Connect with us

Vijesti

Problem zla u svijetu ‘Leftarda’

Published

on

Ljudi možda ne vjeruju u zlo, ali zlo vjeruje u njih.

Što rade ljudi koji ne vjeruju u zlo? Oni okrivljuju nežive predmete. Oružje.

Prije 19 godina, sredovječni nezaposleni taksist ušetao je u južnokorejsku podzemnu željeznicu noseći dva tetrapaka mlijeka ispunjena benzinom i podmetnuo požar u kojem su poginule 192 osobe.

To nije bio problem s tetrapakom mlijeka. Niti je bio problem s benzinom – prenosi Konzerva.hr.

Prije 6 godina, muslimanski terorist dovezao se kamionom na događaj povodom proslave Dana Bastilje u Nici ubivši pritom 86 i ranivši više od 400 drugih ljudi. Dijelovi tijela vađeni su između kotača njegovog kamiona.

To nije bio problem s kamionom.

Kroz dugi dio ljudske povijesti, milijuni ljudi ubijeni su prije izuma vatrenog oružja, često na grublje i daleko brutalnije načine. U to vrijeme nismo imali CNN, ali ljudi su općenito shvaćali da to nije zbog izuma kovačkog zanata, već zbog problema zla.

Problem je u tome što ljudi možda ne vjeruju u zlo, ali zlo itekako vjeruje u njih.

> ‘PJESMA MRŽNJE I OSVETE’ – SAD JE SVE JASNO! Sprema li Schwab globalnu diktaturu proletarijata?

Rasprava o kontroli oružja politički je argument koji se temelji na fundamentalnim zabludama o ljudskoj prirodi, crnim tržištima i onome što zlonamjeran um odlučan povrijediti ljude može postići. Konzervativci se zalažu za osnaživanje pojedinaca kako bi se mogli oduprijeti masovnim pucačima dok ljevičari još jednom viču iz sveg glasa da bi sve bilo u redu samo kad bismo zaključali sve oružje i dali ga vladi.

Ali ako je oružje problem, zašto nema redovitih masovnih pucnjava u Švicarskoj ili Finskoj? U Izraelu, pucnjava u školi je napad koji je izvršio islamski terorist. A to se odbacuje kao “politički” čin i nešto potpuno drugačije od opsesivnog čudaka koji puca u američkoj školi jer mi jednostavno ne možemo pronaći zajednički nazivnik zla u oba čina.

Ako je oružje problem, zašto nije bilo školskih pucnjava svakih nekoliko mjeseci u doba kad se oružje moglo kupiti u svakoj trgovini mješovitom robom i naručiti putem pošte?

Pljačke, otmice automobila i obračuni između bandi u Chicagu pripisuju se općoj društvenoj nevolji koja se može riješiti oslobađanjem kriminalaca i zaključavanjem sveg oružja.

Kao da je oružje to koje ima slobodu biranja, a ne pucači.

Kontrola oružja nije popravila niti jedan problem s kriminalom u Chicagu, ali to je samo zato što, kao i većina ljevičarskih politika, nije provedena dovoljno sveobuhvatno, kako glasi ljevičarski argument.

Problem s kontrolom oružja je u tome što ljudi posjeduju individualnu slobodu biranja. Oni odabiru zlo.

Ljevičari ne vjeruju ni u B-ga ni u slobodnu volju. A to je i razumljivo jer je jedno povezano s drugim. Oni nastanjuju mehanički svijet u kojem je društvo stvarno, a ljudi nisu. Individualna odgovornost ne postoji u ljevičarskom poimanju svijeta u kojem su ljudi samo kotačići u stroju koji reagiraju na društvene podražaje na temelju svojih gena i odgoja.

Središnja pretpostavka ljevičarske misli je ako kontrolirate društvo, vi također kontrolirate karakter i ponašanje svake osobe koje je odgojena u njemu. Svaka ljevičarska politika proizlazi iz ove ideje. Vlada postaje bog i može nam, s obzirom na političku svemoćnost, dati utopiju.

Sve što moramo učiniti jest odreći se svoje individualnosti, svojih prava i svoje vjere u bilo što drugo.

Da to ne funkcionira previše je očito da bismo to uopće trebali spominjati nakon truleži Sovjetskog Saveza, Kambodže, komunističke Kine i izgubljene slave svakog pojedinog neuspjelog ljevičarskog eksperimenta.

Pravo pitanje glasi što preostaje u praznim prostorima duše u tim ljevičarskim strojevima.

Oduzmite moralnu odgovornost, osjećaj svrhe i vjeru u višu silu, i što ćete dobiti? Masovne pucnjave svakog vikenda i bilo koju drugu vrstu zločina koje je popularizirano i učinjeno viralnim. Ljudski ego se sudara s društvom koje ne zna da postoji.

Ili zlo.

Zlonamjerni narcizam, nasilno samosažaljenje i osujećeni egoizam masovnog pucača dobro su poznati fenomen. Oni su daleko endemičniji od dostupnosti vatrenog oružja. Ubojice se nadaju da će ostaviti traga u društvu. Oni oduzimaju živote kako bi nas natjerali da prepoznamo njihovu posebnost i ono što vjeruju da im dugujemo. Mediji ih rado nagrađuju sa svojih 15 krvavih minuta.

Postoje kolektivistički pokreti, poput nacizma i komunizma, posvećeni ovoj premisi, ali također ima i dosta pojedinaca sklonih upadanju u ovaj zao način razmišljanja. Ti pojedinci i pokreti jačaju u doba konfuzije, kad ljudima nedostaje smisao i ne vide budućnost.

Problem zla je stara stvar. Ono može doći iz više smjerova. Ali naše društvo je osobito ranjivo jer se njegove elite više ne mogu uhvatiti u koštac s tim konceptom.

Stvorili su društvo u kojem zlo prosperira jer ga nisu u stanju prepoznati.

Ljudska disfunkcija svedena je na mehanističke neuspjehe biokemije, ekonomije, vladinog nadzora, zakonodavne politike i društva. Krivi se sve osim pojedinaca koji zapravo donose odluke da svoj naum provedu u djelo i ubijaju druge ljude.

Ali to se događa kad vjerujete u vlade i ne vjerujete da je zlo opipljiva stvarnost izvan televizijskih ekrana i filmova.

Umjesto da govorimo o ljudskim zločinima, mi govorimo o oružanom nasilju. Nedostatak individualne moralne odgovornosti samo pridonosi sljedećem zločinu, ne oružja, već pojedinačnih ljudi.

Zlo je ljudska praznina. To je egoistična praznina koje preostaje u nedostatku dobra. Da bismo ga pobijedili, morali bismo zamisliti dobro. Morali bismo prepričavati priče o masovnim pucnjavama, o kriminalu općenito, kao o borbi dobra i zla. Ne tako davno imali smo društvo sposobno ispričati takvu priču. Ovih je dana vjerojatnije da ćemo slaviti zlo.

Ljevica vjeruje da je vlada bog i shvaća zlo kao neposlušnost prema vladi. Rasprava o kontroli oružja svodi zlo na NRA (Nacionalna puškarska udruga) i svakoga tko ne posluša i preda svoje oružje. “Želite li da umre još više djece?” zahtijevaju pobornici kontrole oružja.

Ali dobro i zlo ne dolazi od oružja. Niti dolazi od vlade.

Svođenje individualnih izbora na mehanističke apstrakcije, pucnjave na oružje, individualne radnje na društvo, obilježje je elita koje žele vladati svijetom, ali ne mogu razumjeti ljude.

Ne postoji ta formula koja će vjerojatnije uvjeriti ljude da njihova djela nemaju vrijednost, njihovi životi nemaju svrhu i što god da učine nije važno u nekom širem smislu. I tako se rađa zlo.

Govorite ljudima da su moralno bezvrijedni i lako bi vam mogli povjerovati.

Nije slučajnost da se pucnjave toliko često događaju u školama, gdje bi se tinejdžerski dječaci mogli nadati da će steći nekakav osjećaj moralne svrhe, a umjesto toga im govore da su hrpa brojeva.

U nedostatku dobra, njegovo mjesto zauzet će druge stvari.

Oružje je kontrolorima oružja daleko stvarnije od ljudskih duša. Ali zlu nije potrebno oružje. A kontroliranje lokacije neživih predmeta neće popraviti moralne temelje duše.

Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.

Vijesti

Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija

Published

on

Pred predstojeće europske parlamentarne izbore, Hrvatska paneuropska unija – Ogranak Split i Hrvatska udruga Benedikt pozivaju vas sutra (četvrtak), 6. lipnja s početkom u 18 sati na tribinu: Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija: Coudenhove-Kalergi, Stjepan Radić, Mahatma Gandhi. Razmišljanja pred Europske izbore u XXI. stoljeću.

Glavni govornik: akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik Hrvatske paneuropske unije. Prisutnima će se obratiti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske paneuropske unije i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Tribinu će voditi Marija Barić Đurđević, Hrvatska paneuropska unija.

U konferencijskoj dvorani hotela Dioklecijan u Splitu (Splitska kuća zdravlja), Kranjčevićeva 45.

Hrvatska udruga Benedikt

Continue Reading

Vijesti

PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo

Published

on

Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”

Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.

Foto: Drago Sopta/HNS

Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.

Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:

“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.

Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:

“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.

Foto: Drago Sopta/HNS

“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.

Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.

“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.

Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet. 

U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.

“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.

Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!

Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS
Continue Reading

Vijesti

Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje

Published

on

Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier

U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.

Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.

Promjena imena i nova knjiga

Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.

Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.

Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.

Nije politička filozofija nego način života

Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.

Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.

U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.

Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.

Korijeni lokalizma

Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.

Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.

Pozivanje na razgovor

Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.

Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.

Vrijednost štedljivosti

Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.

Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.

Fr. Michael Rennier/Altea

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved