naime, otvorena u subotu u 23 sata po hrvatskom, odnosno u 7 sati po lokalnom vremenu.
Izborni dan proteče uredno, a izborna šutnja krši se neusporedivo manje nego na nedavnim parlamentarnim izborima, rekao je za Hrvatski radio član i glasnogovornik DIP-a Slaven Hojski.
Pritužbe na kršenje uglavnom se odnose na objave na društvenim mrežama, poruke mejlovima, a neki su se građani pritužili da su im jutros u poštanske sandučiće ubačeni letci nekih kandidata.
DIP će to obrađivat idućih dana i tjedana i vidjeti što je, a što nije kršenje izborne šutnje i što će dalje proslijediti DORH-u, rekao je Hojski.
Brojni političari požurili su na birališta gdje su ih čekali predstavnici medija. Uglavnom su dolazili u pratnji partnera, a neki su tom prilikom dali kratke izjave u kojima su pozivali građane da obave svoju dužnost i odazovu se na izbore.
Komentar: Ova situacija se čini idealna za velike stranke i lijeve ekstremiste koji imaju dominantmo lijeve medije i baze aktivista.
Sada razni fred-ovi mogu bez otpora kao u Francuskoj, pisati deklaracije za ubijanje nerođene djece kao ljudsko pravo, kroz EU parlament…
-
Vijesti2 tjedna ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti2 tjedna ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
DUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA
-
Vijesti2 dana ago
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
-
Vijesti1 tjedan ago
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’