Naselje Gvozdansko imalo je utvrdu koju su podigli hrvatski plemenitaši Zrinski. U njemu je Nikola III. Zrinski imao topionicu, ljevaonicu i kovanicu najljepših srebrnjaka (novac). Ova utvrda se u 16. stoljeću proslavila kao brana pred turske osvajače i njihove vlaške sluge s istoka.

U hrvatskoj povijesti nema većeg simbola borbe za slobodu Hrvatske od stranih okupatora, niti ima većeg uzora za mučeništvo i žrtve za obranu hrvatskog kutka do zadnjeg vojnika i zadnjeg daha hrvatske duše. U hrvatskoj povijesti Gvozdensko ima još i veće  značenje nego Masada (72.)u židovskoj i  Alamo (1836.) u američkoj povijesti, mada postoje bitne razlike u završnici.

Naime, židovski su branitelji vidjeli da su izgubili bitku, jer su bili opkoljeni od Rimljana, te nakon trećeg – konačnog napada,  zapalili zgradu u kojoj je bila hrana i donijeli odluku da je bolje ”svečano umrijeti nego  zloglasno živjeti”, te počeli su dogovorno ubijati jedni druge do posljednog branitelja.

Dočim,  Alamo je nakon teške borbe izgubio bitku, gdje su   pobijeni svi branitelji, koji su bili zatečeni u Alamu, jer su  nanijeli velike žrtve Meksikancima. No, meksikanska pobjeda nije dugo trajala, jer je njihova okrutnost ohrabrila  Hustonove vojnike koji su ponovo zauzeli Alamo. Konačno je okončan Američko-Meksički rat 1848. Nakon što su istjerani meksikanci  iz Teksasa i ostala je Americi  povijesna poruka: ”Zapamtite Alamo!”

Hrvatski povjesničari trudili se su opisati junačku borbu u obrani Gvozdenskog i stravičnu smrt branitelja u utvrdi, gdje su svi bili mrtvi, zamrznuti i s puškom u ruci stajali kao stećci,  čije je junaštvo oduševilo Ferhad-pašu Sokolovića, te je pozvao katoličkog svećenika da uz vjerske obrede pokopaju mrtve. I sam je iskazao najveće vojničke počasti hrvatskim vitezovima.

Pored povijesnih knjiga, bilo je i autora nacionalnih opera, koji su u svojim umjetničkim glazbenim stvaralaštvom opjevali mnoge hrvatske tragedije, od kojih su najpoznatiji umjetnici:  Ivan pl. Zajc, Jakov Gotovac i Vatroslav Lisinski.

Među najzapaženijim  autorima  libreta bili su: Franjo Marković. Ivan Dežman, Hugo Gadalić, Dimitrija Demetar, Danko Angjelinović i Zlatko Tomičić.

Nakon dugo godina, Hrvatska je dobila novog autora teksta: „Libreto za operu Gvozdansko“ – Milu Prpu, poznatog hrvatskog višestrukog umjetnika svjetskog glasa, pjesnika koji s poezijom stvara umjetnost (slikarstvo)  i umjetnika koji slikama  oblikuje  poeziju.( pisanje slikama, a ne riječima)

Mipe Prpa, posredstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, darovao je Hrvatskom kraljevskom gradu Kninu veliki fundus umjetnina:

1) Hram Minijatura sastojeći se od 2.160 majstorskih minijatura  u ulju, tematske cjeline, ciklus ISKONSKI DAROVI – sažeti u pedeset poliptiha.

2) Oko tri stotine minijatura u ulju – samostalnih ili u kompoziciji.

3) Oko  dvije stotine ulja na staklu različitih formata i slično.

HAZU je  odgovorila gospodinu Prpi, nakon deset godine (2007.) da nije došlo do realizacije donacije gradu Kninu, koja je bila svečano  potpisana u Zagrebu 5. travnja 1997. godine.

Ako već nije došlo do realizacije muzeja  u Kninu, gdje bi ova predragocijena umjetnost imala trajnu izložbu.

 Autor te čudesne i jedinstvene umjetnosti, potom je predložio da se u njegovom rodnom Siveriću uredi zapuštena zgrada bivše Pučke škole jedne od najstarijih u cijeloj Dalmaciji.

To je u nadležnosti Ministarstva kulture, jer je zgrada u vlasništvu RH. Hoće li   to Ministarstvo shvatiti, da uređenjem zgrade te škole i postavom u nju oko 250 slika, Prpinih djela, da bi se osiromašeni i zapušteni Siverić (nekad zbog više rudnika bio najveće industrijsko središte u Dalmaciji),  tim potezom i sa skromnim sredstvima pretvorilo  bi ga u  svjetsku turističku destinaciju. Nažalost u Hrvatskoj ništa nije moguće, ako to politika ne želi.

Zašto  HAZU u Zagrebu i Ministarstvo kulture RH nisu upriličili izložbu ove – na svijetu jedinstvene umjetnosti Mile Prpe u Rijeci, koja je dobila status ”Prijestolnica europske kulture”, nego su izložili petokraku kao ”umjetničko djelo” i grad okitili jugoslavenskim zastavama.

Sramota za grad Rijeku, sramota za Ministarstvo kulture, sramota za HAZU, i konačno sramota za Vladu RH i Predsjednicu RH, jer su osramotili hrvatski narod , te ujedno i omalovažili jednog  i jedinstvenog hrvatskog umjetnika, živu legendu,  s  kojim bi se ponosila svaka država na svijetu i koja bi za unikatne umjetnine Mile Prpe sagradila muzej u centru  svoje metropole, i donijela mu Nobelovu nagradu. 

Još, ako se tom  navedenom doda, da je Mile Prpa autor Codexa Moralis Croaticum, koje je – također jedinstveno djelo Moralnog kodeksa u svijetu. Autor je ogromnog pjesničkog i filozofskog opusa s više od 50 tisuća stihova, kroz stotine i stotine predivnih pjesama, kroz brojne velike spjevove i sl.

(„U tom mnoštvu stihova Prpa je doživio potpuni rascvat duše , i čega se god dotakne, poput mitskog Mide, pretvori u pjesničku sliku, stih, strofu ili pjesmu! Tko jednom uđe u taj labirint misli i stihova, u tu čudesnu čaroliju stiha i rime iz njega više nikad ne izlazi“. (Prof. Grga Rupčić) „

Nitko još do sada nije  u tolikoj mjeri obogatio hrvatski književni jezik kao Prpa. U njegovim književnim i poetskim djelima hrvatski jezik je naprosto rascvjetao do neslućenih razmjera.

Isus bi Mili Prpi rekao: ”ne bacajte bisere svoje pred svinje.” (poruka u Mateju 7,6)

Ignoriranje od strane političke vlasti i kulturnih ustanova, u Hrvatskoj nisu obeshrabrili  genijalnog Milu Prpu, nego dapače dali su mu novu snagu da nastavi sa stvaranjem, pa je tako napisao i Libreto za operu Gvozdansko,  za koju traži skladatelja da uglazbi najnoviju hrvatsku operu u ovom stoljeću, ljeta Gospodnjega 2020.  a hoće li u tome uspjeti, neka mu Bog pomogne.

Da je živ Ivan pl. Zajc sigurno bi skladbu Libreta za operu Gvozdansko digao na  visinu opere Nikola Šubić Zrinski.   Vatroslav Lisinsku također bi Libreto  za operu Gvozdansko  stavio u red svojih opera Ljubav i zloba, ili Porin.   Jakov Gotovac bi uglazbio Prpin  Libreto kao što je uglazbio  Tomčićevo jedino libreto  Petar Svačić .

Usput rečeno, Libreto Zlatka Tomičića – Petar Svačić, obnovilii smo  tekst u knjižici u  izdanju revije Hrvatskog puta (Toronto 1989. godine).

Autor Mile Prpa u svojim djelima, kao što je rekao  Verdije o liku Desdemone,  ne vidi Hrvata kao čovjeka, nego kao  tip – lik heroja u hrvatskim nacionaln-povijesnim djelima i u Libretu za operu Gvozdansko.

Isto tako hrvatski bi politički, kulturni i medijski predstavnici u Hrvatskoj trebali vidjeti Milu Prpu, ne kao Hrvata, nego kao tip – lik heroja na pozornici hrvatske povijesti, umjetnosti, kulture i domoljublja.

Potoci krvi i brda leševa

Platilo je za te, Ti slobodo sveta.

Dobili smo nadu novu

Za budućnost bolju

I slobodnu Hrvatsku svoju.

(Ulomak iz pjesme Pregršt suza, Rudi Tomić, Toronto 1994.

Piše Rudi Tomić  (Toronto).

____________

Izvori:

– Petar Babić, Hrvatske opere nacionalno-povijesne temetike, Diplomatski rad 2017.

– Opsada Gvozdanskog, hr.m.wikipedia.org- 2014.

HNK Povijest, hnk.hr/hr/o-nama/povijest/opera/ 1846. – 2020.