Koliko često intervju s vođom nacije postane lekcija povijesti od 1000 godina? Ako živite u Americi, nikad – piše Eric Simmons u konzervativom katoličkom Crisismagazinu.com.

Možete li zamisliti da se američkom političaru postavi pitanje i on započne svoj odgovor: “Pa, 1842. vidjeli smo…” K vragu, naš trenutni predsjednik se čak ne može sjetiti što se dogodilo jučer, a još manje 988. Ali ako intervjuirate ruskog predsjednika Vladimira Putina, takva je rasprava barem moguća, kao što se može vidjeti iz njegovog ovotjednog intervjua s Tuckerom Carlsonom. (Moramo se zapitati koliko je ova opsežna lekcija iz povijesti bila jednostavno fleks; demonstracija da ruski predsjednik može mentalno trčati krugove oko američkog predsjednika.)

Dvosatni intervju bio je fascinantan uvid u um ruskog vođe, nešto što rijetko viđamo ovdje u cenzuriranim Sjedinjenim Državama. Mnogim se Amerikancima to vjerojatno učinilo dosadnim (naslov u Daily Beastu glasio je “Putin umalo izgnjavio Tuckera na smrt dvosatnim satom povijesti“), ali to je zato što naša kolektivna sjećanja jedva sežu nekoliko mjeseci unatrag, a kamoli stotine godina, a naš raspon pažnje ograničen je na 280 znakova i oštrih memeova. Ipak, duboko razumijevanje povijesti neophodno je za razumijevanje naše trenutne svjetske geopolitike.

Tucker Carlson: Veliki razgovor s predsjednikom Vladimirom Putinom

Zapravo, upravo neznanje povijesti Amerikanaca omogućuje uspješno djelovanje propagandnog stroja naše političke klase. Protekle dvije godine, te Elite i njihovi sluge u korporativnim medijima pretvarali su se da je povijest započela 24. veljače 2022., na dan kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu (ili, kako to Putin kaže, kada je Rusija “pojačala” sukob za koji on kaže da je počeo s ukrajinskim državnim udarom 2014.). Ovo neznanje omogućuje nevjernicima od Hillary Clinton do Georgea Weigela da predstave karikaturalnu verziju onoga što se tamo događa: Putin=Hitler; Rusi=loši, Ukrajinci=dobri; Putin je izvršio invaziju samo zato što ima imperijalne planove nad cijelom Europom.

Upućeni analitičari oduvijek su znali da je ovo smiješna i nepoštena procjena, ali bilo je neophodno da vojno-industrijski kompleks ovdje u SAD-u proda našu ulogu u sukobu američkom narodu. Slanje milijardi dolara u Ukrajinu (od čega velik dio zapravo ide američkim vojnim ugovornim kooperantima) je prihvatljivo samo ako se prodaje kao egzistencijalna prijetnja našoj zemlji, što ona nikada nije bila.

Putinova duga lekcija iz povijesti bila je, naravno, puna praznina i namjerno je uključivala samo događaje zbog kojih Rusija izgleda povoljno. Naravno, tako većina političkih vođa priča povijest: u svjetlu koje je povoljno za vlastitu zemlju. Ipak, povijest koju je ispričao od raspada Sovjetskog Saveza 1991. u biti je točna, a poznavanje tog vremenskog razdoblja ključno je za razumijevanje današnjeg sukoba.

Sjedinjene Države i Zapad opetovano su prekršili obećanja data Rusiji u dobroj vjeri i opetovano su provocirali Rusiju tijekom proteklih 30 godina dosljednim pomicanjem granice NATO-a—zajedno s našim vojnim bazama i projektilima—sve bliže ruskoj granici, protiv jasna upozorenja ruskog vodstva (Putin nije jedini u ruskom vodstvu koji osuđuje ovo širenje).

Da budemo jasni, “izazvano” nije isto što i “opravdano”. Primjećivanje činjeničnosti Putinovog prikaza nedavne povijesti nije obrana ruske invazije na Ukrajinu. No potrebno je priznati ove stvarnosti ako se ikada želi postići mir. Moramo priznati da će Rusija braniti vlastite interese, a zahtijevati njezinu potpunu kapitulaciju je glupa stvar.

Stoga, ako inzistiramo na crtanom prikazu Putina kao modernog Hitlera, nikada nećemo biti voljni sjesti i pregovarati o okončanju ovog krvavog sukoba. Nažalost, upravo se to dogodilo u ožujku 2022., mjesec dana nakon invazije, kada je britanski premijer Boris Johnson (očito u zajednici s Bidenovom administracijom) prisilio Ukrajinu da odbaci mirovnu inicijativu, inicijativu koju je i sama Ukrajina bila spremna potpisati.

Ako inzistiramo na karikaturističkom predstavljanju Putina kao modernog Hitlera, nikada nećemo biti spremni sjesti i pregovarati o okončanju ovog krvavog sukoba.
Ipak, moja svrha ovdje nije ponovno raspravljati o američkoj umiješanosti u sukob Rusije i Ukrajine (već sam to komentirao ovdje, ovdje, ovdje i ovdje). Umjesto toga treba primijetiti koliko je intervju Tuckera Carlsona bio važan za promicanje mira i kako odražava promjenu krajolika u medijima, promjenu za koju vjerujem da je ključna za mir i slobodu.

Korporacijski mediji rado karikiraju Putina kao razbojničkog diktatora, baš kao što karikiraju Donalda Trumpa kao željenog diktatora. To zadovoljava njihove gospodare u političkoj klasi, pa čine sve što mogu kako bi cenzurirali svoje mete. Lako je nekoga karikirati ako mu nikada ne dopustite da iznese vlastitu točku gledišta.

Povjesničar Allan Carlson: Biće “pojedinac” je mit… Velika nada u kućnim školama

Ali s porastom alternativnih medija, sposobnost korporativnih medija da se uključe u takvu cenzuru slabi.

(Znam da CNN i drugi kažu da su opetovano tražili intervju s Putinom i da su bili odbijeni. Zamjerate li mu? U samo nekoliko posljednjih mjeseci mediji su odbili emitirati neke od Trumpovih govora i izrezali dijelove intervjua s Robert F. Kennedy, Jr. za koju su tvrdili da je “lažna informacija.”)

Srećom, ljudi se bude za ovu igru. Kao samo jedan od pokazatelja pada korporativnih medija, CNN-u bi trebalo 226 dana da ima onoliko kumulativnih gledatelja u udarnom terminu koliko je imao Carlsonov intervju s Putinom u prvih 17 sati. Sve više i više ljudi odbacuje korporativne medije vođene zvučnim bajtovima i guranjem naracije radi dugotrajnih alternativnih medija otvorenih za različite poglede. Ovo užasava našu vladajuću političku klasu, jer oni znaju što je stanovništvo obrazovanije, slabiji je njihov stisak moći.

Izravno čuti Vladimira Putina je dobra stvar, točka. To ne znači da njegovu priču moramo prihvatiti ništa više nego priču vlastitog predsjednika (Putinove tvrdnje o tome da želi “denacificirati” Ukrajinu, na primjer, izgledaju cinično vođene u propagandne svrhe). Međutim, slušanje “druge strane” omogućuje nam da shvatimo da u svakom sukobu postoji više stajališta, višestruka pritužba i svaka strana ima svoju perspektivu o tome što je dovelo do sukoba i što ga nastavlja. Prepoznavanje te činjenice prvi je korak prema miru, a za intervju s Vladimirom Putinom svi bismo trebali zahvaliti Tuckeru Carlsonu.

Autor: Eric Sammons/The Crisis Magazine

Eric Sammons je glavni urednik časopisa Crisis.

Zar nijedna životinja stvarno ne umire za umjetnim mesom?” I “Je li jedenje tumora zdrava alternativa za vaše tijelo i okoliš?” …Ili otrovni biootpad koji nastaje umjetnom proizvodnjom – ne bi trebao štetiti?

Kako se točno proizvodi hrana koja bi, prema Agendi 2030., trebala stati na kraj gladi u svijetu i osigurati sigurnost hrane? SVATKO bi trebao znati odgovor na ova pitanja! – donosi Kla.tv

I Jeste li, dragi gledatelji, prilikom zadnje kupnje primijetili da gotovo svaki supermarket, bilo Rewe, Aldi, Lidl ili koji već, sada ima cijele odjele vegetarijance? McDonalds, Burger King and Co. također nude hamburgere ili nuggetse na biljnoj bazi. Vegetarijanci i vegani trebali bi biti sretni zbog ovog razvoja događaja: veći izbor, svjesnija prehrana može biti samo dobra za ljude, životinje i okoliš – moglo bi se pomisliti.

KINA Put prema potpunom nadzoru

Međutim, da se iza toga krije sve osim brige i razboritosti, pokazuje Agenda 2030 koju UN, WHO i WEF snažno provode te sustavni pristup provedbi njihovih planova. Kao što je Kla.TV već razjasnio u emisiji “Hrana kao oružje” (), Agenda 2030 je velika prijevara.

Za vaše ponavljanje:

Cilj 2 Agende 2030 navodno predviđa [vidi “Prijevara s etiketama Agende 2030” ] da se okonča glad, postigne sigurnost hrane i poboljšana prehrana te promiče održiva poljoprivreda. Počevši od ionako gnjevnih farmera, može se uočiti uništavanje prirodne, male poljoprivrede, dok istovremeno multinacionalne korporacije sve više kontroliraju globalnu proizvodnju hrane kroz industrijsku poljoprivredu, genetski inženjering i agrokemikalije.

Jedna od brojnih najava o tome kako Bill Gates i društvo žele utažiti glad u svijetu i osigurati sigurnost hrane leži u sintetskoj hrani i vertikalnom uzgoju [poseban oblik urbane poljoprivrede

Emisija: “Tko kontrolira hranu…” ], koja navodno nudi samo prednosti. U listopadu 2023. Uncut-News objavio je članak pod naslovom: “Zašto je sintetička hrana vrlo opasna”. Iz ovoga za vas sažimamo najvažnije izjave i bavimo se sljedećim pitanjima:

• Što je s dobrobiti životinja u proizvodnji umjetnog mesa?
• Jesu li sintetičke zamjene za meso sigurne za potrošače?
• Što stručnjaci kažu o mogućim zagađivačima u umjetnom mesu?
• Stvara li se pri proizvodnji umjetnog mesa otrovni biootpad?
• Što organizmi otporni na antibiotike rade u umjetnom mesu?
• Štedi li proizvodnja sintetičkog mesa zapravo CO2?

Što je s dobrobiti životinja u proizvodnji umjetnog mesa?

UPDATE ZA GRETU: Slušaj curo, ovo su istinske ubojice klime!

Primjer sintetski proizvedene hrane je kultivirano [umjetno stvoreno] meso. Zagovornici ove zamjene za meso inzistiraju na tome da ovaj proizvod nije “umjetno meso”, već “pravo meso”, s jedinom razlikom što nijedna životinja ne mora biti zaklana da bi se proizvela. Mnogi ljudi prelaze na uzgojeno meso upravo zbog dobrobiti životinja i svjesnog postupanja s prehranom. Nažalost, nasjedaju na veliku PR prijevaru. Tvrdnja da se u ovom procesu ne ubijaju životinje jednostavno je lažna. Trenutačno se većina uzgojenog ili stanično-baziranog mesa proizvodi pomoću fetalnog goveđeg seruma (FBS), koji se dobiva iz krvi nerođene teladi. Da to ukratko kažem: steone krave se kolju kako bi se izvukla krv iz nerođenog fetusa, prema ovim izjavama iz članka Uncut News.

Jesu li sintetičke zamjene za meso sigurne za potrošače?

Na primjer, da bi stanične kulture rasle, neke tvrtke koriste besmrtne stanice koje su tehnički prekancerozne, u biti potpuno kancerogene. Druge tvrtke koriste embrionalne matične stanice ili stanice živih životinja. Zamjene za meso uzgojene na kancerogenim stanicama stoga se mogu smatrati tumorima jer je meso u potpunosti napravljeno od stanica koje su kancerogene.

Razlog za korištenje besmrtnih stanica je taj što se stanice koje se normalno ponašaju ne mogu zauvijek dijeliti. Dakle, pokušaj uzgoja tisuća kilograma normalnog mišićnog tkiva iz malog broja stanica ne funkcionira.

Što stručnjaci kažu o zagađivačima u umjetno proizvedenom mesu?

JE LI VODA DO GRLA? Nezadovoljstvo i bijes ne samo među njemačkim poljoprivrednicima

Što se tiče sigurnosti, također se može tvrditi da bi se prirodna govedina mogla kontaminirati tijekom obrade, pakiranja, transporta, skladištenja ili tijekom procesa kuhanja. Ali kod uzgojenog mesa, svaki sastojak i svaki korak obrade nosi potencijal kontaminacije, a bilo koji od stotina sastojaka može, sam ili u sinergiji, imati toksične učinke. Temeljita analiza dostupnih podataka koju su u svibnju 2023. objavili Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) i stručni panel SZO zaključili su da su najmanje 53 potencijalna zdravstvena rizika povezana s mesom uzgojenim u laboratoriju. To uključuje mogućnost kontaminacije teškim metalima, mikroplastikom, nanoplastikom i kemikalijama, alergenima, otrovnim komponentama i antibioticima.

To se također odnosi na biljne zamjenske proizvode koji su već komercijalno dostupni. S tim u vezi valja istaknuti da je i proizvod deklariran kao “biljnog porijekla” sve samo ne zdrav. Oni su također kemijski proizvedeni u složenom procesu i sadrže, između ostalog, upitne količine mineralnog ulja.

Proizvodi li se pri proizvodnji umjetnog mesa otrovni organski otpad?

Kao što je prije ukratko spomenuto, proizvodnja umjetnog mesa također proizvodi otrovni organski otpad. Biootpad iz ovih sintetičkih, bioloških fermentacija mora se najprije deaktivirati, a zatim sigurno zbrinuti. Ne može završiti na odlagalištu. Dragi gledatelji, ovo morate pustiti da vam se topi u ustima: Proizvodnja proizvoda koje bismo trebali jesti stvara opasni otpad koji se ne može zbrinuti na konvencionalni način, ali je za nas potpuno bezopasan?

Što organizmi otporni na antibiotike rade u umjetnom mesu?

“Tvar u hranjivoj otopini [tekućina koja sadrži hranjive tvari i koristi se za rast mikroorganizama, stanica ili tkiva.] Uzgajana masa slična mesu mora biti otporna na antibiotike jer mora preživjeti antibiotike koji se koriste za ubijanje drugih neželjenih organizama u bačvi u kojoj se masa uzgaja.” Kao rezultat toga, organizmi otporni na antibiotike također su ugrađeni u konačni proizvod, a može se samo nagađati koje bi vrste bolesti koje se prenose hranom mogle izazvati genetski modificiranom E. coli otpornom na antibiotike [bakterija koja se također prirodno pojavljuje u ljudskim crijevima]. Citat iz emisije “Hrana kao oružje”: “

Istodobno, Gates ulaže velik novac u istraživanje i promjenu mikrobioma, složenog ekosustava kojeg čine bakterije, gljivice, arheje i virusi, koji pod zajedničkim pojmom “crijevna flora” značajno kontrolira probavne procese, osobito u prvoj godini života djeteta ima velik utjecaj na njegov psihički i fizički razvoj.”

Štedi li se CO2 u proizvodnji umjetnog mesa?

Također se propagira da je uzgojeno meso i druga sintetička hrana ekološki prihvatljivija. Ovo je također netočno: Ne samo da proizvodnja proizvodi opasan otpad, već postoji i onečišćenje CO2 iz laboratorijske mesne industrije, koja proizvodi 4 do 25 puta više CO2 od tradicionalnog uzgoja životinja. Ova informacija za one koji još vjeruju u prijevaru o CO2. Budući da se cijela ova agenda u vezi sa sigurnošću hrane itd. temelji na laži o CO2, koja opravdava navodno neophodno smanjenje prirodne poljoprivrede.

Kla.TV je u nekim drugim emisijama raspravljala o takozvanim kravama ubojicama klime [“Krave ubojicama klime?” ] i Green Dealu [“Ciljano uništavanje poljoprivrede” ]. Kao što je gore opisano, Agenda 2030 će otežati poljoprivrednicima da nama, stanovništvu koje ovisi o njima, osiguraju dobre zalihe, a kamoli da održe svoju egzistenciju. Kao što ste sada vidjeli, sintetička i prerađena hrana ne guraju se naprijed zbog istinske brige za održivost. Ne, sintetička biologija se razvija kako bi se izgradio masivni kontrolni mehanizam. Oni koji posjeduju svu proizvodnju sintetičke hrane doslovno će vladati svijetom.

Citat Henryja Kissingera: “Tko god kontrolira opskrbu hranom, kontrolira ljude; tko god kontrolira energiju može kontrolirati cijele kontinente; Tko god kontrolira novac, može kontrolirati svijet.”

Kissinger je bio i taj koji je 1974. godine napisao tajni strateški dokument za “Vijeće za nacionalnu sigurnost” u kojem je, drugim riječima, hranu proglasio “instrumentom nacionalne moći”. Da to ukratko kažem: Globalisti već posjeduju i kontroliraju većinu prirodnih poljoprivrednih proizvoda koji se danas uzgajaju u svijetu. Zamjena prave životinjske hrane patentiranim, laboratorijski proizvedenim proteinskim alternativama ide prema neviđenoj moći nad svjetskom populacijom. Također je poznato da konzumacija ultraprerađene hrane doprinosi bolestima, a korist od toga ima, naravno, Big Pharma.

Desetljećima je prehrambena industrija promicala kronične bolesti koje se zatim liječe lijekovima umjesto boljom prehranom. [vidi: Heiko Schöning: “Corona 2.0 Novi teroristički napad s bakterijama? !” ] No, naša je hrana savršena tvorevina iu svom prirodnom obliku 100% prilagođena potrebama svih živih bića. A kad Bill i Co petljaju se s tim i stvaraju nam “Frankensteinov đavolji švedski stol gađenja”.

Mi u Kla.TV-u volimo dokumentirati globaliste, Big Pharmu i one koji imaju koristi od Agende 2030 kroz duži vremenski period kako bi mogli na vlastitom tijelu dokazati koje dobrobiti imaju njihovi proizvodi. Molimo vas da proširite ovu emisiju i ostanite s nama kako bi se planovi Agende 2030 za narode svijeta mogli otkriti i time osujetiti. Zajedno probijamo zid kompliciranosti i neznanja.  

izvor: www.kla.tv/28389

Izvori/poveznice: Zašto je sintetička hrana vrlo opasna / New Scientist citat Albert-László Barabási https://uncutnews.ch/warum-synthetische-lebensmittel-sehr-gefaehrlich-sind/
Onečišćenje mineralnim uljima i kemijski dodaci u vegetarijanskim/veganskim proizvodima https://www.agrarheute.com/land-leben/oeko-test-veggie-wuerste-mineraloelen-belastet-585760
https://www.chip.de/news/Wurst-Alternative-im-Test-Fast-alle-Produkte-muessen-Kritik-einstecken_184187264.html
Gates ulaže u zamjene za meso i sintetičku hranu https://odysee.com/@investmentdenker:c/Teil12:4
Strateški dokument Henryja Kissingera iz 1974 https://pdf.usaid.gov/pdf_docs/pcaab500.pdf
Ciljevi Agende 2030 www.kla.tv/18739
Hrana kao oružje www.kla.tv/27948
Kontrola hrane / vertikalni uzgoj / citat Kissinger / kontrola sjemena www.kla.tv/23292
Razotkrivanje klimatske laži www.kla.tv/27736
Desetkovanje stoke www.kla.tv/25420
Ciljano uništavanje poljoprivrede / Green Deal www.kla.tv/22252
Intervju s Heiko Schöning: Corona 2.0 – Novi teroristički napad bakterijama?! www.kla.tv/27731

  Današnji tekst možda zvuči kritično, ali u stvarnosti mi podržavamo politiku ‘Njemačka iznad svega’ dok bi istovremeno volili da postoji i politika Hrvatska iznad svega – upis je s Hladne istine.

  Tijekom posljednjih 150 godina u Europi se gotovo sve promjenilo, ali je jedna stvar ipak ostala ista. To što je ostalo isto je politika Njemačke. Cilj Njemačke u doba Carstva (do 1918.), Hitlera i Helmutha Kohla se nije mijenjao kao niti himna. Taj cilj je bio i ostao formiranje Njemačke Europe,a himna je i dalje ostala Deutschland über alles.

  Prije formiranja Europske unije i eura Njemačka je imala svoju industriju, Francuska svoju, Italija svoju, Velika Britanija svoju… Tijekom sljedećih 20 godina (1999-2019) Velika Britanija gubi 35 % svoje industrije, Španjolska 31, Francuska 29, Italija 17, a Njemačka 0.

  Kao razlog za to zadržavanje industrije se hvalila Njemačka efikasnost što je samo djelomično točno. Drugi razlog za taj uspjeh predstavlja cijena energije koju je Njemačka ugovorila s Rusijom. Po američkom državnom mediju ona je uvozila plin po cijenama koje su niže od onih za Poljsku, Italiju, Češku…

  Rezultat tog uvoza su bili jeftiniji proizvodi njemačkih tvornica od ostalih u Europi. Sada će neki konstatirati da su i druge države mogle izgraditi plinovode, ali nisu pa sada plaćaju cijenu. To je neistina pošto su prije svega Balkanske države pokušale izgraditi dva različita plinovoda i oba je blokirala EU/Njemačka. Prvi je bio Južni tok (Rusija-Bugarska), a drugi istočni Mediteran (Izrael-Cipar-Grčka), ali na oba je uložen veto.

  Jednostavno Njemačka je radila u vlastitom nacionalnom/gospodarskom interesu i to je bilo to. Danas smo se sjetili ne tako davne prošlosti jer Berlin i dalje radi po svojem i poručuje Europskoj uniji: tko Vas ….

  Prvi antieuropski potez Njemačka povlači još 2022., odmah po ruskoj invaziji Ukrajine. Namjesto pozivanja na zajedništvo Europe u podršci Ukrajini ona odlučuje udariti izvozni porez na plin. To konkretno znači da sve članice Europske unije koje dobivaju plin preko Njemačke moraju ujedno plaćati tamošnju izvoznu carinu.

  Svakih nekoliko mjeseci je ta carina bila dizana što početkom 2024. dovodi do pobune članica europskih države protiv Njemačke. Ukratko Češka, Mađarska, Slovačka i Austrija su se ove godine napokon pobunile protiv tog protueuropskog zakona. Dodati ćemo ovdje još samo da je zakon postao uzor Bugarskoj koja ga kopira i udara sličan porez onima koji preko nje uvoze energiju.

  To je bio prvi lopovluk Njemačke, a drugi postaje nacionalizacija imovine Gazproma u Njemačkoj. Navode se bezbrojni razlozi za ovaj potez, ali u osnovi stvarni je samo jedan. On je imao najveća podzemna skladišta plina u Njemačkoj,a ona su joj bila potrebna.

  Tu nacionalizaciju nitko neće osporavati, ali sljedeći potez možda netko hoće. Krajem prošle godine Njemačka je potpisala dugoročni ugovor o kupovini jeftinog prirodnog plina s Norveškom. Riječ je o ugovor koji traje od 01.01.2024 do 01.01.2034. s mogućim produženjem do 01.01.2039. Tim ugovorom je Njemačka kupila dovoljno plina da zadovolji 1/3 svih svojih industrijskih potreba !?

  U osnovi Europska unija se protivi višegodišnjim ugovorima o dobavi plina. Ona se tome protivi, ali to svi lagano ignoriraju. Primjer toga nam daju Italija i Francuska koji su potpisali ugovore o dostavi skupog LNG plina koji će isteći tek 2053 godine.

  Ti ugovori su dali mogućnost Njemačkoj da potpiše puno jeftini svoj što je ona i iskoristila. Pojednostavljeno govoreći kada se Francuska, Italija i Njemačka oko nečega dogovore tada ih Europska unija ne može zaustaviti.

  Sve u svemu Njemačka uspješno nastavlja voditi svoju politiku nabave jeftine energije za industriju dok to onemogućava drugima. Svi znamo da postoje pravila za velike i pravila za male i tu ćemo stati s himnom Deutschand über alles