Predavač je bio prečasni prof. dr. sc. Josip Grbac, red. prof., svećenik Porečke i Pulske biskupije, dekan Umaško-oprtaljskog dekanata i župnik u Umagu, redoviti profesor i dugogodišnji predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na Teologiji u Rijeci  jedan je od najistaknutijih intelektualnih veličina Crkve u Hrvatskoj danas. Nedavno je na predstavljanju njegovih knjiga u Umagu naglašena njegova pripadnost nizu istaknutih istarskih ličnosti koji započinje biskupom Jurjom Dobrilom, preko bl. Miroslava Bulešića, mons. Bože Milanovića i njihovih suvremenika, pa sve do mons. Antuna Heka s kojim je usko surađivao.

Kršćani imaju jednako pravo sudjelovati u kreiranju životnih vrijednosti u svijetu u kojem živimo. Nije vjernik i kršćanin samo u zatvorenoj sobi sam sa sobom i svojom molitvom, već je vjernik gdje god se kreće i živi. Svoju vjeru nosi u sebi i sa sobom i mora aktivno sudjelovati u kreiranju svijeta oko sebe.

Tko god tvrdi suprotno taj ne poštuje  Deklaraciju UN o ljudskim pravima, po kojoj svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost, svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; NN 12/2009  

Prava i životne vrijednosti iz  Deklaracije su kršćanske vrijednosti. Svaki Kršćanin trebao bi živjeti i širiti evanđelje, podmetnuti leđa i nositi životne križeve, boriti se za svoje vrijednosti, ali malo njih izlazi iz zone konformizma, linije manjeg otpora.

Pravo na život neprikosnoveno je kršćansko pravo na poštivanje života od začeća, do smrti. Nijedno društvo i pojedinac nema pravo kršiti pravo na život i igrati se genetikom.

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,

na sliku Božju on ga stvori,

muško i žensko stvori ih. Post.26,

 I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!…post.27

Znači da Kršćanin ne bi smio glasati za stranke koje podržavaju ili  sudjeluju  u donošenju zakona za prekid trudnoće, odnosno pobačaj.

Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno, barem na osnovnom i temeljnim stupnjevima. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno.

Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu. Međutim roditelji zbog nedostatka vremena ili lošije komunikacije, ne prate po kojim  i kakvim  školskim  programima njihova djeca uče u školi.

Rodna ideologija, Istanbulska konvencija, građanski i seksualni odgoj prerano se uvode u školske programe, neprimjereno godinama života djeteta i kršćanskim vrijednostima.

Stoga bi se roditelji  trebali aktivno uključiti, osnivati udruge i boriti se odgoj djece po kršćanskim vrijednostima.

Istanbulska konvencija velika je prijevara i sramota Andreja Plenkovića, jer je namjerno i svjesno lagao, a  ovako je  govorio 2018.: „Priča o roditelju 1 i roditelju 2 je obmana“. Interpretativna izjava je obmana. Pod zaštitom žena i obitelji ustvari ugrozili su i razaraju  obitelj.

Crkva bi trebala poticati laike da joj pomažu.  Laici nisu dosta vrednovani, a laik može puno više reći od svećenika, koji ne smiju kršiti postojeći sustav i postojeću hijerarhiju. Laik to može. Laici raznih profila rado i volonterski pomažu Crkvi.

Vjernici Katoličke crkve u Istri su malo ksenofobični prema svećenstvu, jer su im bili jedini oslonac u Mussolinijevu režimu, pa se od njih traži da se ne ističu, da sve treba rješavati  malo  mirnije, diplomatski.

Vjernicima se jako zamjerio i Papa Franjo , odbijajući kanonizirati Bl. Kardinala Alojzija Stepinca, koji se žrtvovao i nije dopustio odvajanje hrvatske Katoličke crkve od Vatikana. Nasjeo je na laži patrijarha Irineja i to  mu velika mrlja na pontifikatu. Još veća kada se zna da je SPC proglasila svetim četnike koljače i bratoubojice.

I na kraju svi očekuju da ćemo im preporučiti za koga glasati , mi to jednostavno ne možemo, ali kao Kršćani  možemo preporučiti neka si pročitaju 10 Božjih Zapovjedi i koja god stranka ili pojedinac ih krše, ne bi za nju ili njih trebali  glasati.

Lili Benčik/ hrvatskepravice

Politiku učiniti  časnim poslom,  koji se ostvaruje u služenju građanima

Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax, povodom predstojećih parlamentarnih izbora, predstavila je 3.travnja 2024.u sjedištu HBK, izjavu pod naslovom „Očuvati dostojanstvo politike i ustavno-pravni poredak države“.

Očuvati dostojanstvo politike i ustavno-pravni poredak države

Parlamentarni izbori u Republici Hrvatskoj, koji će se održati 17. travnja 2024. godine, ponovno su prigoda kada će svi građani Republike Hrvatske i hrvatske dijaspore s pravom glasa, birajući određenu političku opciju, moći izraziti svoj stav o budućem smjeru hrvatske države s obzirom na njezin cjelokupan društveni razvoj, osobito u politici, gospodarstvu, kulturi, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi, ali i s obzirom na njezin položaj u međunarodnoj zajednici i u međunarodnim odnosima. Ističući važnost parlamentarnih izbora, a imajući u vidu sva ozbiljna pitanja, među kojima ponajprije ističemo zabrinjavajuću demografsku situaciju, iseljavanje stanovništva te pitanje migracija, a o kojima ovisi naša budućnost i životni standard, odnosno razvoj općeg dobra, Komisija HBK-a Iustitia et pax (Pravda i mir) želi pružiti katoličkim vjernicima, ali i svim ljudima dobre volje, određena temeljna polazišta za zauzimanje vlastitog stava o tim pitanjima, iako poštujemo izbor svakoga glasača u skladu s svojom savjesti.

Odgovornost za opće dobro

Građani, koji se ujedno izjašnjavaju i kao katolički vjernici, po svojoj su vjeri pozvani biti duboko zainteresirani za svekolik boljitak i napredak na svim područjima zajedničkoga života u Hrvatskoj. Vjera, naime, nije samo privatna stvar pojedinca već uključuje i društveno-socijalnu dimenziju te se očituje i u suodgovornosti za opće dobro društva i države. Izlazak na izbore jedan je od načina očitovanja te suodgovornosti, jer na izborima građani odlučuju kojoj će političkoj opciji dati povjerenje, smatrajući da će upravo ona na najbolji način, u njihovo ime, promicati opće dobro društva na dobrobit svih građana. Želimo stoga podsjetiti da politička zajednica »postoji radi općega dobra« (Gaudium et spes, br. 74), a zadaća je države braniti i promicati zajedničko dobro građanskog društva (usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 1927). Političke stranke trebaju biti svjesne da je povjerenje koje im građani daju zapravo preuzimanje odgovornosti koja se očituje u služenju svim građanima.

Izbori nisu politička arena u kojoj je najvažnije pobijediti pod svaku cijenu. Zato pozivamo sve političke stranke da u predizbornoj kampanji naglasak stave na svoje političke programe i jasno predstave građanima na koji način namjeravaju promicati opće dobro i rješavati društvene probleme.

Demografska kriza

Građane zasigurno zanima koje mjere pojedine političke stranke ili koalicije političkih stranaka namjeravaju donijeti u svrhu rješavanja demografske krize, jer je ona postala temeljni problem hrvatskoga društva. Suočavamo se sa situacijom da nemamo više dovoljno radno sposobnih građana, što ozbiljno utječe na razvoj gospodarstva, te je od presudne važnosti kako se pojedine političke opcije namjeravaju odnositi prema dolasku stranih radnika, odnosno kakvu useljeničku politiku namjeravaju provoditi, te kakve mjere kane poduzeti u svrhu poticanja povratka hrvatskih iseljenika, osobito mladih obitelji, i zaustaviti daljnje iseljavanje hrvatskih građana u druge zemlje. Za hrvatske građane važno je, međutim, i rješavanje svakodnevnih problema te se od političkih stranaka ili koalicija očekuje da građanima predstave i programe zdravstvene i mirovinske reforme, politiku socijalne skrbi, agrarne reforme, kao i načine rješavanja drugih društvenih, ali i danas sve važnijih ekoloških pitanja. Vjernike, kao i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj, pozivamo da u izboru svojih kandidata vode računa i o vrijednosnim i svjetonazorskim pitanjima poput poštovanja vjerskih sloboda u javnom životu, poštovanja života od trenutka začeća do naravne smrti, neradne nedjelje, kao i sve prisutnije pitanje rodne ideologije, itd.

Papa Franjo, u enciklici Fratelli tutti (2020.), jasno je naglasio da se u politici treba čuvati nezdravog populizma koji iskorištava kulturu naroda, odnosno »kada se pretvori u sposobnost nekog pojedinca za stjecanje potpore u svrhu političkog iskorištavanja kulture naroda, pod bilo kojim ideološkim predznakom, u službi svojih osobnih planova i vlastitog održavanja na vlasti. Ima i slučajeva gdje se teži steći popularnost na način da se raspiruje najniže sebične sklonosti nekih slojeva društva. To postaje utoliko ozbiljnije kada, bilo u grubim ili pak suptilnijim oblicima, dovodi do uzurpacije institucija zakonitosti« (br. 159). Papa Franjo ističe da takav nezdrav populizam izobličuje riječ narod, jer se nastoji podilaziti zahtjevima naroda kako bi se osigurali glasovi ili podrška, a zanemaruje se politika koja mukotrpnim radom nastoji ostvarivati opće dobro i osigurati ljudima sredstva potrebna za njihov cjelovit razvoj te stvarati uvjete da se mogu uzdržavati plodovima vlastitih napora i kreativnosti. Papa Franjo potiče političare da svoju politiku usmjere prema razvoju gospodarstva koji će iskoristiti potencijale svake regije i raznim mjerama osigurati održivu jednakost. Pozivamo stoga građane da se »ne daju zavesti« od onih koji ukazuju isključivo na propuste, a ne nude pozitivne programe koji bi mogli promijeniti situaciju na bolje.

Političare, pak, pozivamo, napose one koji se izjašnjavaju kao katolički vjernici, da u duhu hrvatskog demokratskog i pluralnog društva, radi općega dobra, surađuju i s onim političkim opcijama koje se u svemu ne slažu s njima, ali se zauzimaju za vrijednosni sustav većine Hrvata i hrvatskih građana.

Izbjeći ustavno-pravnu krizu državnog poretka

Međusobno optuživanje, diskreditiranje drugih političkih opcija i njihovih kandidata za Hrvatski sabor, kršenje ustavnih odredbi i narušavanje ustavno-pravnog poretka države nisu ponašanja koja zaslužuju povjerenje građana, a imaju i iznimno negativan odgojan učinak na sva područja društva: od obiteljskoga života preko škole do javnoga i osobito svakodnevnoga života. Takva ponašanja nisu jamac sigurnosti i stabilnosti države i naroda u svjetlu zahtjeva općega dobra svih građana. Pozivamo stoga sve sudionike izbornog procesa da poštuju nepovrjedivo dostojanstvo svake ljudske osobe i pritom očuvaju dostojanstvo politike te pruže primjer političke kulture i zrelosti političkog ponašanja, jer se u demokratskom društvu samo na taj način legitimno stječe povjerenje građana. Kao Komisija koja nastoji promicati ljudsko dostojanstvo, pravednost i mir te poštovanje zakonitosti, osuđujemo sve postupke koji dovode u pitanje zakonitost samih izbora, a birače pozivamo da na predstojećim izborima daju glas onima za koje smatraju da će biti spremni provesti prijeko potrebne reforme i služiti općem dobru u interesu svih građana.

Politička stabilnost

U ovom trenutku sveopće geopolitičke nestabilnosti u Europi, osobito izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu koja se na određen način proteže i do naših prostora, najmanje nam je potrebna politička nestabilnost i dovođenje u pitanje povjerenja u institucije, kao i u zakonitost parlamentarnih izbora koji su pred nama.

Vladavina prava kao temeljno ustavno načelo obvezuje sve građane Republike Hrvatske, sve institucije, pa i političke stranke.

Stoga apeliramo na sve sudionike izbornoga procesa da postupaju poštujući Ustav Republike Hrvatske i relevantne zakone, ali i ljudsko dostojanstvo svakoga kandidata za parlamentarne izbore. Posebice važnim držimo obvezu svih političkih stranaka da svojim postupanjem izbjegnu ustavnopravnu krizu te da oni, koji već imaju određene, pa makar i ograničene političke ovlasti, budu primjerom poštena izbornog natjecanja. Pri tome želimo istaknuti da je Republika Hrvatska do 2000. godine imala polupredsjednički sustav, a od 2000. godine parlamentarni koji izričito predviđa zabranu stranačkog članstva za predsjednika države.

Pozivamo građane vjernike i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj da svojim glasom podrže one političare koji se zauzimaju za slobodnu Hrvatsku u okviru zajednice europskih naroda i za istaknuto mjesto Republike Hrvatske u Europskoj uniji, svjesni da ona nije idealna. Možemo se složiti s izjavom naslovljenom Za odgovoran glas koji promiče kršćanske vrijednosti i europski projekt Vijeća biskupskih konferencija Europske unije (COMECE), objavljenoj 13. ožujka 2024. godine u povodu predstojećih izbora za Europski parlament. U njoj se ističe: »Znamo da Europska unija nije savršena i da mnoge njezine politike i zakonski prijedlozi nisu u skladu s kršćanskim vrijednostima i očekivanjima mnogih njezinih građana, ali vjerujemo da smo pozvani pridonijeti i poboljšati je alatima koje nudi demokracija.«

Zaustaviti korupciju u Hrvatskoj

Među prioritete hrvatskoga društva zasigurno ulazi i borba protiv korupcije, jer ona stvara nezdrave međuljudske odnose, nepovjerenje u državne institucije, ali i rezerviranost ulagača u razna područja gospodarstva. Korupcija je zlo koje se rađa u srcima onih koji se Boga ne boje, niti za ljude mare (usp. Lk 18,4). Stoga, tko u svoj predizborni program ne stavi zadaću suzbijanja korupcije u Hrvatskoj, teško može dokazati biračima da politiku shvaća kao služenje općem dobru i da u svom obnašanju vlasti želi nultu stopu tolerancije prema koruptivnim radnjama. Pozivajući se na riječi pape Pija XI., papa Franjo ističe da politika pisana velikim P jest »jedan od najuzvišenijih oblika ljubavi prema bližnjemu. Zalagati se za ‘dobru’ politiku znači tjerati zemlju prema naprijed, raditi na napredovanju njezine kulture: to je politika. I to je umijeće« (Franjo, Politika i društvo, 23). U tom smislu, najodgovorniji za stvaranje uvjeta za prestanak korupcije jesu upravo političari,

pa apeliramo da pod etičko-moralnim i političkim vidom borbu protiv korupcije stave kao osobni prioritet, ali i da etika treba biti prioritet svake političke stranke ili koalicije, odnosno politike kao brige za opće dobro. Ipak, važno je napomenuti da odgovornost za suzbijanje korupcije snose i svi građani, a ne samo političke stranke, jer se to društveno zlo može iskorijeniti samo zajedničkom akcijom koja uključuje primjenu jasnih etičkih principa, kako u različitim oblicima društveno-gospodarskoga života i uopće javnoga života, tako i u političkom djelovanju.

Potrebno je da se institucijama koje su zadužene za otkrivanje i suzbijanje korupcije dadnu veće ovlasti, a sâm proces razotkrivanja korupcije učini transparentnijim, bez senzacionalističkih i selektivnih izvješća u hrvatskoj javnosti. Osobito apeliramo na odgovornost sredstava društvenih komunikacija, ali i svih drugih javnih institucija i privatnih osoba, da se suzdrže od neutemeljena optuživanja i narušavanja dobra glasa prije utvrđivanja odgovornosti. Pozvani smo ovom procesu pridonositi argumentiranim otkrivanjem korupcije, a nadležne institucije da, u duhu poštenja i na dobrobit građana, sve slučajeve istraže, a kada se utvrdi koruptivna djelatnost da pokrenu i provedu zakonske postupke. Potrebno je podržavati i poticati kod građana hrabrost i poštenje, što uključuje i naviku prijavljivanja nadležnim institucijama onih koji čine koruptivne radnje.

Odaziv kršćana na parlamentarne izbore

Nekultura dijaloga, često prisutna u političkim raspravama, koja nerijetko graniči i s izričajima vulgarnosti, dovodi hrvatske građane u situaciju da ne žele izići na izbore. Stoga nas ne iznenađuje što se građani često pitaju: Komu dati glas? Ipak želimo napomenuti da se neizlaskom na izbore ipak glasuje, ali tada drugima prepuštamo da odlučuju u naše ime te sami sebi uskraćujemo mogućnost čina građanske odgovornosti i skrbi za opće dobro, odnosno »glasujemo« upravo za one zbog kojih se odustalo od izlaska na izbore. Katolike vjernike, koji prema popisu pučanstva iz 2021. godine čine veliku većinu hrvatskih građana, ali i sve ostale građane, pozivamo stoga da pristupe izborima i ozbiljno promisle komu dati svoje povjerenje. Pri tome je važno da se ne glasuje »protiv nekoga«, nego da svojim glasom podrže one čija dosadašnja djela pokazuju da im se može vjerovati, odnosno da svojim glasom »kazne« neispunjena obećanja onih kojima su prethodno dali glas.

Zazivajući Božju pomoć na sve građane Republike Hrvatske, a posebice na one koji se kandidiraju za budući saziv Hrvatskog sabora i preuzimanje zakonodavne i izvršne vlasti u našoj državi, upućujemo svima poziv da učinimo sve kako bismo »rehabilitirali«

politiku i učinili je doista časnim poslom koji se ostvaruje u služenju građanima,

 a koji ne nosi sa sobom vlastiti probitak i prosperitet, nego se očituje u mukotrpnu uočavanju prioriteta i visokom stupnju etičko-moralne i političke odgovornosti u brizi za opće dobro. Istinski političar jest onaj koji se ne koristi narodom kao mitskom kategorijom, nego koji sa svojim narodom živi, prepoznaje njegove potrebe i zauzima se za njegov boljitak.

Navodeći riječi pape Franje, ističemo: »Da bi razumio narod, moraš živjeti s narodom. Samo oni koji su živjeli s narodom razumiju ga…« (Franjo, Politika i društvo, 101). Svjesni smo da nema idealnih političara, jer su i oni samo ljudi, ali ćemo svojim ozbiljnim pristupom izborima i savjesnim davanjem glasa određenoj političkoj opciji ipak omogućiti da u izbornom procesu izaberemo najbolje među onima koji se natječu, a time i sami pridonesemo promicanju općeg dobra hrvatskog društva i države. Pozivamo sve da daju osoban doprinos u stvaranja pozitivnog raspoloženja kako bi i ovi parlamentarni izbori protekli mirno i dostojanstveno, u ozračju zakonitosti i pravednosti, na dobrobit svih građana Republike Hrvatske.

U Zagrebu 3. travnja 2024.

✠ Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, predsjednik Komisije HBK-a Iustitia et pax

Pripremila Lili Benčik/hrvatskepravice

Beskrupulozni, pa čak i protuustavni događaji koji se nižu u borbi za vlast u ovo predizborno vrijeme ukazuju na nefunkcioniranje pravne države.

Pravosuđe, odnosno Ustavni sud treba po Ustavu štititi državno-pravni poredak RH i ne dopustiti nikakvo slobodno tumačenje Ustava.

Ustavni suci moraju bez obzira na to koja ih je politička opcija izabrala donositi odluke po Ustavu RH.

Ustav je jasan, ovlasti Predsjednika države i Vlade RH su jasno definirane.

Međutim Predsjednik bi ušao u predizbornu utrku bez da da ostavku. Prema članku 96. Predsjednik je nestranačka osoba i predsjednik je svih građana RH, bez obzira na stranačko ili bilo koje drugo opredjeljenje.

„Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor.“

Kako Predsjednik nije dao ostavku, ne smije sudjelovati u predizbornoj kampanji! To je nedvojbeno. I što predsjednik Milanović radi: udara po Ustavnom sudu, po političkim neistomišljenicima i propagira slogan „ Rijeke pravde“ i neku samo njemu znanu treću Republiku Hrvatsku. Samo ne znam koje su prve dvije, kada u stvaranju nijedne slobodne RH nije sudjelovao.

Predsjednik Milanović poništio bi Domovinski rat i stvorio neku treću Hrvatsku

I kada mu je  1.034.389 glasača poklonilo povjerenje da bude predsjednik RH, jedine koju znamo i u kojoj živimo,  on bi  iz kompleksa što u stvaranju slobodne RH nije sudjelovao poništio Domovinski rat i stvarao neku treću Hrvatsku? Za to nije dobio povjerenje glasača.

Za ploču poginulim braniteljima HOS-a u Domovinskom ratu izjavio je:“ “To treba maknut, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom”

Nema veze sa Domovinskim ratom, a dečki poginuli u Domovinskom ratu, pa  bi on poništio Domovinski rat , temelj na kojemu je nastala Hrvatska i stvarao neku treću Hrvatsku? Ma da ne bi! Kako se usudi gaziti po kostima 15 840 hrvatskih branitelja, koji su dali život za ovu Hrvatsku ( Kenotaf u crkvi Sveta Mati Slobode u Zagrebu.)

Da ne spominjem njegovu izjavu iz 2015. godine: “ti koji su stali s oružjem su u pravilu bili s manje škole i iz siromašnijih obitelji, a elita i bogati ostali su u uredima i na sveučilištima. Ja Hrvatsku oružjem nisam branio” Zoran Milanović ničim i nikada Hrvatsku nije branio, ona je za njega “slučajna država“ pa bi stvarao neku treću svoju državu !?

Po statistici Ministarstva hrvatskih branitelja od 419.922 hrvatska branitelja obuhvaćena Popisom stanovništva višu i visoku stručnu spremu imalo je 14,5 % hrvatskih branitelja (opća populacija tek neznatno više, 17,4 %). Srednjoškolsko obrazovanje imalo je 67,5 % hrvatskih branitelja (opća populacija mnogo manje, samo 50,8 %). Završenu osnovnu školu imalo je 15,8 % hrvatskih branitelja (opća populacija nešto više 19,8 %). Bez završene osnovne škole bilo je 2,1 % hrvatskih branitelja (kod opće populacije čak 11,8 % bez završene osnovne škole.)

Vladajući su hrvatske branitelje,  nakon što je nastupila Mesićeva i Račanova detuđmanizacija, i umirovljenje 12 hrvatskih generala, poslali u mirovinu, ne dopustivši da nijedan Hrvatski branitelj bude zaposlen. Naime te „elite“ koje su ostale u uredima i sveučilištima  zauzele su pozicije koje bi im Milanović sada i  trećom republikom zaštitio.

Premijer Plenković i HDZ prisvajaju Domovinski rat

Obilježavanje akcije „Plitvice“ i pogibije prvog hrvatskog branitelja Josipa Jovića, nije prošlo bez skandala. HDZ koji po tko zna koji puta svojata Domovinski rat i ovaj puta nije uključio predsjednika Milanovića u protokol, pod izlikom da se ne šalju pozivnice.

Hrvatski branitelji borili su se za neovisnu, demokratsku Hrvatsku, pa iako je HDZ tada bio državotvorna stranka, ne može prisvajati Domovinski rat, jer su u njemu sudjelovali branitelji svih stranačkih i ljudskih profila.

Institucija Predsjednika Republike treba se poštivati, bez obzira tko je momentalno na toj funkciji. Predsjednik države je ujedno i Zapovjednik Hrvatske vojske i trebao je biti pozvan na obilježavanje akcije Plitvice.

Međutim predsjednik Milanović je došao nepozvan  u pratnji generala Ljube Ćesića Rojsa, Matka Lukića i generala Slavka Butorca,  položio je vijenac kod spomen obilježja i potom se obratio javnosti: uslijedile su salve uvreda na račun generala Josipa Lucića, koji je na događaj došao s kolegom Mladenom Markačem i potpredsjednicima Vlade i  ministrom branitelja Tomom Medvedom.

Takvo ponašanje nedopustivo je na obilježavanju akcija iz Domovinskog rata.. Podjela generala koji se svrstavaju uz neku političku opciju je isto tako nedopustiva, protuustavna ako su aktivni u HV-u.

Ne poštivanje Ustava RH i ustavnog uređenja Hrvatske  doprinosi kaosu, bezvlađu i anarhiji. Ustavni sud dužan je reagirati.

Domovinski rat temelj je Hrvatske! Ljudske patnje ne mogu se poništiti i svoditi na statistiku. Poginuli, ranjeni, invalidi, 402 poginule djece, razorena sela, gradovi, logori u Srbiji, prognanici i izbjeglice, to je tragedija hrvatskog naroda sa kojom se političari igraju, omalovažavaju i ponižavaju.

“Otvoriš dušu, ali ne očekuje se od nas previše priče. Naše djelo se vidi, naše djelo mi živimo. Kako se tim djelom upravlja, u to neću ulaziti. Ušli bismo u sferu politike, a to ne želim”, ispričao je  svoju priču o Krvavom Uskrsu Darko Lutring, predsjednik udruge ATJ Lučko.

Hrvatski branitelji prepustili su upravljanje domovinom  političarima, kako u demokratskoj državi i treba,  a političari su tu veličanstvenu pobjedu u Domovinskom ratu ponizili.  Domovinski rat se  relativizira  i izjednačava  s velikosrpskom agresijom i okupacijom, što je u suprotnosti s točkama i načelima Deklaracije o Domovinskom ratu, što opet pogoduje Srbima po Memorandumu SANU 2 u izjednačavanju žrtve i agresora.

U Domovinskom ratu postojale su dvije strane, jedna vođena mržnjom, željom za okupiranjem hrvatskog teritorija i širenjem granica Srbije, i u svojoj mržnji prema Hrvatima, ali i svem ostalom nesrpskom stanovništvu, spremna za najgore vrste zločina, a druga vođena ljubavlju prema Domovini i ustrajna u naumu da ju, makar uz najveće žrtve, obrani od zločinačke agresije.

Lili Benčik/hrvatskepravice