Vijesti
Glas iz Hercegovine: U povodu Neretvanske deklaracije o bosanskom jeziku od 29. travnja 2016.
Tekst fra Andrije Nikića, predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru, pod naslovom,
U povodu Neretvanske deklaracije o bosanskom jeziku od 29. travnja 2016. prenosimo:
U povodu Neretvanske deklaracije o bosanskom jeziku od 29. travnja 2016.
U ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatskog kulturnog društva
Napredak u Mostaru, vjeran načelima hrvatske, katoličke i franjevačke
tradicije, koji stoljećima i na naslovljenom području čuvaju i bogate
hrvatski jezik, poštujući autentične demokratske zasade, dižem svoj glas u
obranu temeljnih ljudskih prava i građanskih sloboda svakoga čovjeka i
naroda da se suprotstavi napadu na jezik hrvatski, a preko jezika i na sve
hrvatsko u Hercegovini.
Naime, Bosanska lingvistička akademija u Stocu, Matični odbor Bošnjačke
zajednice kulture “Preporod” u Sarajevu i Odsjek za bosanski jezik i
književnost Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u
Mostaru, 29. travnja 2016. donijeli su javni proglas: “Neretvanska
deklaracija o bosanskom jeziku”.
Riječ je o političkom udaru u same temelje Ustava Bosne i Hercegovine. Pod
tobožnjom skrbi za očuvanje imena bosanskoga jezika otvoreno je iskazana
teritorijalno presezanje prema prostoru neretvanske doline, koji bi u
budućem preustroju BiH imao postati teritorijalnom okosnicom trećega,
hrvatskoga, entiteta, a na kojem većinom žive Hrvati kao ustavni
konstitutivni narod s pravom na slobodnu uporabu hrvatskoga jezika.
Sadržajno tekst je pamflet sastavljen od niza povijesnih neistina i
lingvističkih netočnosti.
I. Povijesne činjenice:
1. Bosnu i Humsku zemlju, današnju Hercegovinu od ranoga srednjega vijeka
nastanjuju Hrvati, ona je kolijevka Bosanskoga Kraljevstva, koje je nakon
osmanskoga pustošenja i konačnoga sloma 1463. bosanska kraljica Katarina
Kotromanićka – podrijetlom iz Humske zemlje, ostavila u baštinu rimskomu
Papi, a ne stambolskomu Sultanu.
2. Današnji su Bošnjaci islamizirani potomci pretežno hrvatskoga naroda
(Mustafa sin Stipanov…) te potomci drugih balkanskih i azijskih naroda. U
popisima stanovništva i službenim ispravama takvima su se i bilježili:
H(o)rvati, H(o)rvaćani ili Bošnjani.
3. Današnji su Bošnjaci – za vrijeme turske okupacije sami su se nazivali
Turci, postali narodom tek koncem 19. i u 20. stoljeću političkim odlukom u
komunističkoj Jugoslaviji i to pod imenom Muslimana (Ustar, 1974.).
4. U velikosrpskoj četničkoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu
1991.-1995. Bosna je sačuvana kao samostalna država zahvaljujući u prvom
redu obrambenoj, diplomatskoj i humanitarnoj potpori Republike Hrvatske.
5. U ratnom razdoblju 1991.-1995. muslimansko političko vodstvo je zlorabilo
hrvatsko povjerenje i djelovalo protiv interesa hrvatskoga naroda u Bosni i
Hercegovini, provodilo politiku etničkoga čišćenja i pokušalo vojno zauzeti
neretvansku dolinu.
6. Protuhrvatski muslimanski rat u Federaciji BiH vodi se i nakon 1995. uz
potporu dijela međunarodne zajednice izbornim inženjeringom, političkim
atentatima, uništavanjem hrvatskoga gospodarstva i bankarskoga sustava, što
je uzrokovalo nezapamćeno iseljavanje čitavih obitelji s hrvatskih prostora.
Neretvanska deklaracija nastavak je rata na kulturno-jezičnom planu.
II. Lingvističke činjenice o “bosanskom” jeziku:
1. U razdoblju srednjovjekovne i novovjekovne povijesti “bosanski” je prema
dostupnim dokumentima jedan od hijerarhijski nižih idioma hrvatskoga jezika,
istorazinski je dubrovačkomu i dalmatinskomu, a ne srpskomu ili bugarskomu.
Tako ga interpretira i Bartul Kašić u Ritualu rimskom, 1636.
2. U crkvenoj povijesti hrvatski se jezik, a ne bosanski, uz latinski,
hebrejski, grčki, arapski i kaldejski, od 1623. predaje na svim europskim
visokim crkvenim školama i sveučilištima koji su se bavili odgojem i
pripremama misionara za njihov rad u različitim dijelovima svijeta (Stjepan
Krasić, Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću, 2004. i Počelo je
u Rimu. Katolička obnova i normiranje hrvatskog jezika u XVII. st. 2009.)
3. Hrvatski je jezik i jedan od jezika turske Porte (Vlade).
4. Hrvatskim je jezikom u XVI. st. Muhamed iz Erdelja arebicom zapisao
Hrvatsku pjesmu — Chirvat Türkisi (Hrvatska enciklopedija, sv. 1, Zagreb,
1999., str. 319.), koju potpisnici deklaracije prešućuju.
5. U Bečkom se književnom dogovoru 1850. ne spominju ni Bosanci, ni Bošnjaci
niti bosanski jezik. Spominje se jedan narod, jedan jezik i jedna
književnost. Taj je narod, književnost i jezik srpski, jer druge štokavske
narode Karadžić nije priznavao. Po tom između njega i potpisnika Neretvanske
deklaracije iz 2016. nema nikakve razlike: oni ne priznaju druge narode i
jezike osim svoga.
6. U jezikoslovnoj povijesti bosanski se jezik kao službeni idiom jezične
razine javlja istom potkraj 19. stoljeća u okviru protuhrvatske
austro-ugarske politike, a nestaje već 1918. u karađorđevićevskoj
Jugoslaviji.
7. Autori Deklaracije u neveliku su tekstu čak osam puta upotrijebili
zamjenicu “naš”: za širi društveni kontekst, za pisanu tradiciju, za stećke,
za usmenu narodnu književnu tradiciju, za jug (dva puta), za suvremenike,
ponovo za južno podneblje. Tolika čestotnost “našega” kazuje da autori baš i
nisu sigurni da je sve njihovo (“naše”) kako pišu. Kad bi bili sigurni u
istinitost onoga što navode, ne bi im ni trebala Deklaracija.
8. Među “našim” književnicima pobrojenim u deklaraciji ima i onih koji su se
javno deklarirali Hrvatima islamske vjere. Oni su mrtvi pa danas ne mogu
ponovo svjedočiti o svom osjećaju nacionalne pripadnosti, ali obvezuju žive
da podsjete na njihov izbor.
Zaključno:
Hrvatski je jezik ustavna kategorija bosanskohercegovačke države i kao takav
neodvojiva sastavnica nacionalnoga identiteta ne samo Hrvata u neretvanskoj
dolini i na čitavom prostoru BiH, nego i onih bosanskih građana koji se
osjećaju Hrvatima islamske vjere.
Hrvatski narod je tijekom više stoljeća živio rastavljen na tri međusobno
neprijateljski zavađene države (Austrija na sjeveru, Turska u Bosni i
Hercegovini i šire, te Mletačka Republika u Dalmaciji i slobodna Dubrovačka
Republika) u franjevcima Bosne Srebrene imao jedinu snagu koja ga
ujedinjuje. U Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji su djelovali i hrvatski
svećenici s latinskim jezikom koji su propovijedali i dijelili sakramente na
hrvatskom. A u pojedinim dijelovima BiH djelovali su hrvatski popovi
glagoljaši, kao i u susjednoj Dalmaciji.
U svakojakim nijansama okupacijskih vlasti franjevci pod turskom okupacijom,
te u Dalmaciji i Slavoniji – pa i šire sve do Budima i Crnog mora,
svjedočanstvom vlastitih života, a često i mučeničkom krvlju, najtješnje se
povezuju s narodom: propovijedali mu Evanđelje i dijelili sakramente na
hrvatskom jeziku, predvodili ga u oslobodilačkim borbama, uvodili hrvatsku
pismenost, promicali znanost i književnost i donosili plodove svetosti.
U skladu s gornjim primjedbama potrebno je osigurati dosljednu primjenu
hrvatskoga književnog jezika u medijima, školama, novinstvu, javnom i
političkom životu. kad se god radi o hrvatskom stanovništvu, te da
službenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali,
službeno rabe književni jezik sredine u kojoj djeluju.
Prisjećajući se uporozorenja popa Martinca iz vremena Krbavske bitke 1493.
kako Turci “nalegoše na jazik harvatski” ovim odgovorom na Deklaraciju
posvješćujem da je u Hercegovini teško bilo Hrvat biti, te upravljam
navedene primjedbe cjelokupnoj javnosti da se osvjesti pred novim napadom.
Zato je jedini način, piše Domagoj Tolić, “da se Hrvati izbore za svoju
federalnu jedinicu… Sve drugo je srljanje u maglu iz koje izlaz jedino
vodi izvan zemlje u kojoj su rođeni.” (Hrvatski tjednik, 28. travnja 2016.,
str. 46.-47.)
Akademik fra Andrija Nikić, predsjednik
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatskog kulturnog društva
Napredak u Mostaru
Vijesti
Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija
Pred predstojeće europske parlamentarne izbore, Hrvatska paneuropska unija – Ogranak Split i Hrvatska udruga Benedikt pozivaju vas sutra (četvrtak), 6. lipnja s početkom u 18 sati na tribinu: Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija: Coudenhove-Kalergi, Stjepan Radić, Mahatma Gandhi. Razmišljanja pred Europske izbore u XXI. stoljeću.
Glavni govornik: akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik Hrvatske paneuropske unije. Prisutnima će se obratiti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske paneuropske unije i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.
Tribinu će voditi Marija Barić Đurđević, Hrvatska paneuropska unija.
U konferencijskoj dvorani hotela Dioklecijan u Splitu (Splitska kuća zdravlja), Kranjčevićeva 45.
Hrvatska udruga Benedikt
Vijesti
PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo
Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”
Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.
Foto: Drago Sopta/HNS
Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.
Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:
“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.
Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:
“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.
Foto: Drago Sopta/HNS
“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.
Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.
“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.
Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet.
U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.
“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.
Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!
Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS
Vijesti
Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje
Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier
U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.
Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.
Promjena imena i nova knjiga
Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.
Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.
Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.
Nije politička filozofija nego način života
Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.
Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.
U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.
Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.
Korijeni lokalizma
Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.
Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.
Pozivanje na razgovor
Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.
Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.
Vrijednost štedljivosti
Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.
Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.
Fr. Michael Rennier/Altea
-
Vijesti2 tjedna ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti1 tjedan ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti7 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
“Obitelj je temelj naše budućnosti, Hasanbegović možda ipak bude dio izvršne vlasti”
-
Vijesti6 dana ago
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti1 tjedan ago
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?